Connect with us

Svijet

PREDSTAVNIK RUSIJE U UN: “Šta je sa srpskim žrtvama, njihovi se glasovi nisu čuli”

Amabasador Rusije u UN Vasilij Nebenzja oštro je komentarisao pred Generalnom skupštinom izglasavanje Rezolucije o Srebrenici.

Rezolucija o Srebrenici usvojena je na sjednici Generalne sednice Ujedinjenih nacija sa 84 glasa za, 19 glasova protiv, dok je 68 zemalja bilo uzdržano, što pokazuje da je glasova protiv i uzdržanih ukupno bilo 87.

Među državama koje su glasale protiv usvajanja rezolucije našle su se Rusija, Kina, Nikaragva, Demokratska republika Kongo, Antigva i Barbuda, Belorusija, Komorska ostrva, Kuba, Severna Koreja, Eritreja, Esvatini, Grenada, Mađarska, Mali, Nauru, Sao Tome, Srbija, Sirija, Dominika.

Amabasador Rusije u UN Vasilij Nebenzja oštro je komentarisao pred Generalnom skupštinom izglasavanje Rezolucije o Srebrenici.

Njegov govor prenosimo u cjelosti:

Poštovani gospodine predsjedniče, poštovane kolege,

Danas smo svjedoci tužne stranice u istoriji Generalne skupštine UN. Jedan broj delegacija, predvođen Njemačkom, odlučio je da zloupotrebi ovlašćenja Generalne skupštine i da, pod izgovorom da rezolucija ima za cilj da se utvrdi Dan sjećanja, usvoji političku deklaraciju čiji je cilj, uprkos izjavama inicijatora koji govore suprotno, demonizovanje jednog od naroda bivše Jugoslavije, podrivanje Dejtonskog mirovnog sporazuma i rezolucije SB UN 1031 na kojoj se on zasniva. Ne iznenađuje to što rezolucija usvojena bez konsenzusa ne samo da ne poziva na punu implementaciju Dejtonskog sporazuma, nego ga ni ne spominje. Ova rezolucija uopšte nije usvojena sa brojem kojem su se organizatori nadali. Pogledate brojke: veći je broj članica UN koje nisu podržale rezoluciju, nego onih koji jesu.

Među inicijatorima nacrta je stalni predstavnik BiH koji je u ovom pitanju djelovao prekoračujući svoja ovlašćenja. Prema Ustavu BiH, koji je dio Dejtonskog sporazuma, podnošenje rezolucije koja je danas usvojena trebalo je da odobre svi članovi Predsedništva te zemlje.

U ovome vidimo još jednu potvrdu dosljedne linije dijela bosanskih elita i njihovih zapadnih mentora usmjerene na potkopavanje uloge Predsjedništva kao tela koje u najvećoj mjeri održava konsenzus multinacionalnog društva u BiH u vezi pitanja koja su ključna za državu. Podsjećamo da sistem balansiranja interesa tri državotvorna naroda i dva entiteta predstavlja srž Dejtonskog sporazuma kojim je okončan krvavi građanski rat u Jugoslaviji.

Autori inicijative su od početka dovodili članove Skupštine u zabludu. Proklamovali su da rezolucija vodi pomirenju i istovremeno su krili da u njoj nedostaje glavni elemenat – saglasnost svih naroda i entiteta zemlje. Čak je i samo podnošenje nacrta i razmatranje dovelo do porasta tenzija u BiH i na Balkanu u cjelini. To potvrđuju demonstracije u Banjaluci u kojima učestvuje više hiljada ljudi, pisma i obraćanja srpskog člana Predsjedništva BiH Želje Cvijanović i predstavnika Srbije na sednicama SB UN od 30. aprila i 15. maja. Da pitanje koje se danas razmatra ima i direktnu pravnu dimenziju govori i saopštenje Narodne skupštine Republike Srpske od 22. maja.

Željeli bismo da skrenemo pažnju i na to da su potpuno neumjesne paralele između rezolucije o genocidu u Ruandi i današnje odluke o Srebrenici. Nacrt rezolucije Generalne skupštine o Ruandi uoči razmatranja u Generalnoj skupštini bio je usaglašen unutar zemlje, a zatim i u regionalnoj grupi – Afričkoj uniji. Što se tiče ove rezolucije, nismo vidjeli bilo kakav pokušaj da se dogovore zajednički pristupi. Umjesto toga, pomenuta “grupa prijatelja” pripremila je i iznijela na razmatranje nacrt kao gotov proizvod po principu “uzmi ili ostavi”, prikrivajući se sa nekoliko rundi formalnih konsultacija.

