Connect with us

Region

PRIJETI MU 12 GODINA ROBIJE: Otac od dječaka ubice u pritvoru tražio notara da prepiše imovinu, a preko advokata DAO ŠOK IZJAVU

Bliži se suđenje Vladimiru Kecmanoviću i njegovoj supruzi Miljani Kecmanović, roditeljima dječaka ubice koji je ubio devetoro djece i čuvara škole 3. maja u OŠ “Vladislav Ribnikar” na Vračaru.

jegov otac je uhapšen istog dana, a zatim je iz pritvora pokušavao da svoju imovinu prepiše na drugoga, negirao je krivicu, a na kraju su njegovi advokati sazvali konferenciju na kojoj su prenijeli uznemirujuću poruku u kojoj Kecmanović poručuje: “Ako treba da me streljaju nije problem, samo neka mi porodicu ostave na miru”.

Potvrđena je optužnica protiv roditelja dječaka ubice, koju je Više javno tužilaštvo u Beogradu podiglo 10. oktobra, a njom su obuhvaćeni i predsjednik streljane i instruktor, prenosi Blic.

Ono što je iznenadilo javnost jeste da je optužnicom obuhvaćena i majka dječaka ubice, jer do sada o njoj nije bilo poznato toliko detalja.

Sa druge strane, Vladimir Kecmanović je od trenutka masakra u OŠ “Vladislav Ribnikar” bio u žiži javnosti.

Dok su roditelji u strahu čekali ispred škole tog 3. maja i tražili svoju djecu, čekali bilo koju novu informaciju, na drugom mjestu se odvijalo hapšenje Vladimira Kecmanovića.

Sa lisicama na rukama, skrivajući lice, sproveden je iz zgrade u kojoj je živio sa porodicom i ušao je u policijsku patrolu. Od tada se nalazi u pritvoru.

Negira krivicu
Ubrzo nakon hapšenja Vladimir Kecmanović je pred tužiocem negirao krivicu i iznio je svoju odbranu.

On se tereti za krivično djelo teška djela protiv opšte sigurnosti, to jest da oružje nije držao obezbeđeno u skladu sa propisima, kao i da je obučavao svog sina da rukuje oružjem.

Više javno tužilaštvo u Beogradu je 10. oktobra saopštilo da je podignuta optužnica, a okrivljeni i odbrana nisu dostavili odgovor na istu.

Umjesto toga, organizovana je konferencija za medije na kojoj su govorili advokati porodice Kecmanović.

Oni su tako za optuženje supruge Vladimira Kecmanovića, a majke dječaka ubice, rekli da to za njih “nije iznenađenje” i prenijeli jezivu poruku Vladimira Kecmanovića.

– To je bio način da se izvrši pritisak na oca. On (Vladimir Kecmanović) je sporazum apsolutno odbio, smatra da nije kriv u ovom postupku. Rekao je: “Ako treba da me streljaju nije problem, samo neka mi porodicu ostave na miru”. Dakle, braniće se pred sudom – prenio je advokat Borivoje Borović.

Šta se nalazi u optužnici protiv oca?
Kako je Nenad Stefanović, glavni tužilac Višeg javnog tužilaštva u Beogradu, rekao na konferenciji za medije, postoji opravdana sumnja da je okrivljeni Vladimir Kecmanović u periodu od godinu dana pre tragedije u OŠ “Vladislav Ribnikar” obučavao svog sina od 13 godina da rukuje vazdušnim i vatrenim oružjem, kao i pripadajućom municijom, te da gađa u mete u obliku koncentričnih krugova i silueta ljudi, da puni okvir, zatim kako da stoji i diše prilikom korišćenja vatrenog oružja.

– On ga je u tri navrata vodio u Streljački klub “Partizan Practical Shooting” i jednom u otvoreni prostoru u Etno selo “Gostoljublje” u Mionici uprkos činjenici da takva aktivnost i obuka ne odgovaraju uzrastu njegovog sina – rekao je Stefanović.

