Banjaluka
Nikola Tesla talentovane Ane Naerac iz Banjaluke sija zlatnim sjajem
Ana Naerac, učenica osmog razreda Osnovne škole “Aleksa Šantić” u Banjaluci na nedavno održanom 25. Međunarodnom sajmu ideja, inovacija i stvaralaštva “Inost mladih 2023” osvojila je zlatnu plaketu za odlične likovne radove, a zlato i srca članova žirija osvojila je portretom Nikole Tesle.
Ljubav prema slikanju otkrila je i prije nego što je znala da piše i čita, a isprobala je većinu slikarskih tehnika, od akrila, korela, tuša, ugljena.
Ana u razgovoru za Nezavisne novine otkriva da najviše voli grafit i grafitne olovke.
“Najviše volim da radim portrete i imam najveću inspiraciju kada crtam ljude, jer pokušavam da dio duše prenesem na crtež, posebno kada crtam oči, jer ne kažu bez razloga da su oči ogledalo duše. Teslin portret sam crtala oko četiri-pet sati, radila sam manji format i to mi je uzelo više vremena”, objašnjava Ana i dodaje da su joj uzori i inspiracija mnogi umjetnici, ali posebno voli Direrove portrete.
Ova talentovana djevojčica crta svaki dan, bar dva sata dnevno, a njene subote su rezervisane za druženje i učenje slikarskih tehnika u školi crtanja i slikanja “Studio Željka Paić”, koju pohađa od osme godine.
“Pripadam najmlađoj grupi u školi crtanja, ima nas najčešće osam, i naši časovi su uvijek ispunjeni smijehom, zabavom i prepričavanjem novih događaja. Kroz priču, zabavu i crtanje, dva sata prolete za čas. Subote su mi najdraže, ali svaki dan nađem vremena da crtam, sve zavisi od obaveza u školi. Iskreno, da mi matematika ne uzima toliko vremena, više bih i crtala”, objašnjava Ana i kroz osmijeh dodaje da škola ne ispašta zbog ljubavi prema umjetnosti.
Talenat i ljubav prema umjetnosti Ana nije naslijedila od nekog člana porodice, ali, kako kaže, najveću podršku da slijedi umjetnički put i svaki dan unapređuje slikanje pruža joj majka Aleksandra, kao i sestre Vedrana i Valentina.
“Moji prvi portreti upravo su bili članova moje porodice, a sada crtam sportiste, naučnike, istorijske ličnosti, nastavnike, drugare i drugarice iz razreda. Kada mi dođe taj trenutak inpiracije, obično sve ostale obaveze pauziram i prenesem na papir to što sam zamislila. Skoro svaki dan mi se neko javi i zamoli me da nešto nacrtam. Imala sam puno narudžbi za portrete na Dan žena, a jave mi se poznanici i prijatelji kada trebaju rođendanske poklone. Soba mi je prepuna radova, a imam ih još dosta koji su u procesu nastanka i čekaju da budu završeni. Neko mi za crteže i plati, neko pokloni čokoladu ili neku sitnicu, što meni nije bitno. Ja crtam iz ljubavi i jako me obraduje kada se nekome svidi moj rad, ali ko zna, možda ću u budućnosti moći zarađivati od svoje umjetnosti”, ispričala je Ana i dodala da je veliki ljubitelj košarke i svim srcem navija za KK Borac.
“Nacrtala sam mnoge košarkaše Borca, kojima sam prije početka utakmica poklanjala svoje radove, a prošle godine sam od njih u znak zahvalnosti dobila i dres. Jedan moj crtež završio je i kod Novaka Đokovića, koga, nažalost, nisam imala priliku da upoznam, ali nadam se da hoću jednog dana. Moja majka je njegovom timu na Srpska openu uručila portret Novaka, koji sam nacrtala prije četiri mjeseca, što mi je zaista drago i nadam se da mu se svidio”, kaže Ana.
Iako je još u osnovnoj školi, ova mlada i talentovana djevojčica ima zacrtan plan za budućnost.
“Planiram upisati jezičku gimnaziju, a nakon toga Akademiju umjetnosti, slikarski smjer, u Banjaluci. Mada, voljela bih uporedo studirati i arhitekturu, ali vidjećemo šta će biti, to su zasad samo planovi”, objašnjava Ana i napominje da je jako zahvalna direktorki škole Svjetlani Radusin, koja joj je, od trenutka kada su se upoznale, velika podrška i uzor.
“Uskoro će u školi biti postavljena moja prva samostalna izložba, gdje će radove iz moje sobe, koje, osim moje porodice, još niko nije vidio, vidjeti učenici, nastavnici i mnogobrojni gosti, koji će posjetiti našu ustanovu za dan škole”, ispričala je sa osmijehom Ana.
