Društvo
“RAĐALE SE I LJUBAVI”: Prelo je nekada bio jedini vid zabave u selu

Prela su nekad bila jedina zabava i prilika da se mještani sela okupe, druže, pričaju, zabave i igraju, a da, pritom, budu obavljeni uglavnom ženski poslovi.
Žene su uz svijeće prele vunu, tkale, vezle, čijale perje, jer se u to vrijeme nije kupovala odjeća i posteljina, a trebalo je spremiti i miraz za udaju.
Sedamdesetpetogodišnji Gojko Bundalo iz Donjih Rakana, kod Novog Grada, priča da su prela bila jedina zabava tokom zime za narod u selu.
“Prela su se organizovala zimi, jer se ljeti radilo od jutra do mraka. Počinjala su s večeri i trajala do oko ponoći. Nije bilo struje i televizije”, rekao je Bundalo za Srnu.
On je naveo da mu sjećanje na prelo vraća lijepe uspomene na mladost, ali i na drugačiji život, kada se narod više družio.
“U svakom selu prelo se organizovalo jednom sedmično. Bilo je dovoljno da kuća ima veću prostoriju i skupljalo se”, dodao je Bundalo.
Gojko priča da nije bilo telefona, ali se znalo za svako prelo.
“Nije bilo automobila, išlo se pješke i nije nam bilo daleko. To je bilo normalno. Iz jednog šora momci krenu i već kad ih je trojica počne pjesma”, sjeća se Bundalo.
Na prelima su žene i djevojke radile, a muškarci su za to vrijeme igrali neku od tada popularnih društvenih igara.
“Ako su žene imale dosta posla, a nama dosadi da čekamo. Znali smo i pomoći šta možemo samo da se što prije završi i da može početi igranka. Muzika je bila usna harmonika i tambura, a tu je naravno bila i pjesma ojkača”, kaže Bundalo.
On priča da u to vrijeme seoska domaćinstva nisu imala toliko alkohola da bi se na prelima opijali, za drogu niko nije ni znao da postoji, ali je atmosfera uvijek bila vesela.
Podsjetio je da zbog neimaštine domaćini prela nisu spremali večere, već se eventualno služila pečena bijela misirača.
“Prela su okupljala veliki broj ljudi. Koliko ih je bilo u kući toliko i vani, nisu svi mogli ući”, rekao je Bundalo.
On je naveo da su se na prelima uglavnom zbijale šale, ali da je bilo i prilika za ozbiljne razgovore.
“Obično bi stariji pričali šta su radili i ukazivali šta ne treba raditi, šta nije dobro. Bila je to neka vrsta poduke da ne griješimo. Na prelima su se rađale i ljubavi. Znalo se koji momak gleda koju djevojku i to se poštovalo”, rekao je Bundalo i dodao da je bilo i slučajeva da se djevojka uda za momka, a da ga prije ne poznaje.
Kao primjer je naveo svoju komšinicu koja je sa svojim suprugom doživjela starost.
On je podsjetio da su u to vrijeme domaćinstva bila brojna sa više generacija.
“Kod nas je 1961. godine bilo 58 kućnih brojeva, a selo je bilo puno ljudi. Sad imamo 140 kuća, a oko 50 odsto je prazno”, rekao je Bundalo.
On je ukazao da je u to vrijeme, uprkos neimaštini, narod bio zadovoljniji, družio se i poštovao.
“Moji drugari i ja smo znali da se uveče sastanemo na livadi, ispod vrbe. Sjedimo i pričamo, nismo išli u kafanu. Danas je drugačije, imamo puno više, ali nismo zadovoljni. Ne mogu da razumijem šta nas danas sve muči”, rekao je Bundalo.
(Srna)
Društvo
NAGRADA ZA GUBITAŠA DECENIJE? Radnicima “Šuma Srpske” veće plate, a GUBE MILIONE

Cijena rada za zaposlene u preduzeću “Šume Republike Srpske” biće povećana sa dosadašnjih 175 KM na 200 KM za puno radno vrijeme i učinak.
Ovo je predviđeno sporazumom koji su potpisali vršilac dužnosti direktora “Šuma Republike Srpske” Blaško Kaurin i predsjednici Sindikata zaposlenih u ovom preduzeću Aleksandar Koprivica i Jedinstvene udružene sindikalne organizacije Branka Zeković.
