Dok se osnovci u školskim kantinama hrane sendvičima sa paštetama upitnog kvaliteta, korisnici javnih kuhinja žive od pomoći dobrih ljudi, a porodice jedva sklapaju kraj sa krajem da obezbjede pristojan porodični ručak, funkcioneri Zajedničkih institucija BiH, uz astronomske plate, u restoranima parlamenta jedu i piju po bagatelnim cijenama.

Priprema porodičnog obroka, koji bi trebao da podrazumjeva predjelo, glavno jelo sa mesom i povrtnim prilozima, te dezert u obliku voća ili kolača za većinu stanovnika u BiH je odavno prešao granice budžeta, jer su cijene namirnica posljednih godina udvotručene, pa čak i utrostručene.

Ali, za političare u Institucijama BiH koji imaju astronomske plate za ono što rade, ili bolje rečeno, ne rade to nije tako. U restoranu parlamentarne skupštine BiH, oni za manje od 10 maraka mogu da dobiju kompletan obrok uz aperitiv i kafu.

Prema navodima iz revizorskog izvještaja, cijene nisu mijenjane još od 2015. godine a i tada su bile ispod tržišnih . To u suštini znači da narod koji sebi ne može da obezbjedi kompletan obrok, hrani političare dubokog džepa.

„Imamo taj jedan model gdje su cijene u skupštinskim restoranima niže nego što su zapravo, nabavne cijene namirnica koje su neophodne da se naprave određena jela, ali i pića takođe. Postavlja se često pitanje isplativosti, i uopšte na koji način to funkcioniše.

Očigledno je da se razlika nadomješćuje iz budžeta, odnosno da se na neki način iz budžeta subvencioniše ishrana zastupnika, poslanika i slično, i da postoji veći nivo razmjevanja, njihovih potreba, nego što postoji za raumjevanje građana i njihovih potreba na nekim drugim stranama, kaže Ivana Korajlić iz Transparensi internešnala BiH

I dok političari u restoranu Parlamenta BiH biraju između mesa raznih vrsta, riba, pršuta, rižota sa morskim plodovima, supa, čorba , kolača, i slično, za istu cijenu đaci osnovne škole u Palama u školskoj kuhinji imaju sendvič sa salamama ili paštetama, tzv.šulićkama.

Ako imate dva školarca u kući trebaće vam 10 maraka samo za užinu, čija je nutritivna vrijednost za razvoj djeteta ravna nuli. Imamo i korisnike narodne kuhinje, ili one koji bi to trebali biti ali nisu, jer u BiH nema dovoljno narodnih kuhinja. Ove kuhinje nema ni u Istočnom Sarajevu, ali zahvaljujući Humanitarnom udruženju Oplemeni srce iz Istočnog Sarajeva za gladne stanovnike dvije opštine uz pomoć dobrih ljudi, obezbjedi se jedan topli obrok i to samo u zimskom periodu, koji po jednom korisniku košta 4,5 marke.

„Obzirom da imamo 80 korisnika, nas oko 11 hiljada maraka izađe jedan mjesec pripremanja tog obroka, i dostava na kućnu adresu korisnika. Ovih 80 naših korsnika sa područja opština Istočna Ilidža i Istočno Novo Sarajevo su ljudi koji su ugroženi i kojima je neophodan ovaj vid pomoći.

Tako da, jako bi nam značilo kada bi smo imali stalan izvor prihoda da tokom čitave godine možemo da obezbjedimo podjelu ovih obroka. Međutim mi za sad, uspjevamo da skupimo između 60 i 70 hiljada maraka svake godine, i odlučili smo da je taj zimski period, period kada je nabolje da podjelimo te obroke jer smatramo da je tad teže zaraditi.“istakao je Igor Lukić predsjednik Humanitarnog udruženja građana „Oplemeni srce“

Veliki broj BH funkcionera je iz Istočnog Sarajeva .Upoznati su sa borbom udruženja „Oplemeni Srce“ da nahrane gladne, ali još nikome od njih nije palo na pamet da pronađe način za stalno finanasiranje ovog udruženja. Politički analitičar Ivana Marić kaže da sve ovo pokazuje da političari znaju vrlo lako da se dogovore kako će nešto funkcionisati, ali samo kada je u pitanju briga o sebi.

