Platom u Bosni i Hercegovini nisu zadovoljni ni radnici ni poslodavci. Zvanična prosječna neto plata prema podacima Agencije za statistiku BiH iznosi 1.706 KM. Međutim, iza ove cifre krije se gorka realnost — većina radnika u BiH radi za znatno manji iznos, a čak 65 odsto svih zaposlenih u BiH zarađuje ispod državnog prosjeka.

Najveći broj radnika čija su primanja ispod prosjeka zaposlen je u realnom sektoru — ugostiteljstvu, građevinarstvu, trgovini i prerađivačkoj industriji.

Sindikat: Više od 180.000 radnika u Republici Srpskoj radi ispod prosjeka

Zarade u privredi su, kako navodi, u prosjeku niže za 200 do 400 KM u odnosu na zvanični prosjek. Stanković je poručio da se fokus konačno mora pomjeriti sa „minimalca za golo preživljavanje“ na platu koja omogućava dostojanstvo:

„Pored osnovnih životnih potreba, ishrane, stanovanja, obrazovanja i zdravstvene zaštite, moramo normalno živjeti. Da ne gledamo kako da svaki fening koji zaradimo utrošimo na osnovne potrebe, nego jednostavno da živimo, ostajemo i radimo u Republici Srpskoj. Taj dio akumulirane dobiti preduzeća mora da se prelije i na plate samih radnika.“

Poslodavci upozoravaju: Prerađivačka industrija izgubila 5.000 radnika

Iako u Uniji poslodavaca Republike Srpske ne spore da plate moraju rasti, upozoravaju da administrativno nametanje povećanja bez pokrića u realnom sektoru može ugroziti sama radna mjesta. Predsjednik Unije poslodavaca Republike Srpske Zoran Škrebić iznio je alarmantan podatak iz izvozno orijentisanog sektora:

„Prerađivačka industrija Republike Srpske u posljednje tri godine izgubila je oko 5.000 zaposlenih. Prosječna plata u ovom sektoru iznosi oko 1.400 KM i znatno je ispod republičkog prosjeka.“

Škrebić ističe da ekonomski potresi u Evropi direktno pogađaju domaće izvoznike te da se rješenja moraju tražiti u skladu sa makroekonomskim pokazateljima kako bi preduzeća uopšte opstala.

Trka plata i cijena: Potrošačka korpa odletjela u nebo

Koliko je kupovna moć građana devastirana u proteklim decenijama najbolje pokazuju zvanični uporedni podaci. Primjera radi, 2009. godine prosječna plata iznosila je 790 KM, dok je potrošačka korpa u istom periodu stajala na 1.396 KM. Od tada do danas, plata je porasla za 479 KM, ali je potrošačka korpa skočila za čak 1.597,50 KM!

Ovakav jaz stvorio je opasan ekonomski začarani krug. Profesor Ekonomskog fakulteta u Istočnom Sarajevu Predrag Mlinarević ukazuje na problem masovog odliva radne snage zbog niskih primanja.

„S jedne strane imate odliv radne snage i deficit koji se već manifestuje u ozbiljnom obimu, a s druge strane ti radnici djelimično i odlaze zbog nižih zarada. Suzbijanje prakse isplate plate ‘na ruke’ i prijavljivanje punog iznosa poboljšali bi položaj zaposlenih, njihova buduća penzijska primanja i kreditnu sposobnost.“

Mlinarević smatra da država mora hitno intervenisati smanjenjem doprinosa na plate i grantovima za modernizaciju proizvodnje, kako bi poslodavci uopšte mogli podnijeti veće zarade.

Dok zvaničnici kroz statističke izvještaje plasiraju priču o rastu primanja, poruka sa banjalučke konferencije je jasna: sve dok dvije trećine radnika radi za iznose koji ne pokrivaju ni polovinu potrošačke korpe, priča o “ekonomskom napretku” ostaje samo prazno slovo na papiru.

(Buka/BN)

Iako je školska godina počela prije više od mjesec dana, brojne osnovne i srednje škole u Republici Srpskoj i dalje traže nastavni kadar. Zbog nedostatka traženih profila, vrlo često se za katedrama nađu i penzioneri.

To potvrđuju konkursi za posao koji su dostupni na sajtu Zavoda za zapošljavanje Republike Srpske, a među kadrom koji se traži, našli su se nastavnici ili profesori matematike, fizike, hemije, biologije, likovnog, muzičkog, njemačkog, istorije, medicinske grupe predmeta i mnogih drugih predmeta.

Među školama koje su tokom prethodnih dana imale raspisane konkurse bio je i Srednjoškolski centar “Nikola Tesla” iz Šamca, a prema riječima Smilje Nišić, direktorice škole, oni su dužni da raspišu konkurs za sve što ide preko norme.

