Hapšenje predsjednika Venecuele Nikolasa Madura tokom vikenda ponovo je otvorilo pitanja kontrole nad naftnim sektorom južnoameričke zemlje, a investitori moraju da procijene ko će upravljati proizvodnjom i izvozom venecuelanske nafte i da li je moguć oporavak naftne industrije u zemlji.

Za sada, formalna kontrola ostaje u rukama državne kompanije PDVSA, koja upravlja većinom proizvodnje i rezervi u Venecueli, dok strane kompanije posluju kroz partnerstva.

Američki Ševron ima najznačajnije prisustvo kroz zajedničke projekte sa PDVSA, dok su ruske i kineske firme takođe prisutne, ali bez većinskog uticaja, prenosi CNBC.

Akcije Ševrona su danas u trgovini pred otvaranje berzi porasle za 6,5 odsto, a kompanije Ekson mobajl za 3,2 odsto.

Venecuela je nacionalizovala naftnu industriju sedamdesetih godina prošlog vijeka, a proizvodnja je vrhunac dostigla 1997. godine sa oko 3,5 miliona barela dnevno, prenosi Tanjug.

Od tada je pala na procijenjenih 950.000 barela dnevno, od čega se oko 550.000 barela izvozi, što značajno ograničava njen kratkoročni uticaj na globalno tržište.

Analitičari upozoravaju da bi eventualna promjena režima u Karakasu mogla privremeno da poremeti izvoz, jer bi nejasnoće oko upravljanja i plaćanja mogle da dovedu do zastoja u isporukama.

Dodatni pritisak dolazi od američkih sankcija na takozvanu “flotu tankera u sjenci”, što je već natjeralo Venecuelu da smanji proizvodnju.

Uprkos političkom šoku, neposredni rizik po globalno snabdijevanje ocijenjuje se kao ograničen.

Ševron trenutno izvozi oko 150.000 barela nafte iz Venecuele dnevno, što bi moglo da ublaži kratkoročne poremećaje, dok analitičari procjenjuju da bi geopolitička neizvijesnost mogla da doda oko tri dolara po barelu kao kratkoročnu premiju rizika.

Dugoročno gledano, značaj Venecuele leži u njenoj teškoj i sumpornoj nafti, koja je posebno tražena u složenim rafinerijama, naročito u Sjedinjenim Američkim Državama.

Složene rafinerije su napredne rafinerije koje mogu da prerađuju naftu nižeg kvaliteta i da je pretvore u skuplja kvalitetna goriva.

Postoji mogućnost da se vlast u Venecueli promijeni, a sankcije ublaže, ali čak i u tom slučaju bi oporavak naftne industrije u južnoameričkoj zemlji zahtijevao velika ulaganja.

Plan administracije Donalda Trampa da Vašington obnovi venecuelansku naftnu industriju analitičari procjenjuju kao dugoročan i visokorizičan poduhvat, čija bi realizacija mogla da traje godinama i da košta više od 100 milijardi dolara, navodi Blumberg u analizi.

Venecuela raspolaže najvećim potvrđenim rezervama nafte na svijetu, ali naftna infrastruktura je, nakon godina korupcije, nedostatka ulaganja, požara i krađa, u velikoj mjeri devastirana, što čini oporavak izuzetno složenim.

Američki državni sekretar Marko Rubio izjavio je da očekuje snažno interesovanje naftnih kompanija u Sjedinjenim Američkim Državama za venecuelansku tešku naftu, koja je ključna za rafinerije na obali Meksičkog zaliva.

Politička nesigurnost u Venecueli predstavlja značajnu prepreku da nafta iz ove države igra značajniju ulogu na globalnom tržištu, a eksperti upozoravaju da bi kompanije poput Ševrona i Ekson mobajla zahtijevale jasne garancije političke stabilnosti prije nego što se odluče na velika ulaganja, zaključuju američki analitičari.

Sjedinjene Države mogu da povrate sva sredstva utrošena na podršku Ukrajini, pa čak i da ostvare dodatnu dobit kroz dogovore sa Kijevom oko eksploatacije prirodnih resursa, prije svega rijetkih minerala, izjavio je američki predsjednik Donald Tramp na putu iz Vest Palm Biča ka Vašingtonu, nakon što je praznike proveo na svom imanju Mar-a-Lago.

– To nas ništa ne košta. Zapravo, mi zarađujemo novac – rekao je Tramp, govoreći o američkoj podršci Ukrajini.

On je podsjetio da je, kako je naveo, bivši predsjednik SAD Džo Bajden “potrošio 350 milijardi dolara” na pomoć Kijevu.

– Sada sam vratio značajan dio tog novca, jer smo sklopili sporazum o rijetkim elementima – izjavio je Tramp.

On je dodao da SAD očekuju da povrate “značajan dio tog novca, možda čak i sva uložena sredstva, a moguće i više”.

– Sada nam plaćaju – naglasio je Tramp, govoreći o isplatama za američko naoružanje koje se isporučuje Ukrajini.

Govoreći o rješavanju situacije u Ukrajini, Tramp je istakao da ne postavlja nikakve rokove. On je izrazio nadu da će Kijev i Moskva “u jednom trenutku, nadam se ne previše dalekom”, postići primirje.

Sud u Parizu proglasio je danas deset osoba krivim za digitalno nasilje, odnosno onlajn maltretiranje prve dame Francuske Brižit Makron, izrekavši im kazne u rasponu od obavezne obuke o sajber nasilju do uslovnih zatvorskih kazni u trajanju od osam meseci.

Sud je, prenosi “Mond”, naveo da su optuženi objavljivali “posebno ponižavajuće, uvredljive i zlonamerne” komentare, zasnovane na lažnim tvrdnjama o navodnom transrodnom identitetu i navodnoj povezanosti sa pedofilijom.

Optuženi, osam muškaraca i dve žene starosti od 41 do 65 godina, terete se da su putem interneta objavljivali brojne zlonamerne komentare u kojima su netačno tvrdili da je Brižit Makron rođena kao muškarac, kao i da su razliku u godinama između nje i supruga povezivali sa pedofilijom.

Brižit Makron nije prisustvovala prethodnom dvodnevnom suđenju u oktobru.

Njena ćerka Tipen Ozijer svedočila je, kako je navela, “pogoršanju” života majke otkako je sajber-nasilje postalo intenzivnije.

“Ne može da ignoriše užasne stvari koje se o njoj govore”, rekla je Ozijer sudu, dodajući da je uticaj proširen i na celu porodicu.

Neki od optuženih su tvrdili da su njihovi komentari bili humoristični ili satirični i da nisu razumeli zašto se protiv njih vodi postupak.

Ovaj slučaj je usledio nakon višegodišnjih teorija zavere koje lažno tvrde da je Brižit Makron rođena kao Žan-Mišel Trogno, što je zapravo ime njenog brata.

Makronovi su, takođe, podneli tužbu za klevetu u SAD protiv influenserke Kendis Ovens.