Obućarska industrija u Republici Srpskoj suočava se sa sve težom situacijom, padom narudžbi, nedostatkom radnika, a domaći proizvođači upozoravaju da se proizvodnja svodi na puko preživljavanje, dok se pojedini pitaju da li je pred ovom industrijom sezona gašenja.

Proizvođači u Srpskoj rade za opstanak, a ne za razvoj

Radovan Pazurević, vlasnik kompanije “Sanino” iz Dervente, kazao je za “Nezavisne novine” da je stanje u ovoj industriji dramatično loše.

“Mnogo je razloga za ovakvo stanje, ali veliki problem je što su naši dugogodišnji partneri mahom napustili ovaj prostor, a mi smo ostali bez mogućnosti da samostalno razvijamo proizvodnju. Propustili smo priliku da izgradimo industriju koja bi mogla da radi za domaće tržište. Nismo na vrijeme prepoznali mogućnost da proizvodimo obuću koju bi kupovali naši građani”, kazao je Pazurević.

Dodao je da je na ovaj način uništeno i školstvo, jer, kako kaže, nemamo bazne industrije i ne proizvodimo repromaterijale.

“Zavisimo od volje inostranih partnera koji kod nas ostvaruju profit, dok smo mi prinuđeni da radimo za veoma niske cijene. Pokušavamo da zadržimo radnike i održimo proizvodnju na nivou koji nam omogućava da opstanemo. Mi sada definitivno samo preživljavamo”, kazao je Pazurević.

Nedostatak radnika sve veći problem

Istakao je da je dodatni problem to što godinama nisu školovani novi kadrovi.

“Radnici nam stare, ulaze u ozbiljne godine i odlaze u penziju. Ako u svemu tome ima nešto pozitivno, onda je to što ih ne otpuštamo, već odlaze prirodnim putem. Međutim, novih radnika dugo nema. Čak i kada se neko javi za posao, često ostane dva-tri dana i ode. To je poseban problem”, naglasio je Pazurević.

Kako je pojasnio, u Republici Srpskoj sve firme koje se bave ovom industrijom uglavnom izvoze svoje proizvode.

“U Republici Srpskoj samo se simbolično radi za domaće tržište, možda pojedine firme poput “Dermala”, dok ostali uglavnom proizvode za inostrane kupce.

Pad narudžbi zbog pada prodaje na globalnom nivou

Međutim, obim narudžbi je pao, posebno zato što su veliki trgovački lanci smanjili kupovinu obuće usljed pada prodaje na globalnom nivou. Nijemci su prije sedam ili osam godina bili među najvećim potrošačima obuće i kupovali su oko deset pari godišnje po stanovniku, dok je taj broj sada pao na četiri para”, kazao je Pazurević.

Kako je rekao, domaće firme ne bi mogle funkcionisati ako bi se orijentisale isključivo na domaće tržište.

“Naše firme nemaju mogućnost da repromaterijal nabavljaju na domaćem tržištu. Nemamo nijednu kožaru, niti firme koje mogu da proizvedu sve što je potrebno za izradu obuće. Nemamo prateće industrije koje bi proizvodile konac, kalupe, ljepilo i druge neophodne materijale. Zbog toga nemamo ni uslove da zaokružimo proizvodnju od početka do kraja”, precizirao je Pazurević.

Istakao je da bi se stanje možda moglo donekle popraviti ukoliko bi ljudi počeli drugačije da se ponašaju i ukoliko bi došlo do oporavka potrošnje.

“Nije problem samo kod nas, jer se i Evropa polako budi. Sve je to posljedica globalnih poremećaja, rasta cijena i promjena u potrošnji”, zaključio je Pazurević.

Sezona pred gašenje

Marinko Umičević, tehnički direktor Tvornice obuće “Bema” iz Banjaluke, kazao je da situacija u ovoj industriji nikada nije bila lošija nego sada.

“Mislim da je ovo sezona pred gašenje”, rekao je Umičević i istakao da je u obućarskoj industriji zaposleno je oko 12.500 radnika.

