Connect with us

Svijet

Ratovi za privatne džepove! PLAĆENICI SU PONOVO NA CIJENI

Plaćenik, napisao je Nikolo Makijaveli, je beskoristan i opasan. Hrabar među prijateljima. Kukavica pred neprijateljima. Radi za novac. Pa ipak, 500 godina kasnije, posao privatnih vojnih kompanija (PMC) cvjeta.

Sukob donosi bijedu, ali i podstiče potražnju. Kada je Humanitarna fondacija za Gazu (GHF) ranije ove godine angažovana za distribuciju pomoći u Gazi, dovela je UG Solutions, američku kompaniju, da pruži oružanu podršku. Kada je Rusiji trebalo ljudi za rat u Ukrajini i za operacije u Africi, okrenula se Vagner grupi, organizaciji u kojoj rade bivši ruski specijalci. Kolumbijski plaćenici se bore za Ukrajinu. Na Zapadu je američka vlada najveći kupac privatnih vojnih kompanija, kaže Dominik Donald, analitičar koji je nekada radio za Aegis, britansku bezbjednosnu firmu, prenosi portal Bonitet.

Industrija obezbjeđenja obuhvata sve, od buckastih rent-a-policajaca u tržnim centrima i naoružanih čuvara koje firme unajmljuju na opasnim mjestima do plaćenika koji se bore u ratovima. Mnogi potiču iz iste grupe: bivši vojnici, često pripadnici specijalnih snaga. I svi dijelovi ove industrije su se proširili posljednjih decenija, jer su vlade smanjile svoje oružane snage, a privatna potražnja porasla. Sada su insajderi uzbuđeni zbog potencijalnog završetka rata u Ukrajini, nadajući se da će obnova tamo biti jednako dobra za poslovanje kao što je bila u Iraku.

Procvat industrije „vojnika sreće“
Početak 2000-ih bio je „pravi procvat“, kaže za Economist Tim Spajser, bivši oficir britanske vojske koji je osnovao i Aegis i Sandline International, još jednu privatnu vojnu firmu. Irak je bio dom desetina hiljada „radnika na ugovor“, mahom u neborbenim ulogama.

Na kraju rata, „kauboji“ su nagrnuli, kaže Spajser. Ali sada postoji desetak velikih privatnih bezbjednosnih firmi sa „korporativnim strukturama“, uključujući odjeljenja za pravne savjete, ugovore i osoblje. Obezbjeđivanje je samo dio njihovog poslovanja. Među njima su američki Constellis (koji je prošle godine imao prihod od 1,4 milijarde dolara i zapošljava preko 12.000 ljudi) i kanadski GardaWorld (koji posluje u desetinama zemalja).

Donald kaže da je tržište podijeljeno između dobro kapitalizovanih firmi, potkrijepljenih rizičnim kapitalom i privatnim bogatstvom, i onih koje „miruju“ dok se ne pojavi veliki ugovor.

Tri vrste bezbjednosnih firmi
Industrija je podijeljena i na druge načine, kaže Šon Mekfejt sa Univerziteta nacionalne odbrane u Vašingtonu. Bivši padobranac koji je, kaže, „osnovao male vojske u Africi za američke interese“. On dijeli privatne vojne kompanije na tri vrste, prema jeziku na kojem se daju naredbe. Svaka ima svoju kulturu: grupa koja govori engleski, uglavnom iz Amerike, Evrope i drugih anglofonskih zemalja; grupa koja govori ruski; i grupa bivših operativca specijalnih snaga iz Latinske Amerike, posebno Kolumbije, koji govore španski, a često ih obučavaju američke elitne Zelene beretke.

S obzirom na to da se vlade bore s regrutacijom, privatna vojna preduzeća pružaju jeftiniju zamjenu, dijelom i zato što ne zahtijevaju istu obuku, penzije i beneficije.

Spajser kaže da su njegovi kolege jednom izračunali da je jedan američki „vojnik na ugovor“ oko sedam puta jeftiniji od običnog vojnika, a da je britanski plaćenik deset puta jeftiniji. Kolumbijski „vojnici sreće“ su takođe vrlo povoljni.

