Connect with us

Region

“NJIHOVI RODITELJI VIŠE KAO DA NISU ŽIVI” 5 mjeseci TUGE u selima u kojima je Uroš Blažić UBIO DEVETORO MLADIH LJUDI

Mještani Malog Orašje i Dubone izjavljuju kako je cijelo selo obavijeno tugom 5 mjeseci te kako se nikada neće oporaviti.

bio nam je djecu. Cijelo selo je obavijeno tugom. Nikada se nećemo oporaviti izustili su meštani, a ulice su sada gotovo puste, prozori kuća skriveni iza spuštenih roletni, vrata čvrsto zaključana, piše Blic.

Na tim ulicama, ubica je zaustavio vozilo sa oružjem spremnim za zločin. Fudbalsko igralište i školsko dvorište postali su poprište tragedije, dok je rafal metaka iz kalašnjikova prekinuo bezbrižne snove devetoro mladih ljudi. Tog četvrtka, 4. maja, nisu ni slutili da će to biti njihov posljednji dan života.

– Dan je proticao uobičajeno, kao i svako veče, okupio sam se sa društvom. Bili smo na Ravnom Gaju, kada su se oko pola 11 zaustavila neka kola. Nismo obraćali pažnju jer smo očekivali još prijatelja. Izašao je iz auta i samo rekao “lezite dole”. Nasmijali smo se i pozvali ga da nam se pridruži na piću. Ali umjesto toga, počeo je da puca po nama – opisao je Jovan, jedan od preživjelih svjedoka masakra u Malom Orašju.

Na Ravnom Gaju nasilno su prekinuti snovi šestorice prijatelja, dok je u školskom dvorištu Dubone oduzet život bratu, sestri i njihovom drugu. Mjesta koja su nekad bila ispunjena smijehom sada su preplavljena tugom, osvijetljena plamenom svijeća, spomenicima i buketima bijelih ruža. Svakoga dana, porodice tih mladih duša postavljaju isto pitanje: “Zašto su im djeca ubijena? “

Malo Orašje: “Tužno selo”
U Malom Orašju, diječiji smjeh koji je nekada odzvanjao sada je zamijenjen tišinom koja je nepodnošljiva. Kuće, nekada topli domovi, sada su postale svjedoci nesagledivog gubitka.

Jedva da je bilo prolaznika, koji su prolazili pognute glave. Pogledi su se rijetko susretali, a kada bi se to desilo, bili su ispunjeni osjećajem koje nije zahtjevalo puno riječi.

– Nisam mogla da povjerujem da su mrtvi. Još uvijek mislim vratiće se. To su bili divni momci, pravi domaćini. Vrijedni, radni, vaspitani. Nikad nisu pravili probleme. Znate, ovo je sada tužno selo. Od tog dana, sve je utihnulo – rekla je baka kroz suze.

Na banderama koje stoje uz put, zalijepljeno je cvijeće sa umrlicama ubijenih momaka. Svaka druga kuća postala je platno za izražavanje sjećanja na njih. Na jednom bijelom zidu uz nacrtanu svijeću koja gori napisano je: “Živite! Kad zatvorim oči, videjćemo se na drugoj strani!”

– Ljudi u selu više ne slave kao nekada. Samo prije dva dana, trebala je biti velika svadba, ali nisu htjeli da prave veselje. Vjenčali su se u tišini, bez muzike. Malo Orašje je malo selo, mi smo svi kao porodica. Ne možemo da prihvatimo da ih više nema – pričaju mještani.

U tom moru nemoći, ispred lokalne prodavnice u Malom Orašju ekipa Blica primjetila je jednog starca obučenog u crno. Njegove oči, krupne i plave, odražavaju duboku tugu… Prišli smo mu, nesvjesni da je to upravo onaj deda koji je prije tačno pet mjeseci izgubio dva nevina unuka – Petra i Marka, ali i da je njegova unuka teško ranjena.

– Sve što sam ikada volio, sve što mi je donosilo radost, sada je nestalo. Moja djeca, moji najmiliji unuci.. sve su to sada samo uspomene – rekao je deda, glasom slomljenim tugom, dok su mu suze klizile niz lice.

Na mjestu gdje je ubijeno šest mladića, stoje veliki buketi cvijeća i izgorele svijeće. Novo postavljene klupe pružaju tiho utočište, dok se okolina čini da je utihnula pod teretom gubitka. Ponekad se čuje cvrkut ptica, dok jak vetar donosi svoj glas tišini.

U tom miru se probija jecaj. Baka i deka, obučeni u crno, prilaze očiju punih suza da zapale svijeću unuku.

– Mog Ace, mog lijepog unuka, više nema. Ubijen je, ni kriv ni dužan. Nikome ništa nije uradio, život je tek bio pred njim. Trebali smo da slavimo punoljetstvo, a mi smo ga sahranili. Njegova majka nije uopšte dobro, svi mi. Ne možemo da dođemo sebi – rekla je baka stradalog mladića kroz suze.

