Projekat „Južna gasna interkonekcija”, strateški gasovod koji je trebalo da označi istorijsko kidanje energetske zavisnosti Bosne i Hercegovine od Moskve, ponovo je gurnut u duboku fioku. Ni dolazak ljudi sa direktnom podrškom novog američkog predsjednika Donalda Trampa, niti milioni dolara spremni za investicije, za sada ne mogu da slome specifičan lavirint balkanskih političkih opstrukcija.

Plan Vašingtona je jasan: povezati Federaciju BiH sa terminalom za tečni prirodni gas (LNG) na hrvatskom ostrvu Krk i plasirati američki gas na domaće tržište. Međutim, scenario koji je godinama zadavao glavobolje administraciji Džoa Bajdena sada dobija svoj nastavak, ali sa potpuno zamijenjenim ulogama.

Trampovi investitori kupili firmu, pa udarili u zid
Nakon pobjede Donalda Trampa na izborima, dio njegovog tima zadužen za energetsku ekspanziju bacio je oko na Bosnu i Hercegovinu. Operacija je izvedena munjevito — ljudi sa predsjedničkom podrškom registrovali su firmu AAFS u saveznoj državi Vajoming, a potom preuzeli istoimeno sarajevsko preduzeće koje je od 2020. poslovalo sa avionskim gorivom.

Time je američki privatni kapital, uz snažan politički vjetar iz Vašingtona, formalno ušao u igru kao glavni nosilac projekta. Međutim, kada je trebalo preći sa papira na teren, pojavili su se dobro poznati problemi.

Obrt decenije: Nekad kočio Mostar, a ko sada vuče ručnu?
Tokom mandata bivšeg američkog ambasadora Majkla Marfija, glavna kočnica bio je HDZ u Mostaru. Strahujući da će sarajevski „BH gas” preuzeti apsolutnu kontrolu nad distribucijom energenta, predstavnici Hrvata tražili su formiranje sopstvenog preduzeća u Mostaru. Pritisak SAD tada je rezultirao kompromisnim zakonom po kojem je „BH gas” ostao nosilac, uz obećanje većeg uticaja hrvatskih kadrova u upravi — što je Mostar kasnije tiho minirao.

Sada je situacija dijametralno suprotna. Sarajevo je to koje nema nikakav razlog za žurbu:

Američki investitor praktično je istisnuo domaći „BH gas” iz vođenja multimilionskog posla.

Bošnjački politički krugovi ne žele prepustiti kontrolu nad vitalnim resursom privatnoj kompaniji.

Obećanje SAD da „BH gas” ostane jedini uvoznik gasa nije odagnalo sumnje o gubitku stvarne kontrole nad infrastrukturom.

Pritom, ni Mostar ne skriva nezadovoljstvo jer bi lokalnim firmama pripao tek neznatan dio kolača, dok bi sve konce vukao isključivo američki konzorcijum.

Misterija nestale dokumentacije i propale trase
Kao paravan za novu blokadu poslužila je administrativna zavrzlama. Direktor AAFS-a Amer Bekan nedavno je otkrio da im „BH gas” ne može ustupiti ključnu pripremnu dokumentaciju i studiju izvodljivosti, tvrdeći da su ti dokumenti vlasništvo Evropske unije i da Brisel odbija da ih preda. Iz Delegacije EU kratko su poručili da s tim problemom nisu ni upoznati, dok „BH gas” ćuti.

Čak i da dokumentacija postoji, pitanje je koliko vrijedi. Federalni ministar energije Vedran Lakić potvrdio je da ranije zacrtana trasa više nije u opticaju zbog neriješenog pitanja državne imovine.

To znači samo jedno — potrebna je potpuno nova studija izvodljivosti, što realizaciju odlaže godinama. Dok se u Vašingtonu prave geopolitičke računice o istiskivanju ruskog uticaja, na terenu u BiH ponovo dominira provjereni mehanizam: ako kontrola nad resursom ne pripada nama, gasovod neće ni proći.

