Industrijska proizvodnja u RS u padu je već duže vrijeme, a privredne grane koje imaju velike probleme u tom smislu su proizvodnja i prerada drveta i proizvodnja namještaja.

Prema posljednjim zvaničnim podacima, industrijska proizvodnja u RS, u sedam mjeseci ove godine je manja za 4,1 odsto u odnosu na isti period prošle godine. Samo proizvodnja i prerada drveta bilježe pad od 11,4 odsto, a proizvodnja namještaja od 2,4 posto.

“Već dvije i po godine bilježimo negativne trendove u proizvodnji i preradi drveta i proizvodnji namještaja. Poznato je da domaća drvna industrija izvozno orijentisana i da zavisi od situacije u zemljama Evropske unije sa kojima ostvarujemo najveću spoljnotrgovinsku saradnju. Kada se kod njih nešto promijeni, automatski se odrazi na našu privredu, a pogotovo drvnu industriju”, objašnjava za Fenu Igor Andrić, sekretar Udruženja šumarstva i prerade drveta u Privrednoj komori RS.

On podsjeća da je prošla godina bila katastrofalna za drvnu industriju jer je proizvodnja bila manja za čak 40 posto u odnosu na 2023. godinu.

“Kroz razgovore sa proizvođačima ima nekih nagovještaja o blagom poboljšanju, ali je to i dalje daleko od dobre siutuacije”, navodi Andrić.

Što se tiče izvoza prerade drveta i namještaja, on kaže da se bilježi blago povećanje u finansijskom smislu od 4,3 odsto. Pretpostavlja da je to prouzrokovano povećanjem cijena, jer je kontradiktirno da bilježimo minus u proizvodnji, a da imamo povećan izvoz.

Ovi negativni trendovi su doveli do toga da neka preduzeća prestanu s radom, dok su ostala smanjila broj radnika zbog smanjenih narudžbi iz inostranstva.

“U preradi drveta je smanjen broj radnika za 4,7 psto u prvih sedam mjeseci, a u proizvodnji namještaja za 6,8 odsto”, kaže Andrić.

On ističe da postoje pokušaji da se nađu neka nova tržišta, ali je pitanje koliko je naša proizvodnja konkurentna. Andrić misli, prije svega, na Bliski istok, Sjevernu Afriku i SAD, prenosi Fena.

“Ima nekih ugovora koji su napravili naši privrednici, ali to je procentualno veoma malo. Znam njih nekoliko koji su ostvarili kontakte u SAD, ali sa uvedenim carinama su opet u problemu”, navodi Andrić.

On zaključuje da oporavak domaće privrede zavisi od trendova u Evropskoj uniji.

Republika Srpska gubi milione maraka na plaćanje dugova zbog izgubljenih arbitražnih sporova. Na pomolu su i novi milionski sporovi, ali niko od nadležnih ne preuzima odgovornost za propuste. Postavlja se pitanje da li će se budžet Srpske izboriti sa gubicima koji broje stotine miliona i da li će se zbog arbitraža ići u nova zaduženja?

695 miliona evra, toliko će građani Srpske platiti ukoliko državna kompanija Elektrogospodarstvo Slovenije dobije arbitražni spor protiv BiH koji se vodi od 2014. godine pred Međunarodnim centrom za rješavanje investicionih sporova u Vašingtonu, tvrdeći da je oštećena zbog nepoštovanja ugovora o isporuci električne energije iz Rudnika i termoelektrane Ugljevik.

Da će Vlada Srpske sve morati da plati, jasno piše u sporazumu koji je u ime Vlade Srpske 2018. godine potpisao ministar energetike i rudarstva Petar Đokić gdje je navedeno da će sve troškove platiti Vlada.

Pitali smo i resorno ministarstvo o ovoj temi, ali nismo dobili odgovor. Međutim evo šta je ministar energetike i rudarstva tada potpisao.

