Iako pred Vladu FBiH još nisu stigle izmjene Zakona o PIO, već se spekuliše o mogućim rješenjima koja su poprilično podijelila javnost, ali i same penzionere unutar Federacije BiH, koji jedan dan hvale, a drugi dan negoduju zbog predloženih rješenja.

Ono što im svima odgovara je to što bi u slučaju usvajanja izmjena Zakona o PIO FBiH penzije od 1. januara značajno porasle i što bi se, za razliku od sadašnjeg stanja, usklađivale najmanje dva puta godišnje po formuli koja uključuje rast prosječne plate i rast prosječnih cijena. Trenutno, penzije se usklađuju po rastu BDP-a koji je, po pravilu, minimalan i koji ne odražava stvarni rast troškova života.

“Zadovoljni smo i saglasni s predloženim izmjenama i dopunama Zakona o PIO uz primjedbu i molbu da se umjesto predviđenog brisanja člana 80. u postojećem zakonu, koji se odnosi na vanredno usklađivanje, to drugačije formuliše, odnosno, da se uvede mjera u vidu novčanog dodatka penzionerima svake godine u decembru na osnovu ekonomskih pokazatelja, i naravno, posebne odluke Vlade FBiH”, rekao je nedavno Redžo Mehić, predsjednik Saveza udruženja penzionera FBiH.

Ipak, sa druge strane, Mustafa Trakić, član Upravnog odbora Saveza udruženja penzionera Federacije BiH i predsjednik Saveza udruženja penzionera Zeničko-dobojskog kantona, rekao je kako penzioneri iz ovog kantona neće podržati izmjene Zakona o PIO prema kojima bi budući penzioneri sa 15 godina staža i 65 godina života imali 390 KM penziju, a sada je ta penzija 599 KM.

Inače, osim usklađivanja penzija dva puta godišnje i nove formule po kojoj se penzije usklađuju, najveća novina je izmjena člana 81, koji uvodi šest nivoa minimalne penzije.

Prema tim izmjenama, penzioneri sa 15 godina staža i 65 godina života, ako izmjene budu usvojene, imali bi 390 KM penzije, za razliku od dosadašnjih 599 KM. Dalje za 15 i više godina radnog staža, a manje od 20 godina penzija ne može biti niža od 60 odsto od prosječne penzije u FBiH iz decembra prethodne godine. Trenutno, prosječna penzija iznosi 651 KM, 60 odsto od tog iznosa bilo bi takođe 390 KM. Treba naglasiti da, prema trenutnom zakonu, ko ode u penziju ima penziju od 599 KM. Za 20 i više godina staža, a manje od 25 godina, penzija ne može biti niža od 65 odsto prosječne penzije u FBiH, a što prema sadašnjoj računici iznosi 423 KM. Za 25 i više godina staža, a manje od 30 godina najniža penzija ne može biti ispod 70 odsto prosječne penzije, što je trenutno oko 456 KM. Za 35 i više godina staža, a manje od 40 godina, najniža penzija iznosila bi 85 odsto prosječne odnosno 553 KM. Za 40 i više godina staža najniža penzija bila bi 95 odsto od prosječne penzije u Federaciji BiH, što bi iznosilo oko 618 KM.

Izmjenama i dopunama Zakona o PIO ništa se ne bi promijenilo ni za penzionere sa srazmjernim penzijama koje su vrlo često i niže od zakonom zagarantovanih. Radi se o penzionerima koji su samo dio svog radnog staža proveli u FBiH i za to dobijaju penziju, dok još novca dobijaju iz fondova gdje su radili. U FBiH se pravdaju da nemaju kompletne podatke o primanjima penzionera sa srazmjernim penzijama, i zbog toga su ih nedavno izuzeli i iz dodjele pomoći koja se kretala od 50 do 200 KM. Preko 30.000 penzionera iz FBiH nije dobilo tu pomoć upravo iz razloga što u Fondu PIO/MIO FBiH kažu da ne raspolažu podacima kolike “ukupne” penzije primaju korisnici srazmjernih penzija i zbog toga im nisu mogli isplatiti pomoć.