“Uopšteno, ono što je u svim školama jeste potražnja za profesorima matematike, ali mi smo uspjeli da pronađemo. Ono što je nama gorući problem jeste zdravstvena struka, odnosno stručni predmeti, dakle doktori”, rekla je ona za “Nezavisne novine”.

Zašto škole sve češće angažuju penzionisane profesore?

Dragan Gnjatić, predsjednik Sindikata obrazovanja, nauke i kulture Republike Srpske, u razgovoru za “Nezavisne novine” ističe da oni upozoravaju na mogući nedostatak određenih kadrova i to nisu više samo matematika i fizika, već se nedostatak javlja i u drugim segmentima.

“Potvrda toga je da su prije nekog vremena u centru Banjaluke radile moje kolege penzioneri. Prije je to bilo samo u nekim manjim školama, a prije godinu dana ili u toku prethodne školske godine i u centru Banjaluke su radili penzioneri. To je ono na šta upozoravamo”, kaže Gnjatić.

Zašto mladi sve rjeđe biraju prosvjetni poziv?

On ističe da svi treba da se zapitamo zašto se samo rijetki upisuje na prosvjetne fakultete.

“Jedan od razloga su sigurno i male plate, ali prije svega položaj prosvjetnih radnika u društvu, ali i svih ostalih zaposlenih u oblasti obrazovanja, nauke i kulture. Moramo mnogo više voditi računa o svim segmentima ponašanja prema radnicima u obrazovanju, nauci i kulturi. To podrazumijeva aktivnost društva na svim poljima. Moramo poštovati učitelja, nastavnika i profesora”, kaže Gnjatić za “Nezavisne novine”.

Kako škole popunjavaju manjak nastavnog kadra?

O nedostatku prosvjetnog kadra nedavno je za naš medij govorila i Dajana Ostojić, direktorica ove obrazovne ustanove, a kako je istakla tada, njima najveći problem predstavlja pronalazak profesora informatike.

“Svi profesori informatike mogu raditi i u IT industriji i oni zbog boljih uslova i plate sve češće odlaze da rade u privatni sektor. Kada je riječ o matematici, mi trenutno imamo koleginicu koja je na trudničkom bolovanju i mijenja je profesor koji se vratio iz penzije. Takođe, imamo i apsolventa koji predaje informatičku grupu predmeta”, rekla je tada Ostojićeva navodeći da se iz godine u godinu sve manje učenika odlučuje za bilo koji prosvjetni smjer.

Nezavisne

Dizel u BiH mogao bi se približiti cijeni od pet maraka po litru ako barel nafte dostigne 200 dolara, što je jedan od najnepovoljnijih mogućih scenarija na svjetskom tržištu.

Ako barel dostigne 200 dolara, a problemi u transportu i preradi potraju, pritisak na cijene goriva mogao bi se snažno osjetiti i na benzinskim pumpama u BiH.

Za sada nema opasnosti od nestašice goriva, navode iz Grupacije za promet naftom i naftnim derivatima Privredne komore Republike Srpske. Ipak, upozoravaju da bi produžetak krize mogao donijeti nova poskupljenja, a u nepovoljnim okolnostima i manjak goriva na tržištu.

Od tri do pet maraka granica je sve tanja

Predsjedavajući Grupacije Đorđe Savić ističe da su granice između cijene od tri i pet maraka za litar goriva veoma tanke. Kretanje cijena sve više će zavisiti od stanja na tržištu dizela, a ne samo od cijene sirove nafte na svjetskim berzama.

Problem, naime, nije samo u tome koliko košta barel nafte. Na konačnu cijenu utiču i prevoz tankerima, osiguranje brodova, troškovi prerade i dostupnost gotovih derivata. Kada se nekoliko tih faktora istovremeno pogorša, cijena na pumpama može rasti i brže nego što bi se očekivalo samo na osnovu kretanja cijene sirovine, piše Glas Srpske.

Za BiH, koja zavisi od uvoza goriva, to znači da se poremećaji na svjetskom tržištu mogu preliti na domaće pumpe, a zatim i na cijene robe i usluga.

Evropa plaća više za gotovo istu količinu nafte

Podaci Evrostata pokazuju da je vrijednost mjesečnog uvoza nafte u Evropskoj uniji u drugom kvartalu 2026. godine bila 55,8 odsto veća od prosjeka u 2025. godini, dok je količina uvezene nafte porasla svega 1,2 odsto.

Drugim riječima, Evropa je za gotovo istu količinu sirovine morala da izdvoji znatno više novca. Sjedinjene Američke Države bile su najveći pojedinačni snabdjevač naftom.

Dodatni pritisak stvaraju poremećaji u plovidbi kroz Ormuski moreuz, jedan od najvažnijih svjetskih pravaca za transport nafte. Rizik predstavljaju i prijetnje plovidbi kroz Bab el Mandeb, kao i napadi na energetsku infrastrukturu i rafinerije.

