Connect with us

Društvo

PONOS REPUBLIKE SRPSKE! Srpčanin Ognjen Krčmar medicinu u Beogradu završio sa prosjekom 9,83

Nakon završene Gimnazije u Srpcu gdje je proglašen za učenika generacije 2018. godine upisuje se na Medicinski fakultet u Beogradu.

Jedan od najboljih učenika srbačke osnovne i srednje škole, a zatim i beogradskog Medicinskog fakulteta je Ognjen Krčmar (24) iz Srpca koji je nedavno završio Medicinski fakultet u Beogradu sa prosječnom ocjenom 9,83.

U dnevniku je imao sve petice, bio je vukovac u osnovnoj i srednjoj školi, a potom i uspješan student. Ovaj mladi, uspješan čovjek je ponos ne samo svoje porodice već i rodnog Srpca, prenosi Radio Srbac.
Nakon završene Gimnazije u Srpcu gđe je proglašen za učenika generacije 2018. godine upisuje se na Medicinski fakultet u Beogradu. Interesovanje za medicinu javilo se još tokom srednje škole gđe je bio angažovan u Crvenom krstu Srbac.

– Postoji nekoliko razloga ali jedan od njih je moj angažman u Crvenom krstu. Dosta su nas angažovali u humanitarnim akcijama prikupljanja sredstava ali i distribuciji pomoći ugroženim porodicama i tu sam shvatio da ta pomoć koja se pruža ljudima ne može da se plati. Velika je čast da pomognete nekome i to je bio jedan od razloga zašto sam se vidio kao ljekar. Drugi razlog je intuicija kada neko osjeća da je nešto pravi izbor za njega. Prosto sam shvatio da to treba da bude moj budući poziv u životu jer volim ljudski organizam i sve vezano za funkcije istog – kaže Ognjen.

Medicina traži rad, disciplinovanost i upornost, ali na prvom mjestu ljubav prema struci i nauci. Sav uložen trud tokom studiranja medicine vodi ka jednom cilju, a to je spasiti ljudski život. A na pitanje zašto je odabrao Beograd, Ognjen kaže:

– Beograd je ogroman grad, a univerzitet u njemu ima dugu tradiciju. Fakultet je skoro proslavio sto godina postojanja što mu ipak daje jedan kredibilitet i priznat je u cijelom svijetu. Ljude koje sam pitao za savjet su me ohrabrili da ga izaberem pa sam shvatio da mi takav fakultet vjerovatno može više pružiti od nekih drugih, što je urodilo plodom – rekao je on.

– Treba shvatiti da je prva godina, ne samo na medicini već i na drugim fakultetima izuzetno zahtjevna. Samim tim, potrebno je vrijeme da se snađete i prilagodite. To je drugi grad, novi ljudi i drugi način razmišljanja a kada se to prihvati onda je sve lakše. Anatomija je bila jedan od prvih većih izazova na koji sam naišao. Ona je uslov da se pređe u sledeću godinu a nakon toga kreću još teži i obimniji predmeti i iskreno da vam kažem bilo je još zahtjevnije, ali nekako kada se pređe prva prepreka može se sve. Medicina je veoma obimna, traje 6 godina i osoba treba već unaprijed da bude spremna da posveti minimalno šest godina svog života nečemu što mora tada da se uradi, tako da stvarno je bilo izazova. U međuvremenu je nažalost došla i pandemija 2020. i 2021. godine koja je otežala kretanje i stvorila nama studentima medicine problem jer učimo na pacijentima, a zbog izolacije to nam je bilo onemogućeno što smo naknadno morali odraditi. To je dodatno otežalo moje studije ali preko svega se pređe uz dobru podršku i uz dobar plan – kaže Ognjen.

Tokom druge godine studija počeo je da se bavi naučno istraživačkim radom. Prvo se zainteresovao za histologiju i tom prilikom se bavio promjenama na limfnim čvorovima, a ono što ga trenutno najviše interesuje je interna medicina.

– Najviše me interesuje interna medicina a ponajviše endokrinologija, nauka o hormonima, tu prije svega mislim na šećernu bolest, bolesti štitne žlijezde i druge poremećaje uzrokovane hormonskim disbalansom. Pored toga tu je i javno zdravlje. Javno zdravlje su različiti projekti koji služe da povećamo zdravlje čitave populacije, znači to nije obični pregled usmjeren ka pojedincu nego su to mjere na koji način da svi budemo zdravi. To je ishrana, vakcinacija, zdravi vazduh, zdravija voda i to su dvije oblasti koje me najviše zanimaju – rekao je Ognjen.

