Connect with us

Banjaluka

OVAKO JE SVE IZGLEDALO! Gradske i republičke delegacije obišle gradilište Centralnog spomen-obilježja

Gradske i republičke delegacije obišle su danas radove na izgradnji Centralnog spomen-obilježja poginulim borcima Odbrambeno-otadžbinskog rata na lokaciji u centru grada.

Centralno spomen-obilježje kao simbol naše istorije, slobode i sjećanja – iz dana u dan prkosno se uzdiže, a kako je poručio gradonačelnik Draško Stanivuković – lijepo je, ponosno, tužno, srećno i neobično je.

-Vjerovao sam u ovaj dan, ali i sumnjao, što je život, ali vjera je bila jača. Drago mi je da danas stojimo pored projekta koji čekamo 30 godina. Danas mogu reći da stojimo pored novog srpskog svetilišta. Ovo je simbol našeg stradanja – poručio je gradonačlenik tokom obraćanja u okviru obilska gradilišta Centralno spomen-obilježja.

Ističe da prije tri i po godine kada je krenuo u ovaj projekat da tada nije bilo ni projekta, ni sredstava ni lokacije, nisu bili riješeni imovinsko-pravni odnosi.

-Danas imamo sve. Između tog ničega i svega bila je vjera i srpski zavjet da se ovaj spomenik mora izgraditi. Imali smo vjeru da ovo možemo da uradimo i da ovaj projekat možemo da završimo, ovo je svesrpski zavjet, ponos, naše duhovno pokajanje, naš svetionik i staza za oprost i nama i drugima, a i motivacija. Ovo je uvijek naš početak i mjesto gdje se treba uvijek vratiti. Ovo je Republika Srpska ne u malom, nego Republika Srpska u najvećem – poručio je gradonačelnik.

Kako je kazao, ovdje na ovim stubovima će kao freske stajati imena 24.000 heroja, koji su ispred svog života stavili Republiku Srpsku.

-Ovaj spomenik biće bukvar svoj našoj djeci, bukvar krvlju natopljen i bukavr iz kojeg će sve generacije moći da uče. Ovo je svetinja pred kojom niko od nas nema pravo reći da nešto nije nemoguće, jer su ovi heroji ispunili najveći zadatak i mi ne bismo danas bili ovdje da nije bilo ovih ljudi – kazao je gradonačelnik.

Zahvalio je svima koji su učestvovali u ovom projektu, jer kako je kazao – najvažnije je da smo sigurni da ćemo za nekoliko mjeseci završiti ovaj značajni projekat.

-Neka ovaj spomenik bude simbol i žrtve i budućnost – zaključio je gradonačelnik.

Radovi su počeli na Vidovdan prošle godine, a ovaj projekat finansijski su podržale i republičke vlasti.

Predsjednik Republike Srpske, Milorad Dodik kazao je da godinama čekamo ovo Centralno spomen-obilježje, ali da se svake godine obilježavalo stradanje i svake godine se to činilo sa posebnim emocijama i posebnim naporima i željom da dođe ovaj trenutak.

– Ovdje smo da posvjedočimo o odmakloj fazi izgradnje spmenika koji zaista jeste i treba da bude oličenje našeg odnosa prema stradalim u prošlom ratu za našu slobodu, a i da bude mjesto našeg okupljanja – kazao je Dodik.

Istakao je da će tražiti od Ministarstva unutražnjih poslova Republike Srpske da obezbijede vječitu stražu koja se mora postaviti i da bude posebna ceremonija pri predaji smjena.

-Ovo je zajednički napor koji čine Grad i Republika, izdvojili smo sredstva i niko ne treba da sumnja da će ovaj spomenik biti sagrađen. Ovo mora da bude i mjesto stalnih inovacija, da to pokušamo ovdje primijenjivati, da se uporno i glasno iščitavaju imena svih i uvijek iznova i trajno – rekao je Dodik.

