Torcida pozvala navijače Hajduka na protest na Rivi zbog hapšenja više lica, dok se na mrežama širi poziv na kontraprotest.

U Splitu se danas u 11 sati, održava protest Torcide zbog hapšenja maskiranih muškaraca koji su upali na Dane srpske kulture u Gradskom kotaru Blatine.

Povodom ovoga, Fejsbuk stranica “Megatroll Split” poziva na kontraprotest u znak podrške miru i toleranciji.

U nastavku vam prenosimo njihovi pismo u cjelosti.

“Obucimo Split u bijelo!”
“Nasilje se hrani tišinom pristojnih ljudi. Nismo se borili za demokratiju da bismo ćutali. Istaknite sutra bijelu zastavu, maramu ili čaršav na balkon, prozor ili terasu – kao znak mira, pristojnosti i ljubavi prema svakom čovjeku. Bijela je boja mira. Boja svetog Duje. Boja čiste savjesti i izvornog Hajduka. Pokažimo da je Split grad koji zna da voli.

Ne dirajte mrtve da biste opravdali grijehe živih. Ponovo se koristi Vukovar kao moralni ‘kredit’ da bi se postigla nedodirljivost. Jer kad spomeneš Vukovar, poslije je sve dozvoljeno. Vukovar je u našem društvu postao blatobran – spomeni ga pa radi šta hoćeš. Mrtvima se stavlja u usta ono što živi ne smiju da izgovore, ili se usuđuju da izgovore samo pred penzionerima i djecom.

Ako vam treba neprijatelj da biste bili domoljubi, niste domoljubi nego zavisnici od mržnje. U jednom trenutku – ili, očigledno, u više njih – u našem društvu je postalo normalno da je najpoznatija osoba koja predstavlja veterane lik koji se oblači, brije i dijeli ideje po uzoru na jednog od najmračnijih diktatora u istoriji Evrope, čovjeka zbog kojeg se Njemačka i danas stidi svake uniforme.

Mislite li da su se te porodice i ti ljudi, čije se kosti stalno pominju, borili za ideje najmračnijeg diktatora u istoriji Evrope? Jesmo li stvarno uspjeli da izjednačimo našu borbu za život i slobodu s tim idejama? Kada je postalo normalno da se u ime žrtava rata promovišu takve ideje?

Veterani su se žrtvovali za slobodu i pravdu, a ne za dozvolu za nasilje. Poštovati Vukovar znači ne dozvoliti da se njegovom žrtvom pokriva svaka nova nepravda. Znate li koliko pate pravi veterani kada ih neko strpa u isti koš s lažnima? Kada neko u njihovo ime upadne među djecu i penzionere i pominje ‘srpska smeća’, gledajući u oči i čovjeka koji je dobio priznanje za odbranu Vukovara?

Možemo li kao društvo, nevezano za političku orijentaciju i vjeroispovest, reći da je sve otišlo predaleko? Mislite li da bi pravi veterani i kosti koje pominjete bili ponosni da vas vide kako se međusobno tučete, Hrvat protiv Hrvata, na stadionu, odmorištu, autoputu, Pujankama…?

U kom trenutku su “bijeli” pocrnili? Kada su “prkos moćnima, zaštita slabima” postali “Maksovi mesari” koji napadaju djecu i penzionere? Ko je ikome dao pravo da na taj način predstavlja hiljade navijača i veterana?

Kada je postalo normalno da skoro svaki zid, pa i vrtićki, u gradu ima bar jedno “ubij”, “zakolji” i “smrt”? Da li vam je normalno da u riječi “ubij”, koja je danas osvanula na fasadi osnovne škole u kojoj vaspitavamo djecu, u onom ušatom “U” stoji krst – simbol hrišćanstva?

U riječi “ubij”?! Da li nekadašnji vjeroučitelj, danas u visokoj politici, podržava ono što se dogodilo? Ko je ikome dao pravo da na taj način predstavlja hiljade vjernika? Nasilje bez krvi i dalje je nasilje. I ako se ne zaustavi…

“Najveće zlo ne čine fanatici”
“Niko nije povrijeđen, nikome nije pala dlaka s glave” – to je najopasnija izjava od svih. Šta hoćete da kažete? Ovo: “Dok ne bude fizičke žrtve, sve je dozvoljeno”? Mislite li da imate pravo da radite šta god hoćete dok jednog dana ne eskalira? Dok ne padne prava žrtva? Mislite li da su ti ljudi dali živote da biste vi bili slobodni da prebije svakog ko vam se ne sviđa?

Najveće zlo ne čine fanatici, nego obični ljudi koji odbijaju da misle. Ne smijemo dopustiti da patnja naših mrtvih postane opravdanje za nove prijetnje i patnje. Ne prodajte nam priču da je par tinejdžera s folklora neprijatelj države dok mrtve obavijate u fašizam.

Onaj ko koristi Vukovar kao politički štit – napada Vukovar iznutra. Ko na kulturni događaj dolazi maskiran u crno, s fantomkom, ne dolazi da razgovara ni da gleda predstavu, nego da traži neprijatelja. Sjećanje koje ne vodi ka empatiji, nego ka osveti, više nije sjećanje – nego oružje, usmjereno prema nama samima. Pravda ne navija. Kada počne da navija, to više nije pravda. Kada narod to zaboravi, zlo više ne dolazi spolja, nego iznutra”.