Tokom volontiranja i prvog dijela prakse najviše mu je kaže značio Urgentni centar u Beogradu.

– Imali smo obaveznu praksu tokom fakulteta na kliničkim predmetima. Imamo tri godine predklinike koje su obično teorijska znanja da bi se poslije moglo pristupiti pacijentu. Svaka vježba se provodi sa pacijentima a pored toga sam išao na nekoliko klinika na dežurstva ili volontiranje. Najviše mi je značio Urgentni centar u Beogradu jer je to centralna ustanova gđe je veliki broj službi i pacijenata i tu može zaista dobra praksa da se prođe.

Takođe, kad je riječ o mom interesovanju u sferi javnog zdravlja, kroz naučni rad ispitivali smo zašto postoji nepovjerenje prema zdravstvenom sistemu i recimo neki stavovi o HPV vakcini. To su oblasti koje su mene zanimale ali definitivno je taj naučni rad uticao da shvatim na koji način naučni metod funkcioniše, zašto ljekar baš propisuje taj lijek, zašto se neki protokol tako provodi. Razlozi su mnogobrojni a ponajviše jer je to potvrđeno na velikom broju ispitanika i studija, zato mi znamo da dajemo sutra pacijentima ono što je najbolje i što mi u tom trenutku znamo. Tako da nauka je stvarno jedna bitna stavka u svakom radu ljekara – rekao je on.

Sa prosjekom ocjena 9,83 Ognjen je bio prvi na listi dobitnika stipendije opštine Srbac, a na Svetosavskoj akademiji prošle godine za konstantan rad i trud dodijeljena mu je Svetosavska nagrada.

– Svakom studentu pa i meni finansijska podrška mnogo znači. Opština Srbac je u mom slučaju bila prva koja je meni pružila tu podršku, a Svetosavska nagrada pored finansijske pomoći je ipak imala neko veće značenje, to je moralna podrška kada vas ipak prepozna neko a to je moj grad u kojem sam proveo dobar dio života, tako da mi je Svetosavska nagrada bila velika čast i mislim da je to odlična praksa koju opština treba da nastavi – rekao je Ognjen.

Na pitanje čime se bavi u slobodnom vremenu kaže da nema hobi ali voli mnogo da čita što se vidi i po odabiru fakulteta. Jedno od interesovanja mu je angažovanje u Antidoping agenciji Republike Srbije.

– Tu je cilj da testiramo sportiste na različite zabranjene supstance koje ne smiju da koriste da bi sport bio čist i fer igra – rekao je Ognjen.

Na kraju razgovora sa ovim mladim čovjekom sa izuzetnim ocjenama i karakteristikama koji odlično govori dva strana jezika gotovo je nemoguće izbjeći pitanje sprema li se da ode u inostranstvo i kakvi su mu planovi za budućnost.

– Postoji nekoliko planova. Postoji mogućnost da doktorske studije nastavim na fakultetu u Beogradu i da nastavim tamo usavršavanje, a možda bih se i zaposlio negdje. Još nisam siguran, ali ono što je sigurno jeste da je usavršavanje u inostranstvu jedan od mojih ciljeva. Da li će to biti da odem potpuno da radim ili ću preko različitih programa koje nude fakulteti da odem negđe da dobijem znanje i praksu to ne mogu sa sigurnošću još da kažem ali svakako želim da odem u inostranstvo i da vidim drugi sistem, neke nove prilike i da pokupim to znanje. Mislim da će jedna od opcija možda biti i Banjaluka ili Srbac, ali viđećemo. Najviše bih volio da se vratim u Republiku Srpsku ali jedna od mojih želja je da se uključim u nastavu. Tu bi onda bila Banjaluka da ipak to znanje koje steknem negđe u inostranstvu mogu da prenesem novim budućim ljekarima – istakao je ovaj svestrani mladić.

(AloOnlineBa)

Društvo

JEDNO “DA” PORODICE SPASILO JE 4 ŽIVOTA: Zašto je donorstvo u BiH “tabu tema” i u 21. vijeku

Bosna i Hercegovina već godinama stagnira u oblasti transplantacione medicine transplantacije su rijetke, a svijest građana o doniranju organa niska.