Sporazumom su obavezani svi organizacioni dijelovi ovog javnog preduzeća koji su po periodičnom i godišnjem izvještaju iskazali gubitak u poslovanju da, u skladu sa odredbama Kolektivnog ugovora i programima proizvodno-finansijske konsolidacije, izvrše umanjenje cijene rada, do momenta konsolidacije, saopšteno je iz preduzeća “Šume Republike Srpske”.
Kaurin je nakon sastanka rekao da su sindikalne organizacije i Uprava javnog preduzeća potpisivanjem ovog sporazuma još jednom potvrdili da su partneri i dobri saradnici u zaštiti radničkih prava.
– Radnici treba da su na prvom mjestu, jer zadovoljan radnik je vrijedan radnik. Današnje potpisivanje ovog sporazuma je potvrda da se dijalogom dolazi do željenih rezultata – istakao je Kaurin.
Srna
Društvo
PORODIČNA SREĆA! Aleksandra i Nikola poslije dvojice sinova DOBILI 3 KĆERKE

Šestomjesečne bebe Anđelija, Đurđina i Danica su trojke koje su Aleksandri i Nikoli Bogdanović iz Tešice donijele nesvakidašnju sreću. Oni su se, posle dvojice sinova, nadali jednoj kćerki.
Uslijedilo je iznenađenje kada su čuli da je Aleksandrina trudnoća blizanačka, a pred sam porođaj dogodio se novi šok za cijelu porodicu ljekari su ustanovili da će se roditi tri bebe.
Еkipa Anadolije posjetila je mlade roditelje petoro djece.
To što su dobili trojke prirodnim putem Aleksandra i Nikola vide kao veliku sreću, svjesni da je vjerovatnoća za takav događaj bila jedan prema deset hiljada. A činjenica da su sve tri djevojčice za njih je, kažu, još veća radost.
“Kada smo saznali za moju treću trudnoću, nadali smo se da će biti djevojčica poslije Jovana i Petra. Onda je bilo iznenađenje da će ih biti dvije, ali na kraju su se rodile njih tri. Neopisiva sreća i radost! Hvala Bogu, što se sve završilo kako treba, što su žive i zdrave i što, evo, napreduju kako treba”, kaže mama Aleksandra.
Iako Aleksandra i Nikola nisu planirali da sa tridesetak godina postanu roditelji čak petoro djece, jako su srećni i ponosni što se tako desilo. Tri bebe su, kažu, došle u pravom trenutku, kada su već stekli dovoljno roditeljskog iskustva odgajanjem šestogodišnjeg Jovana i dvogodišnjeg Petra.
“Cijela trudnoća se vodila kao da su bliznakinje, da su dvije devojčice, i onda na kraju, na dan porođaja, ispostavilo se da su tri djevojčice, tako da je to bio baš šok za nas. Moglo je da se iskomplikuje, ali imali smo tu sreću da je sve prošlo kako treba”, govori tata Nikola.
Vijest o njihovom rođenju baka i deka dobili su dok su kod kuće 22. novembra sa gostima proslavljali drugi dan slave.
“Niko nije mogao da vjeruje! Baš nesvakidašnja stvar, trebalo je dosta vremena da svi naviknemo na tako nešto. A sada hranjenje, presvlačenje… Sve u krug, od jutra do mraka. Baš je zahtevno, ali snalazimo se, borimo se, imamo i pomoć mojih roditelja”, kaže Nikola.
Dvije bebe su u dom Bogdanovića stigle nekoliko dana po rođenju, dok je najmlađa sestra, za koju kažu da se “skrivala” tokom ljekarskih pregleda, bolnicu napustila poslije 23 dana. Roditelji su presrećni što redovne ljekarske kontrole dokazuju da sve tri djevojčice napreduju kako treba.
“Moramo stalno biti oko njih. Presvlačenje, oblačenje, hranjenje… Jedna, druga, treća… To je krug bukvalno od jutra do mraka. Ali, dobro, kako vrijeme odmiče, sve se to mijenja. Biće sve lakše i lakše, nadam se, kako rastu”, govori Aleksandra.
