Connect with us

Region

“NJIHOVI RODITELJI VIŠE KAO DA NISU ŽIVI” 5 mjeseci TUGE u selima u kojima je Uroš Blažić UBIO DEVETORO MLADIH LJUDI

Mještani Malog Orašje i Dubone izjavljuju kako je cijelo selo obavijeno tugom 5 mjeseci te kako se nikada neće oporaviti.

bio nam je djecu. Cijelo selo je obavijeno tugom. Nikada se nećemo oporaviti izustili su meštani, a ulice su sada gotovo puste, prozori kuća skriveni iza spuštenih roletni, vrata čvrsto zaključana, piše Blic.

Na tim ulicama, ubica je zaustavio vozilo sa oružjem spremnim za zločin. Fudbalsko igralište i školsko dvorište postali su poprište tragedije, dok je rafal metaka iz kalašnjikova prekinuo bezbrižne snove devetoro mladih ljudi. Tog četvrtka, 4. maja, nisu ni slutili da će to biti njihov posljednji dan života.

– Dan je proticao uobičajeno, kao i svako veče, okupio sam se sa društvom. Bili smo na Ravnom Gaju, kada su se oko pola 11 zaustavila neka kola. Nismo obraćali pažnju jer smo očekivali još prijatelja. Izašao je iz auta i samo rekao “lezite dole”. Nasmijali smo se i pozvali ga da nam se pridruži na piću. Ali umjesto toga, počeo je da puca po nama – opisao je Jovan, jedan od preživjelih svjedoka masakra u Malom Orašju.

Na Ravnom Gaju nasilno su prekinuti snovi šestorice prijatelja, dok je u školskom dvorištu Dubone oduzet život bratu, sestri i njihovom drugu. Mjesta koja su nekad bila ispunjena smijehom sada su preplavljena tugom, osvijetljena plamenom svijeća, spomenicima i buketima bijelih ruža. Svakoga dana, porodice tih mladih duša postavljaju isto pitanje: “Zašto su im djeca ubijena? “

Malo Orašje: “Tužno selo”
U Malom Orašju, diječiji smjeh koji je nekada odzvanjao sada je zamijenjen tišinom koja je nepodnošljiva. Kuće, nekada topli domovi, sada su postale svjedoci nesagledivog gubitka.

Jedva da je bilo prolaznika, koji su prolazili pognute glave. Pogledi su se rijetko susretali, a kada bi se to desilo, bili su ispunjeni osjećajem koje nije zahtjevalo puno riječi.

– Nisam mogla da povjerujem da su mrtvi. Još uvijek mislim vratiće se. To su bili divni momci, pravi domaćini. Vrijedni, radni, vaspitani. Nikad nisu pravili probleme. Znate, ovo je sada tužno selo. Od tog dana, sve je utihnulo – rekla je baka kroz suze.

Na banderama koje stoje uz put, zalijepljeno je cvijeće sa umrlicama ubijenih momaka. Svaka druga kuća postala je platno za izražavanje sjećanja na njih. Na jednom bijelom zidu uz nacrtanu svijeću koja gori napisano je: “Živite! Kad zatvorim oči, videjćemo se na drugoj strani!”

– Ljudi u selu više ne slave kao nekada. Samo prije dva dana, trebala je biti velika svadba, ali nisu htjeli da prave veselje. Vjenčali su se u tišini, bez muzike. Malo Orašje je malo selo, mi smo svi kao porodica. Ne možemo da prihvatimo da ih više nema – pričaju mještani.

U tom moru nemoći, ispred lokalne prodavnice u Malom Orašju ekipa Blica primjetila je jednog starca obučenog u crno. Njegove oči, krupne i plave, odražavaju duboku tugu… Prišli smo mu, nesvjesni da je to upravo onaj deda koji je prije tačno pet mjeseci izgubio dva nevina unuka – Petra i Marka, ali i da je njegova unuka teško ranjena.

– Sve što sam ikada volio, sve što mi je donosilo radost, sada je nestalo. Moja djeca, moji najmiliji unuci.. sve su to sada samo uspomene – rekao je deda, glasom slomljenim tugom, dok su mu suze klizile niz lice.