Ipak, nakon prve transplantacije srca u Sarajevu prošle godine, najavljeni su novi koraci i u Republici Srpskoj.

Početkom iduće godine trebalo bi da počne s radom Zavod za dijalizu i transplantaciju, što pacijentima uliva novu nadu.

Među onima koji su već dobili svoju drugu šansu je Goran Račić iz Banjaluke – čovjek, koji danas slavi dva rođendana. Prošlog mjeseca, proslavio je onaj, kada je zahvaljujući donoru, u grudima zakucalo novo srce.

Prije samo dvije godine, za Gorana Račića iz Banjaluke nije bilo mnogo nade. Srce koje staje više puta. Sumorne prognoze. Crne slutnje. Dani koji prolaze u neizvjesnosti. Ali, onda je uslijedio poziv, koji je bio nova šansa.

– Neki božiji dar ili ne znam ni ja šta je, pojavio se organ, doktor je rekao da se spremam, da naveče idem na operaciju i tako uz božiju pomoć i uz pomoć doktora, koji je uspješno transplantiran. Oporavak je trajao nekih dva mjeseca u bolnici i došao sam potom kući i počeo novi život -kaže Goran Račić.

Život u kojem je Goran vedar i nasmijan. Ponosni otac dvoje djece. Dobar suprug. A prije nekoliko dana, potpuno nevjerovatno za njega, stigao da postane i ponosni djed. Sve to za Gorana nije bilo moguće u Republici Srpskoj. Transplantacije se ne rade. Dostupnost organa je na veoma niskom nivou. Dodatni problem je što svijest o potrebi doniranja organa nije dovoljno razvijena.

– Mislim da se malo priča o tome, ja isto naprosto nisam znao ništa o tome, sve je bilo novo i za mene i donorstvo, naprosto je tabu tema. U evropskim zemljama, pa i tu oko nas u Hrvatskoj, zakon je da je svaki punoljetan stanovnik je potencijalni donor, po zakonu, osim ko se izjasni da neće da bude donor, naprosto izbjegavaju taj momenat kada porodica mora da odluči da u teškim trenucima razmišlja o takvim stvarima – dodaje Goran.

Da bi donorstvo u BiH funkcionisalo, potrebno je da više od 50 odsto stanovništva budu potencijalni donori. Trenutno je potpisano u prosjeku 80.000 donorskih kartica. Da bi BiH postala dio Eurotransplant mreže, uslovi su 10 donora na milion stanovnika. Aleksandar iz Udruženja transplantiranih pacijenata, po pitanju članstva, skeptičan.

– Ja sam ubijeđen da to neće se desiti za našeg života, nažalost ali neće. To da bi se desilo prvo mi moramo biti jedno ministarstvo zdravlja – poručuje Aleksandar iz Udruženja dijaliznih i transplantiranih pacijenata Republike Srpske.

Zavod za dijalizu i transplantaciju u Republici Srpskoj trebao da profunkcioniše početkom naredne godine. Za to vrijeme, koriste se transplantacioni resursi iz Evrope. Ono što je dobra vijest je što za oboljele iz RS kompletne troškove transplantacije u zemlji ili inostranstvu snosi Fond zdravstvenog osiguranja. U Federaciji Bosne i Hercegovine u prošloj godini urađeno je 36 transplantacija, što je najviše u posljednjih deset godina. Broj onih koji čekaju, ostaje nepoznat.

Goran je priliku za novi početak dobio u Srbiji. Njegova priča podsjetnik je da samo jedno “da” može značiti spas nekoliko života. Podsjetnik i da donorstvo nije samo medicinski zahvat, nego najveći čin ljudskosti. No, Goran je izuzetak. Jedan od rijetkih koji je dočekao poziv. Za njegovog mlađeg brata, donor nikada nije pronađen.

– Porodica koja je meni donirala srce je spasila četiri života, njihov sin je nažalost izgubio bitku za život, ali eto živi i kroz mene i ja kažem ovo srce kuca i za mene i za njega i za mog pokojnog brata – poručuje Goran, piše Euronews.

