Connect with us

Politika

PREŽIVJELI SRBI sa bolom se sjećaju zločina u MEDARIMA!

Tog prvog maja 1995. hrvatski vojnici ušli su u Medare. Od 24 civila srpske nacionalnosti, ubili su njih 22. Te velike tragedije sa bolom u srcu i danas dan se prisjeća Gordana Ljubišić iz susjedne Trnave.

-Desilo se to što se desilo. Puno je naroda pobijeno. Puno je iseljeno. Puno je djece stradalo. U ovom selu četvero. Dosta je ljudi zaklano. Mi smo se spasili tako što su u autobusu išle majke i djeca. Organizovano je bilo da se ide, tako das mo došli do Nove Topole. Tamo smo bili neko vrijeme, iz Topole smo preko Rače za Istočnu Slavoniju. Tamo smo bili tri i po godine. Onda smo se ponovo vratili ovdje u svoje selo. Kako danas živimo? Pa solidno. Solidno. Ne mogu se žaliti, djeca su otišla svojim putem, ja sam ostala, dočekuj, ispraćaj i tako.

Gordana kaže da za zločin koji se desio ovdje u Medarima, niko nikada nije odgovarao. I to je ono što ih, kaže, jako puno boli, pogotovo kada dođe maj. Ipak, kaže život teče dalje.

-Mora se! Korak po korak. Nekako smo mi to sve nadvadali. Odnosi sa komšijama Hrvatima su danas odlični. Barem iz mog ugla gledano. Gledajte, malo kada dođu ovi dani, malo se distanciramo, ali su inače odnosi odlični. Istina, neko je bio polomio krst ovdje, ali i to je stalo, više se ne dešavaju ni te gluposti – kaže Gordana.

U Medarima se desio stravičan zločin, kaže nam to Marica Šeatović. Samo dvije djevojke su preživjele od 24 civila koliko ih je tada živjelo ovdje.

Spasio ih je jedan hrvatski vojnik. Među ubijenima bilo je 12 žena.

Najstarija žrtva bila je u osamdeset i osmoj godini života. Do danas niko nije odgovarao za sve ovo što se desilo u Medarima u maju 1995., zbori Marica, inače predsjednica Udruženja „Protiv zaborava”.

-Nije, na žalost, niko odgovarao. Kao što su mnogi drugi zločini ostali nekažnjeni. Rane, ja bar tako misli, ovdje još uvijek nisu zarasle. Neki su možda, hajde da tako kažem, ostali sa strane, ali kad dođe maj, kada dođu ovi dani, onda se ljudi sjete, teško je svakome uopšte da to ponovo proživi. Ovakve komemoracije su jako bitne. I da se sjetimo žrtava i da nastavimo dalje, kaže Marica Šeatović čiji je suprug na početku rata ubijen u Novskoj.

I pored svega, mora se živjeti dalje. Na ovakvim obilježavanjima trebali bi vidjeti zajedno i Srbe i Hrvate kako bi buduće generacije izbjegle ponavljanje istorije. Mladi iz inicjative mladih za ljudska prava Hrvatske kažu da osjećaju odgovornost za sve ono što se desilo u maju devedeset i pete.

-Apsolutno. Iako mislim da treba biti jako oprezan i razlikovati odgovornost od krivice. Odgovornost je jedna stvar, krivnja druga, ali često se desi da ljudi mijenjaju te dvije stvari. Tako se desi da kada ja kažem da kao pripadnica hrvatskog naroda imam odgovornost dolaziti na ovakva mjesta, obilježavati, i pamtiti ove žrtve, onda je najčešći odgovor kako nisam ja kriva za rat, ali tu postoji velika razlika jer mislim da je naša odgovornost da mi izgradimo društvo koje će biti zdravo, koje neće ponavljati greške iz prošlosti. Da li je to realno u ovom trenutku? Pa mislim da uvijek treba tražiti nemoguće, ja bih rekla.

