Connect with us

Politika

Pojedinci iz opozicije pomažu Dodiku da sebi osigura još jedne izbore

U ovoj zemlji nema mjesta za najbolje studente, kada ljudi sa biografijama poput Nenada Nešića i Petra Đokića mogu biti ministri.

Kada se potpuno ideološki različite stranke udruže, znate da ih drže samo interes i fotelje. Ali, kome je još od njih do ideologije? Na početku će sve biti dobro, dok svako ne sjedne tamo gdje želi, a onda idu još četiri teške godine za BiH i građane. Izborni zakon, NATO-put, imovina – samo su neke od tema koje će praviti probleme u novoj koaliciji od koje građani neće imati ništa. Kakva god da je sudbina koalicije, sudbina građana BiH je teška. To se već vidi i po imenima u Savjetu ministara BiH.

Ovo u razgovoru za Oslobođenje kaže poslanik Partije demokratskog progresa u Narodnoj skupštini Republike Srpske, Tanja Vukomanović. Ono što je više nego zanimljivo jeste da smo sa Vukomanovićevom razgovarali o ključnim temama za građane BiH svega nekoliko sati nakon što se – porodila!

Ona navodi da su Draško Stanivuković, Jelena Trivić i Nebojša Vukanović mogli da “razbiju” Milorada Dodika, ali da je Dodik prije toga “razbio” njihov trojac i žao joj je “što pojedini to ne vide i nesvjesno mu pomažu da sebi osigura još jedne izbore”.

U savjetu ministara će sjediti i dva ministra koja su svojevremeno pravosnažno osuđena i jedan koji se povezuje s mnogim istražnim radnjama. Kako to komentarišete?

– Na funkcijama su ljudi bez odgovornosti i bez srama. Na dnevnom redu je vječito nagrađivanje najgorih i protjerivanje najboljih. To ubija bilo kakvu nadu da može biti bolje i tjera vani još više ljudi.

Ako je to cilj vlasti, onda im odlično ide. To više nije ni tajna – o stručnosti se i ne pokušava govoriti. Niko i ne najavljuje ekspertske vlade, niti bilo kakve stručnjake. Javno se govori o podjeli stranačkih kolača i to je to. Vidjeli smo šta je bilo i sa Vladom Republike Srpske. Kao loša komedija. Onda idu k’o fol smjene, opomene, poziv na odgovornost, a onda na nivou BiH urade isto. Naravno da nema mjesta za najbolje studente u zemlji, u kojoj ljudi sa biografijama poput Nenada Nešića i Petra Đokića mogu biti ministri.

U Sarajevu su prije nekoliko dana srpskoj djeci skandirali “Ubij Srbina”, dok su roditelji te djece fizički napadnuti. Zašto se ovo dešava i četvrt vijeka nakon rata?

– Zato što ključni političari svoju karijeru godinama održavaju na životu potpaljivanjem mase i ratnom retorikom, jer im je to bilo najlakše za potpaljivanje ionako uzavrele atmosfere nakon rata. I posljedica mora biti. Kad siješ mržnju godinama, mora niknuti neki plod. Kod nas je nikao veliki plod podjela i mržnje.

Taj snimak je veoma uznemirujući. Mene je lično iznenadilo i pogodilo, pogotovo što su u pitanju djeca. Ta djeca ne znaju šta govore, ali ne treba se pitati otkud im to. Mogli su da vide na internetu ili na televiziji. BiH je zemlja sa dobrim ljudima koje manjina loših truje mržnjom samo da bi dobila izbore. Moramo zaštititi djecu od mržnje. Ona su jedina nada da BiH ima bar nekad svijetlu budućnost. Za starije je već kasno.

Nakon dugačke drame SNSD je ipak dobio četiri delegata u Domu naroda. Ko je kriv što opozicija nije imala dva, a SNSD tri delegate?

– Ono što sigurno znam jeste da je moj glas otišao PDP-u i da je bilo nemoguće fotografisati listić. Sigurna sam da niko iz PDP-a i Pokreta za pravdu i red nije glasao drugačije, što potvrđuje i broj glasova. Tako da je priča SDP-a o dokazima i fotografijama “šuplja”. Vjerujem da je pripremljena i prije glasanja. Vjerujem i da je to sve bilo dogovoreno odmah poslije izbora i da su pojedine stranke davale lažnu nadu opoziciji, a uveliko imale plan sa SNSD-om.

Smeta li vam što pojedini novinari i političari smatraju da pripadate krugu “Draškovih poslanika”?