Nastavi čitati

Društvo

UPOZORENJE NA POSKUPLJENJE HRANE: Tri razloga zbog kojih problem ne jenjava

ECB upozorava da su cene hrane u evrozoni od 2022. rasle izuzetno brzo i da i dalje ostaju ključni inflacioni pritisak.

Evropska centralna banka (ECB) upozorila je da cijene hrane u evrozoni već duže vrijeme rastu brže od opšte inflacije, što predstavlja izazov i za domaćinstva i za kreatore monetarne politike.

Dok se ukupna inflacija u zoni evra smirila i približila srednjoročnom cilju ECB-a od 2 odsto, banka navodi da je “inflacija hrane od 2022. godine izuzetna i uporna”. Prema njihovim podacima, prosječna korpa namirnica danas košta trećinu više nego pre pandemije kovida-19, dok su cijene hrane od 2015. godine porasle za više od 40 odsto.

Inflacija u evrozoni je sa rekordnih 10,6 odsto u oktobru 2022. godine pala na 2 odsto u posljednjim mjesecima. Ipak, prema izvještaju Evropske komisije, svaki treći građanin brine da neće moći da priušti hranu koju želi da kupuje. ECB podseća da poskupljenja hrane posebno teško pogađaju domaćinstva sa nižim prihodima, jer hrana zauzima znatno veći udio u njihovim rashodima.

Statistika pokazuje da su cijene govedine, živine i svinjskog mesa od 2015. skočile između 38 i 44 odsto, dok su mlijeko, maslac, kafa, maslinovo ulje, kakao i čokolada u poslednjih šest godina značajno poskupeli. Dodatni pritisak stvaraju klimatske promjene i ekstremni vremenski uslovi – suše u Španiji dovele su do rekordnog rasta cene maslinovog ulja, a loše vremenske prilike u državama izvoznicama poput Gane i Obale Slonovače poskupele su kafu i kakao.

ECB ističe da su događaji povezani sa klimatskim promjenama sve češći i da ozbiljno remete lance snabdevanja hranom. Uz to, rast cijena energije nakon ruske invazije na Ukrajinu, ali i veći globalni i lokalni prihodi, podstakli su potražnju, što dodatno podiže cijene.

Zašto rast cijena hrane zabrinjava ECB
Kupovina hrane je obavezna stavka u potrošnji i zato ima snažan uticaj na percepciju i očekivanja inflacije. Upravo ta očekivanja ECB pažljivo prati, jer su ključna za održavanje cjenovne stabilnosti.

U okviru zvaničnog indeksa HICP, kojim se meri inflacija u evrozoni, cijene hrane trenutno rastu najbržim tempom – 3,2 odsto. Njihov udio u ovom indeksu iznosi oko 20 odsto, što je dvostruko više od udela koji ima energija. Zbog toga poskupljenje hrane, pa čak i proizvoda poput čokolade, kafe ili maslinovog ulja, ima jači efekat na ukupnu inflaciju nego rast cijena energenata.

ECB navodi tri ključna razloga zbog kojih cijene hrane trenutno imaju posebnu težinu:

Otvorio se jaz između kretanja cijena hrane i opšte inflacije, veći i dugotrajniji nego ranije.
Cene hrane značajno oblikuju inflaciona očekivanja, presudna za odluke ECB.
Poskupljenja hrane nesrazmjerno pogađaju siromašnija domaćinstva.
Ako ECB procjeni da je cilj od 2 odsto inflacije ugrožen, moglo bi doći do novog podizanja kamatnih stopa. To bi značilo skuplje kredite, manja ulaganja i slabiji privredni rast u cijeloj evrozoni.

Nastavi čitati

Društvo

BRANKA BRANKOVIĆ, dugogodišnja novinarka iz Banjaluke, PREMINULA JE JUTROS u Univerzitetskom kliničkom centru u Banjaluci

Branka Branković, dugogodišnja novinarka iz Banjaluke, preminula je jutros u Univerzitetskom kliničkom centru u Banjaluci, nakon kratke i teške bolesti.

Brankovićeva je godinama bila prepoznatljiva kao portparol Turističke organizacije Banjaluka, a dugo je bila i dio redakcije “Nezavisnih novina”.

Na posljednjim lokalnim izborima 2024. godine bila je kandidat za načelnika opštine Petrovac.

Redakcija “banjaluka24” upućuje iskreno saučešće porodici naše kolegice Branke Branković.

Nastavi čitati

Aktuelno