Connect with us

Zanimljivosti

NEOBIČNA LJUBAVNA PRIČA PARA IZ BIH! Upoznali se na psihijatriji

Život zna da ispiše prave drame, koje se ponekad mogu pretvoriti u istinsku ljubavnu bajku.

To najbolje dokazuje priča bračnog para iz Bosne i Hercegovine, koji se upoznao na psihijatriji, a danas žive skladnim životom, punim ljubavi.

Filmska ljubavna priča Mustafe i Emine Hodžić traje već desetak godina, a poznanstvo usljed teških životnih okolnosti donijelo im je veliku sreću.

Emina je prije Mustafe bila u braku 11 godina, tokom kojeg je pretrpjela nasilje, a zbog teške depresije završila je na psihijatriji.

S druge strane, Mustafa je dobio posttraumatski stresni poremećaj – javlja kod nekih osoba nakon svjedočenja, ili proživljavanja opasnog događaja. A Mustafa je bio svjedok teškog rata.

“Kada sam otišla na psihijatriju, upoznala sam Mustafu i evo već osam godina smo zajedno. Meni su tamo davali samo neke lijekove od kojih mi je bilo sve gore i gore. Nakon osam dana, doktorka me je pustila na socioterapiju. To podrazumijeva krug ljudi gde dolaze pacijenti koji su “malo zdraviji”. Tada sam ugledala Mustafu, sjedio je mirno, ćutao i posmatrao šta se radi”, prisjetila se Emina prošle godina njihovog prvog susreta.

Kako je rekla, kada mu je ispričala svoju životnu muku, naišla je samo na razumijevanje, što prije toga nikada nije bio slučaj.

“U njegovim očima vidjela sam ljubav i ozdravljenje. Uz pomoć svog Mustafe sam ozdravila. Ljubav nam je ozdravila dušu. Mustafa je mene jako dobro razumio”, istakla je Emina, a prenosi Stil Kurir.

“Odmah mi se svidjela, tada sam počeo da se raspitujem za nju. Emina je bila jako loše, primala je jaku terapiju. Na socioterapiji smo počeli da pričamo, tako su dani prolazili i jedan dan sam je pitao da li želi da se uda za mene”, rekao je Mustafa.

Iako su oboje bili siromašni i žive skromno, tvrde da im to nije prepreka za sreću, a Emina je imala samo jedan uslov za zajednički život.

“Rekao sam joj da nemam ništa, a ona mi je rekla hoću, samo nemoj da me tučeš. Nju su maltretirali, fizičko nasilje je trpjela u kući gdje je prije živela. Niko nije imao razumijevanja za nju, jedini spas joj je bila psihijatrija”, iskren je Mustafa.

I dalje žive skromno u selu Bogdanovići u blizini Olova u BiH, ali kažu da su su srećni i da ljubav i mir ništa ne može da kupi.

“Kada smo došli ovdje kući, nismo imali ništa. Imali smo samo krevet, frižider, ormar i peć. Sreća u nesreći je to što je Mustafa dobar ribar, a mi živimo ovdje blizu rijeke. Kod nas nema nesuglasica. Nema osobe koja bi mogla njega meni da zamijeni, da nema njega ko zna šta bi bilo sa mnom”, ispričala je Emina.

Uz socijalnu pomoć su od opštine dobili i stan za koji plaćaju umanjene troškove, a opremljen je novim nameštajem i kuhinjom, policama od iverice, sa modernim detaljima, piše BBC.

“Da nam nije staničnog ve-cea, umrli bismo od gladi. Od toga mi i djecu školujemo, radim 15 sati za njih, ne radim za sebe, ja ću pojesti dva krompira i ja sam zadovoljan”, kaže Mustafa, govoreći o Emininoj djeci o kojoj zajedno brinu, iako dvoje tinejdžera žive kod oca u Sarajevu.

Zanimljivosti

BIO DUG I DO 8 METARA: U Australiji pronađeni ostaci praistorijskog morskog psa

Ostaci praistorijskog morskog psa pronađeni su na jednoj plaži u Australiji, a naučnici procjenjuju da je bio dug do osam metara i znatno teži od današnjih velikih bijelih pasa.

Otkriće sugeriše na to da su moderni morski psi dostigli divovske proporcije mnogo ranije nego što se dosad mislilo, piše portal “Diskaver vajld lajf”.

Pronađeno je pet pršljenova starih 115 miliona godina koji su pripadali drevnom lamniformnom morskom psu, redu koji obuhvata i današnje vrste poput velike bijele ajkule.

Iako su pronađeni pršljenovi na obali u blizini grada Darvin na sjeveru Australije bili skoro identični kao kod velike bijele ajkule, postojala je razlika u njihovoj veličini.

Pršljenovi današnjih velikih bijelih ajkula su oko osam centimetara, a pronađeni kod Darvina bili su veći od 12 centimetara, analize su studije objavljene u naučnom časopisu “Komunikejšn biolodži”.

Na osnovu veličine pršljenova, stručnjaci procjenjuju da je životinja bila duga između šest i osam metara i da je bila težila više od tri tone.

Vjeruje se da fosili pripadaju izumrloj vrsti divovskih grabljivih morskih pasa, koji su vladali svjetskim okeanima prije otprilike 100 miliona godina.

Primjerak iz Darvina je 15 miliona godina stariji od svih dosad poznatih pripadnika ove vrste.

