Da bi se u životu postigao određeni uspjeh potrebno je mnogo truda i upornosti, malo sreće i vjere u ono što želiš da postigneš, kao i dosta rada na tom polju.

Bojan Kresojević dokaz je da se trud i rad uvijek isplate. Postigao je zavidne rezultate tokom školovanja. Još u osnovnoj školi “odskakao” je od svojih vršnjaka. Bio je vukovac, nakon toga u srednjoj školi đak generacije, što se na fakultetu nastavilo. Ekonomski fakultet u Banjaluci završio je s prosjekom 9,97 na kraju studija,  što je rezultat koji niko nije imao u posljednjih 37 generacija prije njega. Dobitnik je brojnih priznanja i nagrada za najboljeg studenta Ekonomskog fakulteta u Banjaluci.

Kresojević trenutno obavlja funkciju gradskog menadžera Grada Banjaluka, a za portal Banjaluka.net govorio je o svom djetinjstvu, hobijima, najljepšim trenucima tokom studiranja, kao i životnim planovima i ciljevima za naredni period.

Funkcija koju trenutno obavlja je, kako kaže,  sjajna referenca za nastavak karijere kako u političkom tako i u profesionalnom životu.

Za početak možemo reći nešto o Vašem djetinjstvu. Odrasli ste u Gradišci, gdje ste završili osnovnu i srednju školu. Kakav je bio odnos prema školi, da li ste imali neki hobi, koje su Vam najljepše uspomene iz tog perioda?

KRESOJEVIĆ: Interesantno je to da mi je škola išla, a sa druge strane sam bio toliko posvećen hobiju, tj. fudbalu da sam nakon završetka osnovne škole kao vukovac, đak generacije razmišljao da možda neću ići na fakultet jer ću se baviti profesionalno fudbalom, pa sam odabrao srednju Ekonomsku školu. Srednju školu sam takođe završio kao najbolji u razredu i tek tada sam shvatio da mi profesionalni fudbal neće omogućiti komfor u životu, te da ću se morati posvetiti školi kao nečemu što će mi dati šansu da uspijem. Možda i jeste upravo taj odnos hobija kao razonode i škole kao obaveze koju je potrebno savladati u životu kako biste išli dalje važan, jer nisam bio u grču sa školom, nisam cijeli dan razmišljao o tome kako ću se pripremiti za kontrolni. Iz te opuštenosti dolazila je visoka produktivnosti i zaista je djelovalo da mi to ide veoma lako, a ustvari sam samo pedantno odrađivao svoje obaveze.

Poslije srednje škole sam došao na Ekonomski fakultet gdje sam shvatio da je to u tom trenutku jedina šansa da napravim nešto od svog života. Tu sam već promijenio ploču, bio zaista vrlo posvećen od prvog dana. Imao sam jedan prikriveni cilj da imam prosjek 10,00, a ustvari sam sebi rekao 8,50 jer nisam htio da se razočaram. Ispunjavao sam svaki pojedinačni cilj i zadovoljan sam kako je to išlo. Završio sam sa prosjekom 9,97 kao student generacije. To je u tom momentu bio važan uspjeh za mene i važan korak u životu.

Krajem 2019. godine magistrirali ste na Ekonomskom fakultetu u Banjaluci, gdje ste jedno vrijeme radili kao aistent i viši asistent. Kakva iskustva nosite iz tog perioda?

KRESOJEVIĆ: Nakon završetka fakulteta san mi je bio da to svoje znanje prenosim na druge ljude. Materiji sam uvijek pristupao na taj način da je treba razumjeti, a ne samo čitati i reprodukovati. To se najbolje moglo manifestovati kada ste u situaciji da morate objasniti ono što teorijski piše. Upravo zato sam i upisao master studije na Ekonomskom fakultetu koje sam završio 2019. godine sa prosječnom ocjenom 10,00. Nakon toga sam se zaposlio na Ekonomskom fakultetu kao asistent gdje sam radio 2,5 godine sve dok nisam došao u Gradsku upravu. Tada sam jednostavno ocijenio da ta dva posla neću moći na adekvatan način raditi paralelno, pa sam odlučio da se posvetim 100% onome što danas radim.