Predsjednik Vlade Republike Srpske, Radovan Višković naglasio je da Republika Srpska mora da ima centralni spomenik za one koji su dali najsvetije za Srpsku i to mora da se nalazi u glavnom gradu, u Banjoj Luci.

– Svaka opština i grad ima svoj spomenik za poginule borce, a mi moramo da imamo centralni spomenik ovdje u Banjoj Luci. Mi smo do sada pomagali gradnju ovog spomenika. Preuzećemo obavezu da se spomenik završi do kraja, ali ne samo spomenik nego želimo da i cijeli kompleks oko spomenika bude uređen. Ovo mora da bude reprezentativan objekat Republike Srpske – rekao je Višković.

Prema njegovim riječima, to je sve naša obaveza i dug prema onim koji su stradali na braniku otadžbine.

Predsjednik Boračke organizacije Republike Srpske, Radan Ostojić istakao je da kada stojimo na ovom mjestu, ispred kontura simbola golgote, žrtve i stradanja, ali i simbola junaštva i herojstva, pobjede i vaskrsenja, ono što smo dužni svi da uradimo jeste da zaćutimo, makar jedan minut i da se u tom minutu sjetimo svih onih junaka i heroja koji su kroz istoriju ginuli za ideal slobode, upravo njima u čast dižemo ovo Centralno spomen-obilježje.

-To su ljudi koji su žrtvovali svoje živote za slobodu koju mi danas živimo, i dok god se sjećamo njih, živjeće i ideal slobode koji je duboko utkan u srce svakog srpskog čovjeka, živjeće i Republika Srpska u koju su oni ugradili svoje živote. Skoro 30 godina srpski narod u Republici Srpskoj živi u miru i molimo se Bogu da mir vječno traje. Ono što čovjeku izaziva osjećaj tuge i tjera suze na oči jeste činjenica da u svijetu postoji samo jedan grad, a to je Beograd, u kojem ima više živih Srba nego mjesto koje ćemo sutra posjetiti, podzemni grad, grad mrtvih Srba, Donja Gradina i Jasenovac. I nažalost, to nije jedino stratište srpskog naroda – poručio je, ovom prilikom, Ostojić.

Predsjednik Republičke organizacije porodica zarobljenih, poginulih boraca i nestalih civila, Isidora Graorac kazala je da u ovom trenutku, svi mi ovdje prisutni svjedočimo istorijskom događaju, jednoj aktivnosti koja nas je sve povezala i učinila da danas postojno stojimo na mjestu gdje će vrlo brzo biti završeno spomen-obilježje koje će nas trajno sjećati na naše stradale u proteklom Odbrambeno-otadžbinskom ratu.

-Znam da će ovo biti mjesto okupljanja svih nas, svih generacija, svih Srba koji pamte i koji žele da se zna šta je borba za slobodu, za svoje ognjište, rodnu grudu, dom i porodicu. Preko 24.000 podorica je dalo svoje živote da bi mi danas živjeli svoji na svome i sigurna sam da bi istim putem krenuli da smo na početku, svojim životima bi branili i odbranili čast i vjeru svojih predaka i potomaka. Ovo mjesto će biti mjesto okupljanja na datume koji nas sjećaju na teške dane iz naše istorije, ali i na one na koje se ponosimo, a jedan od tih datuma je naš dan, 9. januar, Dan Republike – naglasila je Graorac.

Ističe da je ovaj spomenik živi dokaz borbe i želje za slobodom i mirom za srpski narod na ovim prostorima.

-Neka nas trajno sjeća na naše očeve, sinove, braću, prijatelje i sve one čija imena ostaše trajno uklesana u temelje Republike Srpske – navela je ona.

Autor dokumantarnog filma „Svjedok“, Denis Bojić kazao je da je siguran da nema porodice u Republici Srpskoj koja ime člana svoje uže ili šire porodice neće naći na ovim stubovima.

