Connect with us

Svijet

PORODICA ŠEFA VAGNERA: Majka i žena vlasnice brojnih firmi, SIN RATOVAO

Šef ruske plaćeničke grupe Vagner Jevgenij Prigožin navodno je poginuo u srijedu uveče kad se u Tverskoj oblasti blizu sela Kuženkino srušio privatni avion “embraer legasi” na liniji Moskva – Sankt Peterburg.

Dok se o šefu Vagnera već dosta toga zna, manje toga je poznato u vezi njegove porodice koju je ostavio za sobom.

Ko su članovi Prigožinove porodice?
On je – ili je bio – oženjen i ima troje djece. Prigožinova supruga je Ljubov Valentinovna Prigožina, koja je takođe imućna (neto bogatstvo njenog muža procijenjeno je na milijardu dolara).

Ljubov je farmaceutkinja koja posjeduje butike poznate kao “Muzej čokolade” u Sankt Peterburgu, piše portal Thedistin.com. Ona je 2012. otvorila banju “Kristal” u Sankt Peterburgu koja je sljedeće godina osvojila priznanje “Savršenog banjskog projekta”. Posjeduje kompanije “Nju tehnolodžis SPA LLC” i “Agat”, dio grupe “Konkord”.

“Fajnenšel tajms” piše da je Ljubov igrala “različite uloge” u poslovnom carstvu svog muža, zajedno sa drugim članovima porodice. Prigožinova djeca su, navodi list, sva imala akcije u očevim kompanijama, pri čemu se se one često mijenjale između njih.

Prigožinova djeca
Starija kćerka Polina je 2019. bila akcionar u ruskoj kompaniji “Lahta plaza”, koja se u martu 2022. našla pod američkim sankcijama. Sada je pod kontrolom Prigožinovog sina Pavela.

“Lahta plaza” je, prema korporativnim dokumentima, dijelila revizora i broj telefona sa ruskim kompanijama koje su isporučivale tešku industrijsku opremu rudarskim i šumarskim kompanijama u Africi koje su kasnije sankcionisane od SAD i EU kao paravan Vagnera.

Polina je prvo dijete Prigožina. Rođena je 1992, dok je sin Pavel rođen ili 1996. Ili 1998. Mlađa kćerka Veronika rođena je 2005.

“Fajnenšel tajms” (FT) piše da je plavokosa ruska tinejdžerka koja se amaterski takmičila u skupom sportu, jahanju sa preponama, u mediteranskom odmaralištu Oliva blizu Valensije 20. februara 2022. – četiri dana prije invazije na Ukrajinu – upravo bila Veronika Prigožina.

Jahala je sivog konja Dithara i završila četvrta sa nagradom od 50 evra. I Polina se takmičila na međunarodnim konjičkim disciplinama iako je njen otac bio pod sankcijama, navodi list.

Takmičenja van Rusije
Podaci Međunarodne federacije za konjičke sportove (FEI) pokazuju da su Veronika i Polina od 2014. učestvovale na stotinama takmičenja van Rusije: u Njemačkoj, Francuskoj, Portugalu, Italiji, Belgiji i Španiji. Nijedan od konja koje su jahale na tim takmičenjima nisu bili registrovani na Prigožinovo ime u FEI.

Pol Hendriks, belgijski veterinar, 2015. prodao je konja Kazapiloka čovjeku koji je bio u društvu Poline. Prigožin i njegova porodica tada nisu bili pod sankcijama, navodi FT. Ali, Polina je jahala Kazapiloka 60 puta na međunarodnim konjičkim takmičenjima od prve pojave u italijanskom gradu Areco 2018, dakle nakon što je njen otac sankcionisan.

Krajem 2019, pored sankcija na Prigožinovu ličnu imovinu, uključujući privatni avion, skoro svi konji koje su jahale njegove dvije kćerke iznenada su ponovo registrovani u Ruskoj konjičkoj federaciji na imena drugih ljudi, prema podacima FEI. Među njima je bio i Kazapiloko.

Polina je nakon toga nastavila da se takmiči sa tim konjem u Španiji i Portugalu i nijedan drugi jahač nije se takmičio sa Kazapilokom otkako je ona počela.

Pavel se borio za Vagner u Siriji
O Prigožinovom sinu Pavelu se malo toga zna. SAD su prošle godine rekle da su Polina, Pavel i supruga Ljubov igrali “različite uloge” u Prigožinovom poslovnom carstvu, koje ima koristi od “njegovog favorizovanog statusa u ruskoj eliti”.