Na mjestu gdje je ubijeno šest mladića, stoje veliki buketi cvijeća i izgorele svijeće. Novo postavljene klupe pružaju tiho utočište, dok se okolina čini da je utihnula pod teretom gubitka. Ponekad se čuje cvrkut ptica, dok jak vetar donosi svoj glas tišini.

U tom miru se probija jecaj. Baka i deka, obučeni u crno, prilaze očiju punih suza da zapale svijeću unuku.

– Mog Ace, mog lijepog unuka, više nema. Ubijen je, ni kriv ni dužan. Nikome ništa nije uradio, život je tek bio pred njim. Trebali smo da slavimo punoljetstvo, a mi smo ga sahranili. Njegova majka nije uopšte dobro, svi mi. Ne možemo da dođemo sebi – rekla je baka stradalog mladića kroz suze.

Dubona, koja je nekada bila idilično mesto, sada je obavijena sjenkom tragedije. Školsko dvorište, nekada prepuno života, sada je postalo poprište straha i gubitka.

Na klupi u školskom dvorištu sedeli su brat i sestra – Milan (22) i Kristina P. (19) i njihov drug Dalibor T. (25). Vrijeme su provodili sa prijateljima u opuštenom razgovoru, nesvjesni tragičnih dešavanja koja će se odigrati za samo nekoliko minuta.

Nakon pucnjave u Malom Orašju, Blažić je sjeo u automobil i krenuo ka selu Dubona, koje je smješteno desetak kilometara južno od Orašja. Tamo je počinio još jedan stravičan zločin, odnoseći živote policajca Milana, njegove sestre Kristine i njihovog prijatelja Dalibora.

“Tijela te djece cijelu noć su bila na ulici”
Danas, na tom mjestu, gdje su nekada sjedeli, nalazi se buket, a iznad njega se proteže mural koji svjedoči o mladalačkoj radosti. Zid škole, nekada bijele boje, sada je ofarban crnom, a fokus je na očima i osmijehu troje mladih ljudi, pred kojima je bio čitav život.

– To su bila omiljena djeca sela, svi smo ih obožavali. Djevojci koja je bila sa njima amputirana je ruka. To veče nikada nećemo zaboraviti. Tijela te djece cijelu noć su bila na ulici. Njihovi roditelji su kao biljke, više i ne žive. Nema više djece na ulicama, ovdje više ništa neće biti isto – rekla je drugarica ubijenog brata i sestre.

Nikakve reči ne mogu opisati bol koji su ti mladi ljudi i njihove porodice osjetili tog sudbonosnog četvrtka, 4. maja. Ništa ih nije pripremilo na to da će taj dan postati njihov posljednji dan života. Ovaj zločin je ostavio ožiljke koji će zauvijek pamtiti ove zajednice.

Iza rešetaka Uroša Blažića policija je uhapsila u selu u okolini Kragujevca. Nakon izvršenog masakra u okolini Mladenovca, Blažić je oteo taksi vozilo, kojim se dovezao do naselja Grošnice, gdje se sakrio u ujakovoj šupi.

Nakon hapšenja, masovni ubica priznao je svoje zločine pravdajući ih nepravdom društva koje se reflektovalo na njega.

Još je i izjavio i da su mještani stvarali zaveru protiv njega, da se o njegovom ocu pričalo loše i da je kriminalac, a okidač da pobije ljude bilo je i navodno ismijavanje u školi jer je, kako kaže, tamnije puti.

Psihijatrijskim vještačenjem je pokazano da je Blažić u trenutku svog krvavog pira bio u svjesnom i uračunljivom stanju.

Urošu Blažiću, koji i iza rešetaka pravi incidente, pritvor je produžen do 30. oktobra. Maksimalna kazna koju može da dobije je 20 godina robije za devet oduzetih mladih života, jer u trenutku zločina nije imao punu 21 godinu.

