Od pooštravanja sankcija Miloradu Dodiku, vlasti u Republici Srpskoj potrošile su gotovo deset miliona maraka budžetskog novca za lobiranje u SAD. Detektor i Capital iz finansijskih izvještaja američkih lobista otkrivaju kako je novac građana usmjeravan na političku ofanzivu prema administraciji Donalda Trampa, ali i na plaćanje ručkova, visokobudžetnih letova i stanova u Banja Luci.

Dva poslovna ručka, sala za sastanke i hotelska soba u Banjoj Luci. Samo za to, jednog februarskog dana 2023. godine, otišlo je više od 3.300 dolara iz budžeta Republike Srpske. Platio ih je Martin Lutz, američki advokat kojeg Republika Srpska već godinu ipo plaća da lobira u njeno ime u Vašingtonu.

To je samo jedan detalj iz zajedničkog istraživanja Detektora i Capitala, koje je analizom do sada neobjavljenih podataka iz američkog Registra stranih agenata (FARA) utvrdilo da su vlasti Republike Srpske i državne institucije od 2022. do 2026. godine na strane lobiste potrošile više od 5,64 miliona dolara, odnosno gotovo deset miliona maraka novca građana.

Taj novac nije trošen samo na ugovore i konsultantske usluge, nego i na stanarine, vozače, letove i svakodnevne troškove života lobista u Banjoj Luci i Vašingtonu, kao i na firmu koja je u isto vrijeme zastupala obje strane.

Kompanija McGinnis Lochridge, glavni lobista Republike Srpske od 2022. godine, za Lutza je od januara te godine u Banjoj Luci iznajmljivala stan po prosječnoj cijeni od 2.000 dolara mjesečno.

Prema podacima Zavoda za statistiku Republike Srpske, prosječna stanarina u centru grada u tom periodu iznosila je oko 700 maraka. Uz stan, iz budžeta Republike Srpske plaćane su i usluge privatnog vozača, pranje odjeće i nabavka COVID testova za neimenovanu osobu.

Za te usluge isplaćeno je 4.000 dolara. Ukupno, tokom četiri godine, Republika Srpska je na lobiranje potrošila iznos jednak 5.566 prosječnih plata u Srpskoj  — dvostruko više od novca koji je u istom periodu iz budžeta izdvojen za stambeno zbrinjavanje boračke populacije.

Upitana za troškove lobiranja, direktorica Kancelarije za međunarodnu saradnju Republike Srpske Ana Trišić-Babić ocijenila je da gostoprimstvo nije privilegija.

“To je standard koji govori i o našem odnosu prema poslu i prema gostu. Potpuno je uobičajeno i u skladu sa dobrom poslovnom praksom da obezbijedite osnovnu logistiku koja uključuje smještaj, prevoz, radne uslove, a sve kako bi ljudi mogli profesionalno da obave posao”, rekla je ona za Detektor i Capital.

Novac je, prema izvještajima, trošen u ritmu koji je pratio političke prilike. Nakon što je 2022. godine američka administracija pooštrila sankcije Miloradu Dodiku, troškovi lobiranja Republike Srpske porasli su gotovo sedam puta u odnosu na godinu ranije.

Prava ofanziva počela je 2025. godine, nakon povratka Donalda Trampa u Bijelu kuću — Republika Srpska je tada angažovala četiri nove lobističke firme, a ukupna potrošnja skočila je na više od 2,7 miliona dolara u samo petnaest mjeseci.

Krovni ugovor te godine sklopljen je sa kompanijom Zell & Associates, koja je dio novca prosljeđivala podizvođačima, među njima i izraelskoj kompaniji Gilad Government Relations, čiji suvlasnik je vodio Trampovu predizbornu kampanju u Izraelu 2016. i 2020. godine.

Milioni uloženi u ovu kampanju urodili su plodom krajem oktobra 2025., kada je američko Ministarstvo finansija ukinulo sankcije Dodiku i njegovim saradnicima.

Da cijena nije mogla biti niža, objašnjava vašingtonski konsultant Todd Prince, ekspert za FARA izvještaje.

“U poslu lobista ne postoje popusti. Oni su angažovani za nevjerovatno teške zadatke – da ubijede (američku) administraciju da pristane na promjenu granica u Evropi i da ukine sankcije, tako da je cijena morala biti visoka. Veličina Republike Srpske tu ne igra ulogu, ne postoji ‘popust za male države’ u lobiranju”, kazao je Prince, ocijenivši da je samo ukidanje sankcija dokaz da je lobistički napor bio uspješan.

On je naveo i da je faktor visoke cijene lobiranja činjenica da je za lobističke kompanije postojao i veliki reputacijski rizik ukoliko ostvare saradnju sa vlastima u Banjoj Luci i Dodikom, koji je u SAD smatran, kako je objasnio, “politički toksičnim”.

Istraživanje je otkrilo i da je kompanija Continental Strategy, na čijem čelu je bivši Trumpov savjetnik Carlos Trujillo, tokom 2025. i 2026. godine lobirala istovremeno za dvije strane koje formalno nemaju zajedničku spoljnu politiku, odnosno za Vladu Republike Srpske, sa kojom je potpisala ugovor vrijedan 750.000 dolara, i Ministarstvo spoljnih poslova BiH, u čije ime je primila 175.000 dolara.

Napori državnih institucija BiH bili su znatno skromniji od onih u Banjoj Luci, a lobiranje u ime Ministarstva spoljnih poslova pratila je i istraga Tužilaštva BiH zbog sumnje na pranje novca vezano za jedan od ugovora.

Politička analitičarka iz Banje Luke Tanja Topić smatra da je novac uložen u lobiranje Repubike Srpske godinama davao skromne ili nikakve rezultate za sam entitet, ali da je bio prekretnica za pojedince koji su se godinama nalazili na američkoj sankcijskoj listi.

“Ono što je definitivno bila ta neka prelomna tačka i što je donijelo određenu, vrlo značajnu korist, bilo je za sve one funkcionere, kompanije i članove porodica koji su se godinama nalazili na ‘crnoj listi’ SAD-a. Oni su politički i finansijski ‘prodisali’ upravo zahvaljujući tim lobističkim aktivnostima”, navela je Topić.

Robin Brooks, koja je dvadeset godina radila u State Departmentu i nekoliko puta se sastajala sa zvaničnicima Republike Srrpske, upozorava da angažovanje lobista nosi i rizike za transparentnost odlučivanja.

“Rekla bih da lobisti mogu biti vektori korupcije i praktični putevi za pranje novca, što ne mora uvijek biti slučaj. Ali definitivno ne predstavljaju uvijek transparentan skup nacionalnih interesa”, pojasnila je Brooks, dodajući da isti lobista u istom trenutku može zastupati i po petnaest različitih klijenata — država, kompanija i stranaka.

Kompletno istraživanje, uz mogućnost postavljanja pitanja direktno unutar izvornih FARA dokumenata na kojima je zasnovano, dostupno je na lobiranje.detektor.ba.

(Detektor.ba) Foto: Srna