Možda sada u ovom trenutku nije realno, ali se ne smijemo ni pomiriti sa situacijom koja je trenutno jer mislim da ona nije dobra, mi može dovesti do ponovnih sukoba. Ljudi sa kojima sam ja okružena i koji vjeruju u ideju da je pomirenje uopšte moguće, da je izgradnja tog tkiva uopšte moguće rade na tome da se to desi. To nije lako, i to ne dolazi preko noći, kaže Senna Šimek iz Inicijative mladih za ljudska prava Hrvatske, napominjući da je put u inkluzivnu tolerantu budućnost jeste da se sjećamo svih žrtava i da se tu ne pravi razlika.

Da se mora dalje, govori nam to i zamjenik načelnika opštine Okučani Siniša Martinović. Pozivajući se na stav crkve, poručio je: „Ne smijemo zaboraviti žrtve. Ali, moramo oprostiti”, prenosi Elta TV.

Politika

STRAH ILI KRUNISANJE PRESTOLONASLJEDNIKA? Dodik preko noći okrenuo ploču “MLADOST POBJEĐUJE”

Decenijama naviknut na politički komfor, apsolutnu kontrolu i bezrezervno oslanjanje na beogradske saveznike, lider SNSD-a Milorad Dodik iznenada je doživio političko „prosvjetljenje“. Suočen sa tektonskim promjenama u regionu i spoznajom da gnjev mlađih generacija može srušiti i najtvrđe autokratije, Dodik je preko noći promijenio narativ: odjednom mu puna usta „mladosti koja pobjeđuje“, budućnosti i ambicija nove generacije.

U video-snimku i objavi na društvenoj mreži Iks, u kojima defiluje banjalučkim ulicama sa sinom Igorom, Dodik je poslao poruku koja bi bila dirljiva da ne dolazi od čovjeka koji već dvije decenije neprikosnoveno vlada Republikom Srpskom:

„Banjaluka je danas drugačiji grad nego što je bila prije 30 godina… Ja to mjerim onim što je bilo i onim što sada imamo i koliko smo prešli. Moj sin Igor i njegova generacija na to gledaju malo drugačije. Ne porede se samo s onim što je juče izgrađeno, nego s onim što svijet danas može… A mladost koja zna šta hoće i ne plaši se da to traži, uvijek nađe način da pobijedi.“

Ovakav iznenadni potez predsjednika SNSD a u javnosti je dočekan sa podsmijehom i gorčinom, jer razotkriva dvostruku dozu političkog licemjerja.

Prvo, do juče se Dodik zaklinjao u nepobjedivost sistema, gušio svaki bunt i ignorisao apele mladih, gledajući na svaku pobunu protiv stranačkog zapošljavanja i jednoumlja kao na „izdaju“. Tek kada je postalo jasno da je ignorisanje mladih političko samoubistvo i da se talas nezadovoljstva ne može zaustaviti praznim pričama, Dodik se sjetio da „mladost uvijek nađe način da pobijedi“.

Drugo, i znatno opasnije, jeste Dodikovo cinično svođenje „mladosti Srpske“ isključivo na njegovu porodičnu dinastiju. Dok stotine hiljada mladih ljudi budućnost gradi u Njemačkoj, Austriji i Sloveniji – bježeći upravo od sistema koji je SNSD gradio dvadeset godina – Dodik pojam uspješne i ambiciozne mladosti personifikuje u svom sinu Igoru, partijskom operativcu i nasljedniku političkog i poslovnog carstva.

Za prosječnog mladog ljekara, inženjera ili studenta u Banjaluci, Srpska nije „temelj za zdravu ambiciju“, već poligon partijskih knjižica u kojem se bez podobnosti ne može dobiti ni pripravnički staž. Za Dodika, s druge strane, to je samo porodična štafeta koju pred očima javnosti pokušava upakovati u tobožnju brigu za novu generaciju.

Pokušaj da se iznenadnim dodvoravanjem i šetnjama pred kamerama amortizuje strah od promjena djeluje prozirno i zakasnjelo. Mladost o kojoj Dodik danas sa strepnjom govori zaista zna šta hoće – ali teško da u toj viziji budućnosti vidi one koji su joj ukrali protekle tri decenije.