Takođe, sumnja se da je okrivljeni postupio suprotno odredbama Zakona o oružju i municiji i Pravilnika o prostorno-tehničkim uslovima za bezbjedno smještanje i čuvanje oružja, jer nije obezbjedio uslove za bezbjedan smeštaj oružja i municije, odnosno držao je predmetno vatreno oružje sa pripadajućih šest okvira i pripadajućom municijom umesto u metalnom sefu sa ključem.

Vladimir Kecmanović je oružje držao u dva plastična kofera koja služe za prenošenje oružja, a ne za njihovo bezbedno smještanje i čuvanje. Koferi su se nalazili u jednom rancu crne boje, tako što su oružje i pripadajući okviri bili upakovani u jednom plastičnom koferu sa katancem i šifrom, a pripadajuća municija u drugom plastičnom koferu bez katanca.

– U istrazi je utvrđeno da je okrivljeni držao neobezbeđeno oružje u koferima za transport oružja i municije, umjesto u sefu koji se nalazio pričvršćen za zid u ormaru u hodniku, a koji je prethodno okrivljeni nabavio radi ostvarivanja uslova za bezbjedan smještaj i čuvanje oružja u cilju dobijanja odobrenja nadležnog organa za za nabavljanje i držanje vatrenog oružja – rekao je glavni javni tužilac.

Okrivljeni je tako omogućio djetetu da dođe u posjed dva pištolja, za koja ga je prethodno obučavao da puca u streljačkom klubu, i to pištolja marki “Češka zbrojevka” i “Ruger”, za čije nabavljanje i držanje je on posjedovao odobrenje nadležnog organa.

Dva dana nije primjetio da nema oružja?!
Sin okrivljenog je, kako se sumnja, došao u posed neadekvatno obezbijeđenog oružja dana 1. maja 2023. godine, kada je napunio šest pripadajućih okvira sa municijom za pištolje “Češka zbrojevka” i “Ruger” sa ukupno 92 metka i stavio ih kod sebe, a zatim ih 3. maja prebacio u svoj ranac i poneo sa sobom u OŠ “Vladislav Ribnikar”, koju je pohađao.

Kod dječaka ubice oružje je bilo čak dva dana, a da otac nije primetio da pištolji nisu na svom mjestu.

– Ušavši u prizemlje škole, dječak je najprije pucao u radnika obezbjeđenja, a zatim je pucao u dve učenice koje su sedele za stolom za dežurstvo, kao i još jednu učenicu koja se nalazila ispred klavira – podsjetio je tužilac Stefanović.

Potom je hodnikom otišao do kabineta istorije, u kojem su se na času nalazili nastavnica istorije, student istorije na praksi, kao i 23 oštećena maloljetna učenika odjeljenja VII/2 u koje je ispalio ukupno 45 projektila.

Tu je lišio života šestoro djece i ranio petoro djece, kao i nastavnicu istorije.

Tužilaštvo je predložilo da se Vladimir Kecmanović oglasi krivim i osudi na maksimalnu kaznu zatvora u trajanju od 12 godina.

Zabranjeno raspolaganje imovinom
Ocu i majci dječaka ubice je privremeno zabranjeno da raspolažu nekretninama i novcem. Ovo je, po predlogu porodica ubijenih u OŠ “Vladislav Ribnikar” usvojio Viši sud u Beogradu. Ipak, ovo je samo privremeno riješenje, koje za cilj ima da “obezbedi” sredstva kojima bi se isplatila naknada štete porodicama oštećenih, za smrt njihovih najbližih.

Zatim, 7. jula je ocu, takođe na prijedlog oštećenih, doneta privremena mjera zabrane raspolaganja novcem. Ovo je učinjeno da bi bilo moguće da se obezbjede njihovi zahtjevi.