Plata je glavni razlog zašto se ljudi okreću plaćeničkim firmama. Ali nije jedini. „Mnogi momci su otišli tamo ne zato što je novac bio dobar, već zato što možete da imate kontrolu nad svojim životom“, kaže Mekfejt. „Možete da kažete ne za neki zadatak. I to je vrlo privlačno.“

Grupa agresivnih kauboja?
Na kraju, Spajser lametira zbog pogrdne konotacije riječi „plaćenik“. „Doživljavanje industrije kao grupe agresivnih kauboja je pogrešno“, kaže.

Ipak, zapadne firme nisu bile bez kontroverzi. U Gazi je sada ugašeni GHF takođe koristio naoružane plaćenike iz Infidels Motorcycle Cluba, antiislamske američke bajkerske bande. Istina, vjeruje se da su većinu Palestinaca na mjestima distribucije ubile izraelske snage. Grupa Frontier Services, koju je osnovao Erik Prins, zloglasni direktor čija je firma Blackwater ubila 17 iračkih civila 2007. godine, bila je predmet američkih sankcija 2023. godine zbog obuke kineskih vojnih pilota.

Privatizacija ratovanja
Mnogi vjeruju da je industrija spremna za još jedan talas proširenja. „Mislim da će biti još jedan procvat“, kaže pukovnik Spajser. „Mislim da će se problemi koje smo vidjeli tokom obnove Iraka u velikoj mjeri pojaviti u Ukrajini.“

Kako bi se zadovoljila potražnja, vjerovatno će postojati spremna ponuda ljudi. Rat u Ukrajini će proizvesti hiljade okorjelih vojnika vještih u najnovijoj tehnologiji dronova. Takođe, mnogi elitni američki vojnici se tek vraćaju sa „odmora i oporavka“ nakon pada Kabula 2021. Spremni za agresivnu američku kampanju protiv latinoameričkih narkokartela, recimo, ili za zaštitu rudnika kritičnih minerala u „krhkim“ državama.

„Privatizacija ratovanja je u punom jeku“, tvrdi Mekfejt.

Related Topics:

Svijet

TEHERAN POSTAVIO ULTIMATUM VAŠINGTONU! Nema više praznih obećanja na papiru – ispunite ovih 7 uslova!

Iran više neće da prihvata obećanja Sjedinjenih Američkih Država na papiru, već očekuje konkretne poteze Vašingtona prije nego što otvori prostor za novu fazu diplomatskih pregovora, izjavio je danas zamjenik sekretara Vrhovnog savjeta za nacionalnu bezbjednost Irana Ali Bageri Kani.

On je za iransku državnu televiziju IRIB, govoreći o mogućnosti novih pregovora sa SAD i ulozi posrednika, rekao da Vašington najprije mora da sprovede sedam uslova koje je postavio Iran.

Zašto Iran ne vjeruje SAD-u?

Bageri Kani je ocijenio da su SAD tokom prethodnih godinu i po dana više puta prekinule diplomatske procese “neprijateljskim potezima i kršenjem obaveza”, navodeći kao primjere pokretanje ratnih operacija i aktiviranje mehanizma “snapback”.

“To je pravo Islamske Republike Iran – da prilikom ulaska u novu diplomatsku fazu ne prihvati samo američke obaveze na papiru”, rekao je Bageri Kani.

Prema njegovim riječima, Iran mora svojim očima da vidi konkretne poteze SAD.

“Kada ti potezi budu sprovedeni, biće otvoren prostor za novu diplomatsku fazu”, dodao je on.

Iran i Rusija: Strateško partnerstvo

Komentarišući nedavnu posjetu sekretara Savjeta Mohsena Rezaiija Moskvi, Bageri Kani je rekao da je Rezai prenio predsjedniku Rusije Vladimiru Putinu poruku iranskog vrhovnog vođe, ajatolaha Sejeda Modžtabe Hamneija, koja se odnosi na bilateralnu saradnju i buduće odnose dvije zemlje.

