Connect with us

Politika

OTKRIVENO KAKO SU TROŠENI MILIONI ZA LOBIRANJE: Novac građana završavao i na ručkovima i letovima

Od pooštravanja sankcija Miloradu Dodiku, vlasti u Republici Srpskoj potrošile su gotovo deset miliona maraka budžetskog novca za lobiranje u SAD. Detektor i Capital iz finansijskih izvještaja američkih lobista otkrivaju kako je novac građana usmjeravan na političku ofanzivu prema administraciji Donalda Trampa, ali i na plaćanje ručkova, visokobudžetnih letova i stanova u Banja Luci.

Dva poslovna ručka, sala za sastanke i hotelska soba u Banjoj Luci. Samo za to, jednog februarskog dana 2023. godine, otišlo je više od 3.300 dolara iz budžeta Republike Srpske. Platio ih je Martin Lutz, američki advokat kojeg Republika Srpska već godinu ipo plaća da lobira u njeno ime u Vašingtonu.

To je samo jedan detalj iz zajedničkog istraživanja Detektora i Capitala, koje je analizom do sada neobjavljenih podataka iz američkog Registra stranih agenata (FARA) utvrdilo da su vlasti Republike Srpske i državne institucije od 2022. do 2026. godine na strane lobiste potrošile više od 5,64 miliona dolara, odnosno gotovo deset miliona maraka novca građana.

Taj novac nije trošen samo na ugovore i konsultantske usluge, nego i na stanarine, vozače, letove i svakodnevne troškove života lobista u Banjoj Luci i Vašingtonu, kao i na firmu koja je u isto vrijeme zastupala obje strane.

Kompanija McGinnis Lochridge, glavni lobista Republike Srpske od 2022. godine, za Lutza je od januara te godine u Banjoj Luci iznajmljivala stan po prosječnoj cijeni od 2.000 dolara mjesečno.

Prema podacima Zavoda za statistiku Republike Srpske, prosječna stanarina u centru grada u tom periodu iznosila je oko 700 maraka. Uz stan, iz budžeta Republike Srpske plaćane su i usluge privatnog vozača, pranje odjeće i nabavka COVID testova za neimenovanu osobu.

Za te usluge isplaćeno je 4.000 dolara. Ukupno, tokom četiri godine, Republika Srpska je na lobiranje potrošila iznos jednak 5.566 prosječnih plata u Srpskoj  — dvostruko više od novca koji je u istom periodu iz budžeta izdvojen za stambeno zbrinjavanje boračke populacije.

Upitana za troškove lobiranja, direktorica Kancelarije za međunarodnu saradnju Republike Srpske Ana Trišić-Babić ocijenila je da gostoprimstvo nije privilegija.

“To je standard koji govori i o našem odnosu prema poslu i prema gostu. Potpuno je uobičajeno i u skladu sa dobrom poslovnom praksom da obezbijedite osnovnu logistiku koja uključuje smještaj, prevoz, radne uslove, a sve kako bi ljudi mogli profesionalno da obave posao”, rekla je ona za Detektor i Capital.

Novac je, prema izvještajima, trošen u ritmu koji je pratio političke prilike. Nakon što je 2022. godine američka administracija pooštrila sankcije Miloradu Dodiku, troškovi lobiranja Republike Srpske porasli su gotovo sedam puta u odnosu na godinu ranije.

Prava ofanziva počela je 2025. godine, nakon povratka Donalda Trampa u Bijelu kuću — Republika Srpska je tada angažovala četiri nove lobističke firme, a ukupna potrošnja skočila je na više od 2,7 miliona dolara u samo petnaest mjeseci.

Krovni ugovor te godine sklopljen je sa kompanijom Zell & Associates, koja je dio novca prosljeđivala podizvođačima, među njima i izraelskoj kompaniji Gilad Government Relations, čiji suvlasnik je vodio Trampovu predizbornu kampanju u Izraelu 2016. i 2020. godine.

Milioni uloženi u ovu kampanju urodili su plodom krajem oktobra 2025., kada je američko Ministarstvo finansija ukinulo sankcije Dodiku i njegovim saradnicima.

Da cijena nije mogla biti niža, objašnjava vašingtonski konsultant Todd Prince, ekspert za FARA izvještaje.

“U poslu lobista ne postoje popusti. Oni su angažovani za nevjerovatno teške zadatke – da ubijede (američku) administraciju da pristane na promjenu granica u Evropi i da ukine sankcije, tako da je cijena morala biti visoka. Veličina Republike Srpske tu ne igra ulogu, ne postoji ‘popust za male države’ u lobiranju”, kazao je Prince, ocijenivši da je samo ukidanje sankcija dokaz da je lobistički napor bio uspješan.