U pitanju nije sav novac oca dečaka ubice, već samo iznos koji je potreban za imovinsko pravni zahtjev, kako bi bilo obezbjeđeno da će on moći da isplati štetu porodicama stradalih.

Prije nego što je donijeto ovo riješenje suda, Vladimir Kecmanović je iz pritvora tražio notara, a sa slobode je to radila i Miljana Kecmanović. Pokušavali su da svoju imovinu prenesu na druge članove porodice, pretpostavlja se kako bi je “zaštitili”.

U međuvremenu, 4 člana jedne porodice i 27 članova drugih porodica ubijenih u Ribnikaru podnijeli su tužbe protiv roditelja dječaka ubice i protiv njih je započeo parnični postupak.

Porodice traže naknadu nematerijalne štete, a u jednom parničnom postupku u kojoj je tužbu podnijelo 27 članova porodica zakazana su ročišta za decembar, kada će započeti saslušanje porodica ubijene djece i čuvara škole Dragana Vlahovića.

Region

Nestala influenserka pronađena mrtva u Sloveniji, TIJELO PRONAĐENO U KOFERU

Poslije šest dana intenzivne potrage, austrijska policija potvrdila je da je tijelo Štefani P. pronađeno je u koferu na zabačenoj lokaciji u Sloveniji. Glavni osumnjičeni – njen bivši dečko – priznao je zločin tokom ispitivanja.

Influenserka Štefani P. vodila se kao nestala od 23. novembra, kad nije došla na posao i prestala da se javlja porodici.

Policija je odmah posumnjala na ubistvo, a istragu je dodatno ubrzalo ponašanje bivšeg partnera, koji je u danima poslije nestanka više puta putovao u Sloveniju i potom postao nedostupan.

Ubrzo se desio preokret: slovenačka policija locirala je zapaljeno vozilo na parkingu blizu granice. Automobil je pripadao bivšem partneru nestale Štefani, koji je pronađen u blizini i uhapšen.

Nakon ekstradicije, prebačen je u Austriju, gdje je nad njim vođena intenzivna kriminalistička obrada.

Uprkos hapšenju osumnjičenog, lokacija Stefanie P. ostala je nepoznata sve do petka, dok je istraga Styrian State Criminal Police Office pratila svaki trag koji bi mogao ukazati na mjesto gdje se nalazi.

Priznanje i jeziv nalaz u šumi
Danas je došlo do preokreta: tokom višesatnog ispitivanja, kada je pritisak istražitelja pojačan, osumnjičeni je izgovorio ključne riječi: “Ja sam to uradio.”

Nakon priznanja, 31-godišnjak je naveo lokaciju u zabačenom šumskom području u Sloveniji.

Tamo su policajci pronašli kofer u kojem se nalazilo tijelo žene. Iako se čeka zvanična potvrda DNK analizom, istražni izvori navode da je riječ o nestaloj Štefani P. Prema prvim nalazima, žrtva je najvjerovatnije ugušena.

Austrijska i slovenačka policija nastavljaju zajednički rad na slučaju kako bi se razjasnile sve okolnosti zločina, uključujući motiv, vrijeme smrti i detalje o kretanju osumnjičenog.

Porodica, prijatelji i pratioci Stefanie P. i dalje čekaju zvaničnu potvrdu identiteta, ali istraga je jasno usmjerena na nasilno djelo koje je potreslo Austriju i region.

Nastavi čitati

Region

MISTERIJA TRAJE SKORO 30 GODINA, POLICIJA PRONAŠLA NOVE TRAGOVE: Milorad Ulemek Legija navodno povezan sa ubistvom poznate voditeljke

Neidentifikovani otisci prstiju pronađeni na vratima britanske novinarke Džil Dando i misteriozni trag cipele među forenzičkim su dokazima koji bi mogli da razreše slučaj, saznaje “Miror”, a policija vjeruje da je Milorad Ulemek Legija umiješan u ovaj zločin koji se dogodio 1999. godine.