-Tako će se naći i ime mog bratanca, koji je izgubio život čuvajući svoje dvije maloljetne kćerke, svog oca i svoju majku. Prošle godine u prezentaciju projekta predložili smo ideju da se u okviru ovog veličanstvenog projekta ugradi i prvi Multimedijalni muzej stvaranja Republike Srpske. Na tom sastanku bili su predstavnici organizacija proisteklih iz Odbrambeno-otadžbinskog rata, a osoba koja je rekla da je to moguće i da ćemo to učiniti jeste gradonačelnik grada Banje Luke koji je prepoznao i podržao ovaj vizionarski poduhvat koji podrazumijeva da se u donjoj etaži ovog kompleksa uradi jedan multimedijalni muzej, koji će biti urađen po uzoru na muzeje u zemljama koje su uradile ono što je moralo biti urađeno kada je u pitanju prezentacija njihovog stradanja – naveo je Bojić.

Ovo podrazumjeva, kako je rekao – da će unutar muzeja biti i snimljena svjedočanstva, video materijali, filmovi, hologrami, grafički prikazi i sve ono što je bitno da se upotpunosti razumije kako je nastala Republika Srpska i kroz šta smo sve prošli.
-To znači, ako jedna osoba dođe u Banju Luku iz bilo kojeg grada, bilo koje zemlje i pročita ime Borisa Vukovića, možda mu to neće značiti ništa, ali ako siđe dolje i stavi slušalice i čuje riječi Zore Vuković, njegove majke koja će reći da je Boris poginuo u 21 godini, da je iza sebe ostavio kćerku koju nikada nije vidio, da je ubijen od strane NATO bombe, onda će ta priča biti potpuno drugačija, pa još ako tu priču prenese u svoju zemlju, vjerujemo da imamo priliku da našu istinu širimo dalje – zaključio je Bojić.
Podsjećamo, aktuelna gradska administracija na čelu sa gradonačelnikom Draškom Stanivukovićem 9. januara 2022. godine, simbolično na 30 godina postojanja Republike Srpske, započela je konkretne aktivnosti u pravcu izgradnje Centralnog spomen obilježja odnosno raspisan je konkurs za idejno rješenje Centralnog spomen – obilježja na lokaciji u centru grada – između Muzeja savremene umjetnosti Republike Srpske, Gradske uprave i Hrama Hrista Spasitelja. Nakon sprovedenog javnog konkursa za izbor idejnog rješenja i svih drugih predradnji, na Vidovdan prošle godine započela je izgradnja ovog jednog od najznačajnijih projekata koji se sprovodi u našem gradu.

Današnjem obilasku radova na izgradnji Centralnog spomen-obilježja, uz navedene zvaničnike, prisustvovali su i predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske, Nenad Stevandić, narodni poslanici, odbornici u Skupštini grada Banje Luke, predstavnici boračkih i drugih udruženja, te brojni građani.

Related Topics:

Banjaluka

JELENA TRIVAN OTKRIVA “Banjaluka mi je dala mir koji nekima pružaju Maldivi”

Banjaluku sam birala. Ljudi često misle za nekoga ko ima impresivnu karijeru i dolazi iz Beograda da je to pad u karijeri, ali grad na Vrbasu je bio moja želja i znala sam da dolazim u divan grad sa divnim ljudima, pre svega u zemlju gde sam dobrodošla i gde ljude iz Srbije neobično vole.

Kaže ovo u intervjuu za “Glas Srpske” generalna direktorica “m:tela” Jelena Trivan prisjećajući se svog prvog susreta sa Banjalukom prije nekoliko godina, kada je Upravni odbor kompanije odlučio da je imenuje na ovo odgovorno mjesto, a nedavno i da joj produži mandat na nove tri godine.

– Prva impresija koju steknete kada dođete u Banjaluku je da ste svuda dobrodošli, da svako želi da vam pomogne. Ali ona važnija, koju želim da podelim, jeste da često postoji inferiornost manjih gradova prema većima. Banjaluka je izuzetno čist, uređen grad, a moja prva ljubav bila je prema Vrbasu, a zatim prema ljudima koji su mnogo mirniji, otmeniji, strpljiviji i drugačiji od ljudi u Beogradu, koji su stalno nervozni i u gužvi. Banjaluka mi je dala mir koji nekima pružaju Maldivi ili Bali. Tu sam pronašla svoje utočište – kaže Trivanova.

