Već godinama svaka kritika vlasti, drugačiji politički stav ili javno iskazano mišljenje koje je u suprotnosti sa stavovima i narativom koji protežira aktuelna vlast u Srpskoj, automatski se proglašava izdajom

Iako su SNSD i stranke vladajuće koalicije u Republici Srpskoj , uz kraće prekide, skoro 20 godina u vlasti na nivou BiH, da su u tom periodu zajednički formirali Savjet ministara što sa SDA Bakira Izetbegovića, što sa strankama bošnjačke ljevice koju predvodi SDP – bilo kakav pokušaj opozicije da umjesto SNSD preuzme vlast na nivou BiH odmah se proglašava „izdajom“.

Isto tako, kada najviši funkcioneri SNSD imaju javne ili tajne sastanke s predstavnicima međunarodne zajednice, kada su se u nedavnoj prošlosti nasmijani slikali pored šefova OHR, ambasadora SAD, Velike Britanije i drugih, danas „mrskih“ zapadnih zemalja, to je tada predstavljano kao vrhunski čin patriotizma i „državničke mudrosti“. Kada danas to isto rade predstavnici opozicije, to se automatski prikazuje kao ultimativni dokaz „izdaje“ i „podaništva“.

Kada SNSD pravi vlast i dijeli ministarske i direktorske fotelje u Sarajevu zajedno s Bošnjacima i Hrvatima, to nije koalicija, već „partnerstvo“. Kada to isto pokušava da napravi opozicija, to je „veleizdaja“ u režiji „poturica“ i „stranih plaćenika“.

Može li i treba li uopšte opozicija u Republici Srpskoj da pokušava skinuti etiketu navodnih izdajnika, koju im „prišiva“ vlast uz svesrdnu pomoć ogromne većine medija koji se nalaze pod njihovom kontrolom, pitali smo za mišljenje analitičare i dobre poznavaoce ovdašnjih političkih prilika.

Politički analitičar Tanja Topić smatra da se opozicija u Srpskoj skoro dvije decenije nalazi u defanzivnom položaju, uporno i bespotrebno se braneći od etikete da su izdajnici i strani plaćenici.

Za to vrijeme, oni koji su im lijepili etikete uspješno sarađuju i vladaju sa strancima i predstavnicima etničkih skupina, koje su, kad sarađuju sa opozicijom, neprijatelji Republike Srpske – ističe Topićeva za Srpskainfo.

Aktuelna vladajuća stranka u Republici Srpskoj je, prema njenim riječima, oblikovala spin prema kojem su se postavili kao ekskluzivni zaštitnik srpskih nacionalnih interesa, stavljajući tapiju na patriotizam.

Opozicija je godinama trošila energiju da se odbrani od toga, umjesto da je, po mom mišljenju, stvarala drugačiji narativ i bolje društvo. Takva stigmatizacija jeste opasna u ovakvim društvima, ali je opasnije pristati na uvođenje kantara za izdaju i patriotizam. Takve nebulozne narative trebalo je odavno dekonstruisati – zaključuje Topićeva.

Narativ o domaćim izdajnicima i stranim plaćenicima, prema mišljenju komunikologa Mladena Bubonjića, nije nastao sada, već postoji već dugo. Čak i prije ratova iz devedesetih godina prošlog vijeka, ali tada je, prema njegovim riječima, inteziviran.

– U suštini, nije toliko važno ko je na kojoj funkciji, ko je na mjestu vlasti, a ko je u opoziciji. Bitno je da se svi neistomišljenici i svi koji postupaju drugačije u odnosu na dominantan narativ etiketiraju kao izdajnici. I sama opozicija, ako se sjetimo nekih ranijih vremena, bila je sklona da vlast proglašava izdajnicima, tako da su sami pribjegavali tom narativu, iako je to bilo neuspješno – kaže Bubonjić za Srpskainfo.

Oni koji imaju moć, dodaje on, mnogo lakše pronose taj narativ i svi koji im se suprotstavljaju predstavljaju „izdajnike“.

– To je već decenijama prisutno i ne vidim način da opozicija može čak ni da limitira taj narativ, a kamoli da ga iskorijeni. Nastaviće se taj trend i to je samo jedan od segmenata koji će uticati na sljedeći izborni poraz opozicije, uz pretpostavku da ne dođe do tektonskih poremećaja u smislu neke baš velike intervencije međunarodne zajednice, nametanja nekih novih sankcija, zakona, potezanja bonskih ovlaštenja ili nečeg sličnog – smatra Bubonjić.

Ističe da u sadašnjoj situaciji vlast kontroliše narativ o tome ko su patriote, a ko izdajnici, te da ima „monopol na spasavanje naroda“.

– Poznato je već duži period da vlast ima sve poluge moći, kad je u pitanju ne samo prikupljanje glasova, već i da ucjenama usmjeravaju izbornu volju stanovništva. Zbog toga ne vidim način da se u postojećoj konstelaciji nešto značajnije može promijeniti uz, ponavljam, pretpostavku da ne dođe do miješanja stranog faktora, što bi dovelo do nesagledivih posljedica – ocjenjuje Bubonjić.