Oni se čuvaju u 223 kutije dokaza u magacinu policije, pri čemu svaka sadrži oko 1.000 stranica dokumenata, fotografija i drugih predmeta. Ovo dolazi nakon što je Metropoliten policija saopštila da razmatra istraživanje koje povezuje Milorada Ulemeka sa njenim ubistvom iz aprila 1999. godine.

Detektivi ispituju nedavno otkrivenu fotografiju dvostrukog ubicе na kojoj nosi neobičnu kravatu, koja izgleda identično onoj koju je nosio muškarac snimljen CCTV kamerama nakon što je Džil Dando ubijena. Vjeruje se da se Ulemekov DNK i otisci prstiju nalaze kod srpskih vlasti, ali se smatra da trenutno nisu dostupni britanskoj policiji, piše Mirror.

Džil, 37, bila je napadnuta s leđa baš kada je pokušala da otvori ulazna vrata, oborena na zemlju i ubijena jednim hicem u lijevu sljepoočnicu ispaljenim iz neposredne blizine. Dva neidentifikovana otiska prstiju pronađena su na spoljašnjoj strani njenih bijelih, lakiranih vrata, koja su forenzičari odnijeli radi analize.

Pronađeni su na mjestu koje je bilo “u skladu” sa položajem nekoga ko ulazi ili izlazi iz kuće, ali policija nije isključila mogućnost da ih je ostavio ubica, pokazuju dokumenti.

Tri seta tragova
Mirorova analiza stotina strana policijskih dosijea i sudskih spisa otkriva da se među dokazima nalaze tri seta “prioritetnih tragova” koji i dalje nisu identifikovani. Jedan dopis za upravni odbor Metropoliten policije više od godinu dana nakon ubistva, datiran 9. maja 2000, navodi da pokušaji da se utvrdi kome pripadaju nisu uspjeli.

Drugi set bili su otisci dlana i prstiju na semaforu na kraju ulice u Fulamu, na jugozapadu Londona, u kojoj je živela Džil Dando. Ostavio ih je muškarac koji je trčeći zgrabio semafor dok je padao nakon što je istrčao pred automobil u pokretu u vrijeme ubistva, oko 11.38 časova u ponedeljak 26. aprila 1999.

Policija ih je uzela nakon što im je šetač pasa Ken Vilijams rekao da je video atletski građenog osumnjičenog kako se odbija od haube vozila.

Ken je upravo uplatio tiket i čekao na pješačkom prelazu sa svojim crnim labradorom kada se čovjek pojavio oko 300 metara od mjesta gde je Džil Dando ležala mrtva ispred svoje kuće u Gouan aveniji.

Dugogodišnji čitalac Mirora rekao je u aprilu:

– Pomislio sam da je to čovjek koji ju je ubio jer je dolazio iz Gouan avenije. Zašto bi inače pretrčavao ulicu dok se saobraćaj kretao? Mislio sam da je ludo.” Na pitanje da li je siguran da je to bio ubica, Ken, sada 83-godišnjak, rekao je: “Da, definitivno.“

Policijski spisi pokazuju da je ekspert za otiske prstiju Džon Grifin u izjavi naveo da je pronašao “tragove u prljavštini” na semaforu pet dana nakon ubistva. Devet mjeseci kasnije vratio se da nadgleda uklanjanje semafora i organizovao da se isječe njegov dio.

Otisci su bili na visini od oko metar i po iznad tla, okrenuti prema putu i usmjereni ulijevo ka stanici metroa, u smjeru u kome je čovjek bežao, pokazuju policijski spisi.

U zasebnom dokumentu od 21. marta 2000, memorandum koji je poslao jedan viši policijski službenik detektivu-inspektoru Brajanu Muru navodi da otisci i dalje nisu identifikovani. Policijski izvor prošle godine potvrdio je da je to i dalje slučaj.

