Poslodavci u Republici Srpskoj sve teže pronalaze pojedine profile radnika, među kojima su vaspitači, profesori matematike i fizike, ljekari, medicinske sestre, ali i stolari, bravari, konobari i pomoćni kuvari.

Naime, na evidenciji nezaposlenih u Republici Srpskoj krajem avgusta bilo je ukupno 47.811 lica, što je za 3.323 lica, odnosno 6,5 odsto manje nego u istom periodu prošle godine, kada je bilo evidentirano 51.134 nezaposlenih.

Manje nezaposlenih na evidenciji

Od ukupnog broja evidentiranih, 15.933 lica imaju srednju stručnu spremu, dok je 15.429 kvalifikovanih (KV) radnika. Visoku stručnu spremu (VSS) ima 5.593 lica.

“Prosječna dužina čekanja na zaposlenje zavisi od stepena i vrste obrazovanja, stanja na tržištu rada, radnog iskustva i vještina, starosne strukture, regionalnih razlika, kao i mobilnosti i uključenosti lica u aktivne mjere zapošljavanja”, navode iz Zavoda za zapošljavanje Republike Srpske.

Među nezaposlenim licima sa trećim stepenom stručne spreme na birou su najzastupljeniji prodavači, bravari, auto-mehaničari, kuvari i metalostrugari.

Kod četvrtog stepena najviše je ekonomskih tehničara, maturanata gimnazije, dok su među visokoobrazovanim nezaposlenim licima najbrojniji diplomirani ekonomisti, pravnici i profesori razredne nastave.

Koji visokoobrazovani kadar najviše traže?

“U okviru visoke stručne spreme (VSS), poslodavci iskazuju potrebu za zapošljavanjem profesora razredne nastave, pri čemu treba imati u vidu da se često traže zamjene na određeno vrijeme, što uslovljava veću potražnju, diplomiranih ekonomista, vaspitača u predškolskim ustanovama, diplomiranih pravnika, profesora matematike i fizike, ljekara, kao i profesora srpskog i engleskog jezika, te hemije i drugih srodnih zanimanja”, kazali su iz Zavoda.

Dodaju da su ekonomisti i pravnici istovremeno među najbrojnijim zanimanjima na evidenciji nezaposlenih i među najtraženijim profilima kod poslodavaca, što ukazuje na kontinuirana kretanja i cirkulaciju kadra u ovim profesijama.

Nedostaju ljekari, vaspitači i zanatlije

“Istraživanje tržišta rada pokazalo je izražen nedostatak radne snage u pojedinim zanimanjima. U oblasti obrazovanja deficitarni su vaspitači, profesori matematike i fizike te učitelji razredne nastave. U zdravstvu i socijalnoj zaštiti nedostaju ljekari, ljekari specijalisti i medicinske sestre/tehničari”, kažu iz Zavoda.

Pojašnjavaju da su u prerađivačkoj industriji i zanatstvu deficitarni stolari, tesari i bravari, dok su u uslužnim djelatnostima, posebno u ugostiteljstvu, najpotrebniji pomoćni kuvari, konobari i pomoćni radnici.

“Dodatni izazov predstavlja činjenica da su lica ovih zanimanja uglavnom starije životne dobi, što dodatno otežava obezbjeđivanje potrebnog kadra u narednom periodu. Poslodavci često traže određeni stepen obrazovanja i radno iskustvo, dok se značajan broj potreba odnosi na nekvalifikovanu radnu snagu, bez jasno definisanih kompetencija i vještina”, ističu iz Zavoda.

Ističu da to potvrđuje i primjer građevinskih radnika, koji su bili među najtraženijim zanimanjima, ali je popunjeno svega 19 odsto prijavljenih radnih mjesta, najviše zbog težih uslova rada i nedovoljnog interesovanja nezaposlenih za ove poslove.

