Gradonačelnik Banjaluke i lider PSS-a Draško Stanivuković oržao je danas u Modriči konferenciju za novinare na lokaciji gudronske jame, oakle je zatražio hitnu reakciju naležnih institucija, poručivši da se ne smije čekati novi požar

-Na poziv mještana danas smo došli da govorimo o problemu koji decenijama stoji nad glavama ljudi koji ovdje žive. Ovo nije pitanje jedne opštine, već ozbiljan ekološki problem koji zahtijeva uključivanje najviših republičkih instanci. Ne dolazimo da upiremo prstom u bilo koga, već da tražimo odgovor: šta se tačno nalazi u zemljištu, kakav je uticaj na vazduh, zemljište i podzemne vode i kako ćemo ovaj problem riješiti?-upitao je Stanivuković.

Zatražio je da se uradi konkretan plan koji podrazumijeva stručnu analizu, utvrđivanje količine i sastava otpada, projekat sanacije, procjenu troškova i jasan rok za rješavanje.

-U Banjaluci smo sa piralenom pokazali da se ovakvi problemi mogu rješavati kada postoji volja, odgovornost i zajedničko djelovanje institucija. Pozivam Vladu Republike Srpske i nadležno ministarstvo da se odmah i proaktivno uključe. Za nekoliko dana ponovo ćemo doći u Modriču i tražiti odgovore na pitanja koja smo danas postavili. Ako odgovora ne bude, naš angažman i pritisak moraju biti još snažniji-istakao je Stanivuković

Nakon višemjesečnog čekanja, pred Odborom za spoljne poslove američkog Senata održano je saslušanje Ronalda Johnsona, kandidata kojeg je predsjednik SAD Donald Trump nominovao za novog američkog ambasadora u Bosni i Hercegovini.

Johnson, penzionisani brigadni general američkih marinaca, pred senatorima je predstavio prioritete svoje buduće misije. Iako se zbog njegove vojne biografije očekivalo da će bezbjednosna pitanja biti dominantna tema, u njegovom obraćanju značajno mjesto zauzeli su ekonomija, investicije, energetika i američki spoljnopolitički interesi.

Nominacija Johnsona formalno je razmatrana 17. septembra, zajedno sa kandidatima za ambasadorske funkcije u Srbiji, Kirgistanu, Zelenortskim Ostrvima i drugim diplomatskim pozicijama.

„Amerika na prvom mjestu“ kao okvir za djelovanje u BiH

Johnson je tokom saslušanja govorio o politici administracije Donalda Trumpa i pristupu koji bi, ukoliko bude potvrđen, primjenjivao u BiH.

U fokusu su, prema njegovom predstavljanju prioriteta, očuvanje stabilnosti BiH, saradnja sa svim relevantnim stranama u zemlji i stvaranje uslova za snažnije ekonomsko partnerstvo sa Sjedinjenim Državama.

Posebno mjesto u tom pristupu ima energetika, ali i drugi sektori u kojima bi američke kompanije mogle pronaći prostor za ulaganja.

Takav pristup uklapa se u širi naglasak administracije na ekonomsku diplomatiju i povezivanje diplomatskog angažmana sa američkim poslovnim i strateškim interesima.

Johnson je prije saslušanja u Senatu opisan kao bivši brigadni general sa više od četiri decenije profesionalnog iskustva, uključujući angažmane u različitim dijelovima svijeta i rad na pitanjima međunarodne sigurnosti i odbrambene saradnje.

„Ograničiti prostor za maligni uticaj Rusije i Kine“

Jedna od najdirektnijih poruka Johnsona odnosila se na Rusiju i Kinu.

„SAD su posvećene unapređenju stabilnosti i prosperiteta u regionu. Ako budem potvrđen, sarađivaću sa BiH i našim partnerima kako bismo ograničili prostor za maligni uticaj Rusije i Kine“, rekao je Johnson.

Dodao je da bi sarađivao sa američkim kolegama na suzbijanju transnacionalnog kriminala i drugih aktera koji, prema njegovoj ocjeni, koriste političke, ekonomske i sigurnosne slabosti u regionu.

Time je Johnson jasno naznačio da bi pitanje konkurencije velikih sila moglo biti jedan od elemenata njegove diplomatske agende u BiH.

Rubio ambasade vidi i kao alat ekonomske diplomatije

Johnsonov pristup u velikoj mjeri odgovara pravcu koji američki državni sekretar Marco Rubio promoviše u američkoj diplomatiji.

Rubio je javno govorio o većoj ulozi ambasada u unapređenju američkih ekonomskih interesa, odnosno o povezivanju diplomatskog rada sa pronalaženjem mogućnosti za američke kompanije na stranim tržištima.

Američki Stejt department i inače ekonomsku diplomatiju definiše kao jedan od instrumenata za unapređenje američkog ekonomskog i nacionalnog interesa, uključujući trgovinu i investicije.

U tom kontekstu, energetika BiH mogla bi biti posebno značajna oblast, s obzirom na strateški značaj energetskog sektora i potrebu za ulaganjima u infrastrukturu.

Partnerstvo umjesto nametanja rješenja

Johnson je tokom predstavljanja svoje politike naglašavao saradnju sa institucijama i partnerima u BiH.

Takav pristup podrazumijeva da američka ambasada ne bi bila usmjerena samo na političke i sigurnosne teme, već i na konkretne projekte u kojima postoji zajednički interes.

To bi moglo obuhvatiti energetiku, investicije, ekonomsku saradnju i pitanja regionalne stabilnosti.

Istovremeno, američka strana ostaje zainteresovana za ograničavanje ruskog i kineskog uticaja na Zapadnom Balkanu, što Johnson nije skrivao ni tokom senatorskog saslušanja.