Treći set neidentifikovanih otisaka uzet je sa dela gvozdene ograde u Bišops parku, oko pola kilometra od Džilinog doma, gdje je muškarac viđen kako se spušta ka rijeci. Bila je to tačka na obali Temze gdje stepenice vode do vode.

Upravo na tom mjestu školski domar rekao je policiji da je video bijelca u plavoj jakni kako se spušta ka rijeci oko 11.50 časova, otprilike 13 minuta nakon što je Džil upucana.

Svjedok je kontaktirao policiju nekoliko sati kasnije kada je shvatio da je plima bila visoka i da je možda vidio nešto važno. U izjavi policiji rekao je da je isprva mislio da čovjek namjerava da hoda obalom koja se pojavljuje kada je osjeka.

Ali domar, koji je vozio bicikl, kasnije je shvatio da je plima bila u porastu.

Rekao je:

– Bilo je veoma čudno što se čovjek popeo preko ograde jer je rijeka vjerovatno prekrivala većinu stepenika, tako da ne bi bilo ničega da se vidi.

Nijedan od prioritetnih tragova sa tri lokacije nije se poklapao sa Berijem Džordžom, čovjekom koji je pogrešno osuđen za ubistvo, otkrivaju dokumenti. Još jedan dokaz koji nije isključen kao mogući trag ubice jeste neidentifikovani otisak cipele pronađen pored tijela Džil.

DNK analiza može da dovede do ubice
Na stazi ka kući Džill pronađeni su otisci obuće tri osobe. Dva su pripadala bolničarima koji su pokušali da je spasu. Ali u izjavi forenzičara Metropoliten policije Džona Birketa iz juna 2000. navodi se da treći otisak ne pripada nikome za koga je poznato da je bio u kući, prenosi Blic.

Bio je načinjen veoma mokrom cipelicom ili čizmom, naveo je Birket. Tog jutra u Fulamu je bilo povremenih pljuskova. Marka obuće nije mogla biti identifikovana.

Naučnik je napisao:- Ne mogu da kažem kada je ovaj trag nastao, ali je mogao biti prisutan nekoliko dana.

Dodao je da se nijedan komad obuće Berija Džordža nije poklapao sa otiscima.

DNK analiza mogla bi takođe da se uradi na uzorcima sakupljenim sa Džiline odjeće, glave i kose kako bi se uporedili sa novim osumnjičenim koji nisu u britanskim bazama podataka. Vjeruje se da je ubica zgrabio njenu desnu ruku i povukao je na tlo prije nego što je lijevom rukom prislonio pištolj uz njenu glavu, tik iza uha.

Forenzičarka Anđela Galop, čiji je tim riješio ubistvo Stivena Lorensa, dobila je zadatak da preispita ubistvo Džil Dando 2009. u okviru svoje forenzičke firme LGC.

Četiri godine kasnije u završnom izveštaju je navedeno:

– Dali smo nekoliko prijedloga o određenim aspektima koje bi bilo korisno dodatno ispitati, posebno uz napredak u naučnim metodama i tehnologiji.” Redigovani izvještaj ne precizira na šta se mislilo.

Milorad Ulemek Legija je osuđen za ubistva bivšeg predsjednika predsjedništva Srbije Ivana Stambolića 2000. i premijera Srbije Zorana Đinđića 2003. godine. Nalazi se na odsluženju 40-godišnje zatvorske kazne.

Nastavi čitati

Region

RIJEŠENA MISTERIJA: Ana i Aleksandar bočno udrili u spomenik i na mjestu ostali mrtvi

Pogibiju Ane Radović (21) i Aleksandra Masalušića, koji su kod jezera Međuvršje sletjeli sa puta i bočno uletjeli u ozidanu spomen česmu palim borcima.

Prve informacije govorile su o tome da je automobil u kom se nalaze dvije osobe sletio u jezero Međuvršje kod Čačka. Međutim, cio slučaj je bio obavijen misterijom jer je do uveče trajala potraga kako na obali tako u vodi. Za automobilom su tragali vatrogasci-spasioci, ali i ronioci žandarmerije.

