Austrija predlaže da zemlje Zapadnog Balkana više ne čekaju punopravno članstvo u EU kako bi osjetile njegove koristi – svaki konkretan reformski korak mogao bi im postepeno otvarati dijelove evropskog jedinstvenog tržišta.

Ideja nazvana “Stufenbeitritt”, odnosno pristupanje korak po korak, trebalo bi da promijeni dosadašnji princip prema kojem kandidati najveći dio koristi članstva dobijaju tek kada završe čitav pristupni proces.

Austrija želi drugačiji model: sprovedene reforme i napredak u pojedinim oblastima bili bi praćeni konkretnim pogodnostima još prije punopravnog članstva.

Kaum ein Land profitiert so sehr von einer wachsenden EU wie Österreich. Allein nach der großen Erweiterungsrunde 2004 haben sich unsere Exporte in die neuen Mitgliedstaaten verdreifacht, und über 130.000 Arbeitsplätze sind entstanden. Diese Erfolgsgeschichte können wir am… pic.twitter.com/AUt2MGZ857

— Beate Meinl-Reisinger (@BMeinl) October 1, 2026

Kako bi izgledao ulazak “stepenicu po stepenicu”?
“Sa svakim završenim pregovaračkim poglavljem trebalo bi da se otvori dio jedinstvenog tržišta, korak po korak do punopravnog članstva”, objasnila je Majnl-Rajzinger.

Prema njenim riječima, na taj način bi pristupni proces postao mjerljiviji i predvidljiviji i za zemlje kandidate i za Evropsku uniju.

Austrijski plan ne podrazumijeva odustajanje od punopravnog članstva. Ono ostaje krajnji cilj, ali bi kandidati određene koristi od evropskih integracija dobijali mnogo ranije.

Kako je saopštilo austrijsko Ministarstvo spoljnih poslova, zauzvrat bi se od zemalja kandidata očekivalo sprovođenje reformi i jačanje vladavine prava.

Drugim riječima, napredak u reformama trebalo bi da donese i konkretnu nagradu.

Šta bi se otvaralo prije punopravnog članstva?
Austrijski prijedlog ne odnosi se samo na trgovinu.

Postepeno uključivanje zemalja Zapadnog Balkana moglo bi obuhvatiti uklanjanje trgovinskih prepreka, energetiku, transport, mobilnost mladih i digitalno jedinstveno tržište.

Kao primjer onoga što želi postići Austrija navodi se Crna Gora.

Ta zemlja je od oktobra 2025. dio SEPA prostora, čime su olakšana prekogranična plaćanja građana i kompanija. Kao naredni korak pominje se smanjenje, odnosno ukidanje troškova rominga.

Ideja Beča jeste da takve pogodnosti više ne budu izuzeci, nego pravilo tokom pristupanja.

Šta bi novi model značio za BiH?
Za BiH bi takav pristup mogao biti posebno značajan jer zemlja ima status kandidata za članstvo, ali još nije otvorila pristupne pregovore.

Austrija već duže zagovara postepenu i sektorsku integraciju BiH i drugih zemalja regiona.

Majnl-Rajzinger je početkom septembra, poslije sastanka s ministrom spoljnih poslova BiH Elmedinom Konakovićem u Beču, poručila da bi konkretan reformski napredak trebalo da donosi i konkretan napredak prema EU.

Austrijski model predviđa da kandidati koji ispune evropska pravila u određenom sektoru dobiju pristup odgovarajućem dijelu jedinstvenog tržišta i prije punopravnog članstva.

To bi značilo da zemlje ne bi morale da čekaju završetak kompletnog višegodišnjeg procesa da bi građani i privreda osjetili dio ekonomskih efekata približavanja Uniji.

Zašto Austrija insistira na ubrzanju?
Beč svoj prijedlog ne predstavlja samo kao ekonomsku inicijativu.

Austrijska ministarka proširenje EU naziva jednim od najvažnijih geostrateških instrumenata Unije i upozorava da dugotrajno čekanje zemalja Zapadnog Balkana ostavlja prostor drugim silama.

“Ako zemlje kandidate ostavimo da predugo čekaju, ne treba da se čudimo kada drugi uđu u taj prostor sa svojim pravilima, novcem i uticajem”, poručila je Majnl-Rajzinger.

Prema austrijskom Ministarstvu spoljnih poslova, približavanje Zapadnog Balkana EU važno je i zbog bezbjednosti, zaštite kritične infrastrukture i otpornosti država u vrijeme rastućih geopolitičkih tenzija.