Svi pozivi predstavnika odgovornih članica UN, uključujući Rusiju i Srbiju, da se pitanje dana sjećanja na žrtve rata u Bosni vrati na nacionalni nivo kako bi o njemu raspravljala sva tri državotvorna naroda BiH, kao i da se postigne jedinstven stav u regionu, bili su odbačeni. Zato su na listi koautora Njemačka, SAD, Francuska, Velika Britanija, Finska, Irska, Italija, Lihtenštajn, pa čak i Novi Zeland. Ni Holandija, čiji je takozvani mirovni bataljon odigrao sramnu ulogu u tragediji u Srebrenici 1995. godine, nije se ustručavala da se pridruži koautorima.

Jedno je očigledno: inicijatori današnje odluke djeluju smišljeno, podstičući Bosnu i Hercegovinu na konfrontaciju i ne obazirući se na cenu koju je ta zemlja platila tokom građanskog rata devedesetih. Tada je poginulo 100.000 ljudi i mnogo je primjera krvavih tragedija tog rata ne samo protiv Bošnjaka, nego i Srba i Hrvata. Utisak je da se ovo radi da se narodi u BiH nikada ne pomire. Ove akcije vidimo kao prijetnju miru i bezbjednosti u zemlji i regionu u cjelini.

Sve to je cinično i licemjerno, ali je još više iznenađuje to što je Njemačka odlučila da bude glavni sponzor ove rezolucije. Zemlja, koja je u 20. vijeku pokrenula dva svjetska rata, koja je u koncentracionim logorima ubila milione ljudi, koja je odgovorna za masovne zločine u Africi i koja je najaktivnije učestvovala u raspadu Jugoslavije i bombardovanju Sarajeva 1995. godine, sada pokušava da sa tribine Generalne skupštine drži lekcije drugima o važnosti nacionalnog pomirenja. Sigurni smo da Njemačka nema nikakvo moralno pravo čak ni da pomene termin ‘genocid’ u vezi bilo čega, osim svojih gnusnih zločina. Podsjećamo da su same Ujedinjene nacije, u čijim se prostorijama danas nalazimo, formirane zbog zločina nacističke Njemačke s ciljem da se takvi zločini protiv čovečnosti spreče jednom zauvijek.

Željeli bismo još da istaknemo da su autori nacrta svojim potezom ukinuli svojevrsni status kvo koji je opstajao zahvaljujući rezoluciji Generalne skupštine – 69/323 o proglašenju 9. decembra za Međunarodni dan svih genocida i otvorili su “Pandorinu kutiju”. Podsjećamo da odluke Generalne skupštine UN o genocidu i drugim zločinima nacističke Njemačke protiv naroda Sovjetskog Saveza tokom Drugog svjetskog rata 1941-1945. nisu bile usvojene. A ti zločini nacističkog režima odnijeli su živote 27 miliona sovjetskih građana. Stradali su mnogi evropski narodi, među kojima veoma teško i Srbi. Mi to nismo zaboravili niti ćemo zaboraviti. Niko nije zabravljen, ništa nije zaboravljeno.

Gospodine predsjedniče,

Ne možemo zanemariti izjave niza delegacija o važnosti poštovanja odluka Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju i Međunarodnog suda UN. Međunarodni sud za bivšu Jugoslaviju i njegov naslednik, Međunarodni rezidualni mehanizam za krivične sudove, koji su bili formirani kako bi obezbedili nepristrasno pravosuđe, potpuno su podbacili kada je riječ o ovom zadatku. Njihove pristrasne i politizovane odluke nimalo nisu doprinijele održivom pomirenju na Balkanu.