U kasnim poslijepodnevnim satima pristigla je informacija o tome da je 23. novembra prijavljen nestanak djevojke sa Zlatibora i otvorena je sumnja da su u jezero sletjeli ona i njen prijatelj. Policija je započela sa analizom baznih stanica u okolini, kako bi bilo utvrđeno da li je neka od njih uhvatila signal telefona djevojke, piše Telegraf.rs.

Tokom večeri objavljeno je da je djevojka koja je nestala dvadesetjednogodišnja Ana Radović, koja je posljednji telefonski kontakt imala sa bratom, u momentu kada se nalazila u okolini Čačka, a kasnije joj se telefon ugasio i više nije bila dostupna.

Poziv se, kako je rekao njen otac Miloš, dogodio u 18.45 sati i to je bio poslednji put da se neko od njoj bliskih ljudi čuo sa njom. Bila je dostupna još 13-14 sati, a onda je postala nedostupna. Njen otac je juče rekao da smatra da je “vjerovatnoća da je doživjela saobraćajnu nesreću mala” jer mu je rečeno da na dan njenog nestanka policiji nije prijavljena nijedna saobraćajna nesreća.

Ipak, saobraćajna nesreća je upravo ono što se dogodilo i što je Anu koštalo života.

Vozilo pronađeno pored puta
Vozilo je pronađeno je u kanalu pored puta, gdje je, nakon sletanja, ostalo bočno zaglavljeno. Bio je to automobil u kom je Ana Radović posljednji put viđena. Pronašli su ga mještani, koji su odmah alarmirali policiju i Hitnu pomoć. Nisu znali da li u automobilu ima ljudi.

U automobilu su, tokom uviđaja, pronađena dva tijela – muškarac i djevojka. Na lice mjesta pristigla je dizalica kako bi automobil bio izvučen sa mjesta na kom je završio nakon izletanja sa puta.

Kako se ispostavilo, “audi” koji je sletio sa puta, a u kom su pronađena tijela, gotovo tri dana je stajao u kanalu pokraj puta u blizini jezera Međuvršje.

Kada je automobil izvučen iz kanala, vidjelo se da je njegov prednji dio potpuno smrskan i da su se aktivirali vazdušni jastuci. Automobil je, prema posljednjim informacijama, vozio prijatelj Aninog brata, a razlog sletanja sa puta i upadanja u kanal biće otkriven vještačenjem. Dva tijela pronađena u vozilu poslata su na obdukciju. Spasioci su, kako bi mogli da dođu do tijela koja su se nalazila u automobilu, morali da sijeku lim vozila.

Izvor Telegrafa koji je upućen u slučaj i iza kog je bogato iskustvo, tvrdi da je zbog nepristupačnosti terena, “audi smrti” mogao da zapazi samo vozač kamiona. Kako se automobil nalazio na nepristupačnom mjestu, njega ljudi koji su tim putnim pravcem prolazili, nikako nisu mogli da ugledaju. Eventualno je neki vozač kamiona, zbog visine vozila kojim upravlja, mogao da vidi vozilo u kanalu pored puta.

Kako se kasnije ispostavilo, sa Anom je u automobilu bio Aleksandar Masalušić (37), koji je upravljao automobilom. U pitanju je drug Aninog brata, koji ju je povezao za Beograd, kako bi otišla na fakultet.

Na mjestu nesreće, prema riječima svjedoka, nije bilo tragova kočenja. Sumnja se da je Aleksandar Masalušić izgubio kontrolu nad automobilom, udario u zid i da je tada vozilo bočno upalo u betonski spust koji služi za kontrolisano ispuštanje vode ili druge tečnosti iz cjevovoda, kanala, rezervoara ili postrojenja u prirodni tok, jarak ili kanalizacioni sistem.

