Connect with us

Društvo

PREŽIVIO ELBRUS I OTKRIO DETALJE: Bilećki planinar ispričao kroz šta je prošao

Nakon petnaestodnevne ekspedicije “Kazbek–Elbrus”, član Planinarskog društva “Koritnik” iz Bileće Vladeta Dragojević vratio se kući sa nezaboravnim iskustvom, ali i sjećanjem na tragediju koja je potresla planinarski region.

Tokom uspona na Elbrus, najviši vrh Evrope visok 5.642 metra, hercegovački planinari susreli su se sa članovima Planinarskog društva “Vedro” iz Zenice, koji su kasnije stradali u izuzetno teškim vremenskim uslovima.

“S njima smo se zezali klasično, planinarski sleng, otkud vi, i oni su došli autom isto kao i mi. Oni su iz Zenice, mi smo iz Hercegovine. Naš kombi ima registraciju 333, njihovo isto ima registraciju 333, pa smo se zezali na taj fazon. Dogovorili smo se da ćemo se družiti prije uspona u domu i poslije uspona na Elbrusu u domu. Jedina razlika bila je kad će ko krenuti. Ja sam, to jest moja ekipa, odlučila je da idemo oko 9-10 naveče radi pogoršanja vremenskih prilika, dok su oni odlučili da idu u jedan sat. Tako su barem nama rekli, što nije sada provjereno da li su oni otišli u jedan sat ili kad su već otišli, jer ne znamo još uvijek. Pošto su samo dvojica preživjela, nismo se još čuli s njima”, priča Dragojević, prenosi Radio Bileća.

Elbrus pokazao svoje najopasnije lice

On kaže da je Elbrus tog dana pokazao svoje najopasnije lice.

“Do oko 4.700 metara uslovi su bili dobri, a onda je odjednom počeo strahovit vjetar. Nije padao snijeg, već je vjetar nosio sitne čestice preko planine i stvarao mećavu. Osjećaj je bio kao da vas neko neprestano zasipa ledom. Temperatura je bila oko minus 15 stepeni, ali je zbog vjetra subjektivni osjećaj bio i do minus 35”, kaže on.

Na visini od oko 5.100 metara Bilećanin je procijenio da je najbolje da prekine uspon zbog hladnoće i teških uslova i ratrakom se vrati u planinarski dom. Ostatak njegove ekipe nastavio je ka vrhu udruživši se sa grupom ruskih vojnika.

“Došli su do visine 5.400, kada ih je uhvatilo još veće pogoršanje vremena. Teška i gusta magla je pala, ništa nisu vidjeli, jedva su se vratili. Jedva su vidjeli put nazad i svi su se vratili zajedno, i ruske ekipe i naša ekipa iz Hercegovine. Uzeli su ratrak nazad i spustili se u dom negdje oko šest časova ujutro. Bio sam jako srećan kad sam ih vidio, jer sam mislio da ih više nikad neću vidjeti. U trenutku kada sam se ja spustio u dom, već je bila magla da se ništa iz doma nije vidjelo, čak ni WC koji je na sedam-osam metara udaljenosti. Ništa se baš nije vidjelo, sve je bilo bijelo, nije se znalo gdje je nebo, gdje je zemlja”, prisjeća se Vladeta.

Tragedija koja je potresla cijelu ekspediciju

Narednog jutra hercegovački planinari spustili su se u podnožje planine i krenuli nazad prema Gruziji. Vijest koja ih je dočekala bila je poražavajuća. Uspon na Elbrus bio je koban za pet njihovih kolega iz Zenice koji nisu odustali od dugo očekivanog uspona na jedan od najvećih evropskih vrhova.

“Probudile su nas ruske vijesti da je na Elbrusu stradalo pet državljana Bosne i Hercegovine. Odmah smo posumnjali da je riječ o ekipi iz Zenice, jer su javili da je grupa brojala sedam ljudi. Bilo nam je nevjerovatno teško kada smo shvatili da su to ljudi sa kojima smo samo nekoliko časova ranije razgovarali i sa kojima smo se često družili na ekspedicijama”, kaže Dragojević.

Vijest je, kako ističe, duboko potresla cijelu njihovu ekspediciju.

“Samo nekoliko časova ranije stajali smo zajedno, razgovarali, šalili se i dogovarali da se vidimo nakon uspona. Zato nas je ova tragedija posebno pogodila. Planina uvijek podsjeti koliko je moćna i nepredvidiva i koliko je važno na vrijeme donijeti odluku da se odustane, jer vrh će uvijek čekati, a ljudski život nema cijenu”, poručio je Dragojević.

Ekspedicija šestočlane ekipe planinara iz Hercegovine počela je usponom na Kazbek (5.054 metra), koji je služio kao aklimatizacija za osvajanje Elbrusa.