GLAS: Kako biste opisali život u Beogradu, a kako u Banjaluci?

TRIVAN: U vreme pretpraznične gužve u Beogradu su potrebni sati da dođete do bilo koje destinacije. To je normalno za velike gradove, naročito zbog toga što je Beograd postao svetska metropola, jedna od najpopularnijih destinacija za proslavu Božića i Nove godine. Beograd ima kosmopolitski život – restorane, radnje, biznis – i to sve ima svoje prednosti, izazivajući u meni neverovatan ponos. S druge strane imala sam priliku da živim u vremenu kada Beograd nije bio takav, što mi omogućava da cenim mir koji nudi Banjaluka. Ovde mogu da šetam pored Vrbasa, koji je zelene boje, kakvu više ne nalazite, da idem u pozorište i lako nađem karte, da šetam i peške stignem do svakog odredišta ako želim i što je za mene bilo najneverovatnije – da mogu peške da dođem do svog posla, jer od dana kada sam počela da radim, ja to u Beogradu nikada nisam mogla. Banjaluka me je suočila sa tim da razmišljam koliko malih stvari postoji koje niste uradili, a koje ne možete da uradite u velikom gradu, kao to da se ujutro probudite i peške odete do svog radnog mesta.

GLAS: Vjerujem da ste tokom ovog perioda, a s obzirom na vrstu posla kojim se bavite, imali priliku da posjetite i neke druge krajeve u Srpskoj. Koja od tih mjesta su Vam ostala u posebnom sjećanju i zbog čega?

TRIVAN: Kada sam došla na čelo “m:tela” počela sam da se bavim ljudima u FBiH, odnosno Srbima u tim opštinama. Svake godine i svakog meseca, odlazeći tamo, videla sam duboku tugu tih ljudi. I svaki put kada me pitate gde bih najradije otišla i gde ću na kraju i otići za Pravoslavnu novu godinu, to su Grahovo, Glamoč, Petrovac i Drvar, zato što neobično volim te ljude, njihovu izdržljivost, njihovu gorštačku trpeljivost da podnesu sve i da uprkos svemu ne izgube ni nadu, ni osmeh i što je najvažnije, da se nikada ne žale i ne govore da “nikad nije bilo gore”, nego prihvataju život takav kakav jeste i nose ga na svojim plećima. Tamo idem jer volim, tamo idem jer mnogo volim te ljude, a bogami tamo idem i zato što tamo mnogo učim.

GLAS: Da li imate slobodnog vremena, kako se opuštate i punite baterije?

TRIVAN: I dalje sam pasionirani čitalac. Pratim sve što se događa u svetskoj i domaćoj književnosti i stižem da čitam. Ne prihvatam izgovore ljudi koji kažu da nemaju vremena da čitaju. Ono što me u poslednje vreme naročito čini ponosnom je da obavezno svratim u knjižare “Službenog glasnika Srbije”, čiji sam direktor nekada bila. Nasmeju me prodavci kada kažu: “Direktorka, danas nam je pazar dobar”, misleći da i dalje meni treba da kažu kakvo je poslovanje, ali ono što je važnije je što odlično poznaju književnost i što sam uspela da u tih sedam godina izgradim kadar koji je takav da vam je uživanje da uđete u knjižaru. Takođe, poznata sam kao veliki veseljak i ljubitelj kafane, sa bogatim repertoarom. Uživam u koncertima i izlascima, a posebno sada, kada je došlo vreme da se moja kćerka Bjanka i ja zajedno sretnemo u izlascima.

GLAS: Koja je posljednja knjiga koju ste pročitali?

TRIVAN: Poslednje tri koje sam čitala su knjige koje mi je preporučio na aerodromu u knjižari “Službenog glasnika” moj kolega, a to je Džon Fante, trilogija o Antoniju Bandiniju. Odlične knjige. Preporučujem ih svima.

