Sveta Gora je duhovna prestonica pravoslavnog hrišćanskog svijeta, koja se sastoji od 20 manastira. Poluostrvo Atos, treći prst Halkidikija, od davnina odiše nečim božanskim i posebnim, ali, ako želite da ga posetite, potrebno je obezbediti dozvolu boravka.

Jedno od strogih pravila nalaže da ženska noga ne smije da kroči na ovo sveto tle, međutim uvijek postoje izuzeci od pravila.

Legenda kaže da je, u davna vremena, Presveta Bogorodica sa apostolom Jovanom plovila ka Kipru, kada se podigla velika oluja. Morali su da pristanu na Atosu, kraj današnje luke manastira Iviron. Izašla je na obalu i, opčinjena lepotom i spokojem, blagoslovila je i zamolila svog sina, Isusa Hrista, da poluostrvo daruje njoj.

Tada se začuo glas: “Neka ovo mjesto bude tvoje nasleđe i tvoj vrt, raj i nebo za one koji traže spasenje“. Od tog trenutka Sveta Gora je posvećena Majci Božjoj i zbog toga pristup drugim ženama nije dozvoljen. Zvanično, zabrana važi od 10. vijeka. I poštovana je, uglavnom. Tek nekoliko žena imalo je privilegiju da kroči na ovo tle, PRENOSI sTIL.

Božanstveno mjesto, ali i “zabranjeni grad”

Znajući za pravilo, mnogi su se iznenadili kada je krajem 2019. godine objavljena vijest da su na Svetoj Gori pronađeni posmrtni ostaci žene. Kosti su ležale ispod kapele Svetog Atanasija u manastiru Pantokrator. Otkriće je pokrenulo niz pitanja, a prvo glasi – ko je bila ta osoba? I da li je, zapravo, ona prva žena koja je sahranjena na poluostrvu?

Hronike kažu da su, u periodu kada su arapski gusari kidisali na te obale, monasi otvarali vrata ženama, međutim – vrlo retko. Poznata je i priča da je srpski car Dušan na Atos doveo suprugu Jelenu, ali da ju je sve vrijeme nosio, kako ne bi stala na tle. Čak su u manastirima bili postavljeni tepisi da ne bi dodirnula zemlju.

Da, duhovno carstvo u kojem danas živi oko 2.500 monaha pohodile su i “one kojima je pristup zabranjen”. Istoričari navode nekoliko slučajeva kada jednostavno nisu mogle da odole, a da ne provire na to božanstveno mesto, iako svesne da krše pravila.

Osim supruge Dušana Silnog, pominju se i kćerka cara Teodosija I, ruska princeza Tatjana, Grkinja koje je 1929. bila Mis Evrope, žena britanskog konzula… I možda najzanimljiviji “slučaj” – francuska novinarka koja se prerušila u muškarca kako bi boravila na Atosu, da bi potom svoje nevjerovatno iskustvo opisala u knjizi.

Francuskinja koja se usudila da prekrši drevno pravilo

Mariz Šoasi rođena je 1903. godine u departmanu Atlantski Pirineji na jugozapadu Francuske. Odgajile su je bogate tetke koje su joj obezbjedile školovanje na Kembridžu. Nije ih izneverila. Bila je novinar, vječito u potrazi za dobrim pričama, večito na nogama, večito u žurbi… Bila je i pisac, objavila je nekoliko dela iz oblasti koje su je najviše interesovale – psihologije, filozofije i ezoterije.

Među zanimljivim epizodama iz njene, očigledno uzbudljive, biografije nalazi se i podatak da je 1927. tražila tretman kod Sigmunda Frojda lično. Kada mu je ispričala svoj san, za koji je vjerovala da je posljedica anksioznosti, otac psihoanalize prvo je zaključio da je bila vanbračno dijete – što je bilo tačno, a nije mu prethodno rekla ništa o sebi.

Njeno najkontroverznije djelo nosi naziv “Mjesec dana među devojkama” (1929). Posvećeno je seksualnim radnicama, prostitutkama koje je sretala u bordelima, kabareima, na ulicama. Na osnovu ličnog iskustva napisala je i nama za ovu priču mnogo interesantniju knjigu “Mjesec dana među muškarcima”, u kojoj je otkrila kako izgleda tajni, ženama strogo zabranjeni, muški svet Svete gore.

Budući da je Mariz znala za pravilo, shvatila je da na Atos može da dođe samo “zaobilaznim putem”. Kada je konačno odlučila da rizikuje sve zbog dobre priče, u nekom trenutku 1931. godine prerušila se u mladog monaha i uspjela da čak 30 dana provede na Svetoj Gori. Maska, koju je nabavila u Istanbulu, očigledno je bila efektna.

Mjesec dana među muškarcima

Na početku knjige stoje dve fotografije Mariz prerušene u muškarca, i epigraf: “Monah mora biti kao so: so koja je izašla iz vode nestaje u dodiru sa vodom koja ga rastvara. Monah koji je izašao iz žene gubi sebe u kontaktu sa ženom“. Na narednim stranama iznosi i neke kontroverzne stvari, pa joj je tako jedan monah pričao o tjelesnoj žudnji, iskušenjima i griži savesti.

Sveta Gora je reagovala na djelo, bacivši sumnju na Marizinu ispovijest i tvrdeći da je nemoguće da jedna mlada devojka toliko dugo ostane neprimjećena na mjestu u kojem žive isključivo muškarci.

Mariz Šoazi preminula je 1979. godine, ostaviviši za sobom bogatu bibliografiju i mnoštvo priznanja, a monaška zajednica nikad nije dobila odgovor na pitanje da li je zaista uspjela da provede “mjesec dana među muškarcima” ili je sve bilo samo plod njene mašte.