Kako kažu ne mogu se zamisliti u društvu u kojem znanje i trud nisu dovoljni.

Medicinske sestre, ekonomisti, radnici, ljudi s različitim diplomama i godinama iskustva. Mnogi su BiH zamijenili Njemačkom, Švedskom, Slovenijom, Austrijom… Ne zbog snova da će zgrnuti bogatstvo, nego zbog potrebe za sigurnošću i redom.

Sagovornici Srpskainfo kažu da su pokušavali da opstanu u BiH, radeći pošteno i ostati svoji. Ali su se, suočeni s korupcijom, stranačkim zapošljavanjem i životom „od prvog do desetog“ odlučili na drastičan korak otići. Sa nama su podijelili zbog čega su otišli, kako danas žive i da li se planiraju vratiti.

Naš sagovornik je iz Sarajeva prije 6 godina otišao u Švedsku. Kaže da je glavni razlog njegovog odlaska bio osjećaj besperspektivnosti. Radio je, kaže, sve i svašta, samo ne ono za šta se školovao.

-Za moju struku je bilo potrebno ili da pripadam političkoj stranci na vlasti ili da platim za radno mjesto. Dodajte na to i tu vječnu političku krizu u kojoj se vrtimo godinama i eto zašto nisam vidio nikakvu budućnost – kaže on za Srpskainfo.

Švedsku nije izabrao slučajno. Ima prijatelja koji tamo godinama živi. Danas kaže da je to bila ispravna odluka.

-Ovdje se rad i trud cijene. Nemojte misliti da ovdje nema zapošljavanje preko veze ili nepotizma, ali to je baš rijetko. I odmah se reaguje. U Švedskoj sindikat jako drži do radnika i ponekad mi se čini da je radnik jači i važniji od šefa ili vlasnika firme, što se, na žalost ne može reći za BiH, gdje je radnik zadnja rupa na svirali. Svi poslovi su povezani kolektivnim ugovorom, tako da svaki radnik godišnje dobija povećanje plate, bez obzira da li radite mjesec dana ili 10 godina – objašnjava on.

Ističe da se mnogo ulaže u mlade i daju se razni podsticaji, od sporta i obrazovanja, pa do podrške za stambeno zbrinjavanje.

-Što se tiče socijalnog života, ne može se uporediti sa našim. Ovdje se zna da je od ponedjeljka do petka posao najvažniji, a za vikend druženje, zabave, odlasci u neke druge zemlje. Nedjelja je dan odlaska u prirodu, duge šetnje bez obzira na vremenske uslove vani, jer treba izbaciti ono loše iz organizma što se unijelo tokom petka i subote – kroz smijeh priča.

Strahinja iz Banjaluke danas živi u Sloveniji. Već četiri i po godine radi u firmi koja pruža logističke usluge u prevozu. Otišao je sa 30 godina, nakon što je, kako kaže, iscrpio sve opcije u BiH. Početak nije bio lak, ali poručuje da ne žali ni jednog momenta što je otišao. Jer, poručuje, otišao je kada je shvatio da je BiH zemlja bez stabilnosti u svakom smislu, društvenom, političkom, ekonomskom.

-Završio sam ekonomsku školu, pa fakultet. Radio sam razne poslove, ali nikada u struci. Poslovi kojim sam se bavio bili su nepouzdani, plate loše. I kod nas bolje prolaze oni koji imaju poznanstva, a ne znanje i radne navike. U BiH je lakše dobiti posao preko kuma ili tetke, nego preko diplome. A ja sam konačno želio da živim u sistemu gdje postoji red – priča on. Slovenija je trebala biti samo prolazna stanica, ali se snašao. Danas je zadovoljan. Plata je, kaže, dobra, posao stabilan, a mogućnosti za razvoj realne.