„Sve eventualne novčane iznose (naknadu štete i/ili izgubljenu dobit sa kamatom, odštetu i drugo), koje bi na osnovu konačne arbitražne odluke donesene u arbitražnom postupku tužiocu bila dužna isplatiti Bosna i Hercegovina, po prijemu dokumentovanog zahtjeva Pravobranilaštva BiH, Vlada Republike Srpske se bezuslovno obavezuje da isplati u roku određenom arbitražnom odlukom“, piše u sporazumu iz 2018.g.

U dokumentu,između ostalog, još piše da će usljed eventualnog dobitka arbitražnog spora novac biti uplaćen na račun Vlade Republike Srpske. Ove dokumente je na društvenim mrežama objavio šef kluba poslanika SDS-a u Parlamentu Srpske Ognjen Bodiroga koji kaže da sve izgleda kao uigrana igra vlasti kako bi se taj novac od arbitraže podijelio.

„Mi smatramo da je to neodgovorna politika i neodgovoran način prema građanima Republike Srpske, a ja sam dao dokumenta na uvid da napomenemo da je arbitražni postupak između Elektrogospodarstva Slovenija i Vlade Republike Srpske potpisao tadašnji ministar energetike i rudarstva Petar Đokić i to je još jedan način da sumnjamo da je sve ovo jedna uigrana igra da bi na uštrb građana i na uštrb slabe Republike Srpske pojedinci izvukli silne milione“, kaže Ognjen Bodiroga, šef kluba poslanika SDS-a u NS RS.

Mnogi smatraju da se ponavlja scenario u slučaju arbitražnog spora od firme Vijadukt gdje smo izgubili 110 miliona maraka. Tu je i potencijalna isplata firmi Komsar enerdži od 240 miliona KM za otkup koncesije koju je ta firma dobila od Vlade 2013.godine. Postavlja se pitanje da li će ionako narušena i ekonomija i budžet izdržati sve ove nagomilane dugove.

„Svi ovi sporovi biće isključivo na teret Republike Srpske, a to ne znači na teret njene vlasti nego privrede i građana kao što to uvijek i biva. Za razliku od Viadukta gdje se sredstvima na koja se i nije računalo taj novac mogao pokriti, u ovom slučaju ne može doći u obzir jer je riječ o prevelikom iznosu i biće neophodno ozbiljno umanjenje javnih prihoda odnosno budžeta RS po ovom osnovu“, kaže Igor Gavran, ekonomista.

Sve ovo dovodi do još pitanja. Jedno od njih je kako će Republika Srpska uopšte isplatiti sva dugovanja po arbitražama, a ni kako planira dalje da se zadužuje, ako se uzme u obzir politička situacija u Srpskoj.

„Više se nije lako ni zadužiti kad ste ovoliko zaduženi kao do sada kada ste u raznim segmentima pod sankcijama kad imate najviše pozicije upražnjene jer predsjednika trenutno nema, predsjednik Vlade je upitne legalnosti, pitanje je i da sad želite da se zadužite i napravite nagodbu sa nekim ko to može i da potpiše i ko je za to uopšte i nadležan“, smatra Gavran.

Elektrogospodarstvo Slovenije u sporu je sa RiTe Ugljevik, jer je izgradnja ugljevičke termoelektrane bila zajednički projekat više republika bivše Jugoslavije. Tada je Elektroprivreda Slovenije uložila novac u zamjenu za trećinu proizvedene struje, koja se isporučivala do 1992. Ugljevik je nakon međunarodnog spora obnovio isporuku električne energije Sloveniji, ali dugovanja su ostala, a kako je krenulo, plaćaće ih naši praunuci.

Predstavnici Vlade Republike Srpske trebalo bi da u srijedu, 17. septembra, održe sastanak sa predstavnicima trgovačkih lanaca u Srpskoj, kako bi, najavio je Denis Šulić, ministar trgovine i turizma, razgovarali o kretanju cijena u Srpskoj, te ispitali da li su poskupljenja namirnica i ostalih potrepština bila opravdana.