On je naveo da su tokom razgovora razmatrani strateški odnosi Irana i Rusije, kao i ubrzanje realizacije Međunarodnog transportnog koridora Sjever-Jug.

Razgovarano je i o mogućnosti prenosa ruskog gasa u Iran, najprije korišćenjem postojećih kapaciteta, a zatim njihovim proširenjem kako bi se omogućio transport većih količina gasa, uključujući i njegov dalji izvoz.

On je ocijenio da bi ti projekti mogli da ojačaju položaj Irana u regionu i smanje mogućnost pritiska drugih zemalja, uključujući SAD.

Novi saveznici na Bliskom istoku

Govoreći o regionalnoj bezbjednosti, Bageri Kani je rekao da Iran, Rusija i Kina podržavaju uspostavljanje novih bezbjednosnih aranžmana na Bliskom istoku.

Kao važan korak izdvojio je četverostrani sastanak Irana, Turske, Saudijske Arabije i Pakistana u Teheranu, ocijenivši da bi takva saradnja mogla da doprinese regionalnoj bezbjednost bez oslanjanja na spoljne sile.

Nastavi čitati

Svijet

UMRO DŽEJ ROKFELER! Član čuvene porodice proveo tri decenije u američkom Senatu

Bivši američki senator Džon Džej Rokfeler Četvrti, nasljednik jedne od najpoznatijih i najbogatijih porodica u Sjedinjenim Američkim Državama, preminuo je u petak u 89. godini u svom domu u Vašingtonu, objavio je „Vašington post“, a prenosi Rojters.

Porodica nije saopštila uzrok smrti političara koji je tri decenije proveo u američkom Senatu, gdje se posebno zalagao za zdravstvenu zaštitu siromašnih i oštro kritikovao način na koji je administracija predsjednika Džordža Buša Mlađeg vodila rat u Iraku.

Rokfeler, demokrata liberalnih političkih stavova, prvi put je izabran u Senat 1984. godine, a potom je osvojio još četiri šestogodišnja mandata, predstavljajući saveznu državu Zapadnu Virdžiniju. Prije toga je u dva mandata bio guverner te države, poznate po rudnicima uglja i visokoj stopi siromaštva.

Bio je praunuk legendarnog naftnog magnata Džona D. Rokfelera, osnivača jedne od najvećih američkih poslovnih dinastija. Njegov stric Nelson Rokfeler bio je guverner Njujorka i potpredsjednik Sjedinjenih Američkih Država.

Iako je odrastao u izuzetno bogatoj porodici, Džej Rokfeler je političku karijeru posvetio borbi protiv siromaštva i unapređenju zdravstvenog sistema.

Nakon diplomiranja na Harvardu, od 1964. do 1966. godine učestvovao je u programu društvenog rada u siromašnim ruralnim oblastima Zapadne Virdžinije, što je značajno uticalo na njegov kasniji politički angažman.

Kao senator imao je važnu ulogu u stvaranju programa iz 1997. godine kojim je američka država omogućila zdravstveno osiguranje milionima djece iz porodica koje nisu imale odgovarajuću zdravstvenu zaštitu.

Podržavao je neuspješnu reformu zdravstva predsjednika Bila Klintona tokom devedesetih godina, a kasnije i reformu Baraka Obame, koja je usvojena 2010. godine.

Posebno se zalagao za uvođenje državnog zdravstvenog osiguranja koje bi građanima predstavljalo alternativu privatnim osiguravajućim kompanijama, ali taj njegov prijedlog nije prihvaćen.

Jedna od najkontroverznijih odluka u njegovoj političkoj karijeri bila je podrška rezoluciji iz 2002. godine kojom je predsjedniku Džordžu Bušu omogućeno pokretanje rata protiv Iraka.

