Connect with us

Sport

PROSLAVIO MODRIČU U MOSKVI! Doputovao iz Srpske pa trčao POLUMARATON na MINUS SEDAM

Žarko Jovanović iz Modriče je imao odličan nastup u Rusiji gdje je istrčao 21,1 kilometar u veoma teškim uslovima – po snijegu i ledu, na temeperaturi -7 stepeni Celzijusa.

“Vrat mi se smrzao, pretvorio sam se u ledenicu”, objašnjava za Mondo atletičar iz Modriče.

Boravak u Moskvi modrički atletičar iskoristio je da istrči polumaraton. Poslovne obaveze usmjerile su ga ka Rusiji, a tokom 15 dana provedenih u najvećoj državi na svijetu nije želio je da njegov hobi trpi, tako da ekstremni uslovi i velika hladnoća nisu bili nikakva prepreka za uspješan poduhvat.

Iako nije riječ o zvaničnom takmičenju, rezultat koji je Jovanović (35) ostvario u Moskvi je impresivan. Dionicu od 21,1 kilometar istrčao je za sat, 24 minuta i sedam sekundi. I sve to na temperaturi od minus 7 stepeni Celzijusa!

“Trenutno su u Moskvi aktuelni zimski sportovi – klizanje, skijaško trčanje, biatlon, hokej na ledu, dok se trčanjem bavimo samo mi entuzijasti”, rekao je Jovanović.

Tokom planiranja puta, raspitivao se o mogućim trkama na kojima bi mogao da nastupi u Moskvi. Izbor nije bio veliki, ali je ipak pronašao jednu.

“U Moskvu sam otišao poslom, pa nisam smio sebi da dopustim ni da se prehladim. Kao mladi i perspektivni stručnjaci u Nestru, dobili smo priliku da dođemo na petnaestodnevno stažiranje. Ovo je prvi put da je orzanizovano okupljanje stručnjaka između matične ruske kompanije i drugih zemalja, gdje radnici iz inostranstva imaju priliku da učestvuju u raznim procesima, razmjenjuju iskustva, mišljenja i ideje. Postoji i takmičenje mladih inženjera, gdje sam takođe učestvovao. Trčanje je moj hobi, u okviru naše matične kompanije mnogo se ulaže u sport i zdrav život, pa sam se pridružio atletskoj sekciji. Želio sam tokom boravka u Moskvi da istrčim neku trku. Bio je mali izbor, s obzirom da je već kraj sezone i trenira se u zatvorenom. Slabo ima događaja na otvorenom, ali pronašli smo ovaj polumaraton u parku Gorki. Bila je i distanca od deset i po kilometara, neki su trčali tu dionicu, njih 100, dok se nas pet iz kompanije, od ukupno 70 takmičara, odlučilo za polumaraton.”

Nije mu polumaraton u prijestonici Rusije bila prva ekstremna trka u karijeri. I ranije je nastupao po zimskim uslovima, tako da je znao šta ga očekuje u Moskvi.

“Trčao sam ranije jedan maraton u zimskim uslovima, gdje mi je na startu trke bilo -8, a u Moskvi mi je ta temperatura bila na cilju. I još je taj dan bio među toplijim. Tamo sam proveo petnaestak dana, jutarnje temperature su oko minus 15, dnevne tu negdje do minus 7. Naveče, kada sam išao da treniram, s obzirom da ujutro nisam stizao, temperature su skoro kao jutarnje, oko -13 ili -14. Nekakve posebne pripreme nisam imao. Posljednjih godina kod nas zime nisu jake, nismo imali nekih ekstremnijih uslova, većinom je podnošljivo. Treniram tokom cijele godine, nebitno bio plus ili minus, a možda samo nekoliko treninga da smo odradili u nekim težim uslovima”, kaže Jovanović, koji je trčanjem bavi nešto više od pet godina, a već je ostvario neke impresivne rezultate.

Koja je razlika između trčanja u optimalnim uslovima i na temperaturnom minusu?