“U globalu, nismo imali dobar odnos prema ovoj industriji. Imamo određene olakšice, ali postavlja se pitanje da li je trebalo dozvoliti da ova industrija propadane prije deset godina”, rekao je Umičević

Poslanike u novom sazivu Narodne skupštine Republike Srpske na stolu će dočekati i novi Prijedlog zakona o ugostiteljstvu, koji je krajem septembra usvojila Vlada Republike Srpske, a koji zadaje glavobolje i ugostiteljima i domaćinima.

Zašto su domaća rakija i pečenje sporni u novom zakonu?

Da će se upravo zbog toga polemisati i u Narodnoj skupštini Republike Srpske kada Prijedlog zakona dođe pred poslanike može se zaključiti i iz izjave Darka Banjca, budućeg poslanika koalicije DNS – NPS, koju je dao za “Nezavisne novine”.

“Vi kada pravite svadbe ili krštenja ne možete više donijeti rakiju koju je đed čuvao. Ja mislim da je to neprihvatljivo za srpski narod. Ne možete da vam kum donese pečenicu na krštenje. Uvijek je to bio običaj srpskog naroda. Ljudi su zaboravili da ono što se ponavlja kroz vijekove postaje zakonska kategorija. Običaji su postajali zakon”, rekao je on, najavljujući da će tražiti izmjene, a što je moguće amandmanima.

Šta ugostitelji zamjeraju Prijedlogu zakona?

Da je to problem uvidjeli su i ugostitelji, koji su Ministarstvu trgovine i turizma iznijeli niz sugestija, međutim mnoge nisu uslišene.

“Već dvije godine se borimo da se napravi poseban zakon za takve događaje ili da se u okviru postojećeg zakona naprave izuzeci. Dobili smo informaciju da se pravi novi zakon, iznijeli smo nadležnom ministarstvu svoje probleme i rekli su nam da napravimo svoj prijedlog. Ja sam to i napravio. Odnijeli smo im svoj prijedlog koji je jako ozbiljno napisan, gdje smo iznijeli probleme i rješenja. Obećali su nam da ćemo nastaviti razgovore, međutim poslije toga je došao tajac i skoro ništa nisu izmijenili”, kaže Dragan Milijaš, član Upravnog odbora “Horeca”, za “Nezavisne novine”.

Kako dodaje, zakon kafiće i restorane stavlja u istu ravan sa salonima koji organizuju slavlja kao što su svadbe, rođendani, krštenja, te od njih traži da cjenovnici moraju biti istaknuti, da nema domaće rakije…

Zašto ugostitelji tvrde da domaća rakija ne ide u promet?

“Glavni naš argument za domaću rakiju koju roditelji, bake i deke prave za mladence ili djecu jeste da ta rakija ne ide u promet. Oni je naprave i časte svoje goste, kao na slavi, kao kad im neko dođe u kuću. Ona ne ide u promet. Niko je ne kupuje, niko je ne prodaje. Tu nema nikakvog prometa. Čovjek napravi i časti svoje goste”, kaže Milijaš.

Prema njegovim riječima, oni su predlagali i da domaćini odu u Institut za javno zdravstvo Srpske i da dobiju potvrdu o ispravnosti rakije, međutim ni to nije prošlo.

Koje dodatne obaveze zakon predviđa za svadbene salone?

Sem rakije i pečenja, tu je i niz drugih problema.

“Nova stvar koju žele u zakonu jeste da mi ispred restorana i salona prikupljamo sve ugovore između, na primjer, mladenaca i muzike, dekoratera, fotografa, nekoga ko radi slatki sto, pušta dim… Mi se toga nismo htjeli prihvatiti”, navodi on za “Nezavisne novine”.

Takođe, problematično je i uređenje radnog vremena, pa su oni zatražili da saloni posluju isključivo na osnovu unaprijed ugovorenih i rezervisanih događaja.