Međunarodni sud za bivšu Jugoslaviju i Međunarodni rezidualni mehanizam za krivične sudove samo su doprinijeli produbljivanju podjela na Balkanu. Odgovornost za događaje iz devedesetih svalili su isključivo na Srbe, ignorišući brojne zločine ostalih strana u sukobu. Na kraju glasovi srpskih žrtava nikada se nisu čuli, nisu postigli nikakvu pravdu. Za Međunarodni sud za bivšu Jugoslaviju kao da nije ni postojao Mehanizam za srpske žrtve zločina. Pravo pravosuđe ne funkcioniše tako.
Da ne govorimo o tome da je baza dokaza Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju u velikoj mjeri izgrađena na spornim pravnim konceptima koje je smislio sam tribunal. Njegove odluke broje hiljade stranica, ali subjektivna komponenta genocida je izvučena iz prepričavanja svedoka jednog telefonskog razgovora.

Međunarodni sud pravde nije ulazio u detalje i jednostavno je prihvatio sve zaključke Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju. Na to je direktno ukazao jedan broj sudija u svojim zasebnim mišljenjima u vezi odluke od 26. februara 2007. godine.

Gospodine predsjedniče,

Više puta smo čuli da bi predstavljena rezolucija trebalo samo da zatvori prazninu, da potvrdi odluke međunarodnih sudova i da doprinese dugoročnom nacionalnom pomirenju. Međutim, gorka ironija je u tome što je današnje glasanje jasno pokazalo koliko je podijeljena svjetska zajednica i oko Srebrenice i oko gore navedenih odluka. Usvajanje ove rezolucije je Pirova pobjeda za njene inicijatore. Šta su oni postigli? Ako su autori imali za cilj da podijele Generalnu skupštinu, na šta smo ih ranije upozoravali, onda im je to odlično uspjelo. Hvala na pažnji.

Related Topics:

Svijet

OBRT OKO MIROVNIH PREGOVORA: Tramp odustao od ULITMATUMA Ukrajini

Predsjednik SAD Donald Tramp juče je odustao od ultimatuma koji je postavio Ukrajini – da do četvrtka prihvati američko-ruski mirovni plan – i umanjio je značaj izvještaja da je njegov pregovarač Stiv Vitkof savjetovao Ruse kako da mu pristupe u vezi sa sporazumom.

Kako piše Rojters, Tramp je razgovarao sa novinarima u avionu “Er Fors One”, na putu ka Floridi za Dan zahvalnosti.

“Napredak u pregovorima”
Tramp je rekao da američki pregovarači napreduju u razgovorima sa Rusijom i Ukrajinom i da je Moskva pristala na neke ustupke, bez navođenja detalja.

Američki okvir za okončanje rata, o kome je Rojters prvi izvijestio prošle nedjelje, izazvao je zabrinutost u Evropi i Kijevu zbog mogućnosti da Trampova administracija pokušava da primora Ukrajinu da prihvati snažno promoskovski sporazum.

Tramp je potvrdio da će njegov izaslanik Stiv Vitkof sledeće nedjelje otputovati u Moskvu kako bi se sastao sa Vladimirom Putinom, i da je u proces uključen i njegov zet Džared Kušner, koji je pomogao u posredovanju u krhkom prekidu vatre u ratu između Izraela i Hamasa.

Od tvrdog roka do povlačenja
Posljednjih dana, Tramp je postavio cilj, Dan zahvalnosti, ovog četvrtka, kao datum do kog želi da Ukrajina pristane na sporazum koji bi okončao ruski rat. Ali on i njegovi pomoćnici sada napuštaju “tvrdi rok”.

“Moj rok je kada se završi”, rekao je Tramp u emisiji “Er Fors Van”.

Blumberg njuz je ranije objavio da je Vitkof rekao Putinovom glavnom savjetniku za spoljnu politiku, Juriju Ušakovu, u telefonskom razgovoru 14. oktobra da treba da “rade zajedno” na planu prekida vatre i da Putin treba da predstavi prijedlog Trampu.

Prema Blumbergu, Vitkof je takođe savjetovao kako da se organizuje mogući telefonski razgovor Trampa i Putina prije posjete Volodimira Zelenskog Bijeloj kući i kako da se iskoristi nedavni sporazum o Gazi kao “ulazna tačka”. Upitan o ovim navodima, Tramp je rekao da nije čuo snimak razgovora na kojem se zasniva Blumbergov članak, ali da – kako tvrdi – nije iznenađen. “Znate, to je potpuno standardni oblik pregovora”, rekao je Tramp. “Pretpostavljam da Ukrajini govori isto.”