-Prilagođavanje, jezik, birokratija. Tražilo je to i vremena i strpljenja. Sada mogu reći da sam zadovoljan, imam posao koji mi odgovara, plata je bolja nego u mnogim poslovima u BiH, mogućnosti za profesionalni razvoj su realne, a životni standard je mirniji – nabraja on benefite života u drugoj državi. Ali, nije sve savršeno. Ističe da su troškovi života visoki, bez obzira na to koliko si integrisan, stranac si, a običaji, kultura i jezik su ipak drugačiji.

Tamara je prije nekoliko godina spakovala kofere i iz Banjaluke otišla u Njemačku. Iako je u BiH radila kao medicinska sestra u privatnoj ambulanti, tamošnja plata i uslovi nisu bili dovoljni za život dostojan čovjeka.

-Završila sam B2 kurs njemačkog jezika. Prvi mjeseci u Njemačkoj bili su su užasno teški. Jezik je bio najveća prepreka. Pitala sam se hoću li se uklopiti, ali vremenom je sve došlo na svoje – priča ona. Danas radi kao medicinska sestra u blizini Vizbadena i ističe da su razlike u odnosu na BiH ogromne.

-Ovdje se rad cijeni. Imamo veća radna prava, bolje uslove, poštovanje. Možete napredovati, školovati se dalje. I što je najvažnije ne moram da brinem za egzistenciju. Nikoga ne zanima kojoj stranci pripadate. Živite svoj život – kaže ona za Srpskainfo.

Zajedničko svim sagovornicima jeste to što, još uvijek, ne planiraju povratak. Kažu da im nedostaju porodica, prijatelji, običaji, ali da se više ne mogu zamisliti u društvu u kojem znanje i trud nisu dovoljni.

-Nije sve savršeno nigdje. I u Švedskoj, Sloveniji, Njemačkoj postoje problemi. Ali tamo imate osjećaj da vas neko cijeni. Ovdje smo, kao radnici, bili zadnja rupa na svirali – poručuje jedan od njih.

I saglasni su u još nečemu. Nisu otišli jer ne vole svoju zemlju, već jer ovdje nisu mogli normalno da žive od plata koje su zarađivali. Saglasni su i da “preko grane” život nije savršen. Nedostaju im prijatelji, porodica, neki naši običaju, često osjećaju nostalgiju. Ali, idu naprijed. I ne namjeravaju da se vraćaju.

Srpska priprema zakonsko rješenje koji će poslodavcima u oblasti poljoprivrede i turizma omogućiti jednostavnije angažovanje sezonaca i dovesti do smanjenja sive zone u ovoj oblasti, jer će radnik čak i za nekoliko sati rada biti prijavljen.

– Inicijativa za izradu ovog zakona potekla je prije svega iz sektora poljoprivrede, ali će obuhvatiti i oblast turizma – rekao je Egić, dodajući da bi sezonski poslovi u poljoprivredi, primjera radi, podrazumijevali aktivnosti poput branja jabuka, kada jedno gazdinstvo angažuje više berača u kratkom periodu.

Kada je riječ o turizmu, ministar pojašnjava da je ideja da se na jednostavan i brz način omogući prijava radnika koji bi, zbog povećanog obima posla, radili nekoliko sati dnevno ili povremeno tokom sezone.

– Ne mislimo na radnike koji su već zaposleni na tri ili četiri mjeseca po ugovoru na određeno vrijeme. Ovim zakonom ciljamo one koji bi radili nekoliko sati, recimo prilikom većih događaja, proslava ili tokom vikenda. Zamišljeno je da se angažman prijavljuje preko mobilne aplikacije, uz novi institut “usmenog dogovora” između poslodavca i radnika – objasnio je Egić.

Prema njegovim riječima, poslodavac bi prijavio radnika i uplatio paušalni iznos, kojim bi bili pokriveni doprinosi za taj kratak period rada. Razvijanje aplikacije bilo bi, dodaje, u nadležnosti Poreske uprave RS.

– Angažman bi bio vremenski ograničen, prema trenutnom prijedlogu, na najviše 90 dana tokom godine, kako bi se spriječile eventualne zloupotrebe – naglasio je ministar.