Svjetlana Radusin, direktor Osnovne škole “Aleksa Šantić”, kaže da je Ana njihov učenik od početka drugog polugodišta ove školske godine i da nisu ni sanjali kakvo pojačanje su dobili za likovnu sekciju.
“Naša Ana je i pored vannastavnih aktivnosti odlična učenica i lako pronađe poveznice između nastavnih predmeta i umjetnosti. Potrudićemo se da za dan škole, koji se obilježava 26. maja, izložimo što više njenih radova, jer ona do sada nije imala javnu prezentaciju, osim na društvenim mrežama. Sve je krenulo sa portretom Nikole Tesle, koji je na ‘Inostu’ osvojio zlatnu plaketu, ali i srca svih nas u školi. Ana je jako skromno, vaspitano i plemenito dijete, i ja vjerujem da je pred njom velika umjetnička karijera. Uskoro će pored uramljenog portreta Tesle biti i portret Novaka Đokovića, jer oni i dijele jednu vrstu sličnosti, pa bi bio red da budu jedan kraj drugog i naravno naš Aleksa Šantić. U svakom slučaju, velikani su u svojim poljima i krasiće zidove naše škole”, kazala je Radusin.
(Nezavisne novine)
Banjaluka
STANIVUKOVIĆ “Podrška Banjaluke našem Sergeju koji je sinoć PROSLAVIO ROĐENDAN”
Priča mladog Sergeja i njegove majke Svjetlane ujedinila je cijelu regiju, podsjetivši sve koliko su upornost, ljubav i zajedništvo moćni čak i u najtežim trenucima. Njihova borba, puna straha, neizvjesnosti, ali i nevjerovatne snage, postala je simbol nade za mnoge porodice koje se suočavaju sa sličnim izazovima.
Nakon dugog puta, Svjetlana je nedavno osnovala udruženje „Korak do buđenja“, želeći da pruži oslonac svim roditeljima i djeci koji prolaze isti put kao ona i Sergej – put koji je rijetko ravan, ali pokazuje da je svaka pobjeda moguća kada zajednica stoji uz vas.
Grad Banjaluka, kao i do sada, ostaje uz njih.
„Sergejeva priča ujedinila je regiju, a njegova majka nas je naučila životnu lekciju o tome kako nikada ne treba odustajati, čak i kada se čini da ne postoji izlaz. Oni su primjer da u zajedništvu ne postoji nemoguće.
Zbog svega toga, Sergejeva majka Svjetlana nedavno je osnovala udruženje ‘Korak do buđenja’, koje će biti oslonac ljudima koji prolaze ono što su ona i njena porodica prošli, i na tom putu ima moju iskrenu podršku, kao i za sve do sada.
Segi, srećan rođendan, a svaki sljedeći ćemo dočekivati sa još više radosti – znam da će tako biti”, kazao je gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković.
Banjaluka24
Banjaluka
VODA U BANJALUCI! Neradnik Ninković glumi brižnost, a ćuti o ENORMNOM POSKUPLJENJU STRUJE
Dok gotovo svi gradovi Republike Srpske već odavno imaju znatno više cijene vode – od 1,36 KM u Laktašima, 1,49 KM u Trebinju, 1,50 KM u Tesliću, pa do 1,55 KM u Doboju – Banjaluka je godinama držala nerealno nisku cijenu od 0,94 KM, što je ozbiljno potkopavalo stabilnost najvećeg vodovodnog sistema u Srpskoj. Povećanje cijene na 1,56 KM, koje “Vodovod” predlaže, nije luksuz, nego nužan korak da preduzeće preživi.
I dok gradonačelnik Draško Stanivuković i “Vodovod” argumentima i brojkama objašnjavaju zašto je korekcija opravdana, najpoznatiji neradnik Srpske – Ljubo Ninković – ponovo glumi brigu za građane.
Obezglavljen bez svog vođe Đajića, koji se zabavio samim sobom, Ninković sada kuka oko vode, dok o poskupljenju već preskupe struje svojih stranačkih kolega ne smije ni da pisne.
Činjenice koje Ninković uporno ignoriše, kao što ignoriše i svoj posao na koji mjesecima ne dolazi su da “Vodovod” jasno navodi da su troškovi preduzeća porasli za 5,1 milion KM, i to zbog: drastičnog rasta cijena struje koje nam slijedi, viših cijena hemikalija za preradu vode, skupljeg održavanja cjevovoda, troškova Instituta za javno zdravstvo, PTT usluga i distribucije računa, rasta minimalca.
Istovremeno, Ustavni sud je ukinuo distributivni trošak, što je dodatno pogodilo sistem. “Vodovod” ne traži poskupljenje da bi ostvario profit, nego da bi preživio, nastavio stabilno da radi i obezbijedio uredno vodosnabdijevanje u Banjaluci i okolnim opštinama.