Gradonačelnika Draška Stanivukovića ste upoznali na fakultetu. Interesantno je da ste kod njegovog oca išli na praksu. Bili ste dobar student, kako ste se snašli u praksi?

KRESOJEVIĆ: To je jedno predivno iskustvo. Gradonačelnik Draško Stanivuković i ja bili smo generacija na Ekonomskom fakultetu 2012. godine. On je još tada prepoznao moju posvećenost i želju da budem uspješan na fakultetu. Iako je dolazio iz imućne porodice, bio popularan u društvu, imao je širinu i već tada rekao mi: “Bojane vidim da si vrijedan. Trebaju mi takvi ljudi. Želim jednog dana biti predsjednik, a ti trebaš biti moj ministar finansija”. To je u tom trenutku djelovalo nerealno, ambiciozno, ali naš odnos se nastavio u tom duhu i evo danas smo u vrlo sličnoj situaciji u odnosu na ono što smo tada pričali.

Takođe tokom studija sam bio vrlo predan u redovnom izvršavanju obaveza, polaganju ispita i negdje pred kraj sam razmišljao da nije uspjeh da nakon završenog fakulteta sa sjajnim ocjenama završim na jednoj opozicionoj televiziji i kažem da neko ko je učio i imao najbolje ocjene nema posao. Nisam htio sebi to dozvoliti. Rekao sam mu da bi mi značilo da ukoliko postoji mogućnost odem kod njegovog oca na praksu ponekad pored fakulteta, ali da zaista imam pristup realnim podacima i da mogu nešto naučiti. Nakon mjesec ipo dana sam se pojavio u jednoj TV emisiji ispred Naučno-studentskog skupa gdje sam bio predsjednik Organizacionog odbora. Draško me pozvao i kazao mi da je sa ocem gledao emisiju, te da je on rekao da mogu doći na praksu kad god mi odgovara. Tako je krenuo naš odnos koji se pored fakultetskog nastavio poslovnom saradnjom sa njegovom porodicom. Iz tog perioda imam zaista prelijepe uspomene. Tu sam stekao prva radna iskustva. Mislim da treba biti posvećen onome što radiš i biti otvoren za što je moguće više znanja, a u praksi što je moguće više vještina. To je jedna referenca u našem odnosu zahvaljujući kojoj sam i danas ovdje.

Izabrani ste za prvog gradskog menadžera u istoriji Banjaluke. Koja je vaša misija, s kojim izazovima se susrećete, kako vidite Banjaluku u narednom periodu?

KRESOJEVIĆ: Ogromna mi je čast zbog toga. Niko do sada se nije usudio, nije imao priliku da preuzme najoperativniju funkciju u gradu koja prije svega nije politička, već treba na osnovu planova, strategija definisanih od prvog čovjeka grada sve implementirati. Osjećam se počastvovano i imam veliku odgovornost. Mislim da nakon godinu dana mandata sve što smo govorili na predstavljanju u praksi je realizovano. To je jedna sjajna referenca za nastavak karijere kako u političkom, tako i u profesionalnom životu.

Kako sebe vidite u politici?

KRESOJEVIĆ: Politika je vrlo zanimljiva disciplina. Iz nje proizilazi sve. Politika je kao i svaka druga časna djelatnost, časna profesija, ali je vrlo specifično da tamo gdje je najvažnije ljudi imaju najviše interesa i možda najčešće posežu za nečim što nije humano i po kodeksu. Moja želja je da svojim djelovanjem učinim sistem boljim. Ne možemo možda biti previše utopisti i očekivati da će Bojan Kresojević, Draško Stanivuković ili bilo ko drugi promijeniti sve. Potrebno je vrijeme da promijenimo navike, ali sam siguran da znanjem, stručnošću i inovativnošću se može sve raditi mnogo bolje i mudrije. Svaki dan imate mnogo izazova, imate različite interese dijela građana, mjesnih zajednica… Ukoliko dovoljno dobro gledate unaprijed, upravljate procesima, siguran sam da će sve biti mnogo bolje od onoga što vidimo kod političkih partija na sceni koje imaju mnogo godina prisutnosti i koje su vrlo otvorene prema korupciji, zloupotrebama, prijetnjama, ucjenjivanjima kako bi kratkoročno ostvarile svoj interes i cilj. Moje viđenje je da ukoliko ste dovoljno mudri, predani, niste prinuđeni da pravite tu vrstu kompromisa. Dok vjerujem u to ja ću se baviti politikom.