“Utrošak energije po zimi je mnogo veći, jer tijelo mora da održava temperaturu, a i da drži tempo. Snijeg je padao i tokom trke, a mnogo više energije se troši tada. Jednostavno, cijelo tijelo radi – da se održi balans na klizavom, jer tu je bilo i dijelova staze koji su zaleđeni, a negdje snijeg nije ni utaban. Bilo je dijelova gdje je staza bila OK za trčanje, ali rekao bih da je dvije trećine staze bilo pod snijegom i ledom. Staza je išla pored rijeke Moskve, gdje vjetar ‘brije’ i ogromna je hladnoća. Ja sam navikao da trčim u šortsu, pa i kada je zima. Gore se dobro obučem, višeslojno, a vrijedi napomenuti da je bitno imati i opremu i prilagoditi se uslovima”, naglašava maratonac.

 

Pomenuo si maraton u zimskim uslovima. Možeš li uporediti trčanje po veoma visokoj i veoma niskoj temperaturi? U čemu je razlika i šta je teže?

“I jedno i drugo ima svoju težinu. I kada je prevruće, tijelo troši mnogo energije da se hladi. Ovdje je kontra. Puno više energije potrebno je da se zagriješ i održiš temperaturu. Meni je prosječna brzina bila oko 15,5 kilometara na sat. Ljeti, potrebno je mnogo više hidratacije, zaštite od sunca… Trčao sam trke i na plus 35 stepeni, ali po meni je trčanje po hladnoći ekstremnije. Kad je vruće, možeš se rashladiti i komotnije obući, a kad je hladno, koliko god da se obučeš, to te ometa. Noge su konstantno mokre, u snijegu i ledu, hladno je, mrzne. Ja sam se oko vrata smrzao, od znoja sam se praktično pretvorio u ledenicu”, opisuje nam Jovanović kako je trčati na “minusu”.

Kada si počeo da trčiš i kako su izgledali tvoji počeci?

“Oduvijek sam u sportu. Na selu nemaš mnogo izbora – ili fudbal ili ništa drugo. Negdje do 20. godine igrao sam fudbal, poslije fakulteta bio je neki period stagnacije u sportu, a 2018. sam počeo pomalo da trčim. U Banjaluci je tada bio organizovan polumaraton, a sa radnim kolegama dogovorio sam se da učestvujemo u štafeti 4×5 kilometara. Mi iz Modriče sastavili smo ekipu, a u timu je bilo nekih koji su se bavili biciklizmom, neko fudbalom, košarkom, ali niko nije imao neki ‘bekgraund’ u trčanju. Ali htjeli smo da probamo. Bez neke pripreme, od 160 štafeta bili smo 16. i to nam je bilo kao da smo oborili neki svjetski rekord”, prisjeća se Jovanović, koji je član Atletsko-rekreativnog kluba Modriča.

Modričani su poznati po Uličnoj trci, koja se sada već tradicionalno održava za Vidovdan, dan Opštine Modriča, dok svake godine trče i 9. januara, povodom Dana Republike Srpske.

“Malo-pomalo, u Modriči se aktiviralo trčanje, krenula je Ulična trka, krenule su i pripreme. Prvo smo uspjeli da istrčimo pet kilometara, nakon toga smo željeli da vidimo možemo li deset. Krenuli smo jednom sedmično da treniramo, pa dvaput, triput… Forma se popravila, krenuli su i bolji rezultati i ja sam se u tome prepoznao. To mi se sviđa. Radim stresan posao, tu je i porodica, razne druge obaveze, tako da mi je trčanje odličan izduvni ventil. Počeo sam malo ozbiljnije da treniram, vodim računa o opremi, edukujem se i od 2018. kada sam krenuo i kada su rezultati bili totalno rekreativni, došao sam do situacije da sam ove godine vicešampion BiH u maratonu i polumaratonu. Ti rezultati premašuju rekreativni nivo, svake godine sam u Top 5 i u maratonu i u polumaratonu u BiH i napredujem, razvijam se. Krenulo je sve sasvim slučajno, a sada malo žalim što se sve nije desilo ranije, jer vjerovatno bi rezultati bili mnogo bolji jer i sada imam prostora za napredak. Za jednog 35-godišnjaka, koji nije imao trkačku pozadinu, rezultati su zaista respektabilni”, priča nam Žarko.