Banjaluka24

Nastavi čitati

Politika

KOCKA JE OPET BAČENA! Kako su Stanivukovićevi zahtjevi o zabrani kockarnica preko noći postali Dodikova nova politika?

U iznenadnom obraćanju predsjednik SNSD-a Milorad Dodik najavio je oštar zaokret prema priređivačima igara na sreću, zatraživši od Vlade Republike Srpske hitno uvođenje znatno strožih zakonskih ograničenja. Iako njegove poruke zvuče odlučno, u javnosti je odmah odjeknuo politički paradoks: gotovo identične inicijative mjesecima je forsirao gradonačelnik Banjaluke i lider PSS-a Draško Stanivuković, dok su ih funkcioneri SNSD-a i skupštinska većina redom odbacivali uz optužbe za „čist populizam“.

Dodik je u video-poruci naglasio da se mora donijeti nova regulacija i stati u kraj nekontrolisanom širenju ovog biznisa. Zatražio je od Vlade da već od danas zabrani otvaranje novih kladionica i salona za igre na sreću, kao i da se u potpunosti zabrani postavljanje i rad aparata u ugostiteljskim objektima. Poseban naglasak stavio je na potpunu zabranu reklamiranja kladionica u svim javnim medijima, na internetu i društvenim mrežama, uz ocjenu da kockanje – uprkos prihodima koje donosi javnim finansijama – stvara ogroman društveni problem i direktno urušava moral zajednice.

Ipak, arhiva političkih dešavanja u Banjaluci i Republici Srpskoj svjedoči o sasvim drugačijem stavu vladajuće koalicije u ne tako davnoj prošlosti. Draško Stanivuković je tokom prethodne dvije godine pokrenuo čitav niz sličnih mjera: tražio je drastično povećanje komunalnih taksi za isticanje naziva kladionica kako bi im rad u naseljima bio neisplativ, pokrenuo peticiju za udaljavanje kladionica na minimalno 500 metara od škola, te insistirao na uklanjanju bilborda, reklama i izmjenama republičkog Zakona o igrama na sreću.

STANIVUKOVIĆ OGORČEN “Đajićevi odbornici ODBILI SUBVENCIJE za privatne vrtiće, KOLEKTORE, VEĆE TAKSE ZA KLADIONICE”

Tadašnji odgovori skupštinske većine predvođene SNSD-om i republičkih struktura bili su neumoljivi. Inicijative su skidane sa dnevnog reda gradske skupštine, Stanivukovićevi potezi nazivani su „jeftinim političkim marketingom“, a donesene odluke o taksama završile su na Ustavnom sudu Republike Srpske koji ih je oborio. Iz vlasti se tada poručivalo da lokalne zajednice nemaju nadležnost za takve rezove i da se time narušava stabilnost tržišta i privredni ambijent.

Danas, kada identične zahtjeve – od izbacivanja aparata iz kafića do zabrane reklamiranja i stopiranja novih uplatnih mjesta – promoviše lider SNSD-a, postavlja se pitanje da li je „populizam“ preko noći postao „briga za javni moral“. Pred Vladom Republike Srpske sada je zadatak da ozakoni pravila koja su donedavno bila predmet oštrih političkih opstrukcija.

Banjaluka4

Nastavi čitati

Politika

U Banjaluci poruke: MILE, LOPOVE, TI SI SLJEDEĆI (VIDEO)

Građani Banjaluke okupili su se sinoć na Trgu Krajine u Banjaluci kako bi slavili pobjedu Studentske liste na parlamentarnim izborima u Srbiji.

Okupljeni su tokom slavlja skandirali: MILE, lopove, aludirajući na Milorada Dodika.

Poruke koje su mu poslali glasile su i “Mile, ti si sljedeći”.

Podsjećamo, MUP Republike Srpske je Studentskoj listi zabranio skup podrške u Banjoj Luci, a Milorad Dodik sinoć je studentima čestitao pobjedu

Nastavi čitati

Aktuelno