GLAS: Uspješna ste poslovna žena, ali i majka. Kako to dvoje uspijete da uskladite, da ne bi trpjelo prvo, a pogotovo ovo drugo?

TRIVAN: To pitanje ne priznajem i ne razumem. Znate, ja sam biološki majka i to je moja najvažnija životna, prirodna, božanska funkcija koju sam dobila. Osećam se blagosloveno. Zahvaljujem Bogu svaki dan na prilici što mi je dao mogućnost da budem majka, tako da za mene ne postoji nikakva dilema, posao ili dete, muškarac ili dete. Onog trenutka kada bi bilo šta moja Bjanka trpela, zbog bilo čega ili ja nemala vremena i moći da joj budem dobra majka, tada bih ostavila posao i mesila kolače kod kuće, živela skromno i radila bilo šta na svetu, čistila za novac, ali ne bih dozvolila da ona bude bez moje ljubavi i pažnje. To dete je prohodalo i progovorilo u Skupštini kada sam bila narodni poslanik, putovala na sva službena putovanja sa mnom. I u Banjaluku je dolazila. Meni nije bio problem da svakog jutra dođem u Banjaluku i vratim se popodne kada sam joj potrebna, kao da radim na Novom Beogradu, a ne u Banjaluci. U tom smislu moja kćerka nikada nije osetila razliku zaposlene ili nezaposlene mame, s tom razlikom što je zaposlena mama samo malo nervoznija kada dođe kući.

GLAS: Da možete vratiti kazaljke sata, šta biste promijenili?

TRIVAN: Ranijih godina sam govorila da nikada ne bih ulazila u politiku. Međutim, kako godine prolaze, mislim da koliko god da mi je politika oduzela, pre svega mir i učinila moj život zauvek javnim, što ja nikada nisam želela i stavila i mene i moje dete pod lupu, oduzela mi mnogo nerava i mnogo vere u ljude, danas ipak ne bih rekla da je to bio loš potez. Naprotiv, dala mi je jedno iskustvo i znanje zahvaljujući kojima ja danas mogu da budem uspešna u svemu, upravo zahvaljujući toj školi u politici koju sam prošla. Danas bih odgovorila drugačije. Kada bih mogla da vratim kazaljke, verovatno bih imala još dece, zato što sada kada Bjanka odlazi svojim putem, nedostaje mi puna kuća. Pametni su stari ljudi koji su imali puno dece i uvek jedno u svojoj kući. To je lekcija koju bih poručila mladim ženama, kada vam se rodi prvo dete, vama je sve teško, ta ljubav je toliko neizmerna da vam nije potreban niko dodatno da tu ljubav kvari, dopunjuje, ali kasnije pamet vam kaže: što više dece sreća veća, duži život.

GLAS: Kažu i da nas porijeklo mnogo oblikuje, da li je to slučaj i kod Vas? Rođeni ste na Kosovu, u veoma tradicionalnoj porodici?

TRIVAN: Mene je Kosovo potpuno definisalo. Način na koji vodim firmu oslanja se na vrednosti koje sam ponela iz tog kraja – čast, reč, poštenje prema ljudima i iskreni odnosi. Naučila sam da je bolje biti neprijatno direktan nego nasmejani licemer, jer verujem da je iskrenost ključ za zdrave i dugotrajne odnose, bilo poslovne, bilo lične. To je osećanje da je mnogo važno ne obogatiti se u danu, već ostaviti nešto svom narodu, istoriji. Da je važno da ostavite trag u vremenu, da je važno da budete ispravan čovek, da je važno da čuvate ljude oko sebe. Iz ove perspektive čini mi se da svaki potez koji povučem, i poslovno i privatno, pre svega govori o kući iz koje dolazim i da svakim danom sve više ličim na svog pokojnog oca i sve one ljude na Kosovu uz koje sam stasala.

GLAS: Koliko su Vam danas bitne te tradicionalne vrijednosti?

