Mjesto gdje je kafa najbolja, ljudi ljubazni i divna atmosfera usporenog vremena. Nikome se nigdje ne žuri, piti kafu sat-dva za mene je raj na zemlji.

Ovako student iz Poljske Hubert Bretner opisuje Banjaluku.

Nakon godinu dana učenja srpskog jezika, student Hubert Bretner prijavljuje se na takmičenje uz slavenske pjesme.

Prije pet godina osvojio je nagradu za pjevanje pjesme “Žute Dunje”, međutim iz privatnih razloga je nije uspio iskoristiti.

No, sreća ga je poslužila nekoliko godina nakon, kada sa izvedbom pjesme “Evo banke” ponovo osvaja specijalnu nagradu, a to je da ide na razmjenu studenata u Banjaluku i to jedan semestar.

Vrlo brzo se u istu zaljubljuje, a ono što nikako nije uspio zaboraviti je miris domaće kafe, hranu i žene.

Za Poljaka Huberta je pola godine boravka u Banjaluci bilo dovoljno da se zaljubi u svaki njen dio.

Ipak, kafa je posebna priča za Huberta. Toliko mu se dopala da je u zalihama donio u Poljsku. A nije mogao da zaobiđe ni banjalučke kafane.

-U Banjaluci mi se svidjelo bukvalno sve. Ekstremno mnogo barovi i kafića u kojima se puštala vaša odlična muzika. Kafa, domaća i iz aparata kafu, bila je odlična. Naravno, morao sam da kupim zalihu domaće kafe i lonac da je kuvam da bih je mogao pripremiti u Poljskoj. Ne možete je kupiti nigdje ovdje – priča nam Hubert.

Ukus ćevapa još mu je kaže u ustima. Pokušao ga je pronaći u Poljskoj, ali bezuspješno.

-Dobro se sjećam prelepe crkve Hrista Spasitelja u centru. Moj prijatelj mi je pokazao veoma lijep običaj paljenja svijeća. Ne postoji ništa slično u Poljskoj. Za mene je to bilo veoma mistično iskustvo. Sjećam se i sata koji obilježava tragični zemljotres. Veoma je karakteristično. Volio sam šetati Banj Brdom. Prelijepa priroda i prelijepa panorama na cijeli grad. Nažalost, nikada nisam bio u mogućnosti da ponovo stvorim ukus ćevapa u Poljskoj – kaže Hubert, piše N1.

Za Banjalučane nema dileme. Njihove dame su najljepše. No, za Poljake?

-Žene? Pa mi kažemo da ružnih žena nema i da su sve lijepe. Na kraju krajeva, u pitanju je ljepši pol, ali ovdje sve žene izgledaju kao prave manekenke. Prekrasne oči i duga kosa su ono što mi je posebno u sjećanju – ispričao je Hubert. Hubert se u Banjaluku planira ponovo vratiti, samo čeka priliku.