On je naveo i da je faktor visoke cijene lobiranja činjenica da je za lobističke kompanije postojao i veliki reputacijski rizik ukoliko ostvare saradnju sa vlastima u Banjoj Luci i Dodikom, koji je u SAD smatran, kako je objasnio, “politički toksičnim”.

Istraživanje je otkrilo i da je kompanija Continental Strategy, na čijem čelu je bivši Trumpov savjetnik Carlos Trujillo, tokom 2025. i 2026. godine lobirala istovremeno za dvije strane koje formalno nemaju zajedničku spoljnu politiku, odnosno za Vladu Republike Srpske, sa kojom je potpisala ugovor vrijedan 750.000 dolara, i Ministarstvo spoljnih poslova BiH, u čije ime je primila 175.000 dolara.

Napori državnih institucija BiH bili su znatno skromniji od onih u Banjoj Luci, a lobiranje u ime Ministarstva spoljnih poslova pratila je i istraga Tužilaštva BiH zbog sumnje na pranje novca vezano za jedan od ugovora.

Politička analitičarka iz Banje Luke Tanja Topić smatra da je novac uložen u lobiranje Repubike Srpske godinama davao skromne ili nikakve rezultate za sam entitet, ali da je bio prekretnica za pojedince koji su se godinama nalazili na američkoj sankcijskoj listi.

“Ono što je definitivno bila ta neka prelomna tačka i što je donijelo određenu, vrlo značajnu korist, bilo je za sve one funkcionere, kompanije i članove porodica koji su se godinama nalazili na ‘crnoj listi’ SAD-a. Oni su politički i finansijski ‘prodisali’ upravo zahvaljujući tim lobističkim aktivnostima”, navela je Topić.

Robin Brooks, koja je dvadeset godina radila u State Departmentu i nekoliko puta se sastajala sa zvaničnicima Republike Srrpske, upozorava da angažovanje lobista nosi i rizike za transparentnost odlučivanja.

“Rekla bih da lobisti mogu biti vektori korupcije i praktični putevi za pranje novca, što ne mora uvijek biti slučaj. Ali definitivno ne predstavljaju uvijek transparentan skup nacionalnih interesa”, pojasnila je Brooks, dodajući da isti lobista u istom trenutku može zastupati i po petnaest različitih klijenata — država, kompanija i stranaka.

Kompletno istraživanje, uz mogućnost postavljanja pitanja direktno unutar izvornih FARA dokumenata na kojima je zasnovano, dostupno je na lobiranje.detektor.ba.

(Detektor.ba) Foto: Srna

Related Topics:

Politika

NOVI FINANSIJSKI ŠOK! Blokirani računi RTRS-a, BHRT potražuje 15,5 miliona KM!

Nakon što je Vrhovni sud Republike Srpske uvažio zahtjev BHRT-a za reviziju presude Višeg privrednog suda u Banjaluci, računi RTRS-a ponovo su blokirani.

U prijedlogu za izvršenje BHRT potražuje 7.833.598,08 KM uz kamate koje su dostigle iznos glavnog duga, kao i troškove parničnog postupka, što ukupno iznosi oko 15,5 miliona KM.

Podsjećamo da je prvo Okružni privredni sud u Banjaluci, 21.1.2026. godine donio presudu u korist BHRT-a za potraživanja RTV takse a odbio zahtjev RTRS-a za fiksne radio veze. RTRS je uložio žalbu, putm svog opunomoćenika, Višem privrednom sudu u Banjaluci, koji je uvažio žalbu i 12. maja 2026. godine obavezao BHRT da RTRS-u isplati 17,7 miliona za korištenje fiksnih radio-veza.
Nezadovoljan odlukom Višeg privrednog suda u Banjaluci, BHRT je izjavio reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske, koji je uvažio zahtjev BHRT-a na štetu RTRS-a.

Vrhovnom sudu Republike Srpske, RTRS je izjavio dvije revizije, jednu u aprilu, drugu u junu ove godine, o kojima još nije odlučeno, navodi RTRS.

Nastavi čitati

Politika

SAMRTNI ROPAC REŽIMA! U paničnom strahu od STANIVUKOVIĆA i skenera, SNSD laže KAO NIKADA DO SADA!

Dvije decenije. Dvije mračne decenije bjesomučne pljačke, gaženja dostojanstva i sistematskog uništavanja Republike Srpske. Dok režimski moćnici preko noći postaju milioneri i bahate se na muci ovog naroda, naši penzioneri sa suzama u očima i drhtavim rukama prebiraju posljednje feninge da bi kupili hljeb i osnovne lijekove.