“Mi penzioneri kažemo da ne mogu penzioneri živjeti sa 600 KM i nije naš interes da imamo buduće penzionere na 400 KM. Ako se mi borimo za srazmjerne penzije koje iznose sada nekih 400 KM, kako da se slažemo da ljudi žive od 390 KM. Nema od toga ništa, to neće proći. Neće dobiti podršku penzionera, ali moraju se razdvojiti penzioneri sa 40 godina staža od onih koji imaju 15-20 godina, pa neka oni traže načina, ali ne mogu ovako uništiti ljude. Što bi neko imao 400 KM, a mi kažemo da ne možemo živjeti od 600 KM, ali neka to kaže i Ekonomsko-socijalni savjet za teritoriju FBiH”, rekao je Trakić, a prenose federalni mediji.

Podsjećanja radi, Savez udruženja penzionera FBiH donio je odluku o organizovanju štrajka 27. oktobra, međutim i tu su mišljenja podijeljena, jer s jedne strane su oni koji su spremni da ne organizuju taj štrajk u slučaju da dobiju garancije da će novi zakon stupiti na snagu od 1. januara 2026. godine, dok su sa druge strane oni koji kažu da taj štrajk treba održati.

Na društvenim mrežama proteklih dana povela se žustra rasprava o isplativosti odlaska u Njemačku i o tome kolika plata je dovoljna za dostojanstven život.

Sve je počelo objavom jednog radnika iz Doboja koji poručuje:

“Ajde molim te napiši tamo za ove što hoće u Njemačku da im se ne isplati dolaziti ispod 3.500 evra plate. Možeš ti raditi i za 2.700 evra, ali to je robija! Ja čekam da otplatim kredit i nazad za Doboj, dosta mi je svega!”.

Njegov stav izazvao je mnoštvo komentara, od podrške do oštrih kritika.

Jedan od komentara glasi:

“A u Doboju ćeš raditi ne za 2.700 nego za 700 evra. Prve radne liste dižete kredite da kupite auto i onda kukate kako je teško…”

Drugi dodaje:

“Ko ti je rekao da uzimaš kredit? Sam si kriv, da je to tako lako, svako bi uzimao”.

Život preko mogućnosti

Mnogi komentatori ističu da problem nije u Njemačkoj već u ljudima i njihovim navikama.

“Nije Njemačka kriva, krivi ste vi što su vam oči gladne i lakome, pa se živi i troši preko svojih mogućnosti. Pa da vam je i 5.000 plata, opet bi preživljavali iz mjeseca u mjesec!“, piše jedan korisnik.

Posebno su kritikovani oni koji odmah po dolasku kupuju skupe automobile, telefone i luksuzne stvari, a potom žive u dugovima.

“Prva tri mjeseca plate, pa kredit za auto od 50.000 evra, Guči, Prada, novi ajfon… A onda tri sedmice pašteta za doručak, ručak i večeru. Krivi su svi, samo ti nisi!“, navodi se u jednom od komentara.

“Može se živjeti normalno”

Ipak, ima i drugačijih iskustava. Jedan radnik iz BiH koji u Minhenu živi već 12 godina tvrdi da sa 2.700 evra mjesečno može normalno živjeti, bez kredita i dugova.

“Garsonjeru plaćam 850 evra, na hranu 600 evra, ne vozim auto nego koristim javni prevoz. Nemam kredite ni minuse. Putovao sam pola Evrope i Kanade i još uštedim. Sve je stvar mjere i načina života, ne Njemačke”, napisao je.

Rasprava se završava mišljenjem koje su mnogi podržali:

“Problem je u nama, a ne u visini plate. Kada se budeš pokrivao onoliko koliko je jorgan dug, tek tada ćeš biti zadovoljan svojim životom – bilo u Njemačkoj ili u Doboju”

„Dragi naš Slobo napustio nas je i prešao na Drugu Stranu, boreći se do kraja. Detalje iz biografije su mu godinama pisali drugi, a za nas je bio i zauvijek ostaće najbolji sin, muž, otac, deda, brat, stric, ujak…“, navela je porodica u oproštajnoj poruci.