Connect with us

Region

“NJIHOVI RODITELJI VIŠE KAO DA NISU ŽIVI” 5 mjeseci TUGE u selima u kojima je Uroš Blažić UBIO DEVETORO MLADIH LJUDI

Mještani Malog Orašje i Dubone izjavljuju kako je cijelo selo obavijeno tugom 5 mjeseci te kako se nikada neće oporaviti.

bio nam je djecu. Cijelo selo je obavijeno tugom. Nikada se nećemo oporaviti izustili su meštani, a ulice su sada gotovo puste, prozori kuća skriveni iza spuštenih roletni, vrata čvrsto zaključana, piše Blic.

Na tim ulicama, ubica je zaustavio vozilo sa oružjem spremnim za zločin. Fudbalsko igralište i školsko dvorište postali su poprište tragedije, dok je rafal metaka iz kalašnjikova prekinuo bezbrižne snove devetoro mladih ljudi. Tog četvrtka, 4. maja, nisu ni slutili da će to biti njihov posljednji dan života.

– Dan je proticao uobičajeno, kao i svako veče, okupio sam se sa društvom. Bili smo na Ravnom Gaju, kada su se oko pola 11 zaustavila neka kola. Nismo obraćali pažnju jer smo očekivali još prijatelja. Izašao je iz auta i samo rekao “lezite dole”. Nasmijali smo se i pozvali ga da nam se pridruži na piću. Ali umjesto toga, počeo je da puca po nama – opisao je Jovan, jedan od preživjelih svjedoka masakra u Malom Orašju.

Na Ravnom Gaju nasilno su prekinuti snovi šestorice prijatelja, dok je u školskom dvorištu Dubone oduzet život bratu, sestri i njihovom drugu. Mjesta koja su nekad bila ispunjena smijehom sada su preplavljena tugom, osvijetljena plamenom svijeća, spomenicima i buketima bijelih ruža. Svakoga dana, porodice tih mladih duša postavljaju isto pitanje: “Zašto su im djeca ubijena? “

Malo Orašje: “Tužno selo”
U Malom Orašju, diječiji smjeh koji je nekada odzvanjao sada je zamijenjen tišinom koja je nepodnošljiva. Kuće, nekada topli domovi, sada su postale svjedoci nesagledivog gubitka.

Jedva da je bilo prolaznika, koji su prolazili pognute glave. Pogledi su se rijetko susretali, a kada bi se to desilo, bili su ispunjeni osjećajem koje nije zahtjevalo puno riječi.

– Nisam mogla da povjerujem da su mrtvi. Još uvijek mislim vratiće se. To su bili divni momci, pravi domaćini. Vrijedni, radni, vaspitani. Nikad nisu pravili probleme. Znate, ovo je sada tužno selo. Od tog dana, sve je utihnulo – rekla je baka kroz suze.

Na banderama koje stoje uz put, zalijepljeno je cvijeće sa umrlicama ubijenih momaka. Svaka druga kuća postala je platno za izražavanje sjećanja na njih. Na jednom bijelom zidu uz nacrtanu svijeću koja gori napisano je: “Živite! Kad zatvorim oči, videjćemo se na drugoj strani!”

– Ljudi u selu više ne slave kao nekada. Samo prije dva dana, trebala je biti velika svadba, ali nisu htjeli da prave veselje. Vjenčali su se u tišini, bez muzike. Malo Orašje je malo selo, mi smo svi kao porodica. Ne možemo da prihvatimo da ih više nema – pričaju mještani.

U tom moru nemoći, ispred lokalne prodavnice u Malom Orašju ekipa Blica primjetila je jednog starca obučenog u crno. Njegove oči, krupne i plave, odražavaju duboku tugu… Prišli smo mu, nesvjesni da je to upravo onaj deda koji je prije tačno pet mjeseci izgubio dva nevina unuka – Petra i Marka, ali i da je njegova unuka teško ranjena.

– Sve što sam ikada volio, sve što mi je donosilo radost, sada je nestalo. Moja djeca, moji najmiliji unuci.. sve su to sada samo uspomene – rekao je deda, glasom slomljenim tugom, dok su mu suze klizile niz lice.

Na mjestu gdje je ubijeno šest mladića, stoje veliki buketi cvijeća i izgorele svijeće. Novo postavljene klupe pružaju tiho utočište, dok se okolina čini da je utihnula pod teretom gubitka. Ponekad se čuje cvrkut ptica, dok jak vetar donosi svoj glas tišini.

U tom miru se probija jecaj. Baka i deka, obučeni u crno, prilaze očiju punih suza da zapale svijeću unuku.