Dubona, koja je nekada bila idilično mesto, sada je obavijena sjenkom tragedije. Školsko dvorište, nekada prepuno života, sada je postalo poprište straha i gubitka.

Na klupi u školskom dvorištu sedeli su brat i sestra – Milan (22) i Kristina P. (19) i njihov drug Dalibor T. (25). Vrijeme su provodili sa prijateljima u opuštenom razgovoru, nesvjesni tragičnih dešavanja koja će se odigrati za samo nekoliko minuta.

Nakon pucnjave u Malom Orašju, Blažić je sjeo u automobil i krenuo ka selu Dubona, koje je smješteno desetak kilometara južno od Orašja. Tamo je počinio još jedan stravičan zločin, odnoseći živote policajca Milana, njegove sestre Kristine i njihovog prijatelja Dalibora.

“Tijela te djece cijelu noć su bila na ulici”
Danas, na tom mjestu, gdje su nekada sjedeli, nalazi se buket, a iznad njega se proteže mural koji svjedoči o mladalačkoj radosti. Zid škole, nekada bijele boje, sada je ofarban crnom, a fokus je na očima i osmijehu troje mladih ljudi, pred kojima je bio čitav život.

– To su bila omiljena djeca sela, svi smo ih obožavali. Djevojci koja je bila sa njima amputirana je ruka. To veče nikada nećemo zaboraviti. Tijela te djece cijelu noć su bila na ulici. Njihovi roditelji su kao biljke, više i ne žive. Nema više djece na ulicama, ovdje više ništa neće biti isto – rekla je drugarica ubijenog brata i sestre.

Nikakve reči ne mogu opisati bol koji su ti mladi ljudi i njihove porodice osjetili tog sudbonosnog četvrtka, 4. maja. Ništa ih nije pripremilo na to da će taj dan postati njihov posljednji dan života. Ovaj zločin je ostavio ožiljke koji će zauvijek pamtiti ove zajednice.

Iza rešetaka Uroša Blažića policija je uhapsila u selu u okolini Kragujevca. Nakon izvršenog masakra u okolini Mladenovca, Blažić je oteo taksi vozilo, kojim se dovezao do naselja Grošnice, gdje se sakrio u ujakovoj šupi.

Nakon hapšenja, masovni ubica priznao je svoje zločine pravdajući ih nepravdom društva koje se reflektovalo na njega.

Još je i izjavio i da su mještani stvarali zaveru protiv njega, da se o njegovom ocu pričalo loše i da je kriminalac, a okidač da pobije ljude bilo je i navodno ismijavanje u školi jer je, kako kaže, tamnije puti.

Psihijatrijskim vještačenjem je pokazano da je Blažić u trenutku svog krvavog pira bio u svjesnom i uračunljivom stanju.

Urošu Blažiću, koji i iza rešetaka pravi incidente, pritvor je produžen do 30. oktobra. Maksimalna kazna koju može da dobije je 20 godina robije za devet oduzetih mladih života, jer u trenutku zločina nije imao punu 21 godinu.

Related Topics:

Region

Oglasili se iz NIS-a! “PRESTAJEMO S PROIZVODNJOM”

Naftna industrija Srbije saopštila je da je počela obustavu radu proizvodnih postrojenja usljed nedostatka sirove nafte za preradu.

Kako je pojašnjeno, to su posljedice sankcija koje je Ministarstvo finansija SAD uvelo prema NIS-u.

“Obustava rada procesnih postrojenja odvija se po principu koji se primenjuje kada je reč o planskim remontima i izvodi se u skladu sa zakonima Republike Srbije, internim pravilima kompanije i najstrožijim ekološkim standardima i pravilima bezbednosti i zdravlja na radu”, navode iz NIS-a. Podsjećanja radi, Srbija je dospjela u ovu situaciju nakon ruske invazije na Ukrajinu, odnosno uvođenja sankcija od strane Zapada prema Rusiji. Politika Srbije otpočetka rata je da će pokušati zadržati neutralnost, i da neće uvoditi sankcije Rusiji. Iako su sankcije Zapada protiv Rusije bile opsežne, one se nisu odnosile na naftni sektor u Rusiji, jer je bivša administracija Džoa Bajdena, ali i većina vlada u Evropi, bila zabrinuta da bi to moglo dovesti do značajnog povećanja cijena nafte i naftnih derivata na svjetskim tržištima.

Nakon dolaska Donalda Trampa na čelo Amerike, pokrenut je mirovni proces a Vašington je iskazao spremnost na kompromis i ustupke prema Rusiji na koje Evropljani ni Bajden nisu bili spremni. Kada Vladimir Putin, predsjednik Rusije, nije odgovorio na Trampovu ponudu kako je on očekivao, Tramp je odlučio da uvede sankcije na kompletnu rusku naftnu industriju, uključujući i na NIS, koji je u većinskom ruskom vlasništvu. Amerika je u nekoliko navrata odgađala primjenu sankcija, ostavljajući vrijeme Srbiji da se dogovori s Rusima oko kupovine ruskog udjela, ali Rusi nisu htjeli da pristanu na prodaju.