Pavel se, prema objavama svog oca na društvenim mrežama, borio za Vagner u Siriji i dobio je priznanje grupe “crni krst” za vojne usluge.

Početkom juna na društvenim mrežama pojavio se snimak na kojem su, prema tvrdnjama savjetnika u ukrajinskom MUP-u Antona Geraščenka, Pavel i Veronika Prigožin.

Snimljeni su kako pjevaju pjesmu u kojoj sebe nazivaju elitom i oligarsima, dok drugi mole za novčiće i ribaju podove”, tvrdi Geraščenko.

Da je video autentičan potvrdio je i sam Prigožin. Tvrdio je da je snimljen u ljeto 2022. i da je video i fotografije ukralo posebno “sajber” odheljenje ruskog ministarstva odbrane, napisao je Geraščenko.

Prigožinova majka Violeta
Osim Prigožina, njegove supruge, Poline i Pavela, na meti zapadnih sankcija je i njegova majka Violeta, bivši ljekar i “trenutni zakoniti vlasnik” firmi “Konkord menadžment i konsultacije” od 2011, “Etalona” od 2010. i “Kreda”, prema javno dostupnim podacima.

FT piše da je Violeta krenula na časove iz slikanja 2017. sa svojih 77 godina, a da je godinu dana kasnije otvorila sopstvenu umjetničku galeriju “Boje života” u centru Sankt Peterburga. Ubrzo je izlagala svoje slike, držala otvaranja i privlačila pažnju medija. Državni Kanal 1 se divio njenoj transformaciji u svijet umjetnosti preko noći.

“Nije mogla da sjedi besposleno i našla je ne samo hobi već novi poziv”, naveo je kanal u izvještaju.

U martu je Violeta, koja sada ima 83 godine, ostvarila neočekivanu pobedu na evropskom sudu. Njeni advokati su ubijedili sudije prvog vijeća Opšteg suda EU u Luksemburgu da ona nema ekonomskih veza sa svojim sinom ili njegovom primarnom kompanijom “Konkord”.

Restrikcije protiv nje su ukinute i Savjet EU je morao da plati njene sudske troškove. Ali, FT piše da korporativna dokumenta i računi Violetine galerije otkrivaju nekoliko preklapanja između njenog i posla njenog sina.

Tako je 2021. reviziju galerije vršila mala kuća “Aksent” iz Sankt Peterburga, koja je takođe revizor za skoro sve kompanije Jevgenija Prigožina, uključujući entitete koji čine “Konkord”, kao i više porodičnih firmi za nekretnine. Najmanje dvije trećine njenih klijenata je povezano sa Prigožinom, navodi list.

Dok presuda evropskog suda ne mora da bude posljednja riječ – Brisel se može žaliti u roku od dva mjeseca – postojeće sankcije protiv Prigožinove porodice su već imale posljedice: njegove kćerke više ne mogu da se takmiče u jahanju po Mediteranu. Njihovi konji više se ne pojavljuju na međunarodnim takmičenjima. U martu 2022. je FEI zabranila učestvovanje jahača iz Rusije i Bjelorusije na njegovim dešavanjima.

A Violeta je u međuvremenu nastavila da izlaže svoje slike u svojoj galeriji.

Smrt Prigožina
Avion u kom se nalazio Prigožin srušio se u regionu Tver dok je letio između Moskve i Sankt Peterburga. Na snimku objavljenom na internetu očigledno se vidi kako mali mlaznjak vuče oblak dima prije nego što je udario u zemlju i izbio u plamen.

Vodeći istraživački novinar o ruskim temama Hristo Grozev prije samo 10 dana dao je izjavu u kojoj je precizirao da će u roku od šest mjeseci ili će Prigožin biti mrtav ili će se desiti još jedan državni udar.

Medijski kanali povezani sa Vagnerom brzo su sugerisali da je ruska protivvazdušna raketa oborila avion.

Vođa Vagnera Jevgeniji Prigožin postao je poznat svjetskoj javnosti nakon uloge njegove plaćeničke grupe u ratu u Ukrajin, prenosi Blic

Svijet

ZELENSKI TRAŽI SLAMSKU SPASA “Ključno je jedinstvo Evrope, Ukrajine i SAD”

Ukrajinski predsednik Volodimir Zelenski izjavio je danas nakon sastanka sa liderima Velike Britanije, Francuske i Nemačke u Londonu, da je ključno “jedinstvo između Evrope i Ukrajine, kao i jedinstvo između Evrope, Ukrajine i Sjedinjenih Američlih Država”. “Zahvalan sam liderima Velike Britanije, Francuske i Nemačke, Kiru Starmeru, Emanuelu Makronu i Fridrihu Mercu, na organizovanju sastanka i na svakom njihovom ličnom doprinosu na putu ka postizanju mira. Danas smo vodili detaljnu diskusiju o našem zajedničkom diplomatskom radu sa američkom stranom, uskladili zajednički stav o važnosti bezbednosnih garancija i rekonstrukcije i dogovorili se o sledećim koracima”, rekao je Zelenski u objavi na platformi X.