– Mog Ace, mog lijepog unuka, više nema. Ubijen je, ni kriv ni dužan. Nikome ništa nije uradio, život je tek bio pred njim. Trebali smo da slavimo punoljetstvo, a mi smo ga sahranili. Njegova majka nije uopšte dobro, svi mi. Ne možemo da dođemo sebi – rekla je baka stradalog mladića kroz suze.

Dubona, koja je nekada bila idilično mesto, sada je obavijena sjenkom tragedije. Školsko dvorište, nekada prepuno života, sada je postalo poprište straha i gubitka.

Na klupi u školskom dvorištu sedeli su brat i sestra – Milan (22) i Kristina P. (19) i njihov drug Dalibor T. (25). Vrijeme su provodili sa prijateljima u opuštenom razgovoru, nesvjesni tragičnih dešavanja koja će se odigrati za samo nekoliko minuta.

Nakon pucnjave u Malom Orašju, Blažić je sjeo u automobil i krenuo ka selu Dubona, koje je smješteno desetak kilometara južno od Orašja. Tamo je počinio još jedan stravičan zločin, odnoseći živote policajca Milana, njegove sestre Kristine i njihovog prijatelja Dalibora.

“Tijela te djece cijelu noć su bila na ulici”
Danas, na tom mjestu, gdje su nekada sjedeli, nalazi se buket, a iznad njega se proteže mural koji svjedoči o mladalačkoj radosti. Zid škole, nekada bijele boje, sada je ofarban crnom, a fokus je na očima i osmijehu troje mladih ljudi, pred kojima je bio čitav život.

– To su bila omiljena djeca sela, svi smo ih obožavali. Djevojci koja je bila sa njima amputirana je ruka. To veče nikada nećemo zaboraviti. Tijela te djece cijelu noć su bila na ulici. Njihovi roditelji su kao biljke, više i ne žive. Nema više djece na ulicama, ovdje više ništa neće biti isto – rekla je drugarica ubijenog brata i sestre.

Nikakve reči ne mogu opisati bol koji su ti mladi ljudi i njihove porodice osjetili tog sudbonosnog četvrtka, 4. maja. Ništa ih nije pripremilo na to da će taj dan postati njihov posljednji dan života. Ovaj zločin je ostavio ožiljke koji će zauvijek pamtiti ove zajednice.

Iza rešetaka Uroša Blažića policija je uhapsila u selu u okolini Kragujevca. Nakon izvršenog masakra u okolini Mladenovca, Blažić je oteo taksi vozilo, kojim se dovezao do naselja Grošnice, gdje se sakrio u ujakovoj šupi.

Nakon hapšenja, masovni ubica priznao je svoje zločine pravdajući ih nepravdom društva koje se reflektovalo na njega.

Još je i izjavio i da su mještani stvarali zaveru protiv njega, da se o njegovom ocu pričalo loše i da je kriminalac, a okidač da pobije ljude bilo je i navodno ismijavanje u školi jer je, kako kaže, tamnije puti.

Psihijatrijskim vještačenjem je pokazano da je Blažić u trenutku svog krvavog pira bio u svjesnom i uračunljivom stanju.

Urošu Blažiću, koji i iza rešetaka pravi incidente, pritvor je produžen do 30. oktobra. Maksimalna kazna koju može da dobije je 20 godina robije za devet oduzetih mladih života, jer u trenutku zločina nije imao punu 21 godinu.

Region

VUČIĆ: Predložio sam vladi da damo još 50 dana da se nađe kupac za NIS

Predsednik Srbije Aleksandar Vučić izjavio je da je njegov predlog Vladi Srbije juče bio da se da još 50 dana da se pronađe novi investitor, odnosno kupac za NIS i da se ne ide odmah na nacionalizaciju što je vlada i prihvatila.

“To je bio moj predlog i moja odluka. Tražio sam da se cela vlada izjasni i oni su to podržali, a ne nacionalizacija odmah. Ali posle 50 dana, ukoliko ne dođe do stvaranja kupoprodajnog ugovora, mi nemamo izbora i ni tada nećemo da nacionalizujemo odmah, već imamo da uvedemo svoju upravu i onda ćemo da ponudimo najvišu moguću cenu i da platimo najvišu moguću cenu ruskim prijateljima”, rekao je on.

Dodao je da Srbija želi svaki uspeh ruskoj strani u nalaženju kupca.