Brigu o bebama olakšava najstariji sin Jovan, koji ih rado nosi, zabavlja i hrani. Bogdanovići kažu da uživaju u šetnjama, iako im prethodi priprema koja često traje i do sat i po vremena.
“Volimo porodične šetnje i putovanja, ali pakovanje ne baš toliko. Dok razmišljamo jesmo li sve poneli, proveravamo šta se gde nalazi, uvek se desi da neko mora nazad na presvlačenje…”, pričaju kroz smijeh roditelji.
Anadolija
Društvo
IGORU JANKOVIĆU IZ BANJALUKE STIŽE KONTEJNER, ali mu je najpotrebnija hrana

Igor Janković iz Banjaluke, koji živi u izuzetno teškim uslovima, konačno bi ovih dana trebalo da dobije kontejner za stanovanje, ali mu je i dalje najpotrebnije – hrana.
Kako navodi, već duže vrijeme se sam snalazi, ali teško uspijeva da obezbijedi osnovne namirnice.
“Snalazim se, ali to je stvarno nedovoljno. Dajem sve na hranu, ostaju neplaćene obaveze i sve ostalo”, kaže Janković.
Dodaje da je ranije kontaktirao Crveni krst, ali da je pomoć dobio još u decembru prošle godine, te da mu je sada ponovo potrebna pomoć.
“Nekada su davno donijeli, to je bilo polovinom decembra. Sada ništa. Prebacuju me da zovem neke brojeve. Kontaktirao sam, ali ništa konkretno”, kaže on.
Prema ranijem dogovoru s predstavnicima Grada Banjaluka, privremeni smještaj mu je najprije ponuđen u Stričićima, ali je Janković tu opciju odbio zbog velike udaljenosti.
“To je 35 kilometara daleko, nisam jednostavno to prihvatio. Dogovorio sam da se kontejner privremeno postavi ovdje gdje sam sada, malo bliže putu, da bude pristupačnije”, kaže on.
Kontejner je, kako tvrdi, obezbijeđen, ali se još čeka rješavanje priključaka i drugih tehničkih detalja. Kako kaže, mjesečno prima 350 maraka od Centra za socijalni rad, što je jedva dovoljno za lijekove i ponešto ostane za hranu.
Igor trenutno živi u kući staroj više od 70 godina, koja je u potpuno neuslovnom stanju.
” Samo što se sve nije urušilo”, kratko kaže.
Ovo je još jedan apel humanim ljudima i nadležnim institucijama da se uključe – jer je kontejner samo prvi korak. Igoru je sada najpotrebnije osnovno za život a to je hrana.
Račun za uplatu na koji možete pomoći Igoru je: BBAN 5520301838964945 Addiko bank Banjaluka na ime Igor Janković ili na broj telefona 066/945 – 670.
Nezavisne
-
Društvo3 dana ago
“HOROR EKSKURZIJA! Pokvaren autobus “Halilovića”, isti prevoznik NEDAVNO IMAO STRAŠNU SAOBRAĆAJKU U HRVATSKOJ!
-
Politika2 dana ago
OGLASIO SE I ČOVIĆ “Ako će Šmit da vlada, šta će nam izbori i parlament?”
-
Banjaluka3 dana ago
NJEMU SAMO TREBA DA OZDRAVI! Ogiju (10) iz Banjaluke potrebna naša pomoć
-
Zdravlje3 dana ago
ŠKRBIĆ NAJAVIO! “Od jeseni moguće liječenje pacijenata iz Srpske RUSKOM VAKCINOM PROTIV RAKA”
-
Banjaluka20 sati ago
SNSD JE SARAJEVU MAJKA, A BANJALUCI MAĆEHA!” Stanivuković “Građane ostavljaju bez vode i perspektive”
-
Svijet3 dana ago
OVO JE ČEKAO CIJELI SVIJET! Putin saopštio kakav ishod rata očekuje
-
Društvo3 dana ago
Njihova ljubav bila je JAČA I OD SMRTI! Na današnji dan prije 32 godine poginuli Admira i Boško
-
Svijet2 dana ago
NETANJAHU NE ODUSTAJE “Izrael će preuzeti kontrolu nad cijelom Gazom”