Danas se širom svijeta obilježava Međunarodni praznik rada, 1. maj, kao sjećanje na velike radničke proteste održane u Čikagu 1. maj 1886. godine.

Ako mislite da o Međunarodnom prazniku rada, koji se obilježava svake godine 1. maj, znate gotovo sve, evo i nekih činjenica koje su manje poznate:

MASAKR NA TRGU U ČIKAGU

4. maja 1886. godine, na zloglasnom Trgu Haymarket u Chicagu započele su, u prvi mah mirne demonstracije, koje su imale za cilj podržati borbu radnika za osmosatno radno vrijeme, a što je od strane sindikata zatraženo 1. maja.

Međutim, nepoznata osoba bacila je bombu na policiju koja je uzvratila vatrom. Poginulo je sedam policajaca i četiri civila i uz mnoštvo ranjenih. Osam anarhista je osuđeno za zavjeru. Na sudu se tvrdilo da je jedan od njih napravio bombu, ali niko od njih osmorice je nije bacio.

Prvobitni izvještaji tamošnjih medija, kao ni svjedoci, uošte ne spominju da se pucalo iz pravca demonstranata. Pucala je jedino policija.

PRVA KAPITALISTIČKA ZEMLjA KOJA JE SLAVILA 1. MAJ BILA JE NjEMAČKA

U april 1933. godine, svega dva mjeseca nakon što su došli na vlast, njemački nacional-socijalisti proglasili su 1. maj „Danom nacionalnog rada“ i državnim praznikom, te objavili kako će sve proslave organizovati Vlada.

Proslave drugih političkih i društvenih faktora bile su zabranjene, a centralna masovna proslava održana je na Aerodromu „Tempelhof“. S time se nastavilo do kraja postojanja Trećeg rajha.

SVI FAŠISTI, OSIM NACISTA, REPRESIVNO SU ZABRANjIVALI 1. MAJ

Njemački nacisti su bili rijetkost među sličnim evropskim pokretima tog vremena. Benito Musolini je u Italiji zabranio proslavu 1. maja i za praznik italijanskog rada odredio 21.april, kada se slavio „Natale di Roma“, odnosno rođendan Vječnog grada.

U Portugalu je Antonio de Oliveira Salazar represivno gušio svaki pokušaj proslave 1. maja, a slično je bilo u Španjolskoj gdje je režim Francisca Franca strogo progonio one koji su pokušavali organizovati proslavu ovog praznika.

FRANCUZI PRIJATELjIMA I RODBINI POKLANjAJU ĐURĐEVAK

Pored tradicionalnih demonstracija, radnici Francuske imaju jedan prekrasan običaj. Naime, u skladu s običajem koji datira još iz doba burbonskog kraljevstva, iz vremena kralja Karla IX, Francuzi svojim voljenima, prijateljima i rođacima poklanjaju biljku đurđevak. 1561. godine, kada je ovaj vladar imao deset godina, dok je čekao svoj red da sjedne na prijestolje, poklonio po jedan đurđevak svim prisutnim damama.

Danas francuska država oslobađa plaćanja poreza za prodaju đurđevaka toga dana, ali samo pod uslovom da su ubrani u prirodi i da nisu kupljeni s ciljem preprodaje.

JESTE LI ČULI ZA „Euromyday“?

Promovisan od strane mreže feminističkih, antikapitalističkih i imigrantskih organizacija, grupa i kolektiva prvenstveno u zapadnoj Evropi, „EuroMayDay“ se održava 1. maja kao i tradicionalni Praznik rada, ali je koncentrisan na borbu protiv nesigurnosti.

Njegovi tvorci ga gledaju kao „update“ starog praznika, a organizuje se pod sloganom „ljudi koji živite u nesigurnosti, ujedinite se i protestirajte za slobodnu, otvorenu i radikalnu Evropu“.

Porijeklo vodi iz Milana, odakle se proširio na Barselonu, pa onda i na cijelu Evropu. Procjenjuje se da tog dana ukupno 300.000 ljudi upozorava nesigurnost na ulicama Evrope.

AMERIKANCI IMAJU SVOJ DATUM

Iako cijeli svijet, službeno ili neslužbeno, Praznik rada slavi 1. maja, Amerikanci imaju drugi datum. Njihov praznik je „klizni“ i slavi se svakog prvog ponedjeljka u septembru i zove se „Labor day“, odnosno Dan rada. Ovaj praznik prvi put je proslavljen 1882. godine u državi Oregon.

Nacionalni praznik je postao 1894. godine, a svi pokušaji da se prebaci na 1. maj, do sada nisu uspjeli. I dok mi tradicionalno roštiljamo, Francuzi, Španci i Italijani protestvuju, Amerikanci kupuju.

Trgovci tvrde da je promet tog dana drugi najisplativiji poslije „crnog petka“.