(Srna)

Nastavi čitati

Zanimljivosti

KAKO SE NAJBOLJE UČI SRPSKI? Korejac dao praktičan savjet, a kad vidite šta predlaže smijaćete se cijeli dan!

Mladić iz Koreje, koji se doselio u Srbiju, suočio se sa problemom svakog stranca – učenjem srpskog jezika. Iako je počeo sa standardnim udžbenikom, ubrzo je shvatio da se između književnog i kolokvijalnog jezika krije ponor, a njegov urnebesni zaključak o najboljoj metodi učenja nasmijao je celu regiju.

Korejac je na društvenim mrežama podijelio svoje muke, dajući dva klasična primjera koja najbolje ilustruju razliku između teorije i prakse srpskog jezika.

U udžbeniku piše: “Dobar dan gospodine, kako ste?”

“To Srbi nikada tako neće reći,” konstatovao je kroz smijeh, a potom otkrio kako stvarnost zvuči: “De si tebra moj, ajmo na fuka!”

Drugi primjer ticao se opisivanja lijepih djevojaka, gdje se razlika između formalnog i kolokvijalnog govora još više produbljuje.

U udžbeniku piše: “Vau, ovo je lijepa djevojka”.

“Ali stvarno Srbi, da li vi stvarno pričate tako? Ja sam čuo ovako: ‘Jaoooooj eeee vidi vidi vidi, kakva je ribaaa!’”, objasnio je on, savršeno oponašajući tipičan uzvik oduševljenja.

Ovakvi primjeri, osim čuvenih padeža, objašnjavaju zašto je srpski često noćna mora za strance – prevelika je razlika između standardnog i nestandardnog govora. Ipak, Korejac je ponudio rješenje, i to vrlo… praktično.

Umjesto da se fokusira na udžbenike, Korejac je ponudio revolucionarnu metodu za savladavanje srpskog jezika.

“Najbolji način da naučite srpski nije da se fokusiramo na knjigu ovako, nego da se fokusiramo na rakiju. Onda pijemo svakog dana rakiju sa Srbima i onda je to to. To ti je život, to je udžbenik srpskog jezika,” zaključio je on, izazivajući lavinu oduševljenih komentara.

Njegova teza o neformalnom pristupu i “rakijskoj metodi” naišla je na potpunu podršku Srba.

“Ne zovemo džabe kafanu biblioteka,” poručio je jedan korisnik.

“Bravo, ništa bez rakije, aj živjeli,” dodao je drugi, uz opasku: “Rakija spaja ljude!”

Komentari o njegovom izgovoru su se samo nizali: “Pa ti bolje pričaš nego ja”, “Fenomenalno pričaš Srpski… prosto nevjerovatno…”, a najviše pohvala dobio je upravo za svoj duhoviti, ali precizni, zaključak, prenosi “Telegraf”.

Korejac je, sudeći po reakcijama, pronašao ne samo najbolji udžbenik srpskog jezika, već i ključ za srpski mentalitet. A taj ključ je, naravno, u čašici!

Nastavi čitati

Zanimljivosti

NAJŠKOLOVANIJI PASTIR! Život među ovčijim stadom u Studenici

Osamdesetjednogodišnji Radivoje Jojlija, magistar bioloških nauka i profesor u penziji, već 15 godina čuva stado ovaca Manastira Studenice.

Na manastirskoj ekonomiji dočekao je novinarsku ekipu u odijelu kakvo je nosio i u učionici, jedino je šešir zamijenio šajkačom. Ovce ga vole, a on svojom biografijom mijenja stereotipe o pastirima. Godinama je bio naučni radnik u Zavodu za zaštitu prirode u Sarajevu, magistar, doktorand…

– Bio sam na dobrom putu da završim doktorat, ali sam izgubio smisao za to, nisam vidio smisao više u tome – objašnjava 81-godišnjak za RTS.

Radivoje Jojlija je danas jedini pastir na studeničkim pašnjacima.

– Nisam bio jedini, bilo nas je četvorica tada, bilo je puno ovaca, jedno tri puta više nego sada – priča nesvakidašnji pastir koji po vrletima gazi sigurnim korakom dok pridržava leđa.

Rođeni Nevesinjac u Studenicu je stigao 1995. godine. Sa suprugom i tri kćerke izbjegao je iz Sarajeva. U pomoć mu je prvo priteklo manastirsko bratstvo.

– Ja se zaista nadam da je on našao mir ovdje među nama. Nadam se da je i njemu dobro kao što je i nama što je on ovdje, što nam je ovako za ponos i ugled. Mnogi gosti se zaprepaste kad im kažemo da imamo jednog od najškolovanijih pastira u Srbiji – kaže jeromonah Vitalije iz Manastira Studenica.

Možda većinu vremena provodi među ovcama, ali je za mještane i komšije pastir među ljudima. Kažu da je duša od čovjeka i da se ne stidi nijednog posla da radi ali da neće da traži pomoć.

Bio je, kažu, i poseban nastavnik jer nije samo predavao biologiju, već je djecu učio pravim vrijednostima.

– On je predivan čovjek, imao je dosta učenika tu, nažalost, svi su otišli iz ovog mesta, nisu više tu – priča jedna mještanka.

Otišle su i Radivojeve kćerke, ali ga redovno obilaze, a on vrijeme između posjeta najradije prekrati čitajući knjige među ovcama o kojima će, kaže, brinuti dok ga noge nose, prenosi Srpskainfo.

Nastavi čitati

Aktuelno