Senatori ga pitali i o ratnom nasljeđu BiH

Tokom saslušanja bilo je i pitanja povezanih sa ratnim nasljeđem BiH, uključujući odnos prema veličanju Ratka Mladića, pravosnažno osuđenog pred Haškim tribunalom, kao i političke izjave i djelovanje Milorada Dodika.

Predsjedavajući Odbora Jim Risch i demokratska članica odbora Jeanne Shaheen naglasili su značaj Dejtonskog mirovnog sporazuma i stabilnosti BiH. Shaheen je posebno podsjetila na genocid u Srebrenici i potrebu da politički lideri u regionu jačaju demokratske institucije.

Johnsonovi odgovori bili su usmjereni na njegovu najavljenu ulogu ambasadora i saradnju sa različitim akterima u BiH.

Šta bi Johnsonova politika mogla značiti za BiH?

Ako njegova nominacija bude potvrđena, Johnson će u Sarajevo doći sa kombinacijom sigurnosnog iskustva i naglašene ekonomske agende.

Njegovo saslušanje pokazalo je nekoliko prioriteta: podršku stabilnosti i teritorijalnom integritetu BiH, saradnju sa domaćim institucijama, jačanje američkih ekonomskih interesa, posebno u energetici, te ograničavanje ruskog i kineskog uticaja.

Njegova nominacija sada ulazi u narednu fazu senatske procedure. Odbor za spoljne poslove Senata razmatra nominacije prije nego što se o njima eventualno odlučuje na plenarnom zasjedanju Senata.

Da je biti kum porodice predsjednika na crno najvažnija i najmoćnija funkcija u ovoj zemlji, pokazuje slučaj Mila Radišića.

On može da napravi poslovni kompleks u banjalučkom parku.

Može da otme zemlju porodici Vulić da bi napravio pristupni put do svog kompleksa i pri tom da angažuje MUP Republike Srpske da za njegov račun tuku i gaze vlasnika zemlje.

Može te zgrade da prodaje institucijama vlasti, i to po višestruko skupljoj cijeni.

Može jer je kum, a kum nije dugme.

To znaju i članovi Komisije za razmatranje žalbi koji su se proglasili nenadležnim da odluče o žalbi Pravobranilaštva BiH na odluku da Uprava za indirektno oporezivanje BiH za 99 miliona maraka kupi kumovu zgradu.

„Kod nas se oni koji su nadležni proglašavaju nenadležnim, a oni koji nisu nadležni to postaju“, kaže gradonačelnik Banjaluke i predsjednik Pokreta „Sigurna Srpska“ Draško Stanivuković i dodaje da ti nenadležni „sole“, odnosno daju pare.

Na pitanje ko su ti koji „sole“, Stanivuković odgovara da su to oni koji imaju interes.

„Vrh države, najuže rukovodstvo i kumovi dvije ključne porodice koji imaju interes da opljačkaju državu“, tvrdi Stanivuković.

Kada je u pitanju kum i pare, onda vjera, nacija i entitetska pripadnost ne predstavljaju prepreku.

Predsjednik SDS-a Branko Blanuša smatra da su političari iz Republike Srpske i Federacije na ovom slučaju radili zajednički.

„To je po onom principu: ja tebi, ti meni. Ja ću glasati za ono što tebi treba, ti ćeš glasati za ono što meni treba i ode 100 miliona iz budžeta“, kaže Blanuša.

A sve je moglo da se završi i sa znatno manje para da je zgradu prodavao neko drugi, a ne kum.

Draško Stanivuković tvrdi da objekat te površine, sa komplet opremom, ne može koštati više od 40 miliona maraka.

„Tih 60 miliona viška oni dijele na način da 10 daju za ‘posoliti’ razne komisije, a 50 ostane njima da se rastale.“

Tih 60 miliona, koje će kum i kumići dobiti na kafu, moglo se i trebalo se potrošiti na neke druge stvari.

Na recimo bolnice, na škole bez klime, na izgradnju srednje škole u Istočnoj Ilidži za koju Vlada Republike Srpske već deceniju ne želi da obezbijedi novac, jer je očigledno kum preči.

Za načelnika opštine Istočna Ilidža Marinka Božovića to je dokaz da ovaj sistem treba promijeniti iz temelja.

„Sistem treba dobro protresti, kao i sve institucije i u Republici Srpskoj i na nivou BiH. Svjedočimo otimanju 100 miliona maraka svih građana ove zemlje i jasno je svima kako je to osmišljeno, kako je provedeno i koji su ljudi učestvovali u tome“, tvrdi Božović.

U odbrani svoje namjere da potroše 100 miliona na kumovu zgradu, akteri afere potežu isprobano oružje i tvrde: oni koji su protiv kupovine zgrade, protiv su Banje Luke i Republike Srpske.

Predsjednik SDS-a Branko Blanuša ističe da je to, kako kaže, mantra koja se ponavlja kada nemaju odgovor na afere koje se dešavaju.

„Zgrada za potrebe Uprave u Banjalucu je potrebna, ali ne za 100 miliona“, kaže on.

Da li će kum do izbora uspjeti da se dočepa budžetskih miliona?

Oni koji to mogu da spriječe — ćute.

Kancelarija za žalbe proglasila se nenadležnom za to pitanje.

Pravobranilaštvo BiH pokrenulo je upravni postupak protiv Komisije i čeka odluku Suda BiH.

Sud BiH čeka da Tužilaštvo BiH kaže svoj stav. A Tužilaštvo BiH poručuje: „Razmatramo to pitanje i javnost će biti obaviještena na vrijeme.“

A vrijeme curi, baš kao i budžetski milioni.