“Svaki uspeh im želimo. Ne mešamo im se u izbor. Voleli bismo da su nama prvo ponudili, shvatili smo da je izbor neko drugi. Nema problema sa tim, poštujemo, to je pravo vlasnika da upravlja svojim kapitalom i svojom imovinom. Posle toga mi nećemo više imati nikakvu mogućnost, ni za šta nestaće nam zemlja bukvalno. Mi posle toga moramo, ukoliko verujemo da će se to dogoditi, i mi smo spremni da trpimo sve posledice narednih 50 dana. Spremni smo da trpimo da nam rafinerija ne radi, da nam ništa ne radi, jer ćemo se mi snaći i obezbedićemo dovoljno snabdevanje tržišta. Ali će to imati ogromne posledice po našu zemlju. Spremni smo to da uradimo, jer nećemo da nacionalizujemo ni danas, ni sutra, ni prekosutra”, naglasio je on.

Naveo je da su šanse da nam Amerikanci daju operativnu licencu 40 odsto, a 60 odsto da ne daju i da su veće šanse da nam ne daju licencu u narednih 36 sati.

Vučić je još jednom pozvao OFAK i SAD da nam daju operativnu licencu navodeći i da su Amerikanci tražili njegovu reč usmenu i pisanu.

“Ja znam da oni znaju da kada dam reč da ta reč ima veće značanje nego nečijih hiljadu potpisa, a istovremeno sam vam i napisao u pismu. Ma kako ga ko tumačio sasvim je jasno da će Srbija, da je Srbija dobro razumela, makar se ne slagala sa nečijom porukom, da to mora da poštuje.

Ali mi moramo da damo određeni period našim prijateljima i iz Emirata, i Mađarske i nekih drugih zemalja koje razgovaraju sa, vidim da imaju iz drugih zemalja ljudi koji su zainteresovani, mi znamo samo deo onoga sa kim verovatno ruska strana pregovara. Moja ideja i ja sam to napisao u tom pismu da damo određeno vreme, da ćemo mi u svakom slučaju poštovati ono što su Amerikanci tražili, da moramo da damo određeno vreme ruskoj strani”, rekao je on.

Vučić je rekao da ćemo nastaviti da radimo i da se borimo i ukazao da ako nam ne daju operativnu licencu ljudi ne treba da paniče.

“Obezbedićemo dovoljno goriva, ali ćemo mi u državi imati brojne probleme i davaćemo vam dnevna uputstva u narednih 45-50 dana šta je to što ćemo da preduzimamo. Da ne biste prebacivali odgovornost na vladu bilo koga, ovo je bilo na moj predlog. Ja sam odgovoran za to što nismo prihvatili da ih nacionalizujemo ni pre mesec dana, ni danas, ni sutra, nego što dajemo razvumne i spreman sam da snosim svaku vrstu politicke odgvornosti”, rekao je Vučić.

On je podsetio i da su 9. oktobra uvedene operativne sankcije, a dve nedelje posle toga smo i formalno obavešteni da se traži promena strukture vlasništva.

“Amerikanci kažu, pa vi to znate od ranije, pa naravno da znamo, ja o tome govorim još od januara, februara, meseca, ali nismo mi vlasnici. Ja kažem Amerikancima, ljudi, šta hoćete da uradimo? Šta tražite od nas, šta očekujete? Nismo mi vlasnici. Kako mislite da mi u februaru prodamo nešto, a nismo vlasnici toga? Šta hoćete da uradimo? A druga strana istovremeno želi da ostane ovde i želi da prolongira te sankcije i tako je to išlo sedam, osam, devet meseci. Baš ništa nismo mogli da uradimo”, rekao je on.

Dodao je da “pametnjakovići lupetaju svakoga dana po televizijama, da je trebalo tada da pošaljemo ljude u Ameriku i u Rusiju da razgovaramo”.

“Pa šta mislite kako smo odlagali sve ovo, na lepu reč, na te prepametne što gostuju po televizijama?”, zapitao je on.

Nastavi čitati

Region

DAN D ZA NIS, hoće li će Amerikanci produžiti licencu?

Budućnost NIS-a je i dalje neizvjesna dok se čeka američka licenca za nastavak rada.

Iz Vlade Srbije poručuju da nema razloga za brigu, rezerve su obezbjeđene, a goriva će na pumpama biti. Država je spremna i da koristi obavezne rezerve naftnih derivata kako bi održala stabilnost snabdijevanja, ukoliko to bude bilo potrebno, navela je resorna ministarka, poslije razgovora sa stranim naftašima.

Četrdeset osmi je dan otkako su na snazi američke sankcije Naftnoj industriji Srbije. Srbija očekuje odluku Vašingtona za novu licencu, kako bi NIS nastavio sa radom, jer Rafinerija nafte troši posljednje zalihe sirove nafte za preradu. Ranije je rečeno da sirove nafte ima samo do utorka, 25. novembra.