Prijatelji Aleksandra Masalušića okupili su se na mjestu nesreće kako bi odali počast prerano nastradalima. Oni su se okupili kako zapalili svijeću i oprostili se od najmilijih. Spustili su se u duboku jamu u kojoj su se još nalazili ostaci slupanog vozila, kako bi zapalili svijeću za Anu i Aleksandra.

Zasad se ne zna uzrok gubitka kontrole nad vozilom, a na snimcima sa mjesta teške saobraćajne nesreće vidi se da je automobil sletio s puta na krivini, koja je obilježena duplom punom linijom. Pretpostavlja se da je put u trenutku nesreće bio vlažan, a temperatura oko nula stepeni. Uzrok nesreće za sada nije poznat, ali postoji nekoliko najvjerovatnijih scenarija koji se u praksi najčešće dešavaju. Mogu se podijeliti u tri grupe: ljudski faktor, tehnički kvar i uslovi puta.

Takođe, sumnja se da je brzina vozila bila neprilagođena jer su od mjesta Prijanovac, gde je uhvaćen signal Aninog telefona, do mjesta nesreće stigli za 11 minuta, iako je inače za prelazak te deonice potrebno gotovo duplo više vremena.

Otac nestale devojke Miloš Radović je, nakon što je izvučen automobil i tijela dvoje poginulih, sa dubokom teskobom u glasu, potvrdio je da je Ana tog dana krenula iz porodičnog doma na Zlatiboru ka Beogradu, gdje je studirala, s namjerom da plati ispite.

“Moja Ana je bila divno dete. Studirala je Pravni fakultet… Porodici je rekla da ima prevoz sa Zlatibora. Ne znam da li ga je poznavala od ranije, ja njega nikada nisam video”, priča neutješni otac i dodaje da “želi da zna ko je čovjek koji je vozio”.

Poginuli bio Stojketov tjelohranitelj, preživio atentat
Aleksandar Masalušić, pripadnik ličnog obezbjeđenja Nebojše Stojkovića Stojketa, saznaje Telegraf.rs.

Prema saznanjima Telegrafa, Masalušić je ranjen kada je pokušano ubistvo Stojketa. Uprkos tome, njegovo ime do sada nije se pojavljivalo u medijima i o njemu se malo zna.

Iako je, prema prvim informacijama, rečeno da je Aleksandar Masalušić iz Tutina, on je rodom iz Priboja, sa prebivalištam u Beogradu. Razlog toga da se misli da je iz Tutina bile su registarske oznake “audija” kojim je sletio sa puta.

Navodno je ranije imao niz saobraćajnih prekršaja, zbog čega mu je bila oduzimana vozačka dozvola na nekoliko mjeseci, a više puta je pred prekršajnim sudovima pravosnažno osuđivan zbog prekoračenja brzine, vožnje za vrijeme zabrane upravljanja vozilom, vožnje pod dejstvom narkotika.

Aleksandar Masalušić je imao pun dosije saobraćajnih prekršaja zbog čega mu je čak bila i oduzeta vozačka dozvola na nekoliko meseci. On je više puta pravosnažno osuđivan pred prekršajnim sudovima u Valjevu, Prijepolju i Požegi zbog prekoračenje brzine, vožnje za vreme zabrane, zatim jednom pod dejstvom narkotika…

Prema kasnije dospjelim informacijama, on je ranjen 21. decembra 2023. godine u pucnjavi u Železniku, gdje je pogođen u oružanom obračunu sa četvoricom muškaraca.

Osumnjičeni se terete da su tog 21. decembra 2023. godine planirali da ubiju Masalušića ispred jednog auto-otpada na Obrenovačkom putu u Železniku. U Višem sudu u Beogradu je u toku sudski postupak za ranjavanje Aleksandra, a optužnica je podignuta protiv trojice okrivljenih dok se i dalje traga za četvrtim.