TRIVAN: Ljudi misle da su tradicionalne vrednosti ono folklorno što nosimo u sebi, da poštujemo Božić, da poštujemo Vaskrs, da postimo post, a ja mislim da je ono tradicionalno što nosite iz kuće, ono što je najviše zaboravljeno, a to je odnos prema bližnjima, to je odnos prema Bogu, to je obaveza da budete dobar čovek, to je obaveza da u svakom trenutku pomislite šta ste izgovorili i uradili, da li ste nekome naudili, to je obaveza da budete časni i ispravni, to je obaveza da budete dobar roditelj, dobro dete i da koliko god da je teško, brinete o svojoj porodici i o svojim najbližima i o tome kakvo će sećanje jednog dana kada odete na onaj svet ostati iza vas, ali i sa čim ćete pred Boga.

ČESTITKA

GLAS: S obzirom na sve što se dešava u svijetu, ali i kod nas, kako bi izgledala Vaša novogodišnja i božićna čestitka?

TRIVAN: Naravno da bi moja čestitka zvučala kao da je prevaziđena, ali nikada potrebnija – da želim svim građanima mir, a kada njega imamo, imaćemo i sve ono o čemu u ovom trenutku sanjamo, bilo da je reč o novom stanu, kolima ili bilo čemu drugom. Ovoj regiji i ovim ljudima treba malo mira u svakom smislu, da živimo u smirenim, dosadnim vremenima, da imamo vremena da se posvetimo sebi, a ne da smo stalno zabavljeni o nekom jadu.

Nastavi čitati

Banjaluka

AKCIJA PUNOG SRCA! “Raja sa trgića” priprema darove za ugroženu djecu

Svestrana, talentovana i humana djeca iz naselja Borik, zvana “raja sa trgića”, odlučila su da uljepšaju praznike najmlađim korisnicima javne kuhinje “Mozaik prijateljstva”, tako što će im darovati oko 100 paketića.

Profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci Nebojša Macanović, koji već godinama sa svojim studentima pomaže ovom udruženju, odlučio je da proširi humanu misiju i u komšiluku.

– Humanitarna akcija bi trebalo da bude održana 3. januara, a dvadesetak djece će ponijeti jedan ili dva paketića u “Mozaik”, za koje će novac skupiti njihove roditelji. Takođe, djeca će i malo volontirati tamo, jer mi je cilj da uvide i drugu stranu života, te da se nauče empatiji i onome što danas nedostaje u našem društvu – rekao je Macanović.

Prema njegovim riječima, ova djeca aktivna su i u drugim oblastima. Posljednje tri godine učestvovali su na turniru u malom fudbalu, a svoju ekipu nazvali su “raja sa trgića”.

– U saradnji sa Udruženjem “Centar modernih znanja” i DIS teatrom, glumili su u predstavi “Tutankamon” u kojoj su učestvovala i lica sa invalititetom – istakao je Macanović.

Nastavi čitati

Banjaluka

TRI POZORNICE, HILJADE OSMIJEHA! Banjalučani proslavili reprizu Nove godine

Banjalučani i svi turisti sinoć su proslavili reprizu Nove godine na ulicama grada, na koncertima na čak tri različite lokacije u gradu.

Gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković poručio je da ga raduje što je grad pun turista koji su prepoznali bogatstva Banjaluke.

– I tokom druge novogodišnje noći za naše Banjalučane, ali i sve drage goste pripremili smo bogat muzički program na čak 3 lokacije u gradu! Na sceni u Parku „Petar Kočić” nastupa grupa „One tri“. Kod Gradske uprave nastupa fantastična „Rok simfonija“. Dok kod “Kuće Milanovića” mogu uživati svi ljubitelji di-džejeva i alternativnih bendova. Raduje nas što je grad pun turista, koji su prepoznali gostroprimstvo i svrstali Banju Luku među svoje omiljene turističke destinacije – kazao je Stanivuković.

Dodao je da je uvjeren da će Banjaluka i ove zime oboriti sve rekordne posjećenosti.

– Još jednom, srećna vam Nova godina – poručio je Stanivuković.

Nastavi čitati

Aktuelno