Na ove poruke građani odgovaraju da bi nadležni, umjesto stalne priče i obećanja, trebalo da pređu na djela i donesu konkretne mjere kako novčanici ne bi ostajali sve prazniji, a da nisu kupili praktično ništa.

“Ovo je katastrofa. Za doručak mi treba minimalno 10 KM. Pašteta je 2,50 KM, o čemu više treba da pričam”, poručuje za “Nezavisne novine” Milica Š. iz Banjaluke.

Potrošači kažu da bi ministri konstantno trebali da prate ne samo cijene namirnica, već sve ono što se veže za svakodnevni život građana Republike Srpske, a na šta se svakodnevno upozorava, jer, kako ističu, nije problem samo hrana, već i šta obući, kako platiti režije, pogotovo oni koji nemaju svoju kuću ili stan.

O tome su “Nezavisne novine” detaljno pisale prije samo nekoliko dana, gdje nam je iz više izvora potvrđeno da, osim što raste potražnja za stanovima, rastu i cijene najma, pa se, na primjer, stan u Banjaluci teško može naći za manje od 500 KM.

To će svakako najviše pogoditi buduće studente, pogotovo one koji u Banjaluku dolaze iz najudaljenijih krajeva Republike Srpske.

Murisa Marić, izvršni direktor Udruženja građana DON Prijedor, ističe da nova poskupljenja dolaze praktično svakog mjeseca, a da priče o sindikalnoj potrošačkoj korpi moraju da se gledaju šire od toga, jer ono što je građanima svakodnevno neophodno, često statistički nije ni obuhvaćeno tom korpom.

I dok nadležni, po ko zna koji put, najavljuju da će ispratiti šta se dešava kad su u pitanju poskupljenja, Marićeva ih podsjeća da su, na primjer, cijene goriva već duže vrijeme na nižem nivou, te da bi već po tome i cijene pojedinih usluga morale da budu jeftinije nego što su trenutno.

“Osnovne životne namirnice, kao i sve ostalo što kupuju potrošači, samo su na još višem nivou nego što su bili. Ali naravno, sada se ovdje već priča o tome kako su povećane plate, kako poskupljuje struja, pa im je to opravdanje što dolazi do poskupljenja. Sve se to prelijeva preko leđa građana”, poručuje Marićeva.

Ona kaže da to što se trgovci hvale kako imaju ogromnu dobit, što možda jeste za čestitku, ali da je potpuno jasno da je više novca u njihove kase stiglo isključivo zato što građani za iste usluge sada plaćaju duplo više nego ranije.

“Da nema tako visokih marži i cijena, ne bi sigurno bilo tolike dobiti”, ističe Marićeva.

Nadalje navodi da činjenica da se zbog većih cijena onda i više novca po osnovu PDV-a sliva u državnu kasu, teško može dovesti do realne slike gdje se to i šta se može korigovati u korist potrošača.

Na pitanje da li zaista vjeruje da su u Vladi RS zabrinuti zbog poskupljenja i divljanja cijena, Marićeva odgovara da penzioneri, socijalno ugroženi, ali i drugi građani nemaju ništa od toga što će neko izaći na televiziju i druge medije i reći nešto što svi znaju ili izraziti žaljenje jer se nešto dešava.

“Zabrinutost neće pomoći penzioneru koji ima penziju od 321 KM, ili radniku koji mora dati minimalno 500 KM da opremi djecu za školu, pa da živi nakon toga. Svjedoci smo najavljenih svih poskupljenja i zaista mislim da smo mi zakasnili sa svim mjerama, sa prijedlozima i prije svega da zaštitimo naše ljude. To što ćemo mi sniziti za deset artikala maržu na nula odsto, ne znači ništa. A s druge strane, ako se neko ne odriče marže, znači da te cijene mogu biti znatno niže, ali da li te ljude moramo natjerati da cijene spuste i imamo li mehanizme za to, pita