I dok entiteti koliko-toliko funkcionišu, sistem na nivou BiH se u potpunosti raspao, a dokaz tome je da sudska, izvršna i zakonodavna vlast ne postoje, odnosno nisu u stanju da sprovode svoje odluke.

Recimo, nadležne institucije kao što su bezbjednosne agencije sa nivoa BiH nisu u mogućnosti da sprovedu odluke sudova, a iste te odluke sudova ne primjenjuju se na cijeloj teritoriji BiH.

Takođe, izvršna vlast oličena u Savjetu ministara BiH i Predsjedništvu BiH se raspala, o čemu govori i činjenica da se manje-više većina odluka donosi preglasavanjem, osim ako se ne radi o trivijalnim stvarima kao što su izvještaji, analize itd.

Što se tiče zakonodavne vlasti, već mjesecima u konačnici nije usvojen nijedan zakon, a Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH posljednju redovnu sjednicu održao je još u novembru prošle godine.

Na sve to Kristijan Šmit nameće zakone i odluke koje dio političkih partija i institucija poštuje, a dio ih ignoriše, s tim da se te njegove odluke ne smiju sudski ni preispitivati, što se nije dešavalo nikada i nigdje na svijetu.

“Bosna i Hercegovina ne postoji. Njene odluke su neprovodive, svako uzima i radi šta hoće. I prije visoki predstavnici, a sada Šmit koji nije visoki predstavnik, donesu papire gdje jasno piše da se njegove odluke ne mogu sudski preispitivati. To nije bilo ni u Africi u 19. vijeku. Znači, BiH ne postoji, ali na moju veliku žalost ne vidim da nešto postoji i Republika Srpska jer i mi donosimo zakone koje ne poštujemo”, rekao je Milko Grmuša, pravnik.

On kaže da ne postoji ni blizu konsenzus političkih, intelektualnih i finansijskih elita u BiH te da je međunarodna zajednica, oličena u OHR-u decenijama, sada već grubo srušila ustavni poredak.

“U EU se niko nije počešao zbog toga. Ali tako rade i domaće političke elite koje ustavni poredak urušavaju unutra”, naglasio je Grmuša, dodajući da se sve vrti oko imovine, ali ne da li će njome upravljati Republika Srpska ili BiH, već koji pojedinac će da raspolaže resursima.

Novinar iz Mostara Zoran Krešić kaže da se raspad sistema u BiH, kao i dublja politička kriza, može pratiti unazad do smanjenja američkog angažmana i povlačenja masovnih intervencija koje su bile ključne za stabilnost zemlje nakon rata.

Posebno, kako dodaje, dolaskom administracije Donalda Trampa, koja nije pružala istu vrstu podrške kao prethodne administracije, postalo je jasno da BiH i njene institucije nisu dovoljno razvijene da same upravljaju političkim i društvenim izazovima.

“Ovaj pad međunarodne podrške otkriva ozbiljnu slabost u strukturama BiH, posebno u institucijama koje su temeljene pod utjecajem međunarodne zajednice i koje su djelomično oslonjene na vanjski pritisak. To dovodi do situacije u kojoj je BiH suočena s ozbiljnim političkim, ekonomskim i društvenim problemima, zbog čega postaje sve jasniji okvir propale države koja se ne može učinkovito nositi s unutarnjim nesuglasicama i zahtjevima svojih naroda”, rekao je Krešić za “Nezavisne novine”.

Prema njegovim riječima, rješenje ovog problema, ukoliko želimo stabilizaciju, može doći samo kroz trajni međusobni dijalog i dogovor među lokalnim partnerima: predstavnicima Hrvata, Srba i Bošnjaka.

“Bez aktivnog i iskrenog razgovora, bez kompromisa i želje za stvaranjem zajedničke budućnosti, BiH neće moći izdržati teške izazove pred sobom. Pritom, podrška međunarodne zajednice može igrati ulogu, ali samo ako se u potpunosti poštuje suverenitet zemlje i ako se osigura da rješenja dolaze iznutra, kroz proces koji uključuje sve narode i političke aktere”, naglasio je Krešić.

Iako je bilo naznaka da bi se na nivou BiH eventualno mogla napraviti nova većina, nakon u četvrtak započete pa odmah prekinute sjednice Doma naroda Parlamentarne skupštine, jasno je da od toga neće biti ništa u skorije vrijeme. Kako uopšte “vlast” na nivou BiH funkcioniše možda najbolje govori podatak da je posljednja “krupnija” odluka, ona koja se odnosi na slučaj “Viaduct”, donesena preglasavanjem. Ipak, i ta donesena odluka, kako stvari sada stoje, neće biti sprovedena jer je praktično Centralna banka BiH odbila da je izvrši.

“Za kratko većina građana naivno je povjerovala u profesionalni integritet institucija BiH, nadajući se da će silan novac iz međunarodnih krugova uložen u reforme neizbježno donijeti rezultat”, rekla je Tanja Topić, politička analitičarka.

Ona kaže da su u institucije regrutovani ljudi isključivo po partijskom ključu i svoju lojalnost iskazuju strankama i stranačkim liderima, a ne službi u institucijama i zakonima.

Takođe, naglasila je da je OHR još sastavni dio političkog i pravnog sistema BiH bez obzira na to koliko se to nekome sviđalo te da je njihovo stajalište da “slučaj, staru ili novu krizu” prepuštaju domaćim institucijama bacanje dimne bombe.