Zbog nestabilnog vremena nekoliko dana čekali su pogodne uslove, a kada se vrijeme konačno razvedrilo, odlučili su da krenu u uspon.

“Kazbek smo ispeli i vratili se za ukupno 42 časa, bez značajnije aklimatizacije. To je ostavilo posljedice na organizam. Imali smo mučninu, slabost i druge simptome visinske bolesti. Međutim, uspjeli smo da se popnemo na vrh Kazbeka i to smo sami bili na vrhu. Uživali smo u prelijepim pogledima i na Elbrus, i na čitav Kavkaz, i na dubinu ruskih stepa. Sve u svemu, prelijepo iskustvo na Kazbeku”, ispričao je Dragojević.

Related Topics:

Društvo

DRINIĆ SA MJEŠTANIMA KULJANA OBILJEŽIO SVETU PETKU: „Neka nas praznik i dalje okuplja u zajedništvu“

Generalni sekretar Pokreta Sigurna Srpska (PSS) Nebojša Drinić prisustvovao je sa mještanima Kuljana obilježavanju hramovne slave – Svete Petke.

Drinić je tom prilikom poručio da ovakvi praznici imaju poseban značaj jer okupljaju ljude oko vjere, zajedništva i dobrih namjera.

„Neka nas ovaj veliki praznik i dalje okuplja u molitvi, zajedništvu i dobrim namjerama, sa mislima usmjerenim ka svemu dobrom što možemo učiniti za naše Kuljane, Banju Luku i Republiku Srpsku“, poručio je Drinić.

On je svim parohijanima i domaćinima čestitao krsnu slavu, poželivši im dobro zdravlje, mir i svako dobro.

„Na mnogaja ljeta!“

Nastavi čitati

Društvo

NAJAVLJENO PUŠTANJE U POGON RITE UGLJEVIK: Radinici upozoravaju na kvalitet nabavljenog uglja I MOGUĆU HAVARIJU

Termoelektrana Ugljevik večeras bi trebalo da bude na mreži, izjavio je generalni direktor “Elektroprivrede Republike Srpske” Luka Petrović.

“Imaju domaćeg uglja, a počeo je da dolazi i kupovni iz Prijedora. Dnevno je potrebno 6.000 tona, odnosno najmanje 150 kamiona”, rekao je juče Petrović Srni.

On je dodao kako je siguran da će imati kontinuietet u proizvodnji do 25. decembra.

Kako BN saznaje, radnici su uplašeni i tvrde da se radi o nekvalitetnom uglju koji im je obezbijedilo matično preduzeće.

“Pogledajte samo ovaj premium ugalj kojim planiraju da održe našu elektranu u životu”. naveli su naši izvori uz fotografiju koju su nam poslali.

Tvrde da se ugalj “mrvi” u ruci kao najfinija crnica!

“Ovo je idealno, ali za sadnju paradajza, cvijeća i proljećnu sjetvu. Čisti, organski humus za bašte”, navode radnici i dodaju da se radi o nekvalitetnom uglju, koji je već jednom izazvao havariju na termoelektrani u prethodnim godinama.

Nastavi čitati

Društvo

KATASTROFA ZA POLJOPRIVREDNIKE! Muka na muku: Rod podbacio, cijene pale, a jesenja sjetva nikad skuplja!

Berba voća, prvenstveno jabuke, na potkozarskim plantažama je pri kraju. Kruška je obrana ranije. Žetva kukuruza je u završnici, a jesenja sjetva žitarica u Lijevče polju i selima u brdskim krajevima uveliko traje.

U ovom periodu poljoprivrednici prave računicu tokom sezone obilježene velikom sušom i planiraju narednu godinu.

Zašto više od polovine jabuka i krušaka završava u preradi?

U Udruženju voćara Republike Srpske, sa sjedištem u Donjim Podgradcima, navode da je rod kruške i jabuke nešto lošiji od očekivanog, a šljive solidan. I ove godine, kaže Dragoja Dojčinović, predsjednik navedenog udruženja, problematični su kvalitet voća i otkup.

“Napokon je svima postalo jasno da se bez navodnjavanja ne može proizvesti kvalitetno voće. To je primarno, mada se svakako moraju uzeti u obzir i protivgradne mreže. U posljednjih nekoliko sezona imamo najezdu smrdibuba, insekta koji uništava plodove, a gotovo nemoguće ga je suzbiti. Zbog svih ovih problema, više od polovine kruške i jabuke je za industrijsku preradu”, kaže Dragoja Dojčinović.

U takvim okolnostima proizvodnja šljive je jednostavnija i profitabilnija. Ovaj sagovornik “Nezavisnih novina” ukazuje i na stalni problem otkupa.

“Ne pamtim sezonu bez problema. Ove godine, to su stalna neizvjesnost otkupa i niske cijene. Subvencije od 0,10 KM po kilogramu za jabuku i krušku su značajne, ali ne mogu bitnije poboljšati situaciju, zato što je cijena industrijske jabuke sada 0,25 KM po kilogramu, a kruške nešto više, ali takođe nedovoljno.”

