Naučnike NASA-e zapanjio je kamen pronađen na Marsu koji tu ne bi trebalo da bude, a njegov sastav ukazuje na moguće međuzvjezdano porijeklo.

“Ovaj kamen je identifikovan kao objekat od posebnog interesa” napisala je svemirska agencija u nedavnom blogu, opisujući potencijalno međugalaktički kamen.

Rover Perseverance, koji već pet godina istražuje Crvenu planetu, naišao je na ovu geološku anomaliju dok je istraživao područje Vernodden u krateru Jezero prečnika 45 kilometara, navodi se u objavi. Kamen, nazvan “Phippsaksla”, imao je širinu od oko 79 centimetara.

Iako pronalazak kamena na Marsu možda ne zvuči revolucionarno, ovaj primjerak je bio poseban zbog svog “izrezbarenog, visokog izgleda koji se razlikovao od niskih, ravnih i fragmentisanih okolnih stijena.”

Bogat gvožđem i niklom
Naredna analiza SuperCam-a na roveru otkrila je da je marsovski kamen bogat gvožđem i niklom, kombinacijom elemenata koja se češće nalazi u “gvožđe-niklovim” meteoritima nego u uobičajenim stijenama. Za razliku od običnih stijena, ovi metalni kosmički kameni obično nastaju iz jezgra velikih asteroida.

Formirani su kada su teški minerali ugrađeni u zagrijane stijene u ranim danima Sunčevog sistema.

Vjerovatno nije nastao na Marsu
Sve to ukazuje da “Phippsaksla” vjerovatno nije nastao na Marsu, već je dio meteora koji je u prošlosti pao na planetu, piše NY Post.

Inače, slični metroriti već su pronalaženi na Marsu, uključujući meteor “Cacao” otkriven 2023. godine, ali je ovo prvi put da je Perseverance naišao na jedan od ovih međuzvjezdanih kamenčića.

Naučnici će morati da sprovedu dodatna testiranja kako bi potvrdili da li je kamen ispunjen metalom zaista meteorit.

Ako jeste, kamen bi mogao da pruži dragocjene informacije o istoriji Crvene planete.

Ovo nije prvo geološko otkriće koje je rover Perseverance učinio u posljednje vrijeme. Prošle godine otkriveni su kamenčići sa tufnastim šarama, koji bi mogli pružiti jedno od najsnažnijih dosadašnjih dokaza o životu na Marsu, prenosi Telegraf.

Zaboravite na brige o nedostatku sunca.

Čak i ako vaš dom nema prozore okrenute ka jugu, ne morate se odreći raskošnog zelenila. Ovaj vodič će vam pomoći da odaberete savršene koje uspijevaju i u uslovima slabe osvjetljenosti.

Zašto su sobne biljke važne?
U urbanom okruženju provodimo do 90 odsto vremena u zatvorenim prostorima. Iako mislimo da je vazduh unutra siguran, često je pun hemikalija koje isparavaju iz nameštaja, boja, tepiha i sredstava za čišćenje. Upravo tu na scenu stupaju sobne biljke.

NASA-ina studija o čistom vazduhu potvrdila je da određene biljke djeluju kao prirodni filteri, apsorbujući te štetne materije.

Kombinujući tu funkcionalnost s niskim zahtjevima za svjetlom, dobili smo savršene cimere za hodnike, kupatila bez prozora ili prostore s prozorima okrenutim ka sjeveru.

Sanseverija (Sansevieria)
Zašto je volimo: Sanseverija je gotovo neuništiva. Izuzetno je tolerantna na sušu i slabo svjetlo. Njeni pravi, mačasti listovi daju enterijeru modernu, minimalističku vertikalnost.

Apsorpcija toksina: Formaldehid, benzen, trihloretilen. Jedinstvena je jer noću otpušta kiseonik, čineći je idealnom za spavaće sobe.

Savjet za njegu: Zalivajte je tek kad se zemlja potpuno osuši. Prekomjerno zalivanje je njen jedini pravi neprijatelj.

