Connect with us

Društvo

PORAZNA STATISTIKA! “Potrebno ih uključiti na tržište radne snage”: Oko POLA MILIONA ŽENA u BiH NEMA VLASTITE PRIHODE

Podaci pokazuju da je u BiH svaka druga žena dobi od 15 do 64 godine neaktivna.

Oko pola miliona žena u BiH nema vlastite prihode i njih treba hitno uključiti u tržište radne snage, istaknuto je na okruglom stolu o temi “Prevazilaženje nedostajuće radne snage u privredi kroz jačanje kapaciteta neaktivne ženske populacije”, kojeg je organizovalo Udruženje poslodavaca u Federaciji BiH u saradnji sa Populacionim fondom UN (UNFPA).

Na ovom skupu je istaknuto da su izgradnja vlastitog ljudskog kapitala, unapređenje obrazovnog procesa, osposobljavanje neaktivnog i nezaposlenog stanovništva koje ima ogromne kapacitete, organizacija brige o djeci kroz predškolske ustanove da bi majke imale vremena za osposobljavanje i zapošljavanje, izjednačavanje prihoda žena i muškaraca, samo neka od potencijalnih rješenja za aktuelni problem nedostatka kvalifikovane radne snage u BiH.

Projekt menadžer UNFPA Željko Blagojević rekao je da su potencijalna rješenja i model aktivacije neaktivnih žena na tržištu radne snage, uspostavljanje privatno-javnog partnerstva na organizaciji obuke na radu za nezaposleno i/ili neaktivno stanovništvo mahom žene, saopšteno je iz Udruženja poslodavaca.

On je predstavio učesnicima okruglog stola rezultate istraživanja prema kojim je u BiH prisutan pad broja mladih ljudi, populacija je sve starija, ljudi sve kasnije dobijaju djecu.

“Prosječna starost stanovništva u BiH 1996. godine bila je 33 godine, a danas su to 42 godine i to na adekvatan način pokazuje starenje stanovništva. Projekcije urađene sa statističkim agencijama govore da će u 2070. godini prema postojećim trendovima imati maksimalno 1,5 miliona ljudi. Broj starijih i radno sposobnih će se vrlo brzo izjednačiti”, naglasio je Blagojević.

Kada je riječ o zapošljavanju, kao jedan od ključnih problema, Blagojević je istakao neaktivnost stanovništva.

“Poslodavci su u potrazi za radnom snagom. Imamo veliku razliku kada je u pitanju zapošljavanje između muškaraca i žena. Tokom pandemije virusa korona došlo je do naglog skoka nezaposlenosti kod žena. Podaci pokazuju da je u BiH svaka druga žena dobi od 15 do 64 godine neaktivna”, istakao je on.

Prema njegovim riječima, ovaj problem dijelom je moguće riješiti kroz organizovanje obuke na radu u trajanju od šest mjeseci za osnovna zanimanja u saradnji sa realnim sektorom, isplata minimalne (bruto) plate za vrijeme trajanja obuke što bi bila obaveza institucija vlasti, kao i uključivanje stanovništva već od 18 godina starosti kroz dualno obrazovanje.

Direktor Udruženja poslodavaca Mario Nenadić rekao je da ovo udruženja želi pokrenuti razgovore o donošenju populacione strategije u BiH.

“Na osnovu podataka koji su nam prezentovani, očigledno je da je to neophodno ukoliko želimo razvoj privrede, jačanje tržišta radne snage, viši standard građana”, istakao je Nenadić.

(Srna)

Društvo

PODRINJE I BIRAČ PAMTE ZVJERSKI UBIJENE SRBE: 33 godine od zločina

U Bratuncu će ovog vikenda, u subotu, biti obilježene 33 godine od zločina nad 3.267 Srba iz srednjeg Podrinja i Birča, počinjenog tokom proteklog rata.

Pomen stradalima služiće patrijarh srpski Porfirije, u prisustvu visokih zvaničnika Srpske i Srbije. U Republici Srpskoj je u ovu subotu dan žalosti.

Vinko Lale, predsjednik Udruženja logoraša regije Birač, rekao je da kultura sjećanja na stradale u srednjem Podrinju i Birču mora obuhvatiti pamćenje mučenja, torture i ubistava Srba u srebreničkim logorima, te zatvaranje i iživljavanje nad djecom, trudnicama i starcima.

Lale navodi jedinstven slučaj da su u logor “pilićarnik” bili zatvoreni svi stanovnici srpskog sela Čumavići i okolnih zaselaka kod Srebrenice, koji su prvi popaljeni pod komandom Nasera Orića početkom maja 1992. godine. Tu su, dodaje Lale, bila djeca, trudnice, starci i nad njima su se iživljavali svi koji nisu imali časti i karaktera.

“Poznati su zločinački primjeri da su na panjeve stavljali glave dvogodišnje djece i izvodili roditelje da kažu koje će da zakolju, a koje da ostave”, podsjeća Lale i ističe da niko nije odgovarao za zločine počinjene u tim logorima.

Govoreći o torturama u srebreničkim logorima za Srbe, Lale je ukazao i na primjer iz februara 1993. godine, kada je jedna grupa logoraša dovedena u magacin teritorijalne odbrane, gdje su danima mučeni i premlaćivani tako da ih je šest podleglo tim zvjerskim iživljavanjima pripadnika Armije RBiH.