– Po principu “prvo etiketa, pa prilika da se dokažeš”. Ali, dobro, tako to ide kod nas. Većina je pristala na to da budu nečiji, pa se onda po automatizmu podrazumijeva da su svi nečiji. Znam da opozicija ima dosta struja, ali ima i dosta iskrenih ljudi koji nemaju lične interese, već se bore za bolji život u ovoj zemlji. Nisu svi nečiji poslanici, neki su i narodni.

Ja sam Draškov saradnik i prijatelj. Već dvije godine zajedno se borimo za bolju Banjaluku i nastavićemo. Bliža sam njemu nego bilo kome drugom iz partije, ali moj rad u Narodnoj skupštini, kao i moje odluke, ne zavise od njega. Vodim se time šta je dobro za zemlju, za građane, za budućnost naše djece. Moja ruka u NSRS-u, bila dignuta ili spuštena, nikada neće biti na štetu nijednog građana bez obzira na lične interese ljudi oko mene.

Da li je konsolidacija u redovima opozicije moguća nakon otvorenih sukoba između Stanivukovića, Jelene Trivić i Nebojše Vukanovića?

– Sve je moguće, ali ne znam koliko bi građani vjerovali u tu slogu. Njih troje su zajedno mogli da “razbiju” Dodika, ali Dodik je prije toga “razbio” njihov trojac i žao mi je što pojedini to ne vide i nesvjesno mu pomažu da sebi osigura još jedne izbore. U svemu ovome mi je žao građana koji su toliko razočarani da na sljedeće izbore, sve i da se problemi u opoziciji riješe, neće izaći.

Opoziciji mnogi zamjeraju manjak rada, a višak bavljenja Dodikom. Slažete li se s tim?

– Donekle da. Već je svima jasno da se izbori ne mogu dobiti na “Mile, lopove”. Nije dovoljno. Čitavu kampanju smo vikali “Mile, lopove”, a onda nas na kraju iznenadila krađa.

Ne može niko reći da opozicija ima “manjak rada”. Prije se može reći da se energija usmjerava na pogrešnu stranu. Kritika uvijek treba da bude prisutna, treba upirati prst u Dodika, ali nikako da to bude jedina aktivnost. Opozicija je već sada trebala da se priprema za naredne izbore, da predstavlja programe, nove ljude, rješenja, da predstavi stručnjake koji bi se bavili ključnim temama, pokaže kako i s kim može drugačije.

Da li vam je žao što ste novinarstvo zamijenili politikom?

– Nedostaje mi novinarstvo, ali nije mi žao. Iako sam zamijenila novinarstvo politikom, moj cilj je ostao isti. I dalje nastavljam da ukazujem na probleme, borim se za svakog građanina ove zemlje. Želim da dam svoj doprinos ovoj borbi i budem iskren predstavnik građana u parlamentu punom poslušnika i ćutologa, ljudi koji su postali narodni poslanici, koji uopšte nemaju osjećaj kako narodi u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini žive.

Related Topics:

Politika

BiH čeka NAJGORI izvještaj o NAPRETKU DO SADA

BiH ove godine vjerovatno čeka najlošiji izvještaj o napretku, koji svake godine objavljuje Evropska komisija kao ključan dokument koji identifikuje stepen sprovedenih reformi na putu ka EU.

BiH i dalje nema glavnog pregovarača, što je osnovni formalni korak bez kojeg ne mogu početi pregovori o pristupanju EU, nema zakona o sudovima BiH, a činjenicu da je BiH ostala bez značajnih sredstava iz Plana rasta zato što nije usaglasila listu reformi ne treba ni spominjati.

Jedini veći uspjeh ove godine je potpisivanje bezbjednosnog sporazuma s EU u junu ove godine, koji podrazumijeva saradnju u vezi s rješavanjem problema migranata, što je trenutno jedno od najvažnijih političkih pitanja u EU, zbog čega je vjerovatno i došlo do pritiska da se ovo pitanje, čije rješavanje traje gotovo tri godine, trajno riješi.

Prošla godina je bila jedna od uspješnijih, a ipak u prošlogodišnjem izvještaju o napretku Evropske komisije riječ “napredak” je spomenuta 124 puta, a čak 67 puta je spomenuta u kontekstu “nedostatka napretka”, i još dva puta u kontekstu “odsustvo napretka”. Napredak u pozitivnom smislu spomenut je samo tri puta. “Ograničen napredak” je spomenut 16 puta, “određen napredak” 13 puta, dok je fraza “potreban je dalji napredak” spomenuta dva puta. Još 22 puta riječ “napredak” je spomenuta u kontekstu koji nije vezan za konkretne reforme, pa se, u procentualnom smislu, može reći da praktično koliko-toliko pozitivan iskorak čini samo pet odsto obaveza BiH za 2024. godinu, dok je 80 odsto ostalo isto ili su stvari vraćene unazad.