Predsjednik SNSD-a Milorad Dodik doputovao je u Sjedinjene Američke Države kako bi prisustvovao političkoj konferenciji povezanoj sa republikanskim pokretom MAGA (Make America Great Again).

Svoj dolazak potvrdio je objavom na društvenoj mreži X, gdje je uz fotografiju sa aerodroma kratko poručio: „Stigao sam”.

Međutim, tajming njegovog slijetanja nije mogao biti nepovoljniji po njegove domaćine — u istom trenutku stigli su rezultati američkih međuizbora prema kojima su demokrate odnijele ubjedljivu pobjedu i preuzele potpunu kontrolu nad oba doma Kongresa, nanevši težak udarac Donaldu Trampu i republikancima.

Mreže gore: Oživjelo „Dodikovo prokletstvo”

Ovakav splet okolnosti odmah je postao povod za lavinu ironičnih komentara i šala na društvenim mrežama, gdje je ponovo oživjela tema takozvanog „Dodikovog prokletstva” — satirične teorije da političari i opcije koje lider SNSD-a javno podrži ili posjeti ubrzo dožive izborni krah.

Korisnici društvenih mreža podsjećaju na niz ranijih primjera:

• Otvorena podrška mađarskom premijeru Viktoru Orbanu i krugu oko Aleksandra Vučića u Srbiji, čije su političke snage pretrpjele poraze na parlamentarnim izborima 2026. godine;

• Povezivanje sa bivšim brazilskim predsjednikom Žairom Bolsonarom preko zajedničkih lobista;

• Javno pružanje podrške izraelskom premijeru Benjaminu Netanjahuu.

U jednom od viralnih komentara na Fejsbuku navodi se:

„Brat da se ukrca u avion za Sjevernu Koreju, Kim Džong Un bi pao prije nego što bi Mile izletio iz našeg vazdušnog prostora. Plaćaće mu samo da im ne dolazi.”

Panjeta: „Nominovao bih ga za Nobela za mir”

Na Dodikovu posjetu osvrnuo se i bh. novinar Almir Panjeta, koji je kroz satiričan osvrt lidera SNSD-a nazvao neočekivanim „mirovnim izaslanikom”.

„Gdje se podnose nominacije za Nobelovu nagradu za mir? Nominovao bih Dodika. Lik je na misiji mira na svijetu, samo mi ne kontamo! Koga god od autoritarnih lidera podrži i posjeti, taj redom gubi na izborima. Kad ono ide opet kod Putina…”, napisao je Panjeta.

Plan posjete: Mar-a-Lago, Kongres i Čikago

Uprkos hladnom tušu koji su republikanci doživjeli na biralištima, Dodik je ranije najavio opsežan program boravka s druge strane Atlantika.

Planirano je da prisustvuje događaju u Trampovoj rezidenciji Mar-a-Lago na Floridi, uz očekivanja da će održati sastanke sa pojedinim kongresmenima, senatorima i zvaničnicima bliskim desnom krilu američke politike. Nakon boravka na Floridi, Dodik bi trebalo da otputuje u Čikago, gdje je predviđeno prisustvo skupu u organizaciji Srpske pravoslavne crkve.

Nakon što je Ljubiša Petrović u proteklih šest godina zabilježio trijumfe na redovnim lokalnim izborima i uspješno preživio referendum o opozivu, njegovo isključenje iz Srpske demokratske stranke (SDS) otvorilo je krizu nesagledivih razmjera unutar ove političke organizacije.

Potez vrha stranke nametnuo je pitanje da li je SDS, koji je na proteklim opštim izborima izgubio status vodeće opozicione snage u Republici Srpskoj, ovim rezom praktično prepustio kontrolu nad Bijeljinom — drugim po veličini gradom u Srpskoj i višedecenijskom, gotovo neosvojivom bastionu te stranke.