Ali, svakom zulumu dođe kraj! U redovima vladajućeg SNSD-a ovih dana vlada nezapamćena, paranoična panika, a njihov strah se može osjetiti u vazduhu.

Ono što vrhuški režima ne da da spava, od čega im se ledi krv u žilama, nije obična politička borba. Njihov najveći, najmračniji košmar je činjenica da narod iskreno, iz srca, voli Draška Stanivukovića! Plaše se te nadmoćne emocije, nade i prkosa koju on budi među ljudima kojima je ova vlast otela sve, osim golog života. Režim je konačno shvatio ono najgore za njih: ljubav, povjerenje i podrška naroda ne mogu se kupiti njihovim ukradenim milionima. Znaju da ih narod više ne želi.

Svjesni da gube tlo pod nogama i da im se bliži politički kraj, pustili su sve svoje medijske kerove s lanca. Kompletna propagandna mašinerija je upregnuta do maksimuma. Javni servis Republike Srpske (RTRS) – institucija koju iz svojih praznih džepova i krvavo zarađenog novca plaćaju upravo ti gladni penzioneri i radnici – brutalno je oteta, privatizovana od strane jedne jedine partije i pretvorena u deponiju laži!

Zajedno sa ATV-om i cijelom mrežom fantomskih, dežurnih portala bez impresuma, bez imena i prezimena novinara, ova hobotnica se bavi isključivo i samo jednom stvari: fabrikovanjem najprljavijih dezinformacija. Ništa im nije sveto i ne prezaju ni od čega.

Kada su iscrpili sve poznate metode manipulacije, prešli su u fazu potpunog ludila i očaja. U najstrašnijoj panici, mediji SNSD-a sada plasiraju vještački generisane fotografije i amaterske fotomontaže! Kačenje kape “Sigurna Srpska” na glavu britanskog ambasadora putem jeftinih programa za montažu nije novinarstvo, to je dno dna i krik davljenika.

Da, ova slika je fotomontaža.

Evo nekoliko jasnih pokazatelja zašto se radi o montiranoj fotografiji:

  1. Osoba na slici: Na fotografiji se nalazi Julian Reilly, ambasador Velike Britanije u Bosni i Hercegovini.

  2. Diplomatski protokol: Na kačketu je logo “Pokreta Sigurna Srpska” (političkog pokreta koji je nedavno osnovao Draško Stanivuković). Strane diplomate, a posebno ambasadori, strogo su neutralni i nikada u javnosti ne nose promotivne materijale lokalnih političkih stranaka.

  3. Detalji sa originalne slike: Ambasador na reveru nosi značku sa zastavama i cvijet crvenog maka (Remembrance poppy), koji britanski zvaničnici tradicionalno nose u novembru povodom Dana sjećanja na žrtve ratova. Ova slika je najvjerovatnije skrinšot iz nekog od njegovih zvaničnih video obraćanja iz tog perioda.

  4. Tehnički detalji: Osvjetljenje, oštrina i boje kačketa ne poklapaju se sa osvjetljenjem lica i pozadine prostorije. Uglovi i rubovi kačketa djeluju “nalijepljeno” i neprirodno.

Alat za provjeru nije pronašao SynthID vodeni žig niti C2PA metapodatke koji bi ukazivali da je slika u potpunosti generisana vještačkom inteligencijom, što znači da je ovo najvjerovatnije klasična ručna fotomontaža napravljena u programima poput Photoshopa, kreirana kao politička satira ili internet mim (meme).

A, evo i odakle su uzeli skrinšot za montažu fotografije

Kada ne prave lažne slike, onda brutalno kasape tekstove. Svaku izjavu izvrću i nemilosrdno izvlače iz konteksta – pakujući mu izjave i stavove raznih sumnjivih stranih lobista i likova sa kojima on nema nikakve veze – samo da bi Stanivukovića prikazali u lažnom svjetlu u kojem on apsolutno nije. Sve to rade svjesno, planski i podlo, jer istinu ne mogu da podnesu.

Kako RTRS laže, a šta je jedina istina o „podršci ambasadora“

Pogledajte samo najnoviju podvalu koju RTRS i njihovi bilteni bjesomučno plasiraju kroz tekstove u kojima tvrde kako „strani ambasadori i NATO lobisti podržavaju Stanivukovića“.

  • Šta su oni napisali: Konstruisali su jeftinu teoriju zavjere, tvrdeći da zapadni ambasadori i centri moći stoje iza Stanivukovića. Otišli su toliko daleko da su uz pomoć vještačkih montaža pokušali da ubijede narod kako britanski ambasador nosi stranačke kačkete, ne bi li Draška ocrnili i lažno prikazali kao „stranog čovjeka“.