Egić je podsjetio da je ovaj zakon više puta bio dio ekonomskih reformskih programa, ali do sada nije usvojen zbog mogućnosti zloupotreba i nedovoljnog broja inspektora koji bi kontrolisali ovakve angažmane.

– Imamo želju, ideju i inicijativu, ali sve zavisi od toga da li će postojati realne mogućnosti kontrole. Potrebna je jača i brojnija inspekcija – dodao je on, naglasivši da je cilj da se prijedlog zakona što prije usaglasi sa socijalnim partnerima.

Iako je ovaj zakon uvršten u plan rada Vlade Republike Srpske kao jedna od aktivnosti u prvih 100 dana mandata i trebalo bi da bude završen do kraja godine, Egić ističe da sve zavisi od dinamike pripreme i dogovora sa partnerima.

Predsjednik Saveza udruženja poljoprivrednih proizvođača RS Stojan Marinković naglasio je da je nedostatak radne snage u poljoprivredi sve izraženiji.

– Možda smo malo zakasnili s ovim, ali bolje ikad nego nikad. Očekujem da će ovaj zakon olakšati pronalazak radnika koji su nam u sezoni prijeko  potrebni. Velika je prednost što će sve biti digitalno, jer su danas ljudi informatički pismeni, a poljoprivrednici nemaju vremena da okolo traže radnike – poručio je Marinković.

Sličnog stava je i predsjednik Udruženja poslodavaca ugostiteljstva i turizma RS “Horeka” Dalibor Šajić, koji ističe da bi aplikacija u velikoj mjeri olakšala poslodavcima prijavu radnika.

– U ugostiteljstvu imamo mnogo poslova koji traže radnike u određenom dijelu dana ili sedmice, bilo tokom dana, uveče ili vikendom. Poslodavac bi mogao da prijavi radnika tačno u trenutku kada mu je potreban, na primjer od osam uveče do dva ujutru, uz plaćene obaveze i doprinose. To bi znatno smanjilo rizik od kazni i neredovnih prijava – pojasnio je Šajić.

On je dodao da bi ovakav sistem bio posebno koristan za instruktore skijanja, skipere u rafting centrima i druge radnike raznih profesija koje rade u ograničenim periodima godine.

NELOJALNA KONKURENCIJA

Predsjednik Privredne komore RS Goran Račić rekao je da će Privredna komora od Vlade Srpske zatražiti da u paketu mjera za narednu godinu hitno usvoji sve dugo najavljivane propise, među kojima je i zakon o sezonskom zapošljavanju radnika.

– Usvajanje ovog zakona je neophodno kako bi se riješio problem nelojalne konkurencije i rada na crno u pojedinim sektorima – naglasio je Račić.

Pritisak zbog ocjena, osjećaj da nisu dovoljno dobri, da ne mogu ispuniti očekivanja, kao i poređenje sa drugima sve češći su teret na leđima mališana koji ih pritišće, a koji, kako kažu stručnjaci, može imati velike razvojne posljedice.

Djeca u BiH trpe sve veći pritisak zbog ocjena i poređenja,
Psiholozi upozoravaju na dugoročne posljedice stresa,
Perfekcionizam i društvene mreže dodatno pojačavaju pritisak,
Stručnjaci pozivaju roditelje na razvijanje podrške i razumijevanja,
Centar modernih znanja pomaže porodicama kroz savjetovalište.
Prema riječima Tamare Babić, mastera psihologije, neuronauke i nauke o čovjeku i KBT psihoterapeuta pod supervizijom iz banjalučkog Centra modernih znanja, u našem društvu stvara se generacijski začarani krug u kojem se osjećaj sopstvene vrijednosti vrednuje na osnovu eksternih mjerila postignuća, nasuprot razvoju dječjeg unutrašnjeg svijeta i radoznalosti.