“Rusija ima prednost na bojnom polju”
Tramp je takođe rekao da Rusija trenutno izgleda ima prednost u ratu i da bi bilo “u najboljem interesu Ukrajine” da postigne sporazum. Prema njegovim riječima, Moskva bi ionako mogla da osvoji dio ukrajinske teritorije “u narednih nekoliko mjeseci”.

Tramp je takođe potvrdio da se sa evropskim partnerima pregovara o bezbjednosnim garancijama za Ukrajinu

Nastavi čitati

Svijet

OTKRIVENI TRANSKRIPTI: Ovako su Tramp i Putin došli do dogovora za Ukrajinu

Specijalni izaslanik američkog predsjednika Donalda Trampa Stiv Vitkof razgovarao je prošlog mjeseca telefonom s visokim zvaničnikom Kremlja o mogućnosti da zajedno rade na prijedlogu mirovnog plana za okončanje rata u Ukrajini koji bi ličio na mirovni plan u 20 tačaka za Gazu.

Uz to je imao sugestiju da ruski predsjednik Vladimir Putin pokrene takvu inicijativu u razgovoru s Trampom, piše Bloomberg.

U petominutnom razgovoru 14. oktobra, Vitkof je Putinovog savjetnika za spoljnu politiku Jurija Ušakovog posavjetovao da se organizuje telefonski razgovor Trampa i Putina prije posjete ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog Vašingtonu, koristeći sporazum o Gazi kao primjer.

“Pripremili smo Trampov plan od 20 tačaka za mir i mislim da možemo da uradimo nešto slično i sa vama”, rekao je Vitkof, prema transkriptu razgovora koji je objavio Bloomberg, dodajući da iz Bijele kuće i Kremlja nisu komentarisali ove navode.

Kako saznaje Bloomberg, razgovor otkriva dio taktike američkog izaslanika u komunikaciji s Rusijom i navodni početak mirovnog prijedloga u 28 tačaka, koji su SAD početkom mjeseca predstavile kao osnovu za dalje pregovore.

Putin je kasnije izjavio da američki plan može da posluži kao polazna osnova za mirovni sporazum, navodeći da je Moskva dobila dokument, ali da ga dvije strane još nisu detaljno razmatrale.

Tokom razgovora, Vitkof je Ušakovu rekao da “duboko poštuje Putina” i da je, po njegovom mišljenju, Rusija oduvijek željela mirovni sporazum.

Predložio je da Putin pozove Trampa prije susreta sa Zelenskim i da mu čestita na sporazumu o Gazi, uz poruku da Rusija podržava napore ka miru i naglasi da Trampa smatra čovjekom mira.

“Evo šta mislim da bi bilo nevjerovatno. Možda da (Putin) kaže Trampu: Znate, Stiv i Juri su razgovarali o veoma sličnom planu za mir od 20 tačaka i to bi moglo da bude nešto što bi malo pomjerilo klatno, otvoreni smo za takve stvari”, sugerisao je Vitkof Ušakovom.

Ušakov je odgovorio da će Putin “čestitati” i reći da je “Tramp zaista čovjek mira”.

Putin i Tramp razgovarali su dva dana kasnije na zahtjev Moskve.

Tramp je razgovor opisao kao “veoma produktivan” i najavio planove za sastanak sa Putinom u Budimpešti, koji još nije održan.

Nakon tog poziva, Vitkof se u Majamiju sastao i sa još jednim Putinovim savjetnikom, Kirilom Dmitrijevim.

Dmitrijev i Ušakov su 29. oktobra ponovo razgovarali o tome koliko daleko Moskva treba da ide u svojim zahtjevima u okviru mirovnog prijedloga, prema još jednom snimku koji je objavio Bloomberg.

Dvojica zvaničnika su razmatrala mogućnosti i Rusiju pozicionirala da američkoj strani iznese “maksimalne” zahtjeve, uz bojazan da bi Vašington mogao pogrešno protumačiti ruske prijedloge i narušiti pregovore.

Kako se navodi, Vitkof i Ušakov su tokom svog razgovora dotakli i potencijalnih teritorijalnih ustupaka.

“Znam šta je potrebno za mirovni sporazum – Donjeck i možda neka razmjena teritorija”, rekao je Vitkof, dodajući da će mu Tramp dati prostora i slobode da dođe do sporazuma.