Austrija računa i na ekonomsku korist
Beč za novi talas proširenja ima i vrlo konkretan ekonomski argument.

Austrija je bila među zemljama koje su značajno profitirale od velikog proširenja EU 2004. godine.

Prema podacima koje je iznijela Majnl-Rajzinger, austrijski izvoz u države koje su tada postale članice u međuvremenu se utrostručio i premašio 30 milijardi evra godišnje, dok je stvoreno više od 130.000 dodatnih radnih mjesta.

Austrija je danas među deset najvećih stranih investitora u svih šest ekonomija Zapadnog Balkana.

Zbog toga Beč smatra da bi naredno proširenje moglo istovremeno donijeti korist zemljama regiona i sadašnjim članicama EU.

Punopravno članstvo ipak ostaje cilj
Austrijski prijedlog, dakle, nije zamjena za članstvo niti model u kojem bi zemlje Zapadnog Balkana trajno ostale u nekoj vrsti “druge lige” Evropske unije.

Punopravno članstvo ostaje krajnji cilj.

Razlika je u tome što bi put do njega bio podijeljen na vidljive etape: država sprovede reforme i ispuni evropska pravila u određenoj oblasti, a zauzvrat dobije pristup odgovarajućem dijelu evropskog tržišta.

Austrija tvrdi da njen prijedlog već nailazi na podršku u EU. Majnl-Rajzinger je još u septembru navela da su ideju sektorske integracije preuzele i Njemačka i Francuska, dok je Beč ranije o toj temi pripremio zajednički dokument sa Češkom, Slovačkom, Italijom i Slovenijom.

Svaka dosadašnja kampanja Draška Stanivukovića nosila je prepoznatljivu poruku, ali i obavezu koja je nakon izbora morala biti ispunjena, poručuju iz Pokreta „Sigurna Srpska“. U samoj završnici kampanje, Stanivuković ističe da pred građane ne izlazi samo sa novim obećanjima, već sa konkretnim rezultatima na osnovu kojih narod može da procijeni vrijednost date riječi.

„Kada smo rekli ‘Više nas je’, pobijedili smo. Kada smo rekli ‘Djela’, iza nas su ostala djela koja se vide u svakom dijelu Banjaluke. Danas kažemo ‘Sigurno’, jer znamo šta smo uradili i šta možemo da uradimo za Republiku Srpsku“, poručio je Stanivuković.

Djela koja govore više od riječi

Kao dokaz da su promjene moguće, Stanivuković navodi ključne projekte realizovane u Banjaluci — od besplatnih udžbenika i besplatnog javnog prevoza za penzionere, preko subvencija za privatne vrtiće i besplatne legalizacije objekata, pa sve do izgradnje Centralnog spomen-obilježja poginulim borcima Vojske Republike Srpske.

„Za besplatne udžbenike govorili su da nema novca, a danas ih djeca dobijaju. Za besplatan prevoz penzionera govorili su da je nemoguć, a danas ga koriste desetine hiljada naših sugrađana. Besplatnom legalizacijom hiljade porodica dobile su priliku da riješe pitanje svog doma. Decenijama se govorilo i o Centralnom spomen-obilježju, a mi nismo dozvolili da to ostane još jedno prazno obećanje. Danas taj spomenik stoji u srcu Banjaluke kao naš odnos prema onima kojima dugujemo Republiku Srpsku. Nismo dokazivali pričom da nešto može, nego radom“, istakao je.

Novi prioriteti za Republiku Srpsku

Iskustvo iz Banjaluke, prema njegovim riječima, model je koji se može i mora primijeniti na nivou čitave Republike Srpske. Među prvim mjerama koje najavljuje jesu uvođenje 13. penzije, bolji položaj boračke populacije, snažnija podrška mladima i porodicama, zaštita trudnica zaposlenih na određeno vrijeme, rješavanje statusa roditelja-njegovatelja, te uklanjanje kladionica i kockarnica iz blizine škola.

„Želim Republiku Srpsku u kojoj penzioner zna da će dobiti 13. penziju, borac da država poštuje njegovu žrtvu, trudnica ne strahuje da će ostati bez posla, a djecu od škole do kuće ne prate reklame kladionica. To nisu velike političke parole, nego normalne stvari koje uređena država mora da radi“, naglasio je Stanivuković.

Prekid rasipništva i „Ugovor sa narodom“

Da bi se ovi ciljevi ostvarili, Stanivuković poručuje da je neophodno korjenito promijeniti način upravljanja javnim novcem i zaustaviti nepotrebna trošenja.