Ugostitelji: Sve je manje školovanog kadra

Goran Kurtinović, član Upravnog odbora Udruženja poslodavaca ugostiteljstva i turizma Republike Srpske “Horeca”, ističe da je u Srpskoj nedovoljno školovanog kadra iz oblasti ugostiteljstva, zbog čega, kako kaže, kvalitet usluge opada.

“Sve su veći i veći problemi. Usluga nam zbog toga i nedovoljno školovanog kadra slabi, a mi se privikavamo”, kaže on za “Nezavisne novine”.

Dodaje da veliki broj ljudi napušta ovu profesiju, jer je, kako kaže, sve teže raditi s ljudima, dok rad u ugostiteljstvu podrazumijeva i rad u drugoj smjeni, često do kasno u noć.

“Ljudi će pristati da rade i za manju platu ako imaju slobodne vikende”, kazao je Kurtinović.

Od 2006. godine do 31. jula 2026. naftni derivati u BiH donijeli su gotovo 19 milijardi KM kroz akcize i putarine. Dok cijene goriva ponovo rastu, pitanje smanjenja ovih nameta gotovo da je nestalo iz političkog fokusa, a najveći teret i dalje osjećaju građani i privreda.

Dok cijene goriva rastu, vozači u Bosni i Hercegovini istovremeno plaćaju više različitih nameta koji se obračunavaju na svaki litar prodatog goriva.

Prema podacima Uprave za indirektno oporezivanje BiH, samo kroz akcize i dvije vrste putarine od 2006. godine do 31. jula 2026. godine prikupljeno je gotovo 18,98 milijardi KM.

Taj iznos ne predstavlja prihod koji se zadržava na jednom nivou vlasti, već se sredstva prikupljena na Jedinstvenom računu UIO raspoređuju u skladu sa zakonom.

Koliko se plaća po litru goriva?

Na gorivo se obračunavaju akciza i putarina.

Prema važećim podacima UIO, putarina iznosi 0,15 KM po litru za puteve i 0,25 KM po litru za izgradnju autoputeva, odnosno ukupno 0,40 KM po litru.

Visina akcize zavisi od vrste naftnog derivata i propisana je Zakonom o akcizama BiH. Naftni derivati spadaju među proizvode na koje se plaća akciza.

Drugim riječima, dio cijene koju građani plaćaju na benzinskim pumpama predstavlja javne prihode, nezavisno od same cijene nafte na svjetskom tržištu.

Više od devet milijardi KM samo od putarina

Podaci UIO pokazuju koliko je novca prikupljeno kroz dvije vrste putarina.

Za putarinu od 0,15 KM po litru, namijenjenu putevima, od 2006. do 31. jula 2026. godine prikupljeno je 4,407 milijardi KM.

Za putarinu od 0,25 KM po litru, namijenjenu izgradnji autoputeva i rekonstrukciji puteva, od 2009. do 31. jula 2026. godine prikupljeno je 4,660 milijardi KM.

To znači da je samo kroz putarine prikupljeno oko 9,07 milijardi KM.

Akcize donijele još 9,9 milijardi KM

Akcize na naftne derivate predstavljaju još veći izvor prihoda.

Prema podacima navedenim za period od 2006. do 31. jula 2026. godine, kroz akcize je prikupljeno 9,916 milijardi KM.

Kada se saberu akcize i dvije vrste putarine, dolazi se do ukupnog iznosa od približno:

18,98 milijardi KM.

U taj zbir nije posebno uračunat PDV koji se takođe obračunava u maloprodajnoj cijeni goriva, pa se ukupno poresko opterećenje cijene goriva ne može svesti samo na ovih 18,98 milijardi KM.

Novac od goriva sliva se u javne prihode

Akciza i putarina predstavljaju indirektne poreze, a prihodi se uplaćuju na Jedinstveni račun UIO i potom raspoređuju korisnicima prema zakonskim pravilima.

To znači da novac koji građani ostavljaju na benzinskim pumpama kroz ove namete nije prihod same naftne industrije, već javnih fondova.