„Njihove plate su nekoliko puta veće od prosječne plate, pa ipak plaćaju niže cijene. Možda bi bilo fer prema ljudima da se otvori taj restoran, pa kad im se već isplati raditi po tim cijenama, pa da i građani mogu bar nešto da osjete od te lagosnoti života političara, pa da svi mogu doći i jesti šniclu za par maraka i neke druge stvari.

Ali, sve je do građana koji na izborima ne gledaju to kada donose izbornu odluku, već gledaju ko im je najviše šarenih laža obećao i ko jim je obećao najveću zaštitu nacionalih interesa i na kraju im ništa ne da, osim poskupljenja svih vrsta, a za sebe zadrže sve beneficije“, zaključila je politiki analitičar Ivana Marić.

Nakon revizorskog izvještaja Ministarsva finansija i trezora BiH, Službi za zajedničke poslove intitucija BiH naloženo je da napravi novi cjenovnik i novi normativ hrane i pića u ovim institucijama, ali to još uvijek nije učinjeno. Treba dodati da ministri imaju pravo i na reprezentaciju u ugostiteljskim objektima pa jedu i piju džabe.

Imaju i besplatan prevoz službenim automobilima, besplatno gorivo, iz budžeta im se plaćaju i hotelski smještaji i još niz luksuznih usluga. Izgleda da je ostalo još samo da im iz budžeta počnemo plaćati struju i ostale kućne režije. Ali ko zna, možda i to usvoje do kraja mandata.

Poslije drugostepene odluke Suda BiH koja je u cjelosti potvrdila prvostepenu presudu i koja zabranjuje Miloradu Dodiku politički rad, sve moguće teorije od onih kako se Dodik nekada prije 25 godina ponašao pa do one da je danas kompletan proces politički kreiran treba ostaviti po strani.

Ovo je izjavio bivši predsjednik SDS i sadašnji načelnik te stranke u Gacku Vukota Govedarica.

“Tačno je da je nekada svojevremeno Dodik kao politički gramzivac bio kooperativan sa međunarodnom zajednicom i da je bio njihova uzdanica. Tačno je i to da je Кristijan Šmit u ulozi Visokog predstavnika,upitan sa svojim mandatom, necivilizacijski politički motivisan nametnuo odredbe Кrivičnog zakona ali tačno je i da se sam Dodik nakon galame koju je sklon da pravi u Narodnoj skupštini, ipak povinovao toj odluci”, navodi Govedarica i dodaje:

“Tačno je i to da je nebrojeno puta aktuelna vlast najrezolutnije zaključila da ne prihvata neustavne institucije poput Suda i Tužilaštva BiH a potom ih oslovljavala sa najvećim počastima. Tačno je i to da je Republika Srpska davno opozvala svoje srpske sudije u Ustavnom sudu BiH sa namjerom da ilustruje nepriznavanje ove sudske institucije a sada im se najavljuje žalba na drugostepeno izricanje presude”.

“Dakle, vidljiv je izuzetno veliki nivo nekonzistentnosti u Dodikovoj politici. Tonovi koje je proizvodio za javnost su bili jedno a postupci putem kojih je gradio skrivenu kolaboraciju sa međunarodnom zajednicom sasvim drugo i ta taktika nije donijela pozitivan ishod, ni za njega niti za Republiku Srpsku”, naglašava Govedarica i dodaje da su to sada manje ili skoro pa beznačajne konstatacije.

“Ovd‌je se postavlja pitanje šta treba da radi i kako da se postavi Republika Srpska a ne Milorad Dodik. Naravno, u takvoj odluci Dodik je glavni kreator ali je pitanje koliko će biti razuman da kreira najbolju odluku i za sebe i za Republiku Srpsku. U svakom slučaju, Dodik prvo treba lično da promisli i da napravi određena rješenja a potom da ih podijeli sa svojim koalicionim partnerima i u konačnici probati postići dogovor sa opozicijom”, smatra Govedarica.

Ali da bi Dodik bilo šta osmislio u ovom slučaju, prema riječima Govedarice, morao bi napokon zaključiti da je sve ovo što je do sada radio manipulacija i besmislenost koja ga je dovela u baš tešku poziciju.