Pretpostavljam da ti je najteže bilo tokom korone? Poznato je da si tada u Miloševcu, u svom dvorištu, istrčao polumaraton i bila je to vijest koja je odjeknula kod nas i u regionu.

“Trkačka zajednica u BiH počela je da se širi na sve strane. Trenirali smo, trčali i takmičili se, željeli da postignemo što bolja vremena i pobijedimo sami sebe, putovali skoro svaki vikend negdje i onda je odjednom sve stalo, toga više nema. Kako čovjek da nađe motivaciju da trenira? Ali, izdržalo se i to. Bilo je virtuelnih trka, raznih internet izazova. Pronalazili smo načine da se takmičimo i održimo formu, makar na daljinu, da razmjenjujemo rezultate… Tokom pandemije korona virusa, jedini maraton koji je održan u Evropi bio je u Sarajevu. Ja sam tada rekao da tamo moram ići i istrčao sam ga. Bitno je pronaći motivaciju, kada je nađeš, imaš i volju da treniraš i da napreduješ.”

U narednom periodu Jovanovića očekuju nastupi na velikim takmičenjima.

“Ovu godinu privodimo kraju, a plan za narednu je nastup na Balkanskom prvenstvu u polumaratonu u Nikšiću, te prvenstvo Balkana u maratonu, koje će biti održano u Beogradu. To je što se tiče prve polovine godine. Ostvarenim rezultatima omogućio sam sebi nastup na velikim takmičenjima i sada je to jedan korak više. Iako smo mi daleko i od trkačkih zajednica u regionu, želim pokazati zube. Uvijek volim da se takmičim sa boljim, želim da pružim maksimum, pa kako bude.”

Ipak, to nije sve. Na ljeto će biti dio spektakla u Parizu – tokom Olimpijskih igara naredne godine, u prestonici Francuske premijerno će biti održana i trka rekreativaca.

“Akcenat mi je na tom prvom dijelu sezone, a onda u avgustu trčim u Parizu. Imam tu čast što ću trčati na Olimpijskom maratonu. Trka će biti prvi put sada organizovana. Dakle, osim onog takmičarskog olimpijskog maratona, gdje će nastupati olimpijci, trčaće i rekreativci, istom trasom, istog dana, samo u drugom terminu. Među 20.024 trkača iz cijelog svijeta, za sada sam ja jedini iz BiH. To mi je sigurno vrhunac karijere. Kad već ne mogu kao takmičar, makar u tom rekreativnom dijelu da nastupim i budem dio Olimpijskih igara i svega što ide uz to”, može Jovanović da bude ponosan na ostvareno u prethodnom periodu.

“Iz godine u godinu popravljam rezultate, red je da naredne godine budem prvak BiH u jednoj od disciplina. Trudiću se, trenirati, pa kako bude. Samo da bude sreće i zdravlja, rezultata će biti”, kaže on.

Šta bi preporučio nekom ko želi da tek krene sa trčanjem? Mnogo je rekreativaca koji počinju sa trčanjem u trećoj i četvrtoj deceniji života. Kako početi i kako naći motivaciju da se nastavi? Kako pobijediti samog sebe i ići protiv “glave” i ostvariti ono što smatrate da je nemoguće?