UIO je početkom avgusta objavila i da je ukupno prikupljeno 7,244 milijarde KM indirektnih poreza u prvih sedam mjeseci 2026. godine, odnosno 5,77 odsto više nego u istom periodu 2025. godine.

Ko će prvi osjetiti novo poskupljenje goriva?

Rast cijene goriva ne završava na benzinskoj pumpi.

Viša cijena dizela i benzina povećava troškove transporta, poljoprivrede, građevinarstva, proizvodnje i gotovo svih djelatnosti koje zavise od prevoza.

Zbog toga se udar na građane može pojaviti i kroz skuplju hranu, usluge i druge proizvode, čak i kada se oni sami direktno ne koriste automobilom.

Istovremeno, država nastavlja da naplaćuje propisane akcize i putarine po litru.

Zašto se ponovo govori o smanjenju akciza?

Pitanje privremenog smanjenja akciza na gorivo već je ranije bilo predmet političkih inicijativa, ali konkretna odluka o njihovom smanjenju nije donesena.

Upravo zbog toga građani koji danas plaćaju znatno skuplje gorivo ponovo postavljaju isto pitanje: može li država barem dio tereta visokih cijena preuzeti na sebe?

Podaci UIO pokazuju razmjere novca koji je kroz gorivo prikupljen tokom gotovo dvije decenije.

Gotovo 19 milijardi KM kroz akcize i putarine jasno pokazuje da gorivo odavno nije samo trošak vozača – ono je i jedan od značajnih izvora javnih prihoda.