Da se banjalučki “Vodovod” nalazi u istim uslovima kao vodovodi u drugim gradovima, imao bi dobit od 12 miliona KM, što je gradonačelnik i naglasio.
Stanivuković: Banjaluka ima najnižu cijenu u Srpskoj
– „Mi samo usklađujemo cijenu najvećeg vodovoda u Republici Srpskoj sa cijenama vodovoda u opštinama koje su veličine jednog banjalučkog naselja. Ne vidim šta tu nije logično.“ – poručio je Stanivuković.
Dodao je i da ljudi u “Vodovodu” rade izuzetno težak posao, ali odgovorno i profesionalno, odbacujući tvrdnje o lošem poslovanju.
A šta radi Ninković?
Umjesto da se bavi zakazivanjem Skupštine, Ninković mlati praznu slamu i traži „potpune informacije“, iako su i brojke i razlozi već više puta iznijeti u javnost.
Nema reakcije na poskupljenje struje, koje će direktno pogoditi sve građane Srpske. Nema reakcije na odluke svojih partijskih kolega. Nema ni elementarnu hrabrost da građanima kaže istinu – da je Banjaluka godinama imala najjeftiniju vodu i da se ovakav nivo cijene više ne može održavati.
Ali zato ima hrabrosti da glumi populistu svaki put kada treba napasti gradonačelnika ili javna preduzeća koja za razliku od njegovih stranačkih podobnika zaista rade svoj posao, a nema problem ni sa tim da mjesečno uzima od 5000 do 10 000 KM za posao koji ne radi.
Poskupljenje vode je – htio to Ninković priznati ili ne – potpuno opravdano i neminovno, kao i u svim drugim lokalnim zajednicama širom Srpske.
Jedino što je neodrživo jeste Ninkovićeva politička predstava. Kako voda poskupi, on počne da glumi spasitelja, ali čim struja poskupi, a njegovim partijskim kolegama to odgovara – onda zavlada muk.
I možda građani još malo trpe poskupljenja, ali sve manje trpe – Ninkovića.
Banjaluka24
Banjaluka
NEVJEROVATNA ISTORIJA! Banjaluka i Sarajevo ispijali kafu decenijama prije Evrope!
Prva kafana u Banjaluci otvorena je još davne 1617. godine.
Držao ju je izvjesni Seid na desnoj obali Vrbasa, naspram Kastela. Bila je odmah pored puta koji je preko mosta vodio kroz Tvrđavu, a imala je doksate nad vodom-
Dakle Banjaluka , ali i Sarajevo (1592. godine) imali su kafane prije Pariza (1671) i Beča (1683).
Sam čin prženje “kahve” je u Osmanskom carstvu bio državni monopol, tako da ni kafedžije a ni privatnici nisu smjeli pržiti kafu.
Prženje se obavljalo u državnim pržionicama zvanim tahmis. Prihode tahmisa država je izdavala u zakup.
Poznato je da je 1866. godine izdan banjalučki tahmis u visini od 6 500 groša za godinu dana, piše bosnae.
Najveću potrošnju kafe u Bosanskom ejaletu imalo je Sarajevo, Bijeljina i Banjaluka. Obzirom da je u navedenim mjestima propisana količina uvijek bila ispijena pije kraja godine, kao surogat kafi, koristio se nohut ili leblebija, koja se pržila i mljela.
Blink
-
Politika3 sata agoDODIK POBJESNIO NAKON PORAZA U PRIJEDORU, razbio telefon o zid pa poručio “JE*AĆU IM MAMICU”
-
Zanimljivosti3 dana agoLUKAS O DODIKOVIM PRIJETNJAMA: “Kaže mi da ne idem predaleko, KO JE KOGA PRVI NAPAO?”
-
Svijet2 dana agoFON DER LAJEN: Sastanak o korištenju ruske imovine završen bez rezultata
-
Društvo1 dan agoŠTA KAŽU GRAĐANI? U potrazi za zlatom u Jezeru buše tokom noći i pod reflektorima
-
Svijet2 dana agoŽESTOKA OSVETA RUSIJE: Izvedeni SNAŽNI UDARI, odjekuju eksplozije, ljudi se kriju
-
Politika3 sata agoMINIĆ “PITAJTE ĐOKIĆA”, ĐOKIĆ “PITAJTE PETROVIĆA”, Petrović “Samo da nam je izgurati do 1. APRILA”?
-
Banjaluka2 dana agoSTANIVUKOVIĆ POZIRAO SA LEPOM BRENOM NAKON SPEKTAKLA: “Banjaluka zaslužuje da se ovo veče ponovi”
-
Svijet2 dana agoVIDEO ZA KOJI JE TEŠKO POVJEROVATI DA JE PRAVI: U Rumuniji snimljen “prvi leteći automobil”