Jedna od mogućih opcija koja se spominje je ili da Srbija nacionalizuje kompaniju, odnosno samoinicijativno preuzme rusko vlasništvo, ili da pusti da NIS propadne, a onda na njenim temeljima osnuje novu kompaniju, bez ruskog vlasništva. Kako je navedeno u NIS-ovom saopštenju, za vrijeme trajanja obustave rada Rafinerije zaposleni će biti angažovani na poslovima koje obavljaju tokom planskih obustava postrojenja.

Kompanija NIS izražava nadu da će u što je moguće kraćem roku ponovo biti uspostavljen redovan rad Rafinerije nafte Pančevo.

Ako uskoro ne dođe do rješenja, bilo da Amerika odustane od sankcija ili Rusija odustane od zabrane prodaje, to bi moglo značiti potpuno gašenje naftne industrije u Srbiji.

Nastavi čitati

Region

SAD NIJE DAO LICENCU ZA NIS: Zatvara se rafinerija u Pančevu

Predsednik Srbije Aleksandar Vučić izjavio je danas, posle sastanka sa timovima zaduženim za energetsku stabilnost i bezbednost zemlje, da nismo dobili pozitivnu odluku iz SAD za licencu o nastavku rada NIS-a kao i da je srpska strana dala dozvolu za zatvaranje rafinerije Pančevo.

Ministarka za rudarstvo obavestiće danas NIS da nemamo nagoveštaja da će SAD dati licencu za rad Rafinerije u Pančevu, što će prouzrokovati prestanak rada rafinerije, rekao je Vučić.

“Građani Srbije, nemamo dobrih vesti za vas što se tiče napretka po pitanju NIS-a, nekoliko važnih informacija ćemo dati oko mera i šta je sve ono što država Srbija preduzima i šta je ono što ćemo da uradimo u narednom periodu.

Mi smo, poštovani građani Srbije, očekivali da ćemo da dobijemo licencu za nastavak snabdevanja naftom naše rafinerije u Pančevu od strane vlade SAD, da ne ulazimo u to da li oni donose posebne odluke, pa ih spajaju ili donose zajedno, mi nismo dobili pozitivnu odluku iz SAD”, rekao je Vučić u Predsedništvu Srbije.

Istakao je da je razočaran kao i iznenađen pošto ne vidi, kako je rekao, šta su oni time dobili.

“Ne razumem ni šta su radili, trudim se da stvari racionalizujem u životu i da bez emocija, iako kada vodite zemlju i kada volite svoju zemlju, ne možete da to činite bez emocija, trudio sam se da se stavim u njihove cipele i da analiziram šta je to tačno što rade, i moram da priznam da nisam sasvim shvatio”, naveo je Vučić.

Kako je rekao, nikada neću razumeti tačno kako su u ovom slučaju postupali.

“Ali to je njihova stvar. Mi to moramo da prihvatimo kao činjenicu. Nedvosmisleno je da Rusi ne žele da prodaju i da im se ne prodaje. Nema nikakve sumnje. Nije novac uopšte u pitanju, u pitanju je politika. I to je logično, njihovo pravo.

Oni su vlasnici. Druga je stvar što mi imamo mnogo muka sa tim. Kao što i Amerikance baš mnogo drugo ne interesuje, osim njihovih geopolitičkih interesa. Opet nije neki veliki novac u pitanju. Za sada strada samo Srbija. Da li će i kako će dalje da bude, videćemo”, rekao je Vučić.

Nastavi čitati

Region

Nakon skandiranja u Sarajevu, Vučić poručio: “NE DA MI NE SMETA, VEĆ MI I IMPONUJE!”

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić izjavio je da uvrede bošnjačkih navijača upućene na njegov račun na košarkaškoj utakmici BiH-Srbija u Sarajevu znače da on dobro štiti srpske interese i interese Srbije.

Vučić je u telefonskom uključenju za TV Pink, odgovarajući na pitanje o tim uvredama, rekao da mu je važno da ljudi razumiju zašto se to dešava.

“Ne samo da mi ne smeta to, već mi i imponuje, jer to znači da dobro štitim srpske nacionalne interese”, istakao je Vučić.

Dodao je da može i da im pomogne u vrijeđanju, ali da to neće promijeniti njegovu politiku prijateljstva prema njima.

“Mogu da odem i da im pomognem ako treba, da im terciram dok to viču, to neće promeniti moju politiku koja će biti politika prijateljstva prema njima, ali istovremeno politika čvrste i snažne zaštite naših državnih i nacionalnih interesa”, naglasio je Vučić, prenosi Tanjug.

Podsjećamo, na košarkaškoj utakmici BiH i Srbije održanoj sinoć sa tribina su se čule brojne uvrede na račun Srba, Srbije i njenog predsjednika.

Nastavi čitati

Aktuelno