ZZ biljka (Zamioculcas zamiifolia)

Zašto je volimo: Ako ste početnik u botanici, ZZ je vaš idealan partner. Njeni sjajni, voštani listovi na lučnim peteljkama izgledaju skulpturalno i sofisticirano. Može preživjeti i ekstremnu tamu i zanemarivanje.

Apsorpcija toksina: Benzen, toluen, etilbenzen.

Savjet za njegu: Preferira slabo svjetlo, ali uspijeva i u umjerenom. Dajte joj kap vode jednom mjesečno; zimi i rjeđe.

Aglaonema (Aglaonema)
Zašto je volimo: Postoje brojne sorte Aglaoneme s prekrasnim šarenim listovima – od ružičaste, crvene do srebrne. Unosi dašak boje u tamne prostore. Što je više šara, to joj treba malo više svjetlosti, ali generalno voli senku.

Apsorpcija toksina: Benzen i formaldehid.

Savjet za njegu: Voli vlagu. Idealna je za kupatila ili kuhinje. Redovno je prskajte i držite je dalje od direktne promaje.

Spatifilum (Spathiphyllum)
Zašto je volimo: Njeni elegantni bijeli cvjetovi u kontrastu s tamnozelenim lišćem unose sofisticiranost. Jedna je od rijetkih cvjetajućih biljaka koja dobro podnosi niske nivoe svjetla.

Apsorpcija toksina: Amonijak, benzen, formaldehid i trihloretilen. Jedna od najdjelotvornijih biljaka za pročišćavanje vazduha.

Savjet za njegu: Javlja vam da je žedna tako što joj listovi opadnu. Nakon zalivanja, brzo se oporavlja. Izbjegavajte da je izlažete direktnom suncu.

Epipremnum aureum (Epipremnum aureum)
Zašto je volimo: Savršena za viseće korpe ili puštanje da se spušta s polica. Njeni dugi, vijugavi pupoljci s jarkozelenim (ili zlatno prošaranim) listovima unose dinamiku. Preživjeće i u gotovo potpunoj tami.

Apsorpcija toksina: Formaldehid, ksilen i benzen.

Savjet za njegu: Što je svjetlost manja, to će šare na lišću biti manje izražene (postaće više zeleni). Odličan je pokazatelj kada ju je potrebno zaliti, jer listovi malo klonu, prenosi B92.

Rekao nam je da je došao sam da potraži pomoć, običan mladić, nalik na sve druge tih godina. Nije imao problem ni da se pričesti, ni cjeliva ikonu, što mnoge od obično njih muči. Na prvi pogled, ništa nije govorilo da je đavoiman priča jedan sveštenik koji je prije više godina prisustvovao činu isterivanja đavola u poznatom srpskom manastiru.

“Nemojte to raditi, gorim”
Mladić je, prepričava, krenuo da trči po crkvi i da se sakriva od sveštenika.

– U jednom trenu se popeo uz zid i sišao sa njega. To su neobjašnjive stvari. Ponavaljao je “nemojte to raditi, gorim”, kao da se već nalazi u samom paklu. Govorio je nekim specifičnim jezikom, u nekoliko navrata ga ništa nismo razumjeli. Govorio je sa dva potpuno različita glasa, ne znam kako drugačije da ga nazovem – priča on. Kada je pročitao svih 13 molitvi najstariji monah je dugo molio mladića da se prekrsti, što dečko nije imao snage da uradi tokom čitavog čina.

– Na kraju se prekrstio i smirio. Nakon toga saznali smo da je sam došao u manastir da potraži pomoć. Prije toga je dan i noć čuo glasove koji su mi govorili da ne ulazi u crkvu. Liječio se kod neuropsihijatra, ali iako mu je doktorka na sve načine pokušavala da pomogne, lijekovi nisu donijeli mir. Monah se kasnije u nekoliko navrata čuo sa njim i znam da su mu molitve Svetog Jovana pomogle – zaključuje ovaj sveštenik svoju priču.