Lale navodi da su, prema svjedočenju preživjelih, Kostadina Popovića iz Kravice i još neke ubili bukovim cjepanicama. Naglašava da su tu tučeni i mučeni i maloljetnici, te napominje da je više od desetoro srpske djece bilo u logorima u Srebrenici, ne računajući djecu koja su bila u logoru “pilićarnik” u Potočarima.

Brano Vučetić iz Bratunca, koji je kao ranjeni devetogodišnjak bio zatvoren u logoru u Srebrenici, rekao je da za ubistvo njegovih roditelja i maloljetnog brata, kao i još 46 djece iz regije Birač, niko još nije odgovarao, što se nikada ne smije zaboraviti.

“Ne mogu zaboraviti svoje roditelje i brata. Preživio sam da njegujem sjećanje na njih. Da im prislužujem svijeće i pričam svojoj i drugoj srpskoj djeci o našem stradanju. Neka znaju i da se čuvaju”, ističe Vučetić.

Njegovo visokopreosveštenstvo mitropolit dabrobosanski i arhiepiskop sarajevsko-srebrenički Hrizostom izjavio je da je srednje Podrinje i Birač jedno od područja najstravičnijih stradanja srpskog naroda.

“Više nećemo dopustiti političkim i istorijskim mešetarima da srpskom narodu nametnu zaborav, već ćemo, ako Bog da, podignuti Memorijalni centar u Bratuncu sa spomen-crkvom i spomenikom koji će za sva vremena podsjećati kako nas Srbe, tako i druge koji prolaze kroz Podrinje i Birač, da je srpski narod upravo najstradalniji narod na području ove regije”, naglasio je mitropolit dabrobosanski u intervjuu za Srnu.

Fotografije 600 ubijenih i poginulih Srba, većinom civila, iz bratunačke i srebreničke opštine, prije nekoliko dana su postavljene pored puta od Bratunca prema Srebrenici sa ciljem da svi koji ovih dana dolaze u Potočare i Srebrenicu vide i uvjere se da su ovdje počinjeni zločini nad srpskim civilima.

Postavljanje fotografija organizovali su članovi organizacija porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih srpskih civila iz ove dvije opštine, a njima se pridružila i predsjednica ove organizacije na republičkom nivou Isidora Graorac.

Graorčeva je istakla da fotografije potvrđuju da su ti ljudi postojali, da imaju imena i prezimena, ali da za njihova stradanja niko nije procesuiran. Predsjednik Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Srebrenice Branimir Kojić rekao je da je ovo put srpskog vapaja i poruka svima koji ovuda prođu da se još jednom uvjere u istinu o velikom srpskom stradanju u ovoj regiji.

Nastavi čitati

Društvo

DAN ŽALOSTI U RS: Na svim institucijama Republike Srpske zastave će danas biti spuštene na pola koplja

U Republici Srpskoj je Dan žalosti povodom obilježavanja 33 godine od muslimanskog zločina nad Srbima u srednjem Podrinju i Birču, gdje je stradalo 3.267 Srba tokom Odbrambeno-otadžbinskog rata.

Odluku o proglašenju Dana žalosti donijela je Vlada Republike Srpske.

Na svim institucijama Republike Srpske zastave će danas biti spuštene na pola koplja, sve kulturne manifestacije će biti otkazane, a sportski događaji prilagođeni Danu žalosti.

Nastavi čitati

Društvo

NEMA DA FALI! Evo koliko koštaju obroci za zatvorenike u Banjaluci

Kazneno-popravni zavod Banjaluka ne puni medijske stupce spektakularnim pričama iz zatvora, ali zato troškovi hrane svakako zaslužuju pažnju. Jer, hraniti pritvorenike i osuđenike nije ni malo jeftino.

Kazneno-popravni zavod Banjaluka odlučio je tako da nabavi svježe i konzervirano voće i povrće koje će koštati više od 130.000 KM godišnje.

Tender je bio otvoren, javila su se dva ponuđača, a posao je na kraju dobila firma „Trnisa“ iz Laktaša. Ugovor traje tri godine, a ukupna vrijednost je 380.710 maraka bez PDV. Kad se sve podijeli, dolazimo do cifre od oko 127.000 KM godišnje i to bez PDV.

Samo za voće i povrće. Ali to je tek dio menija.

U martu ove godine, KPZ Banjaluka je sklopio još jedan trogodišnji ugovor i to sa firmom „Novo-teks“ iz Banjaluke, ovaj put za nabavku hrane. Ugovor vrijedan 1.709.400 KM bez PDV pokriva ostatak kuhinje: meso, hljeb, mliječne proizvode, suhomesnate proizvode i sve ono što zatvorska trpeza (ipak) podrazumijeva.

Kad se sve sabere, dolazimo do cifre od više od 2 miliona maraka za tri godine. To znači da nas zatvorska ishrana u Banjaluci godišnje košta preko 620.000 KM.

Naravno, ovdje ne govorimo o luksuzu, već o osnovnim obrocima koji moraju zadovoljiti zakonom propisane standarde ali i dalje, cifra nije mala.

Treba imati na umu da se u zatvorskom restoranu hrane i zaposleni, ali najveći dio ovog iznosa ipak otpada na potrebe osuđenika i pritvorenika. I tako, dok se na slobodi mnogi pitaju kako spojiti kraj s krajem, iza zatvorskih zidina, makar kad je riječ o tanjiru, stvari izgledaju prilično stabilno, prenosi Srpskainfo.

Jer zatvorski život možda i nije lak, ali ni džabe ne dolazi. Bar ne poreskim obveznicima.

Nastavi čitati

Aktuelno