“U redu, zvuči dobro”, zaključio je Ušakov, prenosi Telegraf.

Nastavi čitati

Svijet

IZVJEŠTAJ UN-a: Svijet dobio novi najveći grad, Azija dominira listom

Džakarta je postala najmnogoljudniji grad svijeta sa skoro 42 miliona stanovnika, dok Daka juri ka vrhu. Azija sada dominira listom najnaseljenijih gradova.

Svijet ima novi najmnogoljudniji grad. Glavni grad Indonezije, Džakarta, našao se na vrhu liste kojom sve više dominira Azija. Prema novom izvještaju Ujedinjenih nacija, Džakarta zauzima prvo mjesto ispred glavnog grada Bangladeša, Dake.

Sa procenjenih skoro 42 miliona stanovnika, Džakarta se popela na vrh. Na prethodnoj listi iz 2018. zauzimala je 33. mjesto, dok je tada na vrhu bio Tokio. Pitanje je koliko će se Džakarta zadržati na vrhu, jer Daka trenutno ima 36 miliona stanovnika i očekuje se da postane najmnogoljudniji grad na svijetu do sredine veka.

Ovo je znak brzih promjena koje se dešavaju širom svijeta, sa porastom gusto naseljenih megagradova, piše NBC News. Gotovo polovina od 8,2 milijarde ljudi na planeti sada živi u gradovima, prema izvještaju “Svetski urbanizacijski izgledi 2025.”, što označava dvostruki porast broja urbanih stanovnika u posljednjih 75 godina.

Devet od 10 najnaseljenijih gradova svijeta nalazi se u Aziji. Jedina iznimka je egipatski glavni grad Kairo, koji je na 7. mjestu sa 25 miliona stanovnika, više nego dvostruko više nego u Njujorku.

Popis 10 najmnogoljudnijih gradova na svetu:

1. Džakarta (Indonezija) – 41,9 miliona

2. Daka (Bangladeš) – 36,6 miliona

3. Tokio (Japan) – 33,4 miliona

4. Nju Delhi (Indija) – 30,2 miliona

5. Šangaj (Kina) – 29,6 miliona

6. Gvanžu (Kina) – 27,6 miliona

7. Kairo (Egipat) – 25,6 miliona

8. Manila (Filipini) – 24,7 miliona

9. Kolkata (Indija) – 22,5 miliona

10. Seul (Južna Koreja) – 22,5 miliona

1975. godine postojalo je samo osam megagradova, definisanih kao oni sa populacijom od najmanje 10 miliona. Ove godine taj broj porastao je na 33, od kojih se 19 nalazi u Aziji. Los Anđeles i Njujork su jedina dva megagrada u Sjedinjenim Državama, navodi se u izvještaju.

“Urbanizacija je definisuća snaga našeg vremena. Kada se njome upravlja uključivo i strateški, može otključati transformativne puteve za klimatske akcije, ekonomski rast i socijalnu jednakost”, rekao je Li Junhia, podsekretar UN za ekonomska i socijalna pitanja.

“Da bi se postigao uravnotežen teritorijalni razvoj, zemlje moraju usvojiti integrisane nacionalne politike koje usklađuju stanovanje, korišćenje zemljišta, mobilnost i javne usluge u urbanim i ruralnim područjima”, dodao je Li.

Indonezija planira preseljenje glavnog grada.
Do 2050. godine u svijetu bi moglo biti više od 15.000 gradova, većina sa manje od 250.000 stanovnika. Projekcije UN-a pokazuju da će Daka vjerovatno biti najnaseljeniji grad svijeta sa 52,1 milionom stanovnika, dok će se stanovništvo Tokija smanjiti za 2,7 miliona zbog starenja i demografske krize u Japanu.

Džakarta je sklona potresima i poplavama, prenatrpana je, zagađena i brzo tone. U avgustu 2019. tadašnji indonezijski predsednik Joko Widodo najavio je da će glavni grad zemlje biti preseljen u Nusantaru, udaljenu 1.200 milja na Borneu.

Međutim, preseljenje je naišlo na niz problema, uključujući kašnjenja u gradnji, manjak stranih ulaganja i upravljačke i zemljišne izazove.

Nastavi čitati

Aktuelno