S obzirom na to da je ove godine urađeno još manje, izvjesno je da će i ovaj procenat pozitivnog sprovođenja reformi biti još manji.

Kako nam je u neformalnom razgovoru nedavno kazao diplomata jedne evropske zemlje, teško je očekivati da, čak i kada bi došlo do promjene tempa, ove godine može biti organizovana prva međuvladina konferencija između EU i BiH, što bi bio prvi formalni korak ka otpočinjanju pregovora.

On nam je objasnio da je Evropa preokupirana čitavim nizom kriza, od rata u Ukrajini, pa do inflacije i problema s migracijama, i da jednostavno nema vremena ni resursa kao ranije da se BiH bavi na mikronivou kao što je to bilo ranije.

O tome najbolje svjedoči činjenica da je Njemačka “delegirala” Hrvatsku kao ključnog posrednika s regionom zapadnog Balkana, čime se pokazuje da Brisel, pod pritiskom i urgiranjem zemalja članica, ima sve manje manevarskog prostora za političko djelovanje u BiH u smislu motivisanja domaćih političara da sprovedu reforme na koje su se obavezali.

Kao što smo nekoliko puta već pisali, Luiđi Soreka, ambasador EU u Sarajevu, više puta je naglasio da EU ostaje posvećena BiH, ali da će zemlja morati sama dokazati da želi evropski put kroz sprovođenje konkretnih reformi.

Nastavi čitati

Politika

DODIKOVE PRAZNE PRIČE: Dvije decenije neispunjenih obećanja građanima Srpske

Potpuni fijasko, podsjećamo, doživjelo je i Dodikovo obećanje o izgradnji luksuznog ski-centra na planini Klekovača.

Lider SNSD, Milorad Dodik, poznat je kao čovjek i političar koji, najblaže rečeno, voli da obećava.

Otkako je prije skoro dvije decenije po drugi put došao na vlast, odnosno kada mu je tadašnji predsjednik Republike Srpske Dragan Čavić 2006. godine povjerio mandat premijera, Dodik je od tada do danas toliko toga obećavao ili najavljivao da bi, vjerovatno, bile potrebne najmanje tri novinske “duplerice” kako bi se sve najavljeno i obećano taksativno moglo nabrojati.

Pažljivi hroničari ovdašnjih političkih zbivanja tako su, nedavno, naveli da je od 2006. do danas lider SNSD, kada se nalazio na funkciji premijera Srpske, srpskog člana Predsjedništva BiH ili predsjednika Republike Srpske, najmanje 40 puta najavljivao razne “sudbonosne” referendume. Od onog koji se odnosi na status Republike Srpske, odnosno njenog osamostaljenja od BiH, pa do najnovijeg, koji se tiče pravosnažne presude protiv njega od strane Suda BiH i odluke CIK da mu se oduzme predsjednički mandat.

Ruku na srce, jedan od obećanih referenduma, onaj koji se odnosio na 9. januar kao Dan Republike Srpske, održan je u septembru 2016. godine, ali njegovi rezultati predstavljeni su kao “anketa”.

Dodik je, vrijedi podsjetiti, i nakon Petog kongresa SNSD, koji je 2017. godine održan u Istočnom Sarajevu, najavio da će Republika Srpska u 2018. raspisati referendum o samostalnosti ukoliko joj se ne vrate nadležnosti koje su propisane Dejtonskim mirovnim sporazumom i Ustavom BiH. Dejtonske nadležnosti Srpske nisu vraćene, a Srpska je i osam godina poslije navedenog Kongresa SNSD u sastavu BiH.

Kao član Predsjedništva BiH Dodik je 2021, takođe, više puta prijetio kako će Republika Srpska “uskoro proglasiti nezavisnost”. U to vrijeme, podsjećamo, Dodik je često najavljivao kako će Srpska povući svoju saglasnost na postojanje Oružanih snaga BiH, UIO BIH, kao i VSTS BiH. Lider SNSD prijetio je i ukidanjem OBA BiH, kao i SIPA, a u Narodnoj skupštini Republike Srpske, odnosno na jednoj od njenih bezbrojnih posebnih sjednica, usvojeni su i zaključci o ponovnom formiranju Vojske RS, kao i Agencije za lijekove RS. Ništa od navedenog do danas nije ispunjeno.

