Connect with us

Politika

PREŽIVJELI SRBI sa bolom se sjećaju zločina u MEDARIMA!

Tog prvog maja 1995. hrvatski vojnici ušli su u Medare. Od 24 civila srpske nacionalnosti, ubili su njih 22. Te velike tragedije sa bolom u srcu i danas dan se prisjeća Gordana Ljubišić iz susjedne Trnave.

-Desilo se to što se desilo. Puno je naroda pobijeno. Puno je iseljeno. Puno je djece stradalo. U ovom selu četvero. Dosta je ljudi zaklano. Mi smo se spasili tako što su u autobusu išle majke i djeca. Organizovano je bilo da se ide, tako das mo došli do Nove Topole. Tamo smo bili neko vrijeme, iz Topole smo preko Rače za Istočnu Slavoniju. Tamo smo bili tri i po godine. Onda smo se ponovo vratili ovdje u svoje selo. Kako danas živimo? Pa solidno. Solidno. Ne mogu se žaliti, djeca su otišla svojim putem, ja sam ostala, dočekuj, ispraćaj i tako.

Gordana kaže da za zločin koji se desio ovdje u Medarima, niko nikada nije odgovarao. I to je ono što ih, kaže, jako puno boli, pogotovo kada dođe maj. Ipak, kaže život teče dalje.

-Mora se! Korak po korak. Nekako smo mi to sve nadvadali. Odnosi sa komšijama Hrvatima su danas odlični. Barem iz mog ugla gledano. Gledajte, malo kada dođu ovi dani, malo se distanciramo, ali su inače odnosi odlični. Istina, neko je bio polomio krst ovdje, ali i to je stalo, više se ne dešavaju ni te gluposti – kaže Gordana.

U Medarima se desio stravičan zločin, kaže nam to Marica Šeatović. Samo dvije djevojke su preživjele od 24 civila koliko ih je tada živjelo ovdje.

Spasio ih je jedan hrvatski vojnik. Među ubijenima bilo je 12 žena.

Najstarija žrtva bila je u osamdeset i osmoj godini života. Do danas niko nije odgovarao za sve ovo što se desilo u Medarima u maju 1995., zbori Marica, inače predsjednica Udruženja „Protiv zaborava”.

-Nije, na žalost, niko odgovarao. Kao što su mnogi drugi zločini ostali nekažnjeni. Rane, ja bar tako misli, ovdje još uvijek nisu zarasle. Neki su možda, hajde da tako kažem, ostali sa strane, ali kad dođe maj, kada dođu ovi dani, onda se ljudi sjete, teško je svakome uopšte da to ponovo proživi. Ovakve komemoracije su jako bitne. I da se sjetimo žrtava i da nastavimo dalje, kaže Marica Šeatović čiji je suprug na početku rata ubijen u Novskoj.

I pored svega, mora se živjeti dalje. Na ovakvim obilježavanjima trebali bi vidjeti zajedno i Srbe i Hrvate kako bi buduće generacije izbjegle ponavljanje istorije. Mladi iz inicjative mladih za ljudska prava Hrvatske kažu da osjećaju odgovornost za sve ono što se desilo u maju devedeset i pete.

-Apsolutno. Iako mislim da treba biti jako oprezan i razlikovati odgovornost od krivice. Odgovornost je jedna stvar, krivnja druga, ali često se desi da ljudi mijenjaju te dvije stvari. Tako se desi da kada ja kažem da kao pripadnica hrvatskog naroda imam odgovornost dolaziti na ovakva mjesta, obilježavati, i pamtiti ove žrtve, onda je najčešći odgovor kako nisam ja kriva za rat, ali tu postoji velika razlika jer mislim da je naša odgovornost da mi izgradimo društvo koje će biti zdravo, koje neće ponavljati greške iz prošlosti. Da li je to realno u ovom trenutku? Pa mislim da uvijek treba tražiti nemoguće, ja bih rekla.

Možda sada u ovom trenutku nije realno, ali se ne smijemo ni pomiriti sa situacijom koja je trenutno jer mislim da ona nije dobra, mi može dovesti do ponovnih sukoba. Ljudi sa kojima sam ja okružena i koji vjeruju u ideju da je pomirenje uopšte moguće, da je izgradnja tog tkiva uopšte moguće rade na tome da se to desi. To nije lako, i to ne dolazi preko noći, kaže Senna Šimek iz Inicijative mladih za ljudska prava Hrvatske, napominjući da je put u inkluzivnu tolerantu budućnost jeste da se sjećamo svih žrtava i da se tu ne pravi razlika.

Da se mora dalje, govori nam to i zamjenik načelnika opštine Okučani Siniša Martinović. Pozivajući se na stav crkve, poručio je: „Ne smijemo zaboraviti žrtve. Ali, moramo oprostiti”, prenosi Elta TV.

Related Topics:

Politika

“HVALA BOGU IMAM PARA” Dok se građani zadužuju, evo gdje političari LJETUJU! (VIDEO)

Parlamentarcima na nivou BiH i Federacije BiH, kao i ministrima, avgust je mjesec kolektivnog godišnjeg odmora.

Prevelikog posla za njih tokom godine i nije bilo, ako se računa samo prisustvo na sjednicama. Dok političari sa svojim primanjima mogu birati gdje će na ljetovanje, građani nerijetko na odmor idu zadužujući se.

Ako je suditi prema izjavama, ovdašnji političari, iako mogu, nisu baš željni dalekih krajeva planete, već Jadrana i seoskog turizma.

