Connect with us

Društvo

Pobijedio na takmičenju u Švajcarskoj: Banjalučanin najbolji harmonikaš na svijetu

Harmonikaš Radovan Ivanović (20), student Akademije umjetnosti u Banjaluci, pobjednik je 75. svjetskog kupa harmonike održanog u Švajcarskoj.

Radi se o jednom od najjačih takmičenja u svijetu harmonike na kojem je Ivanović u masters kategoriji, koja obuhvata kandidate uzrasta od 18 do 32 godine, među od 24 takmičara iz cijelog svijeta, proglašen za pobjednika.

“Biti nosilac titule pobjednik masters kategorije svjetskog kupa je san svakog umjetnika. Naravno, još kada sam počinjao da sviram, to je bio neki moj daleki cilj, nešto čemu sam težio sve ove godine. Ući u istoriju takvog takmičenja i postati pobjednik jedne od kategorija zaista nije mala svar. To je rezultat koji je na ponos i mene i svih mojih profesora i ljudi koji rade sa mnom tako da zaista, pored svih uspjeha koje sam do sada ostvario, a bilo ih je dosta, moram da kažem da je ovo kruna svih dosadašnjih uspjeha i rezultata”, ispričao je Radovan Ivanović.

Od pete godine uz harmoniku

Harmoniku je počeo svirati sa pet godina, a prvi ozbiljni nastupi i koncerti krenuli su kada je upisao u muzičku školu. Sa 11 godina izašao je na prvo međunarodno takmičenje u Kragujevcu gdje je pobijedio i od tada je iza njega veliki broj nastupa i uspjeha na domaćoj i međunarodnoj sceni.

“Harmoniku sam počeo da sviram od pete godine i od tada se neprestano bavim sa tim. Ovakav rezultat postići mislim da je nemoguće za neki kratki vremenski period. Ovo je sigurno rezultat dugogodišnjeg rada, dugogodišnjeg bavljenja ovim poslom, odnosno muzikom. Kada su takmičenja u pitanju, naročito ovako velika – tu su potrebne ozbiljne pripreme i samim tim i vrijeme da izdvojite i da se posvetite tome. Uvijek volim da kažem, da biste ostvarili rezultat, naročito ovako veliki, mislim da je prvenstveno potrebna iskrena ljubav i želja prema tome što radite. Uspjeli smo, zajednički sa svojim profesorom, student sam Akademije umjetnosti u Banjaluci, sa profesorom Zoranom Rakićem da ostvarim rezultat o kojem sam nekada, mogu slobodno da kažem, maštao i kojem sam težio i to se konačno ostvarilo”, rekao je Ivanović.

Na pitanje da li je posustajao u prethodnih 15 godina i dali mu se dešavao da mu nedostaje želja, Ivanović je rekao da vjerovatno jeste jer, kao i u svakom poslu, uvijek ima uspona i padova, ali da nikada nije razmišljao da ostavi harmoniku ili da se počne baviti nečim drugim.

Životno opredjeljenje

Istakao je da je bilo nekih sitnih razočarenja, uspona i padova, ali da je generalno harmonika njegovo životno opredjeljenje, i ta ljubav je prisutna od prvog dana, možda danas čak i više.

Pobjedom u Švajcarskoj ostvario je svoj dugogodišnji cilj, a teži ka tome da u budućnosti opravda ukazano povjerenje. Namjerava da nastavi da radi i da se sprema za velika takmičenja, da održi i nekoliko koncerata, a da sljedeće ili 2024. godine, ponovo da nastupi na svjetskoj sceni i da opravda ukazano povjerenje.

Prema njegovim saznanjima, do sada niko iz Bosne i Hercegovine nije u ovoj kategoriji pobijedio na ovakvom takmičenju.

“Moram da kažem da je generalno naš prostor Republike Srpske, Bosne i Hercegovine i Srbije, generalno Balkana, veoma uspješan po pitanju harmonike na svjetskoj sceni”, rekao je Ivanović.

Dodao je da su i ove godine iz Bosne i Hercegovine na svjetskom kupu bila još tri ili četiri kandidata u njegovoj i u drugim kategorijama, koji su ostvarili odlične rezultate i našli se među prvih pet ili deset takmičara u svojim kategorijama, što je za svjetsku scenu veliki rezultat.

