Konačno je ozvaničeno: preduzeće „Gas-Res“ je preuzelo „Comsar“, a Rašid Serdarov napušta Republiku Srpsku bogatiji za stotine miliona maraka. Iza njega ne ostaju ni novi megavati ni obećane fabrike, već samo prazna kasa i račun od 310 miliona maraka koji plaća Republika Srpska.

Serdarov, ruski oligarh, u Republiku Srpsku je došao 2011. godine ruku pod ruku sa Miloradom Dodikom i na krilima obećanja o milijardu maraka investicija, da bi deceniju i po kasnije otišao sa „koferom“ teškim 310 miliona maraka.

Vlada Republike Srpske je još 2013. godine Serdarovu dala koncesije na 30 godina i najbogatija nalazišta uglja u Ugljeviku za skromnih osam i po miliona maraka naknade. Dok se u javnosti pričalo o 800 radnih mjesta i novoj termoelektrani, Milorad Dodik, tadašnji predsjednik Republike Srpske, 12. maja 2014. godine uvjeravao je građane u ispravnost ovog posla izjavom:

„Ja sam uvjeren iz svega onoga što znam da gospodin Rašid nikada ne bi, nikada ne bi ništa tražio na štetu Republike Srpske.“

Međutim, šteta je jedino što je Republika Srpska dobila od Serdarova, jer ništa od dogovorenog nije ispunio. Godine kašnjenja nisu donijele raskid ugovora; umjesto toga, vlast predvođena SNSD-om stala je u zaštitu investitora, a resorni ministar Petar Đokić nizao je anekse i produžavao koncesije.

Đokić je tokom prošle godine ovakve poteze pravdao riječima:

„Mi smo to potpisivali jer je Vlada tako odlučila da ovom koncesionaru pomogne da mu omogući da može da izgradi taj objekat jer je to jako bitno jer je on prije toga investirao u izgradnju infrastrukture koja je bila preduslov i priprema za izgradnju termoelektrane i otvaranje rudarske proizvodnje.“

Pomoć investitoru pretvorila se u najveći apsurd u istoriji Srpske, koja je postala jedina zemlja na svijetu koja je sopstvena rudna bogatstva prvo poklonila, a onda ih od istog čovjeka otkupila za nevjerovatna 240 miliona maraka. Ovaj preskupi „povratak na staro“ ozvaničen je 31. januara 2026. godine u Ugljeviku, kada je ministar energetike i rudarstva RS, Petar Đokić, potvrdio preuzimanje rekavši:

 „Mi imamo ugovor o preuzimanju Comsar Enerdži i mi ćemo našu obavezu koju imamo po ugovoru izvršiti i time ćemo upisati 100 % vlasništva na Gas RS kao vlasnika Comsar Enerdžija.“

Prije ove konačne isplate za ugalj, Vlada je od ruskog oligarha već preuzela projekat hidrocentrale „Mrsovo“ na rijeci Lim, što je koštalo oko 70 miliona maraka, dok je u paketu kupljen i gubitaški hotel „Comsar“ u Rudom za dodatnih dva i po miliona.

Od 21. aprila, većinski vlasnik CERS-a je zvanično „GAS RES“ sa udjelom od 98,4 odsto, dok ostatak od 1,6 odsto drži Rudnik i termoelektrana Ugljevik.

Milioni maraka narodnog novca sa Serdarovim odlaze u nepoznatom pravcu, ostavljajući Republiku Srpsku u dugovima i sa jasnim potpisom SNSD-ove vlasti ispod računa koji će građani otplaćivati godinama.

(BN)

Igor Dodik, organizacioni sekretar SNSD-a u pokušaju da se politički nametne kao neki budući kandidat izabrao je banjalučke vrtiće da preko njih gradi svoju političku karijeru. Posebno je sporno što Igor Dodik iznosi netačne informacije kada je u pitanju gradnja vrtića u Banjaluci, istakao je Zoran Savanović, organizacioni sekretar Pokreta Sigurna Srpska.

-Još jednom ponavljamo da je Grad Banjaluka ispunio sve svoje obaveze kada je u pitanju izgradnja novih vrtića u Banjaluci, ali da vlast neprestavno opstruiše izgradnju. Politikom „mi bismo gradili vrtiće, ali oni nam ne daju“ SNSD želi da ispolitizuje ovo suštinski važno pitanje i na kraju ne ispuni ono što su obećali javnosti – poručio je Savanović.

On kaže da Igor Dodik nepravedno upire prst u Gradsku upravu iako je problem u njihovoj kontinuiranoj politici da ne pomognu Banjaluci.

-Gradska uprava je predložila pet lokacija za izgradnju vrtića, riješeni su imovinsko-pravni odnosi, ali da bi se dobila građevinska i upotrebna dozvola, potrebno je završiti projektnu dokumentaciju što je obaveza Palate Predsjednika Republike – poručio je Savanović i dodao:

-Dok građani Lazareva, Кočićevog vijenca, Ade, Centra, Starčevice, Borika i Dragočaja čekaju vrtiće za svoje mališane, organizacioni sekretar SNSD poltiičkim pamfletima pokušava da za nerealizaciju obećanog od strane tadašnjeg predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika okrivi druge. Poručujem mu da je puno tema na kojim možemo ukrstiti svoja politička koplja ali izgradnja vrtića za najmlađe svakako nije jedna od tih tema – zaključio je Savanović.

Pobjednički dogovor sa pobjedničkim kandidatima je naš imperativ!!! Zajednički opozicioni nastup za pojedinačne kandidature na izborima 4. oktobra je od presudne važnosti. Кod nas nema drugog kruga – sve se završava u jednom izbornom danu, i zato su potrebni mudrost, ozbiljnost i odgovornost u opoziciji.

Izuzetno je važna jednoglasna podrška Predsjedništva Pokreta Sigurna Srpska sporazumu koji je predložio SDS. To je značajan korak ka dogovoru koji mora uvažiti snagu, rezultate i narodnu podršku svih aktera, posebno PDP-a kao većinskog osnivača PSS-a.

Pobjednički dogovor znači izabrati kandidate sa pobjedničkim mentalitetom – ljude koji su se već dokazali u pobjedama nad vladajućim režimom i koji imaju jasnu podršku naroda. To podrazumijeva da se lične sujete, frustracije, besmislene teorije zavjere i ishitrene reakcije, kojima se svjesno ili nesvjesno pomaže režimu, ostave po strani, jer samo pobjednički koncept donosi promjene.

Da je to moguće, pokazali su rezultati – veliki trijumf našeg Draška Stanivukovića 2020, a posebno 2024. godine u Banjaluci, u veoma specifičnim i teškim uslovima.

Oktobar je prilika koja se ne smije propustiti. Pobjeda nad SNSD-om i stvarne promjene moraju biti prioritet svih prioriteta.

(BN) Foto: X