“Dakle, u pitanju je jedan sistemski problem gdje su svi faktori u uzajamnom odnosu i djelovanju. S jedne strane, imamo školski sistem koji u većini slučajeva naglasak stavlja na ocjene kao pokazatelje uspjeha u učenju i školi, dok s druge strane imamo društvene mreže koje povećavaju i potkrepljuju poređenje i težnju ka perfekcionizmu koji često poprimi nezdravi oblik. Roditelji, kao još jedna karika u lancu, najčešće nesvjesno asimiluju ove društvene pritiske i prenesu ih svojoj djeci upravo kroz visoka očekivanja sa posebnim fokusom na školski uspjeh. U svemu tome imamo djecu koja u tom periodu razvijaju konceptualno ja, i kako se obično kaže da ‘upijaju kao spužve’, podložniji su da i oni asimiluju u svoj sistem vrijednosti iste te spoljašnje uticaje”, objašnjava ona za “Nezavisne novine”, dodajući da su u čitavom tom sistemu djeca najmanje kriva.

Psihološke i fiziološke posljedice hroničnog stresa
Na naše pitanje kako sve to utiče na djecu, Babićeva ističe da prolongirani stres dovodi do raznih i fizioloških, ali i psiholoških posljedica, te da nošenje tereta može imati velike razvojne posljedice koje se mogu odraziti i u odraslom dobu.

“Sa fiziološke strane, kada pričamo o stresu, neizostavna je uloga ose hipotalamus – hipofiza – nadbubrežna žlijezda ili, skraćeno, HPA osa. S obzirom na to da ona ima ulogu u regulaciji stresa, a činjenica je da hronični stres narušava njeno normalno funkcionisanje, posljedice se mogu ogledati u kognitivnom domenu kao što je smanjena koncentracija i problemi sa pamćenjem, disrupcija emotivne regulacije, što dovodi do poremećaja raspoloženja poput depresije, ali i smetnji u normalnom radu našeg imunološkog sistema, kao i hronične iscrpljenosti”, navodi ona i dodaje da su određena istraživanja pokazala da stres tokom srednjeg djetinjstva može značajno da oblikuje funkciju HPA ose i da utiče na to kako se nosimo sa stresnim situacijama u odraslom dobu.

Šta može povećati anksioznost kod djece
Takođe, Babićeva u razgovoru za “Nezavisne novine” ukazuje i na to da narušeni odnos roditelj – dijete, ali i loši vršnjački odnosi, mogu povećati anksioznost djece u vezi sa školskim uspjehom, pogoršati akademski pritisak, te smanjiti samopouzdanje djece i otežati im prilagođavanje u školi.

Centar modernih znanja u Banjaluci pomaže djeci i roditeljima
Pomoć za rješavanje problema koji se javljaju kod djece roditelji mogu pronaći u Centru modernih znanja u Banjaluci, a kako nam priča Tamara, u savjetovalište roditelji i djeca najčešće dolaze zbog problema u učenju i motivaciji, pretjerane upotrebe mobilnih telefona, poremećaja u pažnji i koncentraciji, odbacivanja škole i školskih obaveza, vršnjačkog nasilje, socijalne isključenosti djece iz vršnjačkih grupa, kao i raznih strahova.

“Pedagoško-psihološko savjetovalište u okviru Centra modernih znanja pomaže u obnavljanju komunikacije i gradnji sigurnog saveza roditelj – dijete, kao i vraćanju osjećaja sigurnosti i samopouzdanja, izgradnji zdravije rutine i navika, ali i pruža tehnike pomoću kojih i djeca i roditelji mogu lakše da se nose sa izazovima svakodnevnice. Naposljetku, svaka osoba, a naročito djeca, cvjetaju onda kada se osjećaju viđeno, prihvaćeno, i da vrijede, bez obzira na ocjene ili neke druge eksterne mjere ‘uspjeha’”, kaže Babićeva za “Nezavisne novine”, dodajući da je jedno od rješenja i redefinisanje značenja uspjeh, a zatim da njegujemo mentalnu higijenu.

Nezavisne novine