Prevoz tankera poskupio deset puta

Koliko su troškovi transporta porasli pokazuju podaci banke ING. Zarada tankera za prevoz sirove nafte početkom oktobra premašila je 500.000 dolara dnevno, što je oko deset puta više od prosjeka u 2025. godini.

Prevoz nafte iz saudijske luke Ras Tanura do Roterdama, koji je prošle godine koštao oko dva dolara po barelu, u septembru je premašio 35 dolara.

Na rast troškova transporta i prerade ukazao je i stručnjak za energetiku Tomislav Mićović, upozoravajući da na tržište utiču i problemi u radu rafinerija, oštećenja energetskih postrojenja i smanjena proizvodnja pojedinih derivata.

– Posebno osjetljivo je tržište dizela jer njegova dostupnost ne zavisi samo od količine sirove nafte. Ako rafinerije ne mogu da proizvedu dovoljno derivata ili je njihov transport otežan, dizel može poskupjeti i kada cijena sirovine ne raste istom brzinom – pojasnio je Mićović za Glas Srpske.

Zalihe se smanjuju, a oporavak bi mogao trajati godinama

Dodatnu zabrinutost izaziva stanje zaliha nafte. Direktor saudijskog naftnog giganta „Aramko“ Amin Naser upozorio je da bi obnova ispražnjenih skladišta mogla potrajati i do dvije godine, čak i ako se transportni tokovi normalizuju.

Prema podacima koje je iznio, svijet je u krizu ušao sa gotovo deset milijardi barela nafte u zalihama. Od početka poremećaja izgubljeno je oko tri milijarde barela bruto ponude, dok je više od milijarde barela povučeno iz skladišta kako bi se nadoknadio dio manjka.

Procjenjuje se da je preostalo manje od šest milijardi barela komercijalnih zaliha, ali nije sva ta količina odmah dostupna tržištu.

Marže prerade dodatno podižu cijenu dizela

Na rast cijena utiču i troškovi prerade. Prema analizi ING-a, marža na preradu dizela u Evropi početkom oktobra bila je oko dva i po puta veća od prosjeka u 2025. godini.

Ekonomista ING-a Rik Luman procijenio je da bi kombinacija skupljeg transporta i visokih marži prerade mogla povećati osnovnu cijenu litra dizela na benzinskim pumpama za više od 50 američkih centi.

Ta procjena nije direktan obračun konačne maloprodajne cijene u BiH. Na nju utiču nabavna cijena gotovog derivata, transport, porezi, akcize, marže i vrijeme potrebno da se promjene na međunarodnom tržištu prenesu na potrošače.

Ipak, istovremeni rast cijene sirove nafte i troškova transporta, uz ograničenu ponudu derivata, mogao bi dodatno pojačati pritisak na domaće cijene.

Šta bi značila nafta od 200 dolara?

Barel nafte marke brent krajem sedmice koštao je oko 103 dolara. Ako bi cijena dostigla 150 ili 175 dolara, pritisak na cijene derivata bio bi znatno veći.

Dostizanje 200 dolara predstavljalo bi ekstreman scenario u kojem bi se istovremeno zadržali skupa sirovina, problemi u transportu, visoki troškovi prerade i ograničena ponuda. U takvim okolnostima dizel u BiH mogao bi se približiti cijeni od pet maraka po litru, a na pojedinim pumpama i premašiti taj prag.

To, međutim, nije izvjesna prognoza, već mogući ishod najnepovoljnijeg razvoja situacije na svjetskom tržištu. Nafta od 200 dolara nije neizbježna, kao što ni dizel od pet maraka nije izvjesnost.

Poskupljenja bi se mogla preliti na cijelu privredu

Rast cijena dizela ne bi pogodio samo vozače. Evropska privreda u velikoj mjeri zavisi od ovog derivata, a skuplje gorivo podiže i troškove transporta, proizvodnje i snabdijevanja.

Ekonomista Bojan Stanić upozorava da se problemi ne završavaju na naftnim terminalima i benzinskim pumpama. Poremećaji na pomorskim pravcima, smanjena proizvodnja u rafinerijama i promjene u transportnim tokovima prenose se na cijelu privredu.

Dodatni problem predstavljaju niski vodostaji evropskih rijeka, koji otežavaju prevoz robe i dio tereta preusmjeravaju na drumski i željeznički transport, po pravilu skuplji od riječnog.

Ako proizvođači i prevoznici ne budu mogli da apsorbuju veće troškove, dio njih mogao bi se preliti na cijene robe i usluga. Zbog toga bi eventualni novi talas poskupljenja goriva mogao imati mnogo šire posljedice od iznosa koji vozači ostavljaju na benzinskim pumpama.

Glas Srpske