“Mislim da zaista imamo veliki potencijal i poprilično dosta kvalitetnih izvođača klasične muzike”, rekao je on čestitajući svima koji su ostvarili uspjeh na takmičenju u Švajcarskoj.

Govoreći o klasičnoj i narodnoj muzici Ivanović je rekao da se od malih nogu trudi da svira i jedan i drugi žanr. Smatra da je spoj sviranja više žanrova jako koristan i nešto što može da ako se radi na kvalitetan način, doprinijeti kvalitetnijem izvođenju. Smatra da umjetnici treba da se oprobaju u više žanrova, da istražuju i da pronađu sebe.

Smatra i da su za uspjeh potrebni i uzori, a njegovi prvi koraci vezani za harmoniku bili su uz oca koji se amaterski bavi sviranjem. Kada je u pitanju narodna muzika, uzor mu je Ljubiša Pavković od kojeg je kasnije imao priliku i da uči. Kada je riječ o klasičnoj muzici, uzori su mu profesori koji mu predaju, te neka od najpoznatijih svjetskih imena, koja su vmeđu najkvalitetnijim profesorima i profesionalnim izvođačima klasične muzike, kao što su Aleksandar Skljarov i Juri Šiškin, koji za njega predstavljaju ljude koji to rade na najkvalitetniji mogući način.

(Anadolija)

Related Topics:

Društvo

PODRINJE I BIRAČ PAMTE ZVJERSKI UBIJENE SRBE: 33 godine od zločina

U Bratuncu će ovog vikenda, u subotu, biti obilježene 33 godine od zločina nad 3.267 Srba iz srednjeg Podrinja i Birča, počinjenog tokom proteklog rata.

Pomen stradalima služiće patrijarh srpski Porfirije, u prisustvu visokih zvaničnika Srpske i Srbije. U Republici Srpskoj je u ovu subotu dan žalosti.

Vinko Lale, predsjednik Udruženja logoraša regije Birač, rekao je da kultura sjećanja na stradale u srednjem Podrinju i Birču mora obuhvatiti pamćenje mučenja, torture i ubistava Srba u srebreničkim logorima, te zatvaranje i iživljavanje nad djecom, trudnicama i starcima.

Lale navodi jedinstven slučaj da su u logor “pilićarnik” bili zatvoreni svi stanovnici srpskog sela Čumavići i okolnih zaselaka kod Srebrenice, koji su prvi popaljeni pod komandom Nasera Orića početkom maja 1992. godine. Tu su, dodaje Lale, bila djeca, trudnice, starci i nad njima su se iživljavali svi koji nisu imali časti i karaktera.

“Poznati su zločinački primjeri da su na panjeve stavljali glave dvogodišnje djece i izvodili roditelje da kažu koje će da zakolju, a koje da ostave”, podsjeća Lale i ističe da niko nije odgovarao za zločine počinjene u tim logorima.

Govoreći o torturama u srebreničkim logorima za Srbe, Lale je ukazao i na primjer iz februara 1993. godine, kada je jedna grupa logoraša dovedena u magacin teritorijalne odbrane, gdje su danima mučeni i premlaćivani tako da ih je šest podleglo tim zvjerskim iživljavanjima pripadnika Armije RBiH.

Lale navodi da su, prema svjedočenju preživjelih, Kostadina Popovića iz Kravice i još neke ubili bukovim cjepanicama. Naglašava da su tu tučeni i mučeni i maloljetnici, te napominje da je više od desetoro srpske djece bilo u logorima u Srebrenici, ne računajući djecu koja su bila u logoru “pilićarnik” u Potočarima.

Brano Vučetić iz Bratunca, koji je kao ranjeni devetogodišnjak bio zatvoren u logoru u Srebrenici, rekao je da za ubistvo njegovih roditelja i maloljetnog brata, kao i još 46 djece iz regije Birač, niko još nije odgovarao, što se nikada ne smije zaboraviti.

“Ne mogu zaboraviti svoje roditelje i brata. Preživio sam da njegujem sjećanje na njih. Da im prislužujem svijeće i pričam svojoj i drugoj srpskoj djeci o našem stradanju. Neka znaju i da se čuvaju”, ističe Vučetić.

Njegovo visokopreosveštenstvo mitropolit dabrobosanski i arhiepiskop sarajevsko-srebrenički Hrizostom izjavio je da je srednje Podrinje i Birač jedno od područja najstravičnijih stradanja srpskog naroda.