„Ne možete narodu govoriti da nema novca, a istovremeno trošiti milione na sporne ugovore, preskupe zgrade, službena vozila i privilegije. Novac Republike Srpske mora prvo služiti njenim ljudima. Kada promijenite prioritete, novca ima i za penzionere, i za borce, i za porodice i škole“, jasan je Stanivuković.

Zbog toga najavljuje i potpisivanje „Ugovora sa narodom“, koji predstavlja obavezu sa precizno definisanim rokovima i potpunom odgovornošću.

„Nakon prvih 100 dana treba izaći pred narod, stavku po stavku, i reći šta je urađeno, šta nije i zašto. Političar mora da odgovara za svoju riječ isto kao što svaki čovjek odgovara za svoj potpis. Rekli smo ‘Više nas je’ – bilo nas je više. Rekli smo ‘Djela’ – ostavili smo djela. Danas kažemo ‘Sigurno’, jer znamo put kojim želimo da ide Republika Srpska. Moja riječ ne traje od početka do kraja kampanje, ona važi i poslije izbora“, zaključio je Stanivuković.

SNSD ponovo dijeli lekcije o poštenju, patriotizmu i izdaji. Samo zaboravljaju da građani Republike Srpske imaju pamćenje. Zato bi Radovan Kovačević, prije nego što sljedeći put nekoga proglasi izdajnikom, trebalo da odgovori na nekoliko pitanja o politici stranke koju predstavlja.

Ko će objasniti „Vijadukt“ i više od stotinu miliona maraka koje je Republika Srpska izgubila u tom sporu za koji je garanciju dala Vlada Srpske u vrijeme kada je njome rukovodila Željka Cvijanović? Ko će objasniti 240 miliona KM za otkup „Comsar Energy“ od Rašida Serdarova?

Godinama slušamo priču o „vraćanju nadležnosti“, a zvanični dokumenti Narodne skupštine Republike Srpske konstatovali su desetine slučajeva prenosa ili preuzimanja nadležnosti sa nivoa Republike Srpske na nivo BiH. Dali ste saglasnost i za prenos nadležnosti u oblasti odbrane.

Podsjećamo da je Milorad Dodik kao predsjednik Vlade Republike Srpske potpisao sporazum kojim je jasenovačka arhivska i muzejska građa predata Memorijalnom muzeju Holokausta u Vašingtonu. Originalna građa je potom predata Spomen-području Jasenovac u Hrvatskoj! Kada već SNSD tako lako izgovara riječ „izdaja“, onda javnosti duguje i odgovor kako su originali jasenovačke građe završili u Hrvatskoj?

Narod ne zaboravlja da je Milorad Dodik krajem devedesetih u Vašingtonu predstavljan kao nova, umjerena politička snaga, a njegov dolazak opisivan je kao „dašak svježeg vjetra“.

Tu je i Grejem Dej, nekadašnji zvaničnik OHR-a u Banjoj Luci i desna ruka Pedija Ešdauna, koji je učestvovao u pravljenju lista za smjene funkcionera iz Republike Srpske sa pozicija, a koji je kasnije postao savjetnik Milorada Dodika. Je li SNSD s njima pravio spiskove za odstrel politički nepodobnih Srba sa pozicija? Ako ste tada sarađivali sa strancima, vjerovatno ste i sa Šmitom sarađivali tajno.

Zato je prilično neuvjerljivo da danas upravo SNSD svakoga ko im politički ne odgovara proglašava saradnikom stranaca i izdajnikom.

Radovan Kovačević, čovjek koji je svojevremeno morao javno da objašnjava sopstvenu objavu „Pozdrav iz republike šumske“, tvrdeći da je riječ o sarkazmu i nesmotrenom potezu, danas drugima izdaje potvrde o patriotizmu.

Ne ide, gospodine Kovačeviću.

Prvo objasnite „Vijadukt“. Objasnite Serdarova. Objasnite prenos nadležnosti. Objasnite jasenovačku građu. Objasnite kako je nekadašnji čovjek OHR-a postao Dodikov savjetnik. I, na kraju, još jednom objasnite svoju „Republiku šumsku“.

Kada odgovorite na ta pitanja, možemo razgovarati o patriotizmu.

Do tada, jedno je sigurno: patriotizam se ne dokazuje etiketiranjem političkih protivnika, niti se riječju „izdajnik“ mogu izbrisati odluke, savezništva i računi koje građani Republike Srpske godinama plaćaju.

Zato znamo da će građani u nedjelju SIGURNO izabrati promjene.

Pokret Sigurna Srpska