“Radikalizacija nije rješenje već uvod u nova krivična d‌jela a ne treba zaboraviti da je Dodiku, Stevandiću i Viškoviću Tužilaštvo za petama po pitanju rušenja ustavnog poretka. To istovremeno i znači da je radikalan stav uvod u vrlo ozbiljnu krizu koja srpskom narodu u Bosni i Hercegovini nije potrebna. To bi trebala znati vlast a opozicija bi morala biti fleksibilna pa čak i po cijenu da u vanrednim izborima otvori put kandidatu SNSD-a da postane predsjednik Republike na godinu dana. A onda 2026. godine, što bi narod rekao,“ kom opanci kom obojci“, zaključuje Govedarica.

Iako Republika Srpska živi na kreditima i diše na škrge, to ne sprečava Vladu Srpske da izdvaja milione maraka iz budžeta za kupovinu zgrada i objekata za smještaj institucija. Nakon objekta u Brčkom kojeg smo platili 36 miliona KM, Vlada je odlučila da izdvoji preko 40 novih miliona za smještaj svojih institucija.

Uprkos tome što nije bilo potrebe da se kupuje jedan od najskupljih objekata u Brčkom od 36 miliona KM za smještaj, kako je rečeno, institucija Srpske u tom gradu, i iako nismo u položaju da trošimo pare na nepotrebne stvari, Vlada radi po svom. U listu projekata iz programa javnih institucija ubačena je i nabavka objekta za Vode Srpske u Bijeljini od preko 10 miliona KM.

„Meni se čini da postoji nesaglasje u aktima Vlade i predsjednika Vlade da će izvršiti analizu zaposlenih u javnom sektoru i javnim preduzećima. vidimo da Vode Srpske nabavljaju poslovni prostor a još nemamo izvještaj koji kaže koliko u Vodama ima viška radnika kakva je efikasnost radnika itd. to je obećanje u najmanje dva ekspozea Viškovića koji je ne znam koliko puta reciklirao i ponavaljao“, smatra Milko Grmuša, pravnik.

Pored Voda Srpske, Vlada je odlučila da naknadno finansira i institut Miroslav Zotović sa 10 miliona KM. U Doboj ide 7 miliona, 5 za finansiranje kapitalnih investicija i 2 miliona za kupovinu zgrade za administrativni centar Doboj.

Za rehabilitaciju magistralnog puta Srbac-Razboj izdvojiće se preko 6 miliona, 2 miliona za Srpsko Ruski hram u Banjaluci i 3 miliona za rekonstrukciju manastira u Kijevcima kod Gradiške.

I nije problem što se brine o smještaju Vladinih institucija, sve to treba ali je problem kada se to radi u pogrešno vrijeme jer bi Vlada ipak morala da se bavi važnijim stvarima, smatraju u opoziciji.

„Nije dobro da se troše budžetska sredstva na zgrade softvere i ulaganja koja nisu potreba Republici Srpskoj u ovom momentu. Sad je potrebno da se institucije okrenu građanima penzionerima, đacima, vrtićima, zdravstvu koje je pred pucanjem. Ima mnogo više stvari gdje bi se ta sredstva mogla utrošiti a ne samo u puko kupovanje zgrada koje trebaju samo toj instituciji“, kaže Mira Pekić, poslanik PDP-a PD PS BiH.

Umjesto rasipanja novca na razne projekte i objetke možda je bolje te pare uložiti u analizu stanja u javnom sektoru i njihovoj efikasnosnosti, smatra pravnik Milko Grmuša.

„Ako mi kupujemo poslovne prostore za određeni broj ljudi koji tu treba da rade, a nismo napravili analizu da li je dio tih ljudi višak postavlja se pitanje na osnovu čega kupujemo kako smo došli do tih parametara koji se tiču kvadrature prostora to dalje utiče na cijenu, a poruka stane u jednu rečenicu ili jednu riječ neodgovornost kupujemo i bacamo novac za nešto a ne znamo da li postoji potreba za tako nečim“, kaže Milko Grmuša, pravnik.

Odlazak stanovništva, sve veća korupcija, nemogućnost zaposlenja, samo su neki od problema kojima bi se Vlada mogla baviti. Međutim, očigledno su ponovo neki i nečiji lični ciljevi važniji od kolektivnog blagostanja.

BN