Moja strategija je u svakoj situaciji naći rješenje koje donosi dodatnu vrijednost za obje “suprotstavljene” strane. Sa druge strane u trenutnom političkom životu vidimo mnogo situacija poput privatizacije gdje da bi neko ostvario svoj privatni interes od 10 jedinica, javni interes je uništen za 100 jedinica i to je razlika između onoga protiv čega se borim i onoga za šta se borim.

Možemo slobodno reći da ste poslovno, ali i porodično ostvaren čovjek. Koliko je porodica bitna karika u Vašem životu?

KRESOJEVIĆ: Ljudi obično kažu da su najponosniji na svoju porodicu. Kao mlad čovjek sam siguran da je to najveća vrijednost za koju izdvajam možda najmanje vremena danas. Zasigurno kada god ostvarite neke rezultate ili dođete pred neke velike izazove porodica je rezervoar energije za kojim posežete. I  baš u tom trenutku vidite koliko ste jaki, koliko je jak vaš stub oslonac. Sa svoje dvoje djece i suprugom mogu reći da sam prezadovoljan. Imaju razumijevanje i pružaju mi podršku u svemu što radim, iako možda nekad imaju različito razmišljanje. To i jeste srž te bezrezervne podrške da razmijenite argumente i donesete pravu odluku. Ali kada donesemo pravu odluku onda idemo svi zajedno u tom pravcu.

Koji su Vaši poslovni ciljevi, gdje sebe vidite i gdje Banjaluku vidite?

KRESOJEVIĆ: Banjaluku vidim kao moderan grad koji njeguje patriotski osjećaj prema svojoj državi, koji prije svega njeguje podoricu kao osnovnu ćeliju društva. To je važno jer svaki čovjek kada se nađe pred određenim izazovima analizira svaku situaciju u skladu sa onim okvirom šta je dobro, šta je moralno što nosi iz svoje porodice. Zato je važno da u modernom vidu porodica ima ključnu, u djetinjstvu obrazovnu, a kasnije usmjerivačku ulogu ka dobrim stvarima. Sa druge strane Banjaluku vidim kao mjesto gdje bi trebali veću šansu dobiti oni iskreni intelektualci. To su ljudi koji su završili fakultete, ali i oni koji su slobodoumni u svom razmišljanju i konstruktivno otvoreni prema budućnosti. Banjaluku vidim kao mjesto otvoreno za sve dobre ljude iz svih krajeva svijeta koji ovdje dođu kao turisti da se osjećaju vrlo ugodno jer jedino tako možete ići naprijed.

Lično i profesionalno mislim da je trenutno grad Banjaluka prostor u kojem treba da se dodatno ostvarim. Zadovoljan sam sa svim što sam uradio u prethodnih godinu ipo dana, ali zaista sa 28 godina mislim da mogu još mnogo doprinijeti na operativnoj funkciji na kojoj radim. Poslije toga kada prođe mandat i kada ostvarim dobar rezultat kao kandidat za narodnog poslanika na predstojećim Izborima i ostvarim taj status biće mnogo otvorenih puteva. To ćemo ostaviti u budućnosti da imam slatke muke u donošenju odluka.

Možemo li reći da možda idete ka onoj funkciji Ministarstva finansija koju ste priželjkivali sa gradonačelnikom Stanivukovićem u studentskim danima?

KRESOJEVIĆ: To je kranji cilj, funkcija koja bi prema sopstvenom viđenju mogla da pruži prostor za maksimalno iskorištavanje sopstvenih kapaciteta. Ali kao što je i do sada bilo, spontanost je najvažnija. Kada imate cilj kojeg se pridržavate kao orjentira, a ne kao nekog svetog slova zaista dobijete najbolje rezultate. Bio bih sretan da dođem do toga, ali uvijek volim istaći – nikada po svaku cijenu. Život će pokazati put koji je najbolji za nas.

Izvor: Banjaluka.net