Egzorcizam – jedna od najosetljivijih tema
Vekovima unazad egzorcizam se vrši u hrišćanskim crkvama, pa tako i pravoslavnoj. Od svih tema ovo je vjerovatno ona o kojoj crkva najrjeđe priča, smatrajući je jednom od najosjetljivijih, najodgovornijih i najtežih u svojoj službi.

Na pitanje zašto neki čovjek ili dijete, pa čak i kršten, biva “zaposjednut”, crkva nema odgovore. Najčešće se smatra da je to posljedica nekog velikog grijeha, sopstvenog ili roditeljskog, kakvo je bavljenje teškim okultnim radnjama. No, i sami sveštenici kažu da su to samo nagađanja i da konačni odgovor u njihovoj vjerskoj zajednici na svako pitanje mora biti – Božja promisao. – Egzorcizam je posljednja mjera kojoj pravoslavna crkva pribjegava da bi nekome pomogla. Prije toga se uvijek nalažu post, ispovijesti, pričest, molitve, a samo ako i povrh svega toga osoba osjeća duhovni nemir i prisustvo strane sile, šalje se u neki od velikih manastira na čitanje molitvi Svetog Jovana Zlatoustog – otkrivaju sveštenici.

Odlazak ljekaru, pritom, takođe je nešto što duhovnik, uz post i molitvu, savjetuje svom parohijanu ako osjeća da nema mira.

Ne može svaki sveštenik da vrši egzorcizam
U Srbiji i Crnoj Gori molitve za oslobađanje od nečastivog najčešće se čitaju u manastirima Studenica, Crna Reka i Ostrog, ali ne može svaki sveštenik da ih čita. Za to je potrebna posebna dozvola koju je taj duhovnik zavrijedeo svojom posebnom pobožnošću, snagom duha i podvižničkim životom. Sveštena lica ističu da je važna razlika između čina egzorcizama u pravoslavnoj i rimokatoličkoj crkvi, a koja je u nekoj formi popularisana putem medija i filmova, jeste ta što pravoslavni duhovnici ni jednog trena ne pretpostavljaju da istjerivanje đavola vrše oni sami.

Oni ne naređuju demonu da napusti telo čoveka, jer vjeruju da je direktno isterivanje mogao da vrši samo Isus Hrist. Pozivaju na Bibliju u kojoj se kaže da Isus ni apostolima nije dao tu mogućnost, rekavši da se se “ovaj rod (demoni, preim. aut.) isteruje samo molitvom i postom”. Sveštenik može samo da se moli Bogu da usliši njegove molitve i, ako je takva Njegova volja, izbavi osobu od nečastivih sila – baš stoga ne može svaki duhovnik da vrši ovu radnju.

– Nalik filmovima je, ipak, u neku ruku ono kroz šta prolaze obuzeti. Glasovi koji govore iz njih, jezici koje nisu znali, penjanje po zidovima, samopovređivanje, nadljudska snaga, to je ono čega ipak ima – tvrde sveštenici, kao i mnoga duhovna literatura na ovu temu, prenosi Blic. Gdje je mjesto ljekara, a gdje sveštenika?
Ipak, i hrišćani, i ateisti i agnostici širom svijeta u ovom činu vide jedan moguć problem – zloupotrebu. Da li je to činjenica da se na njemu itekako profitiralo sa nizom horor filmova, otvorena je tema. No, još opasnija zloupotreba može da se javi pri nesavjesnoj procjeni duhovnog stanja neke osobe.

Upravo je to zaključak najpoznatijeg čina egzorcizma (tačnije 67 činova) nad Nemicom Analis Mičel, koja je umrla sa 23 godine, teška nepunih 30 kilograma, nakon brojnih egzorcizama i odluke njenih roditelja da je ne povjere ljekaru, već sveštenstvu. Po njenoj priči delom je baziran film “Isterivanje đavola iz Emili Rouz”, a slučaj je još 70-ih godina postao svjetski poznat. Roditelji i sveštenik su čak sudski osuđeni na, doduše, blage kazne, a veliko pitanje postalo je otvoreno – šta ako se neki vid psihoze pogrešno protumači i na taj način ugrozi nečije zdravlje i život?
Srpskainfo