“Baš tokom boravka u Rusiji bio je organizovan panel, gdje sam ja bio jedan od govornika. Tema je bila ‘Kako početi trčati i ne odustati’. Trčanje je osnova svih drugih sportova. Za trčanje nije potrebno puno – patike, šorts i majica. I izađeš da trčiš. Ne treba gledati na druge. Nekom je tri kilometra puno, nekom je to ništa. Ne treba se opterećivati vremenima, rezultatima, udaljenostima, nego jednostavno izaći i trčati. Sve dođe polako. I ja kada sam počinjao, nisam bio u formi. Većina ima i viška kilograma, nema kondicije, ali malo-pomalo sve dođe na svoje. Uspjeh ne dolazi preko noći. Dugotrajan je proces i potrebno je vrijeme. Osjećaj kada istrčite nešto što ste u glavi mislili da nikada nećete moći je poseban. Budete ponosni na sebe. Moj savjet je svima da probaju. Benefiti su i zdravstveni i psihološki, čovjek može mnogo da dobije od trčanja”, zaključio je na kraju Jovanović.

MONDO

Related Topics:

Sport

MAGIČNA GRANICA JE JE DOHVATLJIVA! Borac pred okršaj sa Atalantom, 8 bodova otvara vrata evropske elite!

Žrijeb Borcu nije donio ni poklon ni presudu. Donio mu je jednu evropsku poslasticu, dva veoma teška gostovanja i tri utakmice u kojima će se, vjerovatno, odlučivati da li će Banjaluka i narednog proljeća gledati evropski fudbal.

Atalanta će stići na Gradski stadion, Borac će u Atini odmjeriti snage sa Panatinaikosom, dok ga u Edinburgu čeka neugodni Hearts. Ipak, koliko god ta imena privlačila pažnju, evropska sudbina crveno-plavih prije svega će zavisiti od domaćih utakmica protiv KuPS-a i Rige, te gostovanja švedskom Mjällbyju.

Borac nema lagan raspored, ali ima raspored iz kojeg se može izvući dovoljno bodova. Pravo pitanje zato nije može li Banjalučanin iznenaditi Atalantu, nego može li pobijediti tamo gdje će biti favorit i ostati neporažen tamo gdje su snage približno izjednačene.

Sedam bodova je kockanje, osam otvara vrata

Format Konferencijske lige je jednostavan: 36 klubova nalazi se na zajedničkoj tabeli, prvih osam ide direktno u osminu finala, dok ekipe od devetog do 24. mjesta nastavljaju takmičenje kroz plej-of. Svi ostali završavaju evropsku sezonu.

Iskustvo iz prve dvije sezone novog formata vrlo jasno pokazuje gdje se nalazi granica prolaza.

U sezoni 2024/25. TSC je zauzeo 24. mjesto sa sedam bodova, dok je Hearts sa istim brojem bodova ostao ispod crte. Godinu kasnije Sigma Olomouc prošla je dalje sa sedam bodova, dok su Univerzitatea Krajova i Linkoln, takođe sa po sedam bodova, završili takmičenje.

Dakle, sedam bodova ne znači prolaz, nego čekanje da gol-razlika, broj postignutih pogodaka i ostali kriterijumi presude u posljednjem trenutku.

Osam bodova je u obje dosadašnje sezone bilo dovoljno. Upravo je Borac u sezoni 2024/25. sa dvije pobjede, dva remija i dva poraza osvojio osam bodova i zauzeo 20. mjesto. Devet bodova već predstavlja rezultat koji bi, prema dosadašnjem iskustvu, gotovo sigurno garantovao nastavak takmičenja.

Za direktan plasman među osam najboljih trebalo je 11 bodova u prvoj, a 12 u drugoj sezoni ligaškog formata.

 

 

Borčeva računica staje u četiri utakmice

Najčistiji Borčev put prema evropskom proljeću izgledao bi ovako: pobjede protiv Rige i KuPS-a u Banjaluci, te dva remija na gostovanjima. To je osam bodova i učinak koji je u dosadašnje dvije sezone bio dovoljan za prolaz.

Ako protiv finskog i letonskog šampiona osvoji četiri boda, Borac će najvjerovatnije morati tražiti i jednu gostujuću pobjedu. Ukoliko iz te dvije domaće utakmice uzme samo tri boda, put prema plej-ofu postaće izuzetno težak.