Related Topics:

Region

NAKON ŠTO JE U JAVNOST ISPLIVAO SNIMAK SA NASEROM ORIĆEM! Oglasio se Aca Lukas

Folker Aca Lukas oglasio se nakon što je portal “Sandžak danas” objavio fotografiju i snimak na kom se nalazi on u društvu Nasera Orića, nekadašnjeg bošnjačkog ratnog komandanta u rejonu Srebrenice kojeg Srbija potražuje zbog optužbi za ratne zločine nad Srbima, i pjevača Šerifa Konjevića.

Lukas tvrdi da nije znao ko je Naser Orić i povodom ove situacije je kratko poručio:

– Za stolom su se smjenjivali ljudi. Zaista ne znam ko je gospodin, jer se te noći sa mnom slikalo mnogo ljudi. Svima sam izašao u susret, kao i do sada, i uvijek ću ljudima pružiti zadovoljstvo da imaju uspomenu sa mnom – rekao je pjevač u izjavi za “Kurir”. Osvanula slika iz kafane

U ovom trenutku nije poznato kada, gdje i u kojim okolnostima je nastala fotografija na kojoj se vide Naser Orić, Aca Lukas, pjevač Šerif Konjević i nepoznat muškarac u kafani. Nas stolu ispred njih su iće i piće.

Orić se nije oglasio na ovu temu, mada je ista slika sinoć objavljena na jednom instagram nalogu koji inače objavljuje fotografije iz njegovog privatnog života.

Šerif Konjević je Blicu rekao da se radilo o privatnoj zabavi, “rođendanu mog prijatelja”.

– Ne znam šta bih vam odgovorio. Vi znate i Nasera Orića i Acu Lukasa i mene. Ja ne poznajem toliko likove kada nekome pjevam, odkud ja znam. To nije bilo u Sandžaku, to je bilo vjerovatno na nekom drugom mjestu.

– Nasera poznajem lično, zašto ne? Znate da ja puno ne razmišljam kome pjevam, ko god voli da me sluša ja mu pjevam. Svim dobronamernim ljudima. Ja sam imao fokus na Acu, njega poštujem i cijenim. To je bila privatna žurka, rođendan mom prijatelju. Pojma nemam kome sam pjevao i kome ću pjevati. Nikome ne piše na čelu ko je i šta je i za koga radi – rekao nam je Šerif Konjević.

Objavljen i kratak snimak navodnog događaja
Portal je jutros objavio i kratak snimak za koji se tvrdi da je nastao na istom događaju. Na tom snimku se vide Konjević dok peva i Lukas kako sedi za kafanskim stolom i uživa u pjesmi. Za stolom je još nekoliko nepoznatih muškaraca.

Tek u posljednjim sekundama snimka na levoj strani se nazire muškarac sa tompusom, obučen kao što je Orić na prethodno objavljenoj fotografiji.

Portal u objavi tvrdi da se radi o “privatnom susretu”. Radi se o susretu koji se nije dogodio na mjestu koje bi iko očekivao, a dodatnu težinu daje to što niko od prisutnih nije koristio društvene mreže, pa se fotografija nije mogla pojaviti putem njihovih profila – tvrdi “Sandžak danas”.

Portal navodi da je ovo prva ovakva slika koja je dospjela u javnost i da “posebno intrigira jer nema nikakvih javnih informacija da je između Lukasa i Orića postojala bilo kakva komunikacija, kontakt ili zajedničko pojavljivanje”. Šta je povod okupljanja? Da li je riječ o slučajnom susretu, privatnom pozivu ili nečemu sasvim trećem, ostaje nepoznanica – objavio je “Sandžak danas” uz fotografiju.

Naser Orić je pred Haškim tribunalom bio optužen za zločine nad Srbima tokom rata u BiH. U prvostepenom postupku je bio osuđen na samo dvije godine zatvora, što je širom Srbije ocijenjeno kao skandalozno niska kazna.

Pušten je da se brani sa slobode tokom žalbenog postupka u kojem su na kraju protiv njega odbačene sve optužbe. I dalje je na slobodi, a Srbija ga potražuje zbog optužbi za ratne zločine nad Srbima.