Rokfeler je kasnije priznao da je ta odluka bila greška, a kao predsjednik senatskog Odbora za obavještajne poslove optužio je Bušovu administraciju da je rat započela na osnovu lažnih pretpostavki o iračkom oružju za masovno uništenje.

„Da sam tada znao ono što znam sada, glasao bih protiv“, izjavio je Rokfeler 2004. godine.

Tvrdio je da su obavještajni podaci i njihova tumačenja bili prilagođeni političkim ciljevima administracije, kao i da je Buš već bio odlučan da započne rat.

Kada je 2013. godine, u 75. godini, objavio da se neće kandidovati za šesti mandat u Senatu, Rokfeler je poručio da je pomaganje najugroženijima bilo njegova životna misija.

„Borba za one kojima je pomoć najpotrebnija bila je moj životni poziv i nikada neću prestati da se borim kako bih poboljšao živote ljudi koji mi toliko znače“, rekao je tada Rokfeler.
Glas

Nastavi čitati

Svijet

ŠOK ZA ZAPADNE LIDERE! Pao tajni dogovor Trampa i Putinovog čovjeka od povjerenja, Evropa više nikada neće biti ista!

Američki predsjednik Donald Tramp najavio je mogućnost postizanja velikog sporazuma o okončanju rata u Ukrajini, koji bi mogao da promijeni bezbjednosnu arhitekturu cijele Evrope.

On je potvrdio da se u četvrtak, 5. novembra, u Bijeloj kući sastao sa Kirilom Dmitrijevim, specijalnim izaslanikom ruskog predsjednika Vladimira Putina, ističući da je kraj rata sve bliži.

Istovremeno je otkrio da se nije sastao sa ukrajinskim zvaničnicima koji su se istog dana nalazili u predsjedničkoj rezidenciji povodom događaja koji je organizovala prva dama Sjedinjenih Država Melanija Tramp.

Trampove izjave dolaze u važnom trenutku diplomatskih napora za okončanje sukoba.

Dok je ruski izaslanik boravio u Vašingtonu, američki predstavnici razgovarali su sa ukrajinskim i evropskim zvaničnicima u sjedištu NATO-a u Briselu o bezbjednosnim garancijama za Kijev i budućem bezbjednosnom poretku Evrope.

Sljedeće nedjelje očekuje se sastanak delegacija Sjedinjenih Američkih Država, Rusije i Ukrajine u Abu Dabiju, što bi bili prvi trilateralni mirovni pregovori od februara.

Trampova najava sporazuma, koji bi mogao da obuhvati cijelu Evropu, dodatno je otvorila pitanja o tome koliko će pregovori biti široki i kakvu će ulogu u njima imati evropski saveznici.

Tramp optimističan 

Obraćajući se novinarima u Bijeloj kući, Tramp je izrazio veliki optimizam u pogledu mogućnosti diplomatskog rješavanja sukoba.

“Doći će do sporazuma. Biće to veliki sporazum i obuhvatiće mnogo više od Ukrajine… Mogao bih čak da kažem da bi mogao da uključi cijelu Evropu. Biće to veliki, izvanredan sporazum i svi će biti oduševljeni”, izjavio je Tramp.

Potvrdio je da se sastao sa Dmitrijevim, ali nije iznio detalje njihovog razgovora. Sa druge strane, priznao je da nije razgovarao sa ukrajinskom delegacijom, koja se takođe nalazila u Bijeloj kući.

Nije objasnio zbog čega do susreta nije došlo, a američka administracija nije se oglasila povodom tog pitanja.

Ovakav razvoj događaja posebno je zanimljiv imajući u vidu da je Tramp više puta kritikovao ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog, pripisujući mu odgovornost za usporavanje pregovora zbog odbijanja da prihvati teritorijalne i druge ustupke.

Istovremeno, tokom posljednjih nedjelja kampanje za međuizbore u SAD, Tramp je sa Putinom postigao dogovor o ukidanju sankcija na izvoz ruskog dizela, što predstavlja još jedan primjer šireg približavanja Vašingtona i Moskve.