On je dodao da je na sastanku Koalicije voljnih “vođena posebna diskusija o daljoj odbrambenoj podršci Ukrajini”. “Zahvalan sam liderima na njihovoj spremnosti da stanu uz naš narod i pomognu nam na putu ka približavanju mira. Garantovanje prave bezbednosti je uvek zajednički izazov i zajednički napor. Hvala vam na podršci”, zaključio je Zelenski.

U Londonu je danas iza zatvorenih vrata održan sastanak Zelenskog sa Starmerom, Makronom i Mercom, na kojem se razgovaralo o američkom mirovnom planu za Ukrajinu.

(Tanjug)

Nastavi čitati

Svijet

ŠTA TRAMP ŽELI OD BALKANA, BiH, Dodika i Republike Srpske

Bijela kuća objavila je svoju strategiju nacionalne sigurnosti, najvažniji dokument koji se odnosi na spoljnu politiku i bezbjednost onako kako je vidi Donald Tramp, predsjednik Amerike.

Zanimljivo je da su odnosi Beograda i Prištine u samom uvodnom paragrafu ovog dokumenta kao primjer Trampovog spoljnopolitičkog angažovanja u rješavanju svjetskih sukoba, iako i dalje nije jasno na šta se sprečavanje rata između Srbije i Kosova tačno odnosi, pogotovo što je navedeno da je taj spoljnopolitički uspjeh Tramp postigao tokom prvih osam mjeseci drugog predsjedničkog mandata.

Iako se BiH ne spominje, prvi put se može jasno vidjeti koji je interes Trampove administracije u BiH, s obzirom na to da se kao nikada do sada Bijela kuća obrušila na EU kao političku organizaciju za koju tvrde da uništava vitalnost evropskih država, evropske ekonomije, kulture i tradicije.

“EU i druga transnacionalna tijela potkopavaju političku slobodu i suverenitet, migracijske politike koje transformištu kontinent i stvaraju sukobe, uz cenzuru slobode govora i suzbijanje političke opozicije, smanjenje nataliteta i gubitak nacionalnih identiteta i samopouzdanja. Ukoliko se sadašnji trendovi nastave, kontinent će biti neprepoznatljiv za 20 godina, ili manje. Kao takve, daleko je od očiglednog hoće li određene evropske zemlje imati dovoljno jake ekonomije i vojske da ostanu pouzdani saveznici”, navedeno je u ovom dokumentu.

U više navrata spominje se poštovanje suvereniteta, kulturnog i istorijskog nasljeđa drugih država, kao i potreba da se Amerika kroz svoju tehnologiju, meku moć i bezbjednosni faktor nametne kao njihov prirodni saveznik.

Iz ovog pasusa, ali i iz nekoliko drugih koje nismo imali mjesta da ovdje citiramo, čini se da Amerika uslovljava NATO podršku Evropi njenim usklađivanjem s američkim vrijednosnim pogledima, ili barem prema onom što Tramp i njegovi saveznici vide kao ključne američke vrijednosti – hrišćanske, kulturološke, orijentisane ka fosilnim gorivima, smanjenju regulativa, posebno u oblasti zelenih tehnologija i uklanjanju barijera za razvoj visokotehnološkog sektora, poput vještačke inteligencije, najnovijih čipova i velikih data centara.

Čini se da se iz toga može vidjeti odakle interes ljudi oko Trampa za Republiku Srpsku i Milorada Dodika, predsjednika SNSD-a. Kao dio BiH, čija populacija je najskeptičnija prema evropskim integracijama, RS može poslužiti kao ideološka podloga Trampovim argumentima da je EU nešto što Evropljani, u suštini, odbacuju, ali im se nameće sa strane kao model koji moraju bezuslovno prihvatiti. Gledano kroz tu prizmu, može se zaključiti da je Trampova administracija sasvim zadovoljna činjenicom da su bh. evropske integracije zaglavljene, odnosno da Brisel, iz njihove perspektive, ne može motivisati bh. narode i njihove političare da se kreću ka evropskim integracijama.