Atalanta i Panatinaikos zato ne bi trebalo da budu utakmice na kojima će se zasnivati računica. Svaki bod protiv njih bio bi kapitalan bonus. Bodovi koji se moraju osvojiti nalaze se prije svega u susretima sa Rigom, KuPS-om i Mjällbyjem, dok bi remi kod Heartsa imao veliku vrijednost.

Atalanta je druga fudbalska dimenzija

Atalanta je ubjedljivo najjači Borčev protivnik i jedan od glavnih favorita za osvajanje Konferencijske lige. Klub iz Bergama godinama pripada vrhu italijanskog fudbala, ima dubok i skup sastav, kao i igrače naviknute na Ligu šampiona, Seriju A i reprezentativni fudbal.

U Banjaluku bi mogli stići Đanluka Skamaka, Šarl de Ketelare, Đakomo Raspadori, Lazar Samardžić, Mario Pašalić, Nikola Krstović, Sead Kolašinac i nedavno angažovani Eljif Elmas.

Borac u toj utakmici nema imperativ, a upravo u tome može ležati njegova šansa. Gradski stadion, puna tribina i meč u kojem crveno-plavi nemaju šta da izgube mogu proizvesti veći otpor nego što razlika u kvalitetu sugeriše. Ipak, realno gledano, remi bi predstavljao senzaciju, a pobjeda jednu od najvećih evropskih večeri u istoriji kluba.

Panatinaikos jači nego prilikom posljednjeg susreta

Borac je sa Panatinaikosom već igrao u ligaškoj fazi Konferencijske lige. U oktobru 2024. godine u Banjaluci je bilo 1:1, ali sada će se utakmica igrati u Atini, gdje grčki velikan tradicionalno pruža mnogo bolje partije.

Današnji Panatinaikos djeluje još ozbiljnije. U njegovom sastavu su Stefan de Vrij, Davide Kalabrija, Fakundo Pelistri, Sirijel Desers i Adam Gnezda Čerin, pa je jasno da Borca čeka ekipa sa kvalitetom iz najjačih evropskih liga.

Bod u Atini bio bi veliki rezultat, dok bi pobjeda predstavljala iznenađenje evropskog kola.

Hearts je mnogo opasniji nego što ime sugeriše

Hearts je možda i najlakše potcijeniti, ali bi to bila ozbiljna greška. Klub iz Edinburga prošle sezone je do posljednjeg kola bio u trci za titulu prvaka Škotske, a u ligašku fazu Konferencijske lige ušao je nakon dramatične eliminacije bečkog Rapida poslije produžetaka i izvođenja penala.

Gostovanje na Tajnkaslu podrazumijeva snažan ritam, mnogo duela, prekida i pritisak sa tribina. To nije protivnik protiv kojeg će Borac lako uspostaviti kontrolu, ali jeste ekipa kojoj se može suprotstaviti disciplinom i strpljenjem.

Remi bi bio dobar, a pobjeda ogroman korak prema plej-ofu.

Mjällby nije zvučno ime, ali jeste ozbiljan sistem

Švedski Mjällby je jedan od najneobičnijih protivnika u cijelom takmičenju. Klub iz mjesta sa svega nekoliko stotina stanovnika senzacionalno je osvojio šampionsku titulu u Švedskoj 2025. godine, oslanjajući se na organizaciju, čvrstu odbranu i timsku disciplinu.

Ovogodišnji rezultati nisu na nivou šampionske sezone, a Salcburg ga je u plej-ofu Lige Evrope eliminisao ukupnim rezultatom 4:0. To, međutim, ne znači da Borac čeka lak posao.

Mjällby nema pojedince koji izazivaju strahopoštovanje, ali ima sistem koji kažnjava svaku taktičku grešku. Za Borac je to gostovanje na kojem je remi realan, a pobjeda dostižna ukoliko odigra zrelo i ne dozvoli domaćinu da nametne fizički fudbal.