Vlast Republike Srpske nastavlja nenamjensko trošenje sredstava iz Fonda solidarnosti Republike Srpske. Prethodno su tri miliona maraka uplaćena rudniku Nova Ljubija, a nedavno oko 900 hiljada maraka i radnicima Radio-televizije Republike Srpske. Iz opozicije upozoravaju da se ponovo javna sredstva Fonda koji služi za pomoć u slučaju elementarnih nepogoda, rasipaju na prikrivanje sumnjivih i nezakonitih aktivnosti.

Blokade računa i kašnjenja plata i doprinosta, mjesecima su neizvjesnost u kojoj se nalaze radnici RTRS-a. Sve je posljedica pravosnažnih presuda zbog 23 miliona maraka dugova Radio-televiziji Bosne i Hercegovine. Sve je posljedica poteza uprave RTRS-a, kao i rukovodstva Republike Srpske da se od 2017. godine BHRT-u ne uplaćuje dio RTV pretlpate koji im zakonski pripada. Umjesto odgovornosti, kaže predsjednik PSS-a Draško Stanivuković, vlast sve nenamjenski pokriva novcem iz Fonda solidarnosti.

“Zamislite sad paradoksa da Vlada Republike Srpske nema 20 miliona da ona to riješi nego iz Fonda solidarnosti daje plate. To je zloupotreba Fonda solidardnosti. On nije napravljen za to. Radnicima treba pomoći ali na drugi način. Isto je važno reći da novac koji je odobren iz Fonda solidarnosti, dokaz koliko je ova država postala banana, je dovoljan da se isplate plate bez poreza i doprinosa. Kada podijelimo sa brojem zaposlenih – radnici će dobiti plate bez zdravstvenog osiguranja”, kaže Stanivuković.

Isplata iz Fonda solidarnosti međutim neće riješiti nagomilane probleme u javnom servisu. Vlast međutim ne razmišlja o izmirenju duga. Tako je Dodik nedavno govorio o osnivanju novog javnog servisa, dok Nenad Stevandić kaže da i BHRT duguje RTRS-u i da treba mijenjati zakone.

“Ja lično mislim da RTRS čiji je osnivač Republika Srpska kao i klinički centri, hitne pomoći, ne mogu biti u blokadi”, rekao je Stevandić.

Novac se nenamjenski dijelio i privatnim preduzećima. U martu ove godine milionska sredstva iz ovog fonda su uplaćena radnicima rudnika Nova Ljubija, privatne firme gdje su u čudnim odnosima vlasnika i institucija Republike Srpske, radnici ostavljeni bez posla i zarađenih plata. U Zakonu o Fondu solidarnosti iz 2023. godine, jasno je navedeno šta je cilj njegovog osnivanja i gdje se mogu upotrebljavati sredstva.

“Cilj osnivanja Fonda solidarnosti jeste pružanje pomoći njegovim korisnicima, na načelima solidarnosti usljed elementarnih nepogoda, prirodnih, tehničko-tehnoloških i ekoloških katastrofa, zarazne bolesti ljudi i životinja, ozbiljnih poremećaja na tržištu i svih drugih nepredviđenih događaja čije nastupanje, kao i posljedice se ne mogu predvidjeti”, piše u zakonu.

Ovdje se nigdje ne pominje da novac treba da se usmjerava u slučaju pravosnažnih sudskih presuda, gdje se ovakav ishod i te kako mogao predvidjeti, smatra ekonomista Zoran Pavlović.

” Ako hoćemo da budemo korektni i legalisti onda treba proširiti opis aktivnosti koje Fond može da finansira pa da onda bude uredno da to može biti i za druge potrebe, a ne samo za osnovne koje su definisane osnivačkim aktom i zakonom. Jer ovakvo korištenje Fonda je nelegalno”, kaže Pavlović.

Sve je rađeno preko sindikata, što je prema tvrdnjama opozicije, samo dodatno otvorilo pitanje sumnjivog i nenamjenskog rasipanja novca.