Ono što se u Italiji decenijama razvijalo kao unosan posao organizovanog kriminala sada ponovo dolazi u fokus zbog afera sa ilegalnim otpadom u Hrvatskoj.
Bivši napuljski tužilac Franko Roberti upozorava na razrađene mreže koje povezuju mafiju, posrednike i legalne kompanije, dok se u BiH sve glasnije postavlja pitanje gdje završava otpad koji prelazi granicu.
Otpad kao posao sa zaradom poput trgovine drogom
Ilegalna trgovina otpadom u Italiji nije nova pojava. Franko Roberti (Franco Roberti), penzionisani tužilac iz Napulja, kaže da su istražitelji još početkom devedesetih otkrili koliko je taj posao razvijen.
Do ključnih saznanja došli su 1992. godine, kada je međunarodni krijumčar kokaina Nuncio Perela odlučio da sarađuje sa pravosuđem, piše N1 info.
– Rekao nam je da će sigurno govoriti o krijumčarenju droge, ali da se u tom trenutku već nekoliko godina bavi krijumčarenjem otpada – rekao je Roberti.
Prema njegovim riječima, saradnja sa Perelom otvorila je istražiteljima oči o kriminalnom poslu koji je donosio zaradu gotovo jednaku trgovini drogom, ali uz znatno manji rizik.
– Tada su počele naše istrage, ali morali smo dugo čekati, mnogo godina, prije nego što smo dobili zakonodavstvo koje je zaista bilo na nivou tog izazova – rekao je Roberti.
Mafija povezuje krijumčare i posrednike
Roberti navodi da ključnu ulogu imaju posredničke organizacije koje povezuju italijanske krijumčare sa partnerima u drugim državama.
– Najvažniji dio koji treba istaći u cijeloj ovoj priči jeste uloga posredničkih organizacija, a to su kriminalne organizacije koje povezuju italijanske krijumčare sa stranim krijumčarima. Njima gotovo u potpunosti upravlja mafija – objasnio je Roberti.
Prema njegovim riječima, u takvim poslovima učestvuju pripadnici tradicionalnih italijanskih mafijaških organizacija, među kojima su Kamora, Koza nostra, Ndrangeta i mafija iz Apulije.
Te kriminalne mreže, kako navodi Roberti, reorganizovale su se i za trgovinu otpadom prema istočnoj Evropi. Sa Hrvatskom su, prema njegovim riječima, tokom godina razvijale i druge oblike kriminalne saradnje.
Posebno se vodi računa o tome da se tok robe i tok novca odvoje.
– Stoga se tok novca, a time i pranja novca i korupcije, odvaja i njime zasebno upravljaju subjekti koji su različiti od onih koji prevoze robu – rekao je Roberti, prenosi N1 info.
Legalne firme kao paravan
Za ovakve operacije, prema riječima bivšeg tužioca, često se koriste kompanije koje na prvi pogled posluju potpuno legalno.
– Što se tiče paravan-kompanija koje su naizgled legalne i bave se naizgled zakonitom trgovinom, često smo utvrdili i provjerili da se one u stvarnosti bave i plasiranjem droge i otpada te da zapravo rukuju i ilegalnim, nezakonitim novcem, novcem na crno – rekao je Roberti.
Posebnu ulogu u razvoju trgovine otpadom, prema njegovim riječima, imala je Kamora.
– Kamora je bila prva kriminalna organizacija koja je upravljala trgovinom otpadom. Napuljska Kamora mogla se osloniti na ogroman broj ljudi, posebno mladih, spremnih na sve kako bi zaradili ponekad i veoma velike iznose novca – rekao je Roberti.
Otpad iz Italije preko Slovenije stiže u Hrvatsku
Slučaj u Gospiću otvorio je pitanje kako su tone otpada iz Italije mogle završiti u Hrvatskoj.
Prema Robertijevom objašnjenju, za takvu operaciju potrebna je organizacija u svakoj od država kroz koje otpad prolazi.
– U Gospiću, naprimjer, zasigurno mora postojati organizacija koja prima otpad i brine se za njegovo zakopavanje bez obrade i bez neutralizacije njegovog toksičnog djelovanja, jer ovdje govorimo o opasnom, toksičnom otpadu, metalima, plastici, medicinskom otpadu – rekao je Roberti.
On smatra da ovakve kriminalne mreže često funkcionišu više kroz korupciju nego kroz nasilje.
– Nažalost, kako vam objašnjavam, to su kriminalne organizacije koje djeluju više pomoću korupcije nego pomoću nasilja – rekao je Roberti.
Ipak, prema njegovim riječima, nasilje ostaje sredstvo kojim kriminalne grupe mogu obezbijediti poštovanje dogovora kada korupcija nije dovoljna.
Pitanje je šta se dešava sa otpadom u BiH
Novi slučajevi u Hrvatskoj otvorili su i pitanje može li dio problematičnog otpada završiti u Bosni i Hercegovini.
Neformalna grupa građana „Za čist zrak“ iz Kaknja uputila je otvoreno pismo institucijama BiH i Federacije BiH, tražeći odgovore na pitanje da li postoji mogućnost da se opasni otpad iz drugih država uvozi i potom spaljuje u cementarama u BiH kao alternativno gorivo.
Iz ove organizacije izrazili su zabrinutost zbog upotrebe RDF/SRF otpada, starih automobilskih guma i drugih materijala u industrijskim postrojenjima i cementarama.
„Ako dozvolimo uvoz otpada, otvaramo vrata pakla“
Anes Podić iz Udruženja „Eko akcija“ upozorio je na ekonomski motiv koji, prema njegovim riječima, može stajati iza korišćenja otpada kao goriva.
– Da bi spalionice bile ekonomične potrebne su im ogromne količine otpada. Ako dozvolimo uvoz otpada, mi otvaramo vrata pakla – rekao je Podić.
Roberti smatra da bi odgovor na problem prekograničnog krijumčarenja otpada trebalo tražiti kroz jaču međunarodnu saradnju i usklađivanje zakonodavstva.
Posebno se zalaže za veće ovlasti Evropola u borbi protiv organizovanih kriminalnih mreža koje se bave ilegalnom trgovinom otpadom.
Slučajevi u Hrvatskoj tako su ponovo otvorili šire pitanje kontrole prekograničnog prometa otpada i mogućih posljedica po zemlje u koje se takav materijal doprema.

N1 info