Koliko je suša smanjila prinose kukuruza?

Za proizvođače kukuruza sezona je bila veoma loša. Na parcelama bez navodnjavanja rod je skroman te su ratari prinuđeni da ovu žitaricu pretvaraju u silažu za ishranu stoke, kako bi bar djelimično umanjili štetu i imali bilo kakvu korist. Novo Milanović, farmer i proizvođač kukuruza iz Cerovljana, koji je ove sezone imao 16 hektara, smatra da su uslovi proizvodnje žitarica sve teži i kompleksniji.

“Sjetva, žetva i drugi poljoprivredni radovi su drastično poskupjeli zbog cijena nafte, a proizvodnja postala neizvjesna zbog naglih klimatskih promjena. I navodnjavanje takođe poskupljuje proizvodnju”, smatra Milanović.

Na njegovim parcelama rod je prepolovljen zbog suše, a mogućnosti navodnjavanja nije bilo zbog nedostatka vode.

Može li navodnjavanje spasiti prinose?

Zbog toga stručnjaci u ovom sektoru pokušavaju na oglednim površinama pronaći sorte koje u sušnim uslovima mogu dati rod veći od sadašnjeg.

Anđelka Kuzmić, ministarka poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Republike Srpske, kazala je u Karajzovcima da su rezultati ogleda korisni i ohrabrujući. Ipak, navodnjavanje je označeno kao primarni zadatak, nezamjenljiv za dobre prinose u poljoprivredi.

Aleksandar Majkić, poljoprivredni inženjer iz Resora za pružanje stručnih usluga u poljoprivredi, zaključio je da su ogledi na različitim lokacijama i sa različitom agrotehnikom pokazali da navodnjavanje u ratarstvu više nema alternativu.

Goran Šušnjar iz Karajzovaca, na čijoj parceli od četiri hektara je zasijan ogled sa 45 hibrida iz šest sjemenskih kuća, imao je prosječan rod od 12,5 tona po hektaru. Ogledne površine je navodnjavao, što je, kako kaže, povećalo troškove, ali smatra da bi bez navodnjavanja rod bio manji dvije do tri tone po hektaru. Proizvođači kukuruza u Lijevču takođe naglašavaju da je otkupna cijena od 0,44 KM po kilogramu nedovoljna, što je dodatni problem sa kojim se ne mogu izboriti.

Kako protiče jesenja sjetva u Lijevče polju?

Na području Gradiške, Laktaša i Srpca u toku je jesenja sjetva žitarica, a prema planu, ove godine ozimim usjevima biće zasijano oko 12.500 hektara. Najveći dio odnosi se na pšenicu, za koju je rezervisano 8.500 hektara, ječma na 2.000, a djeteline na 1.000 hektara. Manje površine odnose se na zob, raž, uljanu repicu i travu. Optimalni rokovi za sjetvu su u toku, a krajnji rok je sredina novembra.

Ječam je najvećim dijelom već zasijan, dok poljoprivrednici sada intenzivnije siju pšenicu. U Resoru za stručne usluge u poljoprivredi ukazuju na manjak vlage, neophodne za sjetvu. Ilija Nikolić iz Cerovljana sjetvu pšenice i zobi na 60 hektara počeo je 6. oktobra.

“Nastojimo ovaj važan posao završiti u optimalnom roku. Vremenske prilike nam za sada pogoduju, što je presudno za uspješnu jesenju sjetvu”, kaže Ilija Nikolić, jedan od najvećih poljoprivrednih proizvođača u okolini Gradiške.

Osim vremenskih uslova, na odluke ratara ove jeseni znatno utiču i troškovi proizvodnje. Poljoprivrednike su, uz uobičajene izazove u pripremi njiva i organizaciji sjetve, dočekale i 30 odsto više cijene vještačkog đubriva nego prošle godine, kao i goriva.

Koje sorte voća mogu bolje podnijeti klimatske promjene?

I voćari su u potrazi za novim sortama jabuke i kruške koje se bolje prilagođavaju klimatskim promjenama. Na oko 800 hektara, 300 registrovanih voćara, najvećim dijelom uzgaja sortu jabuke ajdared, koja, prema mišljenju Dražena Čekića iz Resora za pružanje stručnih usluga u poljoprivredi, nije naročito tražena u Evropi, ali jeste na domaćem tržištu.

Voćari u Potkozarju takođe uzgajaju jabuke zlatni delišes, jonagold i greni smit.

“Posljednjih godina proizvodnja je otežana zbog klimatskih promjena, ali Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Srpske brojnim podsticajima pomaže voćare”, ističe Čekić.

(Nezavisne) Foto: BN

Nastavi čitati

Aktuelno