Politička težina čovjeka koji je rušio rekorde
Da bi se razumjele razmjere ovog potresa, neophodno je sagledati Petrovićev politički profil u gradu sa više od 110.000 birača:

2020. godina: Na opšte iznenađenje pobijedio je dugogodišnjeg gradonačelnika Miću Mićića.

2023. godina: Ubjedljivo je odbranio poziciju na referendumu za opoziv, porazivši široku koaliciju predvođenu SNSD-om.

2024. godina: Osvojio je novi gradonačelnički mandat na lokalnim izborima.

Dvije godine kasnije, SDS u Semberiji nalazi se na prelomnoj tački. Lider stranke Branko Blanuša imenovao je Sretena Vučkovića za povjerenika Gradske organizacije SDS-a Bijeljina, no u samom povjereništvu za sada vlada oprez.

„Nisam davao izjave od kada sam imenovan za povjerenika. Očekujem da u najskorije vrijeme bude konferencija za štampu, pa ćemo se tek onda oglasiti”, kratko je poručio Vučković u telefonskom razgovoru za Nezavisne novine.

„Rukovodstvo baš boli briga za Petrovića”
Politički analitičari upozoravaju da je rukovodstvo stranke ovim potezom stvorilo vakuum koji će teško popuniti.

„Očigledno je da SDS trenutno ne računa ni na Ljubišu Petrovića ni na Bijeljinu kao jedno od najjačih uporišta. Legitimna pitanja su kako će SDS to nadomjestiti i ko će preuzeti kormilo nakon Petrovića, koji i dalje tvrdi da je član SDS-a. Mislim da SDS i rukovodstvo trenutno baš boli briga za Petrovića, a time i za članove SDS-a u gradu u kojem je on gradonačelnik”, ocjenjuje banjalučki novinar Elvir Padalović.

Bunt odbornika: „Isključili su najboljeg igrača, Blanuša mora otići”
Iz bijeljinskog ogranka stranke stižu direktne optužbe na račun stranačke centrale. Šef Kluba odbornika SDS-a u Bijeljini Slavko Jović upozorava da se ovakvim odlukama urušava pozicija stranke u cijeloj Republici Srpskoj, podsjećajući da je Bijeljina po prvi put u istoriji ostala bez ijednog narodnog poslanika.

„Odlukom Branka Blanuše slabi se SDS. Ako ćemo sportskim rječnikom — isključujete najboljeg i najjačeg igrača tima. Jedino razumno rješenje je da aktuelni predsjednik stranke podnese ostavku i da Glavni odbor poništi odluku o isključenju Petrovića, vrati mu Povjereništvo i da se krene u konsolidaciju”, izričit je Jović.

Žalba na isključenje i repovi opštih izbora
Petrović je već uputio zvaničnu žalbu Glavnom odboru SDS-a, osporavajući statutarnu utemeljenost odluke o prekidu članstva i tvrdeći da je proces praćen proceduralnim manipulacijama. U obraćanju javnosti nije štedio oštre riječi na račun Blanuše, nazvavši ga „trostrukim gubitnikom i marionetom dijela stranke koji strepi za sopstvenu egzistenciju”.

Iza kulisa ovog sukoba stoje i razmimoilaženja sa proteklih opštih izbora:

Zamjerke Petroviću: Dio stranke ne može mu oprostiti što je tokom kampanje otvoreno podržao kandidaturu lidera Liste za pravdu i red Nebojše Vukanovića za člana Predsjedništva BiH, umjesto zvaničnog kandidata SDS-a Marinka Božovića.

Izborni debakl vrha: Obojicu kandidata opozicije ubjedljivo je porazila SNSD-ova Željka Cvijanović, dok je stranački lider Branko Blanuša izgubio trku za predsjednika Republike Srpske od Save Minića (SNSD).

I dok jedni u stranci vjeruju da bi se Petrović nakon sjednice Glavnog odbora mogao vratiti „na velika vrata”, drugi smatraju da je jaz nepremostiv — što vlastima u Banjaluci širom otvara vrata za preuzimanje kontrole nad Semberijom.