Postoje svjedočenja o monstruoznim zločinima nad Srbima tadašnjeg komandanta Armije BiH i snaga koje su bile pod njegovom kontrolom na teritoriji istočne Bosne.

Široj javnosti najpoznatiji su masakri na Petrovdan 1992. i Božić 1993. u selu Kravica, kraj Bratunca. Za ove zločine niko nije odgovarao.

Nastavi čitati

Region

VUČIĆ “Rafinerija u utorak i ZVANIČNO PRESTAJE DA RADI ako SAD ne izdaju licencu”

Predsednik Aleksandar Vučić izjavio je da će rafinerija u utorak i zvanično prestati da radi ako SAD ne izdaju licencu za nastavak rada NIS-a i najavio da će biti održan važan sastanak o tome kako ćemo rešavati probleme koji će uslediti, jer ne veruje da će se Amerikanci izjasniti do tada.

Vučić je rekao za Informer da ćemo ako ne stigne licenca od SAD morati na različite načine da se snalazimo za obezbeđivanje nafte i naftnih derivata u narendom periodu.

“Mi se spremamo i imaćemo sutra važan sastanak na kojem ćemo da rešavamo sve ove probleme, računamo kao da se Amerikanci uopšte neće izjasniti jer će oni reći da nisu dobili dovoljno informacija i da zato čekaju i naravno šta to njih briga kolika je šteta sve u Srbiji, a ni kod Rusa nema baš previše žurbe jer jer za njih najvažnije da njihovo vlasništvo ostane što je moguće duže, a da li ćemo i kako će to kod nas da bude, to je već druga stvar”, rekao je Vučić.

Predsednik je istakao da ne razume šta je to što sada Amerikanci rade po pitanju NIS-a i odnosa prema Srbiji.

“Ne znam šta sad tačno rade, ne razumem njihovu logiku i taktiku. Bezberoj razgovora sam obavio sa njima, čekajte, zašto nam sada ne date tu licencu”, istakao je Vučić.

(Tanjug)

Nastavi čitati

Region

Odlučili se povinovati Evropi! CRNA GORA UVODI VIZE ZA RUSE!

Crna Gora će uvesti vize za građane Rusije najkasnije do septembra naredne godine, saopštilo je crnogorsko Ministarstvo vanjskih poslova.

Ova mjera je neophodna kako bi se vizna politika zemlje uskladila s pravilima Evropske unije (EU).

Ministarstvo je naglasilo da Crna Gora mora u potpunosti uskladiti svoju viznu politiku s EU do kraja trećeg kvartala 2026. godine, a uvođenje viza za ruske građane dio je tih obaveza. Ove promjene povezane su s implementacijom Agende reformi za period 2024-2027. godine, čiji je cilj usklađivanje s evropskim zakonodavstvom u okviru poglavlja 24, koje se odnosi na pravdu, slobodu i sigurnost.

Ministarstvo je objasnilo da će usklađivanje vizne politike s EU biti postepeno, uz pažljivo razmatranje nacionalnih ekonomskih i drugih interesa. Ovi faktori su ključni za očuvanje stabilnosti i dugoročnog razvoja Crne Gore.

Prema važećem Sporazumu o recipročnim putovanjima, ruski državljani mogu boraviti u Crnoj Gori bez vize do 30 dana. Međutim, zvanični podaci Ministarstva unutrašnjih poslova pokazuju da u Crnoj Gori trenutno boravi više od 21.100 ruskih državljana, od kojih se najveći broj nalazi na crnogorskom primorju, posebno u Budvi.Iako boravak bez vize traje maksimalno 30 dana, mnogi ruski državljani u praksi produžavaju boravak tako što na kratko napuštaju Crnu Goru, obično do najbližeg graničnog područja, a po povratku ponovo dobijaju 30-dnevni bezvizni period, pišu Vijesti.me.

Uvođenje viza za ruske državljane predstavlja važnu promjenu u viznoj politici Crne Gore, koja se nastavlja usklađivanje sa EU i njenim zakonodavstvom, a očekuje se da će ovaj korak imati dugoročne posljedice na migracijske tokove i međudržavne odnose.

Nastavi čitati

Aktuelno