Dodik je nedavno obećao i to da će prosječna plata u Republici Srpskoj iznositi 1.000 evra. Međutim, identično obećanje lider SNSD dao je još 2018. godine. Rezultat je poznat.

Jedna od omiljenih Dodikovih tema posljednjih godina bio je Kristijan Šmit, koga institucije Srpske ne priznaju za visokog predstavnika. Još u septembru 2023. Dodik je najavio da će zabraniti Šmitu ulazak u Republiku Srpsku, te da će “njemački turista” biti uhapšen i deportovan čim kroči na teritoriju Srpske. Od tada do danas Šmit je u više navrata boravio u Srpskoj, javno šetao ulicama Banjaluke i nekih drugih gradova, fotografisao se i učestvovao na raznim sastancima. Niti je bio uhapšen, niti deportovan.

U moru neispunjenih obećanja i najava lidera SNSD vrijedi podsjetiti i na tobožnju krizu oko imenovanja ambasadora i diplomatskih predstavnika BiH iz 2023. godine. Problem je, podsjećamo, nastao zbog toga što je bošnjački član Predsjedništva BiH, Denis Bećirović, za ambasadore BiH imenovao Zlatka Lagumdžiju i Denisa Arnauta, a Dodik je, u prvi mah, najavio da takva imenovanja neće podržati jer su Arnaut i Lagumdžija “dokazano radili protiv Republike Srpske”. Samo nekoliko mjeseci kasnije Dodik je promijenio stav i Lagumdžija i Arnaut dobili su svoje funkcije.

Krajem 2022. godine Dodik je najavio i da će biti objavljen spisak svih koji se vode kao zaposleni u ministarstvima, javnim institucijama i preduzećima u Republici Srpskoj, ali ne dolaze na posao. Kako bilo, spiskovi „neradnika“ nikad nisu objavljeni.

Među neispunjenim obećanjima našla se i famozna izgradnja aerodroma u Trebinju, koji se, prema Dodikovim najavama, trebao početi graditi još 2013. godine, a prije par godina lider SNSD svečano je objavio i početak radova na izgradnji ski-centra na Manjači. Do danas na toj planini nije iskopana ni jedna “kašika” zemlje, a kamoli da se počelo graditi mondensko zimsko odmaralište.

Potpuni fijasko, podsjećamo, doživjelo je i Dodikovo obećanje o izgradnji luksuznog ski-centra na planini Klekovača.

Politički analitičar Tanja Topić za Srpskainfo ističe da smo proteklih godina, skoro svakih nekoliko mjeseci, slušali “ozbiljna obećanja”.

– Rekla bih da su to više bile prijetnje drugima. Jednom su to bila obećanja o osamostaljivanju, koja su tokom vremena postala mirna razdruživanja, pa smo došli do neminovnog izlaska iz “smrtonosnog zagrljaja BiH” – ističe Topićeva.

Jedan referendum je, prema njenim riječima, evoluirao u seriju referenduma, uz malu pravnu zavrzlamu da nema ko da potpiše zakon.

– Ne vidim problem u velikim obećanjima. Problem vidim u onima koji slijepo vjeruju ovakvim praznim obećanjima, jer je praksa pokazala da su decenijama takva obećanja mrtvo slovo na papiru – zaključuje Topićeva.

Nastavi čitati

Politika

JAVIO SE I KOŠARAC “Žalosni dvojac TUGUJE za vremenom koje je prošlo”

Zamjenik predsjedavajuće Savjeta ministara Staša Košarac istakao je da članovi Predsjedništva BiH Denis Bećirović i Željko Komšić treba javno da kažu zašto ne podržavaju inicijativu srpskog člana Predsjedništva BiH Željke Cvijanović o nominaciji predsjednika SAD Donalda Trampa za Nobelovu nagradu za mir.

“Danas od Bećirovića nismo čuli ništa drugo do uobičajenih banalnosti, istrošenih fraza i opštih mjesta. Utihnuli su jer su u dubokoj žalosti za /američkom/ administracijom Džoa Bajdena. Žalosni dvojac tuguje za vremenom koje je prošlo i neće se ponoviti”, napisao je Košarac na “Instagramu”.

Košarac je dodao i da je ovo posljednji u nizu primjera da oni ne žele saradnju sa Trampom.

“Za njih je očigledno Iran sada prihvatljiviji partner od SAD”, naglasio je Košarac.

On je podsjetio i da su isti akteri i ranije pravili iste blokade i to kod inicijative za ukidanje carina za uvoz američkih proizvoda.

Nastavi čitati

Aktuelno