Amerika snažni geopolitički akcent stavlja na svoju globalnu energetsku dominaciju, koju želi iskoristiti i za širenje svog uticaja u Evropi i potkopavanje kineskog. Energetika, ali isključivo u vidu promovisanja fosilnih goriva, čini značajan dio prioriteta u američkom geopolitičkom pozicioniranju.

Ono što čini određeni paradoks u američkom odnosu prema Srpskoj je činjenica da Rusija i dalje uživa visoki ugled među njenom populacijom, dok je Tramp, suprotno onom što se obično misli na zapadnom Balkanu, negativno orijentisan prema Rusiji, koju vidi isključivo kao globalnu nuklearnu silu koju ne može ignorisati, već s kojom se mora podijeliti geopolitička odgovornost na evropskom kontinentu, ali bez mogućnosti upliva u evropske odnose, jer smatra da su evropske zemlje prirodni američki, a ne ruski saveznik.

“Evropski saveznici uživaju značajnu prednost u tvrdoj sili nad Rusijom po gotovo svim mjerilima, osim nuklearnog oružja. Kao rezultat ruskog rata u Ukrajini, evropski odnosi s Rusijom su sada duboko narušeni, a mnogi Evropljani smatraju Rusiju egzistencijalnom prijetnjom. Upravljanje evropskim odnosima s Rusijom zahtijevaće značajan diplomatski angažman SAD-a, kako bi se ponovo uspostavili uslovi strateške stabilnosti širom evroazijskog kopna, tako i da bi se ublažio rizik od sukoba između Rusije i evropskih država”, navedeno je u ovom dokumentu.

Sudeći po strategiji, ono što se u narednom periodu može očekivati je očuvanje odnosa sa Evropom, uz očekivanje da će Evropa preuzeti veću odgovornost za vlastitu odbranu kroz zajedničku NATO bezbjednosnu arhitekturu, o čemu smo pisali u više navrata ranije, ali i pokušaji potkopavanja EU kao političke institucije.

Da će to ići prilično teško, priznaje se, mada indirektno, i u samom dokumentu, jer se u nekoliko navrata govori o ključnoj važnosti Evrope za ostvarenje geopolitičkih ciljeva Amerike, posebno kada je u pitanju Kina, koju Amerika vidi kao najvažnijeg rivala. Drugim riječima, Americi treba EU kao snažan oslonac u odnosima s Kinom, ali istovremeno je želi potkopati, jer se ne poklapa s američkom ideološkom vizijom. Koja će struja pobijediti, ovisiće ne samo od političkih odnosa u Americi i rezultata američkih međuizbora naredne godine, već i od mudrosti evropskih institucija kako će balansirati odnos između Brisela i glavnih gradova zemalja članica.

Nastavi čitati

Svijet

EVROPA IMA NOVI PLAN ZA IDUĆU GODINU! Preseljenje 21.000 azilanata i solidarni doprinosi

Evropska unija planira da 2026. reorganizuje raspodjelu hiljada azilanata, a zemlje koje su do sada primile manje ljudi trebalo bi da prihvate azilante ili da uplate finansijske doprinose, piše Špigel.

Prema odluci ministara unutrašnjih poslova EU na sastanku u Briselu, u okviru Evropske unije bi trebalo da bude preseljeno 21.000 tražilaca zaštite.

Finansijski doprinosi i manja sredstva

Pored toga, manje opterećene zemlje EU, u okviru mehanizma solidarnosti predviđenog evropskom reformom azila iz 2024. godine, trebalo bi da obezbijede 420 miliona evra.

U samoj reformi azila predviđeno je preseljenje najmanje 30.000 azilanata i izdvajanje 600 miliona evra godišnje. Pošto reforma stupa na snagu tek u julu 2026. godine, zemlje EU su se dogovorile o ukupno manjim doprinosima za taj period.

Kome treba pomoć, a ko mora da doprinese?

U analizi Evropske komisije, zemlje koje će naredne godine imati pravo na solidarnost drugih država EU zbog visokog migracionog pritiska su: Grčka, Kipar, Španija i Italija.

Zemlje koje će po novim pravilima vjerovatno morati da prime azilante iz drugih država ili daju druge doprinose solidarnosti su: Švedska, Portugal, Mađarska, Rumunija i Luksemburg.

Broj novih azilanata unutar EU, kao i u zemljama koje nijesu članice (Norveška i Švajcarska), u prvih šest mjeseci ove godine ukupno je opao.

Do kraja juna u grupi od 29 država (EU plus) registrovano je ukupno 399.000 novih zahtjeva, što je smanjenje za 114.000 ili 23 odsto u poređenju sa prvim polugodištem 2024. godine.

 

Nastavi čitati

Aktuelno