KuPS i Riga – utakmice koje Borac mora napasti

KuPS je aktuelni prvak Finske i klub koji je već osjetio ligašku fazu Konferencijske lige. Prošle sezone osvojio je sedam bodova i završio na 21. mjestu, što dovoljno govori da nije riječ o evropskom početniku.

Finci će u Banjaluci vjerovatno igrati zatvoreno, čekati grešku i pokušavati da uspore utakmicu. Borac je kvalitetom najmanje ravnopravan, a zbog domaćeg terena trebalo bi da bude favorit. Ipak, ovo nije unaprijed upisana pobjeda, nego utakmica u kojoj će crveno-plavi morati pokazati strpljenje i napadačku zrelost.

Riga je na papiru najpovoljniji rival, ali je istovremeno aktuelni prvak Letonije. Riječ je o fizički snažnom i dobro organizovanom timu sa velikim brojem stranaca, koji je kroz kvalifikacije pokazao da zna igrati takmičarske utakmice.

Ako Borac želi evropsko proljeće, Riga je protivnik protiv kojeg u Banjaluci ne smije razmišljati ni o čemu osim o pobjedi.

Čak 11 fudbalera sa prostora bivše Jugoslavije

Posebno zanimljiv detalj jeste veliki broj igrača sa prostora bivše Jugoslavije u redovima Borčevih protivnika.

Najviše ih ima Atalanta. Za italijanski klub nastupaju Sead Kolašinac iz BiH, hrvatski reprezentativac Mario Pašalić, srpski reprezentativac Lazar Samardžić, crnogorski napadač Nikola Krstović i reprezentativac Sjeverne Makedonije Eljif Elmas. Na UEFA spisku nalaze se i mladi Slovenac Relja Obrić i hrvatski vezista Sergej Levak.

U Panatinaikosu igraju Slovenac Adam Gnezda Čerin, hrvatski vezista Adriano Jagušić, srpski napadač Miloš Pantović i Elmin Rastoder, koji nastupa pod zastavom Sjeverne Makedonije. Pantović se nalazi u klupskom prvom timu, iako nije bio prijavljen na posljednjem UEFA spisku za kvalifikacije.

U Mjällbyju je i 17-godišnji Dani Hodžić, fudbaler sa švedskim i državljanstvom BiH, ali je on trenutno član ekipe do 19 godina i tek povremeno trenira sa prvim timom.

Prema trenutno objavljenim sastavima, u seniorskim ekipama Heartsa, KuPS-a i Rige nema fudbalera sa javno navedenim državljanstvom neke od država nastalih raspadom SFRJ. Spiskovi se, međutim, mogu promijeniti nakon završetka prelaznog roka i registracije igrača za ligašku fazu.

Šanse su realne, ali nema prostora za rasipanje bodova

Kada se saberu kvalitet protivnika, raspored domaćinstava i iskustvo iz prethodnih sezona, Borčeve šanse za plasman među 24 najbolje ekipe mogu se procijeniti na približno 50 odsto.

Atalanta je izraziti favorit, Panatinaikos u Atini takođe, dok je Hearts na svom terenu u prednosti. Sa druge strane, Borac bi trebalo da bude favorit protiv Rige, blagi favorit protiv KuPS-a, dok je gostovanje Mjällbyju gotovo potpuno otvoreno.

Realni raspon Borčevog učinka je između šest i devet bodova. Sedam bi značilo neizvjesnost do posljednjeg rezultata, osam bi otvorilo vrata plej-ofa, a devet bi crveno-plave gotovo sigurno odvelo u evropsko proljeće.

Atalanta će privući najveću pažnju i napuniti tribine, ali se Borčeva sezona neće odlučivati protiv italijanskog velikana. Odlučivaće se protiv Rige i KuPS-a u Banjaluci, te u onim trenucima na gostovanjima kada bude trebalo sačuvati bod.

