Dug veći od 50.000 maraka prema Poreskoj upravi Republike Srpske imaju 954 preduzeća, a listu deset najvećih dužnika predvode propale firme u stečaju, od kojih novac, prema riječima stručnjaka, u najvećoj mjeri nikada neće biti naplaćen.

Riječ je, navedeno je u odgovoru Ministarstva finansija RS na poslaničko pitanje o dugovanjima za poreze i doprinose, uključujući i dug po osnovu dospjelih, a neplaćenih rata reprograma, kao i obaveze koje su obuhvaćene postupcima stečaja i likvidacije zaključno sa 1. junom ove godine.

Iz liste dužnika vidljivo je da deset najvećih dužnika, od kojih je osam u stečaju, duguje oko 77 miliona maraka.

Najveći iznos duga ima Fabrika cijevi “Unis” iz Dervente u stečaju, čije su neplaćene obaveze prema Poreskoj upravi teške 16,19 miliona maraka. Na drugom mjestu je preduzeće “Dobojputevi”, takođe u stečaju, koje je dužno 11,7 miliona KM, dok treća neslavna pozicija pripada kompaniji “Nova forma” iz Doboja, koja duguje 9,13 miliona.

Prema podacima objavljenim na sajtu Narodne skupštine RS višemilionska dugovanja imaju i propala preduzeća “Neimarstvo” Trebinje, zatim “Farmland” Nova Topola, “Unigrad” Istočna Ilidža, “Mehanika” Zvornik, Rudnik olova i cinka “Sase” Srebrenica te “FMSH” Pale. Među deset najvećih dužnika je i preduzeće “Budućnost” iz Šamca.

Među poreskim dužnicima ima i preduzeća koja su u procesu likvidacije, između ostalog, tu je Institut za urbanizam, građevinarstvo i ekologiju RS čije neplaćene obaveze dostižu 2,6 miliona KM, kao i ŽGP “Doboj”, koji duguje 2,4 miliona maraka.

Višegodišnja stečajna upravnica Dosta Baraković rekla je za “Glas” da praksa pokazuje da, kada su u pitanju propala preduzeća, ogroman iznos sredstava nikada ne bude naplaćen.

– Vrlo rijetko se desi da u potpunosti budu izmirena sva potraživanja nakon prodaje imovine, budući da se stečaj otvori obično kada preduzeće bude opterećeno velikim dugovima. Pitanje je zašto Poreska uprava dozvoli gomilanje obaveza i na vrijeme, to jest blagovremeno ne pokrene prijedlog za pokretanje stečaja, jer su obično oni ti koji ostanu u velikom dijelu nenamireni – istakla je Barakovićeva.

Ona je pojasnila da se sva nenamirena dugovanja nakon zaključenja stečaja i brisanja preduzeća iz registra otpisuju.

– Stečajni upravnik po okončanju stečaja dužan je Poreskoj upravi da dostavi odjavu JIB-a i pravosnažno rješenje o zaključenju da bi oni na osnovu toga izvršili otpis nenaplaćenih obaveza. U praksi se dešava da stečajni upravnici to ne urade pa se godinama vode dugovanja preduzeća koja su ugašena. To su tehničke stvari koje se ne završe do kraja – pojasnila je Barakovićeva.

I ekonomista Marko Đogo saglasan je da veliki iznos dugovanja nikada neće biti naplaćen.

– Problem je nedostatak kapitalističke kulture. Osnova savremenih privrednih sistema je da nema privilegovanih kada je u pitanju plaćanje poreza. Mi još imamo varijantu socijalne države gdje se dopušta da preduzeća za koja se smatra da su od strateškog značaja godinama gomilaju dugove. Država, kako bi izašla radnicima takvih firmi u susret, to dopušta, što je pogrešno, jer akumulira probleme do nivoa kada oni postanu do te mjere veliki da se ne mogu ni sanirati. Firme koje imaju milionska dugovanja trebalo je davno ugasiti – kazao je Đogo.

Bankarski sistem

Marko Đogo kaže da bankarski sistem ni izbliza ne pogađaju problemi poreskog sistema, zbog jasnih pravila.

– Čim se 30 dana kasni sa uplatom u bankama se pali alarm, nakon 90 dana to je već problem, a sa 270 dana se novac isknjiži na teret vlastitog kapitala. Preduzeće godinama ne plati porez i to se vodi kao dug koji se mora naplatiti što nije realno – kazao je Đogo.