Amerikanci 3. novembra, izlaze na izbore za Kongres koji bi mogli promijeniti odnos snaga u Vašingtonu i otežati predsjedniku Donaldu Trampu sprovođenje politike u preostale dvije godine mandata.

Osvajanje makar jednog doma omogućilo bi im snažniji nadzor administracije i blokiranje dijela republikanskih inicijativa. Ipak, ni kontrola cijelog Kongresa ne bi im dala neograničenu moć: Tramp bi zadržao predsjednička ovlaštenja i pravo veta, navodi France24.

Šta donosi većina u Predstavničkom domu?

Demokratska većina preuzela bi vođenje odbora Predstavničkog doma, uključujući uticajne odbore za nadzor rada vlasti, oružane snage i poljoprivredu.

Time bi dobila veću kontrolu nad pripremom zakona, održavanjem saslušanja i pokretanjem istraga. Odbori mogu tražiti dokumentaciju i svjedočenje zvaničnika administracije, predsjednikovih saradnika i drugih osoba, u skladu sa svojim pravilima i ovlaštenjima.

Međutim, izdavanje obavezujućih poziva ne garantuje brzo dostavljanje dokumenata ili svjedočenje. Odbijanje saradnje može otvoriti dugotrajne pravne i političke sporove.

Među mogućim predmetima nadzora, prema dostavljenom tekstu, bile bi i kompanije za koje demokrate smatraju da su imale korist od odluka administracije, uključujući firme iz oblasti vještačke inteligencije i njihove rukovodioce.

Mogu li demokrate zaustaviti republikanske zakone?

Predsjedavajući Predstavničkog doma ima važnu ulogu u određivanju zakonodavnog dnevnog reda. Demokratsko rukovodstvo zato bi moglo da spriječi ili odloži glasanje o brojnim republikanskim prijedlozima.

Dodatnu pregovaračku snagu donijela bi im uloga u usvajanju finansijskih zakona. Prema Ustavu, prijedlozi zakona kojima se povećavaju poreski prihodi potiču iz Predstavničkog doma, dok je za finansiranje federalne vlade potrebno usaglašavanje oba doma.

Sporovi oko finansiranja mogli bi postati sredstvo političkog pritiska, ali i dovesti do djelimične obustave rada federalnih službi ako dogovor izostane.

Da li većina omogućava smjenu predsjednika?

Predstavnički dom može običnom većinom usvojiti tačke ustavne optužbe, odnosno pokrenuti postupak opoziva predsjednika ili drugog federalnog zvaničnika.

To samo po sebi ne znači smjenu. Suđenje se održava u Senatu, gdje je za osuđujuću odluku i uklanjanje s funkcije potrebna podrška dvije trećine prisutnih senatora.

Tramp je tokom prvog mandata dva puta bio ustavno optužen, ali ga je Senat oba puta oslobodio.

Lider demokrata u Predstavničkom domu Hakim Džefris najavio je pritisak i na ministra odbrane Pita Hegseta, čiju smjenu traži zbog njegovog rada na čelu Pentagona. Prema izvještaju o Džefrisovim izjavama, postupak protiv Hegseta već je pokrenut, ali lider demokrata nije jasno saopštio kako bi glasao o samom opozivu.

Šta bi promijenila demokratska većina u Senatu?

Senat ima posebno važnu ulogu u potvrđivanju predsjednikovih kandidata za visoke državne i sudske funkcije.

Demokratska većina mogla bi da blokira ili uspori imenovanja članova kabineta, saveznih sudija, sudija Vrhovnog suda i rukovodilaca agencija čije funkcije zahtijevaju potvrdu Senata.

To bi predstavljalo jednu od najznačajnijih prepreka Trampu, jer sudijska imenovanja mogu uticati na američko društvo i pravni sistem mnogo duže od jednog predsjedničkog mandata.

Lider demokrata u Senatu Čak Šumer, prema dostavljenom tekstu, kao jedan od razloga za osvajanje većine navodi sprečavanje imenovanja sudija koje opisuje kao “užasne sudije, sudije MAGA pokreta, u Vrhovnom sudu i nižim sudovima”.

Demokrate bi preuzele i vođenje senatskih odbora, uključujući odbore za obavještajna pitanja i finansije.

Koliko Senat može uticati na spoljnu politiku?

Većina bi demokratama omogućila kontrolu dnevnog reda Senata i značajan uticaj na razmatranje spoljnopolitičkih zakona i imenovanja.

Za davanje saglasnosti na međunarodne ugovore potrebna je podrška dvije trećine prisutnih senatora. Ako glasa svih 100 članova, 34 glasa protiv dovoljna su da spriječe saglasnost. To pravilo odnosi se na ugovore koji prolaze ustavnu proceduru u Senatu, a ne na svaki međunarodni aranžman predsjednika.