Evropski uspjeh ne gradi se samo velikim pobjedama. Ponekad ga donesu dva domaća trijumfa, dva strpljivo sačuvana remija i sposobnost da se tačno prepozna utakmica u kojoj se mora napasti, a u kojoj je bod vrijedan gotovo kao pobjeda. Borac je tu lekciju već jednom položio. Sada je pred njim prilika da pokaže da evropsko proljeće više nije bilo izuzetak, nego novi standard kluba iz Platonove ulice.

BL PORTAL

Nastavi čitati

Sport

NAJGORI MOGUĆI SCENARIO ZA SINERA! Poslije otkazivanja US Opena stigla nova loša vijest, ljekari izdali strogu zabranu!

Prvi teniser sveta Janik Siner moraće još neko vreme da ostane odvojen od terena, pošto su mu ljekari nakon novih pregleda desnog koljena preporučili strogi odmor bez teniskih treninga najmanje do 6. septembra.

Siner je zbog pomenutog zdravstvenog problema već morao da otkaže učešće na predstojećem US Openu.

Najnovije informacije o njegovom stanju definitivno nisu obradovale njegove navijače, jer proces oporavka i povratak u takmičarski ritam očigledno idu sporije nego što se u prvi mah očekivalo.

Prema informacijama italijanskih medija, nema rupture, ali upala desnog koljena još nije potpuno sanirana.

Siner bi trebalo ponovo da počne da radi na terenu ukoliko stanje sa nogom bude dovoljno dobro.

Italijan je prethodnih nedjelja redovno odlazio u “J Medical” u Torinu, gdje je prolazio kroz fizioterapiju, vežbe i tretmane udarnim talasima. Problem se pojavio tokom priprema poslije Vimbldona, a pretpostavlja se da je posljedica preopterećenja.

Pobjeda u finalu Vimbldona, gdje je stigao do svog petog grend slem trofeja u karijeri, ostaje tako posljednji zvanični meč koji je Italijan odigrao ove sezone. Ukoliko rehabilitacija bude tekla po planu, očekuje se da se takmičarskim obavezama vrati tek krajem septembra na turniru u Pekingu.

Ovaj peh došao je u najgorem mogućem trenutku, prekinuvši Sinera u momentima kada je igrao tenis života.

Italijan je u 2026. godini upisao fantastične rezultate i podigao čak šest pehara, dominiravši na seriji Masters turnira u Indijan Velsu, Majamiju, Monte Karlu, Madridu i Rimu.

Nezavisne

Nastavi čitati

Sport

TURNIR U ČAST MLADENA ŽIŽOVIĆA! Radnik, Borac, Zrinjski i Vojvodina igraju memorijal

Prvi memorijalni turnir “Mladen Žižović” biće održan posljednjeg vikenda u septembru, potvrdio je direktor Radnika Goran Janjić.

– Ono što je u ovom trenutku poznato da će na turniru učestvovati četiri kluba. Pored Radnika, koji će biti domaćin i tehnički organizator, nastup na ovoj smotri, kojom ćemo se još jednom prisjetiti našeg Mladena potvrdili su banjalučki Boracm, mostarski Zrinjski i novosadska Vojvodina. U narednim danima trebalo bi da održimo sastanak sa predastvanicima ostalih klubova učesnika i da se tačno dogovorimo o terminu. Ono što je u ovom trenutku poznato da će se igrati polufinalni okršaji, a potom utakmice za plasman – naglasio je Janjić za Glas.

Žižović je preminuo 3. novembra 2025. u 45. godini od posljedica srčanog udara tokom utakmice u Lučanima protiv Mladosti i Radničkog 1923 na čijem je kormilu bio u tom trenutku. – Ne treba trošiti riječi, koliki je Žižović ostavio trag u Radniku, Zrinjskom, a pogotovo u Borcu sa kojima je kao trener ostvario istorijski uspjeh plasmanom u osminu finala Lige Konferencije. Fudbalski klub Radnik ima prijateljske odnose sa Vojvodinom, a i naš pokojni Mladen imao je odličnu saradnju sa Novosađanima, tako da je izbor učesnika prvog turnira sasvim logičan – dodao je Janjić.

Nastavi čitati

Aktuelno