Kada je spomenutog 21. decembra 2023. zaustavio automobil, na njega je, kako se sumnja, pucao nepoznati napadač koji je bio u automobilu marke “audi” tamne boje. On je ispalio jedan metak i pogodio ga u lijevo rame. Napadač je potom pobjegao vozilom dok je ranjeni Aleksandar Masalušić sam automobilom otišao u Urgentni centar. On se sam odvezao u Urgentni centar.

Prema pisanju medija, on je prilikom napada preskočio haubu svog automobila i sakrio se, a napadači su pobjegli. Tada se dodavalo i da je ranjeni muškarac poznat policiji odranije za različita krivična djela, a za neka od njih je i osuđivan.

Poginuli na licu mjesta
Iako se polemisalo o tome da je Ana Radović neko vrijeme nakon udesa bila živa i da je sa svog telefona uputila dva SOS poziva, prvi rezultati istrage pokazali su da je preminula odmah.

Naime, kako je saopšteno iz Doma zdravlja Čačak, čija je hitna služba izašla na teren, prvi alarm stigao je preko broja 194, ali je poziv primljen putem govornog automata i to na engleskom jeziku.

“Poziv je bio tehnički ne baš jasnog sadržaja, a što je najvažnije, nije sadržao tačnu lokaciju gde bi ekipa Hitne pomoći odmah mogla da postupi i izađe na teren”, navedeno je u saopštenju.

Kako su podsjetili, za prijem poziva prvog reda hitnosti, ključno je da dispečer zna lokaciju pacijenta. Ekipa Hitne pomoći je odmah krenula na teren tek kada su policijske i vatrogasno-spasilačke ekipe pronašle automobil sa tijelima i kada je Doma zdravlja dobila tačnu lokaciju nesreće.

Prvi rezultati istrage govore o tome da je dvoje poginulih odmah preminulo od zadobijenih povreda.

Prvi rezultati istrage jasno ukazuju na prebrzu vožnju i neprilagođenu brzinu uslovima na putu kao glavni uzrok ove strašne tragedije. Sumnja se da je Aleksandar Masalušić vozio “audi” znatno većom brzinom od dozvoljene, zbog čega je izgubio kontrolu nad vozilom. Automobil je, krećući se velikom brzinom, praktično “ispravio krivinu”, probio bankinu i uletio direktno u propust kojim se voda vraća u jezero.

Izvori iz istrage navode da je udarac bio toliko silovit da su oboje ostali mrtvi na licu mesta. Pretpostavlja se da je smrt nastupila momentalno usljed povreda zadobijenih u sudaru. Muškarac je imao vidne i teške povrede glave, uključujući smrskano lice.

Kada je u pitanju SOS poziv, njega je najvjerovatnije uputilo samo vozilo, s obirom na to da novi modeli automobila imaju tu opciju.

Da je smrt nastupila momentalno potvrdili su i rezultati obdukcije. Obducent je konstatovao višestruke prelome kostiju, što ukazuje da su poginuli na licu mesta.

Oglasilo se tužilaštvo
Iz Osnovnog javnog tužilaštva u Čačku saopšteno je da je dežurni tužilac bio na uviđaju na licu mjesta i konstatovao da je za volanom bio muškarac, dok je djevojka sjedila na mjestu suvozača. Izvršeno je, kako je navedeno sječenje automobila kako bi se izvršio pregled unutrašnjosti. U vozilu su potom pronađena tijela dvije preminule osobe – na mjestu vozača bio je Aleksandar Masalušić, a na mjestu suvozača Ana Radović.

Tužilaštvo je utvrdilo da je 23. novembra prijavljen nestanak Ane Radović, a dan kasnije i Aleksandra Masalušića.

Ana juče sahranjena
Zlatibor i cijela Srbija juče su se oprostili od Ane Radović koja je u 13 sati sahranjena na groblju na Zlatiboru, dok je opelo kod porodične kuće održano u 12 sati.

Ožalošćena porodica objavila je potresnu umrlica, navodeći da je Ana preminula nesrećnim slučajem.

Nastavi čitati

Aktuelno