U Briselu su, u međuvremenu, američki predstavnici razgovarali sa zvaničnicima Ukrajine, NATO-a i evropskih država. Među njima je bio i Trampov zet Džared Kušner, koji je razgovore ocijenio kao produktivne i suštinske.

Kako je naveo u objavi na društvenoj mreži X, razgovori su bili usmjereni na dva međusobno povezana pitanja: bezbjednosne garancije za Ukrajinu i stvaranje šireg evropskog bezbjednosnog sistema.

“Intenzivno radimo sa svim stranama kako bismo pronašli praktična rješenja koja bi mogla da okončaju ovaj rat i postave temelje za trajni mir”, poručio je Kušner.

Za sada, međutim, nije jasno šta tačno Tramp podrazumijeva pod sporazumom koji bi mogao da obuhvati cijelu Evropu, niti da li se razgovara o konkretnim promjenama u odnosima Rusije i NATO-a.

Primirje u Oleškiju 

Dolazak Dmitrijeva u Bijelu kuću bio je povezan i sa događajem koji je organizovala Melanija Tramp, a koji se odnosio na nedavno šestodnevno primirje između Rusije i Ukrajine u Oleškiju, gradu u Hersonskoj oblasti na jugu Ukrajine, koji se nalazi pod ruskom kontrolom.

Privremena obustava vatre trajala je od 27. oktobra do 1. novembra i predstavljala je jedno od značajnijih lokalnih primirja od početka rata u Ukrajini u februaru 2022. godine.

Cilj je bio dopremanje humanitarne pomoći i evakuacija civila iz grada, u kojem su se životni uslovi dramatično pogoršali.

Prema riječima Melanije Tramp, tokom operacije iz Oleškija je evakuisano gotovo 800 stanovnika.

Kada je primirje stupilo na snagu, procjenjivalo se da je u gradu ostalo oko 2.000 ljudi. Stanovnici su mogli da se evakuišu u područja pod ukrajinskom ili ruskom kontrolom, ali i da ostanu, uz mogućnost snabdijevanja novim količinama hrane i lijekova.

Prva dama SAD objasnila je da je kontakte u vezi sa ovom inicijativom pokrenula nakon što je na događaju održanom na marginama Generalne skupštine Ujedinjenih nacija u septembru upoznata sa humanitarnom situacijom u gradu.

Kako je navela, zajedno sa svojim bliskim saradnikom Markom Bekmanom, direktno je sarađivala sa ruskim i ukrajinskim rukovodstvom kako bi bili dogovoreni uslovi privremenog primirja.

Melanija Tramp izrazila je nadu da će primjer Oleškija postati početak šireg i trajnijeg dogovora o prekidu vatre.

“Neka Oleški bude mala iskra iz koje će se rasplamsati trajni plamen mira”, poručila je ona.

Prva dama SAD je tokom protekle godine imala sve aktivniju ulogu u humanitarnim inicijativama povezanim sa ratom u Ukrajini, uključujući napore za ponovno spajanje porodica razdvojenih zbog sukoba.

Neizvjesnost u vezi s pregovorima

Diplomatska situacija dodatno se komplikuje nakon pobjede Demokratske stranke na međuizborima u Sjedinjenim Državama 3. novembra, koja je promijenila odnos snaga u Kongresu. Demokrate su pobjedom na izborima preuzele i Senat i Predstavnički dom.

Šefica evropske diplomatije Kaja Kalas izrazila je očekivanje da će novi saziv Kongresa vršiti “veći pritisak na Rusiju”, ukazujući na drugačiji pristup evropskih saveznika u rješavanju rata.

Predstojeći razgovori u Abu Dabiju trebalo bi da pokažu da li optimizam Trampa može da se pretvori u konkretne obaveze Moskve i Kijeva, prenosi Euronews.

Ključno pitanje više nije samo kako okončati rat u Ukrajini, već i šta će sadržati širi sporazum o kojem govori američki predsjednik i kakvu će ulogu evropske države imati u njegovom oblikovanju.

Nastavi čitati

Aktuelno