Ipak, predsjednik zadržava široka ovlaštenja u vođenju spoljne politike, pa demokratska većina ne bi automatski preuzela kontrolu nad svim odlukama Bijele kuće.

Šta ako demokrate osvoje oba doma?

Kontrola oba doma omogućila bi usaglašavanje zakonodavnih prijedloga, snažniji nadzor administracije i veći pritisak u pregovorima o budžetu.

Demokrate bi mogle da koriste i Zakon o kongresnom preispitivanju propisa, poznat kao Congressional Review Act, kako bi pokušale da ponište određene nedavno donesene propise saveznih agencija.

Međutim, za takvo poništavanje nisu dovoljna samo glasanja u oba doma. Potreban je i predsjednikov potpis ili dovoljno glasova da se njegov veto nadglasa. Ako poništavanje stupi na snagu, agencija uglavnom ne može ponovo donijeti suštinski isti propis bez novog zakonskog ovlaštenja.

Zašto obična većina nije dovoljna za svaki zakon?

U Senatu je za konačno usvajanje većine prijedloga dovoljna obična većina. Međutim, za okončanje rasprave o većini zakona najčešće je potrebno 60 glasova.

Zbog mogućnosti opstrukcije produžavanjem rasprave, poznate kao filibaster, stranka sa tijesnom većinom često mora tražiti podršku dijela opozicije.

Posebna procedura budžetskog usaglašavanja, odnosno reconciliation, omogućava usvajanje određenih poreskih i budžetskih mjera bez tog praga, uz stroga ograničenja sadržaja. Demokratska kontrola makar jednog doma onemogućila bi republikancima da takve zakone usvoje isključivo glasovima vlastite stranke.

Koje bi poluge moći Tramp zadržao?

Tramp bi i dalje mogao da stavlja veto na zakone koje Kongres usvoji. Za nadglasavanje veta potrebna je dvotrećinska većina u oba doma, uz propisani kvorum.

Mogao bi nastaviti da koristi izvršne naredbe i druga predsjednička ovlaštenja, u granicama Ustava i zakona. Takve odluke mogle bi biti osporavane pred sudovima.

Demokratska pobjeda zato bi prvenstveno značila snažnije institucionalne prepreke predsjedniku, više istraga i teže pregovore o zakonima i finansiranju. Za sprovođenje vlastitog programa demokratama bi i dalje bili potrebni politički dogovori.

Iranski predstavnici napustili su pregovore sa katarskim posrednicima o okončanju rata sa Sjedinjenim Američkim Državama, rekao je u ponedjeljak zvaničnik upoznat sa pregovorima, dodajući da je u opticaju nacrt prijedloga sporazuma i da je moguć još jedan sastanak.

Pregovarači su otišli u nedjelju, ali ne zbog poteškoća u pregovorima, rekao je zvaničnik, koji nije pružio dodatne pojedinosti o nacrtu prijedloga.

Iran traži okončanje američke pomorske blokade

Portparol iranskog Ministarstva spoljnih poslova rekao je da je osnova za pregovore iranski plan od sedam koraka iz septembra o ponovnom otvaranju Ormuskog moreuza i okončanju američke pomorske blokade, pri čemu Teheran sada navodi da bi se taj prijedlog mogao sprovesti u kraćem roku u slučaju postizanja dogovora.

Portparol Esmail Bagei rekao je da je zamjenik šefa diplomatije Kazem Garibabadi bio u Dohi kako bi olakšao razmjenu poruka sa Vašingtonom posredstvom katarskih posrednika.

„Naši zahtjevi su veoma jasno i transparentno artikulisani. Ti zahtjevi su razumni i logični: ne može se pokrenuti konačni sporazum niti se može ponovo otvoriti ili obezbijediti Ormuski moreuz ako se ne okonča američka pomorska blokada, ako se ne poštuju iranski zahtjevi i ne zadovolje legitimne potrebe Irana“, rekao je Bagei.

Katarska televizija Al Džazira u subotu je citirala iranskog ministra spoljnih poslova Abasa Aragčija, koji je rekao da bi se Ormuski moreuz, u slučaju sporazuma, mogao otvoriti u roku od dva dana umjesto prvobitno predviđenih sedam. Američki predsjednik Donald Tramp odbio je raniji prijedlog Irana.

Tramp ne isključuje nove napade na Iran

Do najnovijih pregovora dolazi usred zabrinutosti da bi sukob ponovo mogao da eskalira nakon međuizbora za Kongres u SAD. Na pitanje o stavu Teherana prema međuizborima, Bagei je odgovorio da Teheran ne očekuje da će izbori „roditi nove SAD“, prenosi ATV.