Vlada Srbije održala je juče vanrednu sjednicu na kojoj je razmatrana energetska situacija u zemlji. Konstatovano je da privreda i građani nemaju razloga za zabrinutost s obzirom na to da ima dovoljno svih naftnih derivata.

Da bi se izbjegli poremećaji i obezbijedilo pouzdano i ravnomerno snabdijevanje, resorna ministraka Dubravka Đedović Handanović razgovarala je juče sa prestavnicima tri najveće strane nafne kompanije na našem tržištu mađarskog MOL-a, grčkog Helenikovog ogranka EKO, austrijskog OMV-a i generalnim sektretarom Udruženja naftnih kompanija.

“Naša obaveza je da svaka pumpa, veleprodajni kupac i građani imaju dovoljno goriva za svoje potrebe i to ćemo ispuniti. Kompanije sa kojima sam razgovarala su važne za stabilnost snabdijevanja, jer su najveći uvoznici naftnih derivata u Srbiji i snabdijevaju najveći dio tržišta, poslije NIS-a. Uvoz derivata u decembru će pratiti potražnju na tržištu, logistiku i raspoložive kapacitete i očekujemo da bude prema planu i da snabdijevanje ostane stabilno”, rekla je ministarka.

Ministar Marko Đurić, koji je član Tima za energetsku stabilnost, rekao je za RTS da Srbija može da bude spokojna kada je riječ o snabdevenosti tržišta energentima. Što se tiče sudbine NIS-a, međutim, još smo u pregovorima i ostaje da se vidi kako će se stvari razvijati, ističe Đurić.

Zahtjev SAD da Rusija u potpunosti izađe iz vlasništva nije promijenjen, ali je odobreno da se do 13. februara vode pregovori o vlasničkoj strukturi.

Nastavi čitati

Region

POZNATI REZULTATI REFERENDUMA: Slovenci rekli “ne” eutanaziji, zakon se poništava

Slovenački birači većinom su odbili zakon o potpomognutom samoubistvu, poništivši zakon iz jula, dok inicijator referenduma ističe pobjedu kulture života nad kultom smrti.

Slovenački birači na referendumu održanom juče većinski su odbili zakon o potpomognutom dobrovoljnom okončanju života, čime će zakon usvojen u parlamentu u julu ove godine biti poništen.

Prema neslužbenim rezultatima Državnog izbornog povjerenstva, s 99,8 odsto prebrojanih glasova protiv zakona je glasalo više od 368.000 birača, odnosno 53,4 odsto izašlih. Za zakon je glasalo nešto više od 321.000 birača, odnosno 46,6 odsto.

Time je ispunjen i zakonski kvorum, jer je za odbacivanje zakona moralo glasati najmanje 339.205 birača. Na referendum je izašlo 40,91 odsto od ukupno 1,7 miliona osoba s pravom glasa.

U većini izbornih jedinica zakon je odbijen, a jedina iznimka bila je centralna Ljubljana, gdje je prevagnula podrška njegovom donošenju. Riječ je o 34. referendumu u istoriji nezavisne Slovenije, na kojem su biračka mjesta zatvorena u 19 časova, nakon čega su objavljeni prvi neslužbeni podaci.

Inicijator referenduma i čelnik Pokreta za djecu Aleš Primc rezultat je proglasio “velikom pobjedom saosjećanja i solidarnosti”. Zahvalio je građanima, ljekarima, vjerskim zajednicama i političkim strankama koje su podržale inicijativu, ističući da je “kultura života pobijedila kult smrti”. Rekao je da je poruka birača jasna i da država mora obezbijediti uslove u kojima će bolesni, invalidni i stariji imati dostupnu zdravstvenu i palijativnu zaštitu, a ne put ka potpomognutom okončanju života.

Odbijeni zakon predviđao je mogućnost potpomognutog samoubistva za punoljetne pacijente koji ispunjavaju stroge medicinske kriterijume. Pacijent bi morao dvaput izraziti želju ljekaru, nakon čega bi zahtjev procjenjivao nezavisni ljekar i psihijatar. Zdravstveni radnici zadržali bi pravo priziva savijesti. Potpomognuto okončanje života ne bi bilo dozvoljeno osobama mlađim od 18 godina, kao ni u slučajevima neizdržive patnje izazvane mentalnom bolešću. Eutanazija, odnosno smrt uz direktnu pomoć njegovatelja, ostala bi zabranjena.

Referendum tako poništava zakon iz jula, iako je na savetodavnom referendumu 2024. godine pravo na potpomognuto samoubistvo podržalo 55 odsto birača.

Nastavi čitati

Aktuelno