  • Šta je stvarna i jedina istina: Stvarna istina je da britanski ambasador Džulijan Rajli, kao i svaki drugi zvanični diplomata u BiH, u okviru svojih redovnih dužnosti razgovara sa izabranim predstavnicima vlasti u Banjaluci i širom zemlje. Po strogoj diplomatskoj etiketi i međunarodnim protokolima, ambasadori su neutralni i nikada ne nose stranačka obilježja niti se miješaju u izborne kampanje.

Režim je uzeo obične protokolarne sastanke, nalijepio na njih lažirane kačkete i amaterske spinove, te stvorio još jednu bajku o „stranim agentima“. Zašto? Zato što su u potpunom očaju i nemaju hrabrosti da priznaju jedinu činjenicu koja ih boli: Stanivukovića ne guraju nikakve ambasade, nego ga podržava i čuva sopstveni, obespravljeni narod!

A zašto baš sada ova neviđena histerija? Zato što na ovim izborima stižu optički skeneri!

Ove 2026. godine, režim se suočava sa svojim krajem. Znaju da uvođenje skenera znači smrt za njihov decenijski inženjering – nema više krađe vreća u mraku, nema dopisivanja glasova, kupovine odbora i gaženja izborne volje u gluvo doba noći. Sada, kada su im izbijeni iz ruku mehanizmi za izbornu pljačku na biračkim mjestima, preostalo im je samo da preko RTRS-a i svojih privatnih biltena pokušaju da ukradu istinu usred bijela dana.

Ovo više nije samo izborna kampanja. Ovo je samrtni ropac jedne politike koja je unakazila Republiku Srpsku, politike koja iza sebe ostavlja pustoš i gladan narod. Strah u njihovim očima je stvaran, paranoja je na vrhuncu, jer znaju da narodna kazna dolazi. Gospodo, mašinerija vam se raspada, laži vam više ne prolaze – pobjeda naroda i slobodna Republika Srpska nikada nisu bile bliže!

Banjaluka24

Nastavi čitati

Politika

OTVORENI RAT ZBOG NUKLEARNOG OTPADA! Trivićeva rešetala Cvijanovićevu “ŠTA SI DUŽNA HRVATIMA?”

„Nebrojeno puta sam apelovala na Predsjedništvo Bosne i Hercegovine i srpskog člana Predsjedništva da pokrenu inicijativu da Bosna i Hercegovina tuži Hrvatsku zbog ovog pitanja odlaganja radioaktivnog otpada. Jedini način za zaustavljanje namjera Hrvatske je upravo tužba Bosne i Hercegovine protiv Hrvatske“, izjavila je Trivićeva.

Prof. dr Jelena Trivić, predsjednica Narodnog fronta, obišla je zajedno sa odbornikom Narodnog fronta u Skupštini opštine Novi Grad, Mirkom Batarom, lokaciju koja je na samo nekolko stotina metara od Trgovske gore gdje Hrvatska namjerava da smješta radioaktivni otpad.

„Nebrojeno puta sam apelovala na Predsjedništvo Bosne i Hercegovine i srpskog člana Predsjedništva da pokrenu inicijativu da Bosna i Hercegovina tuži Hrvatsku zbog ovog pitanja odlaganja radioaktivnog otpada. Jedini način za zaustavljanje namjera Hrvatske je upravo tužba Bosne i Hercegovine protiv Hrvatske“, izjavila je Trivićeva.

Ona je podsjetila da do danas ništa nije urađeno po tom pitanju od strane Predsjedništva Bosne i Hercegovine, koje je nadležno za spoljnopolitička i međudržavna pitanja, te da, prema svemu sudeći, to ni ne namjerava.

Trivićeva je istakla da pitanje odlaganja radioaktivnog otpada nije pitanje kampanje i da je ona o tome govorila i prije kampanje, a govori i sada.

„Ovo je pitanje života ljudi na ovom prostoru i to je jedini razlog zašto ovo pitanje mora biti iznad svih ostalih pitanja! Zato ponovo apelujem na Željku Cvijanović da pokrene sudski spor protiv Hrvatske dok još nije prekasno. Ukoliko se opet ogluši na to, pitam je i tražim da mi odgovori javno da li je dužna nešto svojim hrvatskim partnerima pa na nemilost ostavlja Novljane i još 250.000 ljudi koji žive u slivu rijeke Une sa naše strane“, poručila je Trivićeva na kraju.

BN

Nastavi čitati

Aktuelno