“Ja znam da su moji problemi najveći gdje ću ljetovati. Znate da sam ove godine bio u Šamoni, Sent Morisu, Italiji, Austriji na glečerima. Naravno, bio sam malo u Makarskoj. Otići ću naravno malo do Istanbula, hvala Bogu imam novac i mogu sebi da platim, izjavio je Sevlid Hurtić, ministar za ljudska prava i izbjeglice BiH.

S obzirom na prihode bh. političara, za očekivati je da sebi priušte egzotična putovanja. Ipak, pred kamerama, čini se više je onih koji se odlučuju za BiH, regiju ili pak seoski turizam, piše BHRT.

“Odmaram kod kuće svoje, a možda ako me supruga gdje odvede, možda odem”, kaže Mahir Mešalić, poslanik u Predstavničkom domu PFBiH (DF).

Daleke egzotične destinacije, ako je sudeći prema iskrenosti i izjavama, zanimljive su tek pojedinim političarima.

“Imam troje djece, prvi put s njima putujem, idemo za Albaniju”, kaže Admir Čavalić, poslanik u Predstavničkom domu PFBiH (SBiH).

“Nekoliko dana Crna Gora, nekoliko dana Sanski Most, tamo moji imaju vikendicu. Nekako se najviše radujem tom seoskom turizmu”, ističe Branislav Borenović, poslanik u Predstavničkom domu PSBiH (PDP).

I teško je povjerovati da je onima sa visokim platama ljetovanje skupo. Ipak, svjesni su da građani teško priušte sedam dana godišnjeg odmora.

“Mislim da neko ko radi u Parlamentu FBIH kao poslanik nema baš pravo da kaže da je to za njega preskupo. Kada uzmete to u obzir, za nekoga ko prima minimalnu platu 1000 maraka da je pitanje koliko je to održivo”, poručuje Belmin Zukan, poslanik u Predstavničkom domu PFBiH (SDP).

“Cijene su brutalne. Mi u Parlamentu imamo pristojne plate, ali ni mi ne možemo uzeti, četveročlana porodica da ode sedam dana na ljetovanje u Hrvatsku. To je nemoguća misija”, kaže Mario Karamatić, poslanik u Predstavničkom domu PFBiH (HSS).

Podjela je jasna. Neki građani mogu priuštiti tek sedam dana skromnog odmora, dok pojedinci mogu izdvojiti od 2000 do 4000 hiljade maraka za noćenje od 10 dana na egzotičnim destinacijama. Ako je vjerovati skromnosti političara, ljetovanje ne postaje luksuz samo građanima.

Nastavi čitati

Politika

OGLASIO SE CIK! Sjednica o Dodikovoj sudbini ipak u srijedu!

– Zbog velikog interesa, obavještavamo javnost, da Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine provodi svoje redovne aktivnosti, od kojih je jedna i pokretanje postupka utvrđivanja prestanka mandata izabranim zvaničnicima kako je to propisano Izbornim zakonom BiH.

Na osnovu zakonskih procedura i sudske prakse, Centralna izborna komisija BiH će postupati i u slučaju Milorada Dodika, predsjednika Republike Srpske.

Sve odluke Centralna izborna komisija BiH donosi na sjednicama a sjednice se najavljuje na web stranici sa prijedlogom dnevnog reda.

Ovosedmična sjednica Centralne izborne komisije BiH će najvjerojatnije biti održana u srijedu, 06.08.2025. godine, ali će tačna najava sjednice sa utvrđenim datumom i satnicom biti objavljena na web stranici Centralne izborne komisije BiH, www.izbori.ba , saopšteno je iz Centralne izborne komisije BiH.

Nastavi čitati

Politika

“OLUJA JE POGROM!” Drinić: Pamtimo da nas drugi ne bi prestavljai kroz SOPSTVENE LAŽI!

Ponavljaćemo dok živimo: „Oluja je pogrom“.  Srbi su progonjeni, ubijani i raseljeni, ali nikada izbrisani.

Rekao je ovo Nebojša Drinić, generalni sekretar PDP, povodom 30 godina od egzodusa srpskog naroda iz nekadašnje Republike Srpske Krajine u zločinačkoj akciji “Oluja”.

– „Ima seoba, smrti nema!“ – pisao je Miloš Crnjanski. U tim riječima sabrana je istorijska sudbina našeg naroda. Narod smo koji zna za gubitke, ali i za obnovu. Pamtimo da bismo znali ko smo i šta smo preživjeli. Ne zato da bismo ostali u prošlosti, nego da bi istina ostala živa i dostupna onima koji tek dolaze. Pamtimo da nas drugi ne bi predstavljali kroz sopstvene laži – kaže Drinić.

Dok neki obilježavaju ovu zločinačku akciju uz vatromete i slavlje, dodaje on, podsjećamo da je u “Oluji” protjerano više od 250.000 Srba, a živote su izgubili nedužni ljudi, među njima i djeca, stari i bolesni.

– To nije vojna pobjeda, to je tragedija, koju svaki civilizovan narod mora da osudi. Zato je obaveza svih nas da nastavimo da idemo na mjesta odakle smo kao narod istjerani, da pomažemo povratak, obnavljamo svetinje, čuvamo vezu sa našim zemljama i ljudima. „Oluja“ nije kraj. Srpska Krajina živi dok je pamtimo. Vječni pomen žrtvama zločinačke akcije „Oluja“ – poručio je Drinić.

Nastavi čitati

Aktuelno