“Više nećemo dopustiti političkim i istorijskim mešetarima da srpskom narodu nametnu zaborav, već ćemo, ako Bog da, podignuti Memorijalni centar u Bratuncu sa spomen-crkvom i spomenikom koji će za sva vremena podsjećati kako nas Srbe, tako i druge koji prolaze kroz Podrinje i Birač, da je srpski narod upravo najstradalniji narod na području ove regije”, naglasio je mitropolit dabrobosanski u intervjuu za Srnu.

Fotografije 600 ubijenih i poginulih Srba, većinom civila, iz bratunačke i srebreničke opštine, prije nekoliko dana su postavljene pored puta od Bratunca prema Srebrenici sa ciljem da svi koji ovih dana dolaze u Potočare i Srebrenicu vide i uvjere se da su ovdje počinjeni zločini nad srpskim civilima.

Postavljanje fotografija organizovali su članovi organizacija porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih srpskih civila iz ove dvije opštine, a njima se pridružila i predsjednica ove organizacije na republičkom nivou Isidora Graorac.

Graorčeva je istakla da fotografije potvrđuju da su ti ljudi postojali, da imaju imena i prezimena, ali da za njihova stradanja niko nije procesuiran. Predsjednik Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Srebrenice Branimir Kojić rekao je da je ovo put srpskog vapaja i poruka svima koji ovuda prođu da se još jednom uvjere u istinu o velikom srpskom stradanju u ovoj regiji.

Nastavi čitati

Društvo

DAN ŽALOSTI U RS: Na svim institucijama Republike Srpske zastave će danas biti spuštene na pola koplja

U Republici Srpskoj je Dan žalosti povodom obilježavanja 33 godine od muslimanskog zločina nad Srbima u srednjem Podrinju i Birču, gdje je stradalo 3.267 Srba tokom Odbrambeno-otadžbinskog rata.

Odluku o proglašenju Dana žalosti donijela je Vlada Republike Srpske.

Na svim institucijama Republike Srpske zastave će danas biti spuštene na pola koplja, sve kulturne manifestacije će biti otkazane, a sportski događaji prilagođeni Danu žalosti.

Nastavi čitati

Društvo

NEMA DA FALI! Evo koliko koštaju obroci za zatvorenike u Banjaluci

Kazneno-popravni zavod Banjaluka ne puni medijske stupce spektakularnim pričama iz zatvora, ali zato troškovi hrane svakako zaslužuju pažnju. Jer, hraniti pritvorenike i osuđenike nije ni malo jeftino.

Kazneno-popravni zavod Banjaluka odlučio je tako da nabavi svježe i konzervirano voće i povrće koje će koštati više od 130.000 KM godišnje.

Tender je bio otvoren, javila su se dva ponuđača, a posao je na kraju dobila firma „Trnisa“ iz Laktaša. Ugovor traje tri godine, a ukupna vrijednost je 380.710 maraka bez PDV. Kad se sve podijeli, dolazimo do cifre od oko 127.000 KM godišnje i to bez PDV.

Samo za voće i povrće. Ali to je tek dio menija.

U martu ove godine, KPZ Banjaluka je sklopio još jedan trogodišnji ugovor i to sa firmom „Novo-teks“ iz Banjaluke, ovaj put za nabavku hrane. Ugovor vrijedan 1.709.400 KM bez PDV pokriva ostatak kuhinje: meso, hljeb, mliječne proizvode, suhomesnate proizvode i sve ono što zatvorska trpeza (ipak) podrazumijeva.

Kad se sve sabere, dolazimo do cifre od više od 2 miliona maraka za tri godine. To znači da nas zatvorska ishrana u Banjaluci godišnje košta preko 620.000 KM.

Naravno, ovdje ne govorimo o luksuzu, već o osnovnim obrocima koji moraju zadovoljiti zakonom propisane standarde ali i dalje, cifra nije mala.

Treba imati na umu da se u zatvorskom restoranu hrane i zaposleni, ali najveći dio ovog iznosa ipak otpada na potrebe osuđenika i pritvorenika. I tako, dok se na slobodi mnogi pitaju kako spojiti kraj s krajem, iza zatvorskih zidina, makar kad je riječ o tanjiru, stvari izgledaju prilično stabilno, prenosi Srpskainfo.

Jer zatvorski život možda i nije lak, ali ni džabe ne dolazi. Bar ne poreskim obveznicima.

Nastavi čitati

Aktuelno