Dok se građani Doboja i drugih gradova u slivovima rijeka u Bosni i Hercegovini sa svakom jačom kišom suočavaju sa opravdanim strahom od novih katastrofa, Vlada Republike Srpske planira da izmjenama Zakona o vodama i drugih zakona omogući legalizaciju i privremeno zadržavanju hiljada objekata izgrađenih direktno na javnom vodnom dobru.

Sa druge strane, iz civilnog sektora stiže kategoričan zahtjev, umjesto amnestiranja onih koji su svjesno kršili zakon i ugrozili javnu bezbjednost, država mora hitno pokrenuti akcioni plan za uklanjanje nelegalnih objekata iz korita rijeka.

Između uklanjanja i naplate naknada: Šta piše u Vladinoj informaciji?

U zvaničnoj „Informaciji o potrebi izmjene i dopune zakonske regulative u cilju rješavanja pitanja nelegalno izgrađenih objekata na javnom vodnom dobru u Republici Srpskoj“, sa kojom se Vlada upoznala, otvoreno se priznaje da u priobalnim područjima širom RS egzistira ogroman broj bespravno izgrađenih objekata. Radi se o vikendicama, ali i o sportsko-rekreativnim, turističkim i poslovnim objektima.

Kolike su stvarne razmjere ovog problema pokazuje podatak iz prve faze Elaborata javne ustanove „Vode Srpske“. Samo na potezu od Novog Goražda do Zvornika identifikovana su čak 773 nelegalna objekta, što jasno ukazuje da na nivou cijelog entiteta ta brojka doseže nekoliko hiljada.

Trenutna zakonska regulativa je jasna i striktna, ona uopšte ne prepoznaje mogućnost zadržavanja ovakvih objekata, već propisuje isključivo njihovo rušenje. Legalizacija na javnom vodnom dobru je zakonski nemoguća. Umjesto primjene postojećeg zakona, Vlada rješenje vidi u izmjenama tri ključna akta- Zakona o vodama, Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata i Zakona o uređenju prostora i građenju.

Cilj ovih izmjena je uvođenje instituta „privremenog zadržavanja“ objekata uz naplatu naknade za korišćenje vođnog zemljišta. Vlada u tome vidi način za uređenje imovinsko-pravnog statusa, uvođenje kontrole i punjenje budžeta, uz klauzulu da bi investitori bili dužni da o svom trošku uklone objekat ukoliko se za to ukaže potreba. Za realizaciju ovog plana predloženo je formiranje posebne interresorne radne grupe.

Centar za humanu politiku: To je opasna, štetna i „bolesna“ praksa

Reakcija civilnog društva na ove namjere bila je trenutna i izuzetno oštra. Centar za humanu politiku i njegov predsjednik Momir Dejanović uputili su zvaničan poziv predsjedniku Vlade RS da hitno odustane od najavljenih izmjena zakona, ocjenjujući ih kao direktan udar na javni interes i bezbjednost stotina hiljada ljudi.

Iz Centra upozoravaju da velika korita vodotoka imaju ključnu prirodnu funkciju – da prihvate i obezbijede nesmetan protok velikih voda tokom padavina. Svako sužavanje tih korita i degradacija javnog vodnog dobra bespravnom gradnjom direktno i drastično povećavaju opasnost od poplava.

„Ozaonjenje nezakonitog, zadržavanje bespravno izgrađenih objekata koji izazivaju povećanu ugroženost od poplava, zastupanje interesa odgovornih za nezakonitu gradnju i izazivanje opšte opasnosti je ponašanje koje je bolesno, antisistemsko i protivno javnom interesu“, navodi se u oštrom saopštenju Centra za humanu politiku.

Kao terapiju za ovakav pristup, iz ovog udruženja predlažu nadležnima da posjete i ugledaju se na države u kojima su velika korita vodotoka strogo zaštićena, a stanovništvo bezbjedno. Umjesto uvođenja novih naknada kojima se praktično nagrađuju vlasnici bespravnih objekata, Centar zahtijeva donošenje akcionog plana za njihovo potpuno uklanjanje i utvrđivanje jasne odgovornosti za to kako je do ove situacije uopšte došlo.

Gorka sjećanja na 2014. godinu i paradoks milionskih ulaganja

U raspravi o koritima rijeka nemoguće je zaobići maj 2014. godine. Iz Centra za humanu politiku eksplicitno podsjećaju da je upravo prisustvo nekoliko desetina bespravno izgrađenih objekata i vještačkih nasipa u velikom koritu rijeke Bosne, uz njenu opštu neuređenost, ključno uticalo na katastrofalne razmjere poplave u Doboju i nastanak istorijske materijalne štete.

Upravo u kontekstu Doboja pojavljuje se i najveći sistemski paradoks. Vlada RS je na sjednici održanoj 20. februara 2026. godine usvojila Informaciju o potrebi izrade idejnog rješenja zaštite od poplava od rijeke Bosne i njenih pritoka Spreče i Usore na širem području Doboja. Za izradu ove tehničke dokumentacije odobren je iznos od čak 2.340.000 konvertibilnih maraka sa PDV-om.

Sredstva obezbjeđuju Ministarstvo finansija i Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, dok je grad Doboj zadužen za provođenje javnih nabavki.

Logičko pitanje koje se nakon ovoga nameće samo od sebe glasi, ima li ikakvog smisla ulagati milione maraka javnog novca u projektovanje zaštite od poplava, dok se istovremeno kroz izmjene zakona pravi prostor za zadržavanje nelegalnih objekata koji te iste vodotoke fizički sužavaju i direktno sabotiraju svaku buduću inženjersku zaštitu?

Prilagođavanje zakona bezakonju

Namjera da se nelegalna gradnja na rijekama prevede u privremeni legalni tok predstavlja klasičan primjer politike kompromisa sa problemom, umjesto njegovog rješavanja. Umjesto striktne primjene zakona i uklanjanja opasnosti, država bira lakši put – naplatu taksi i legalizaciju zatečenog stanja.

Cijenu takvih kompromisa građani u slivovima Bosne, Drine i drugih rijeka već su jednom preskupo platili. Pitanje izmjene Zakona o vodama zato nije samo pravna ili administrativna dilema jedne radne grupe, već jasan pokazatelj šta je ovoj vlasti stvarni prioritet: kratkoročni privatni interesi i budžetski prihodi od naknada, ili dugoročna bezbjednost i životi ljudi.

Buka