Nađa Rutonić, mlada sportistkinja iz Gospođinaca, koja sa svojih 13 godina ponosno nosi titulu najjače i najtrofejnije djevojčice Srbije, u posljednje tri godine briljira u čak četiri sporta – kik boksu, kung fuu, tajlandskom boksu i savateu.

Nađa može da se pohvali sa više od 30 zlatnih medalja, pehara i priznanja, među kojima se izdvajaju državna, regionalna, internacionalna i dva balkanska prvenstva.

– Mnogo mi znači ta titula zato što sam se trudila i mnogo trenirala. U početku sam počela da treniram samo da bih nešto trenirala, ali kasnije sam vidjela da sam jako dobra u tome pa sam nastavila da treniram i išlo mi je bolje – kaže Nađa.

Sanda je bila prva vještina u kojoj se oprobala i do danas ostala prva na listi prioriteta kada su treninzi u pitanju.

Kako kaže Radenko Tadić, generalni sekretar Kung Fu-Vu Šu saveza i jedan od Nađinih trenera, postoji nešto što je izdvaja od drugih takmičara.

– Znate kako svi kažu da je samo par procenata talenat, sve ostalo je rad, kod nje je izuzetan talenat, fizičke predispozicije, visoka intelektualna sposobnost za sport, upornost i pored toga ima divne roditelje koji je podržavaju. Svi njeni treneri su utkali neki deo u nju. Dijete je dobro vaspitano, sve joj ide od ruke – dodaje Tadić.

Veliki uspjeh koji je postigla za kratko vrijeme njenog trenera ne čudi, jer je u svaki klub dolazila sa dovoljnim stepenom znanja, fizičke spremnosti i motorike, što je odmah pokazivala i na takmičenjima.

– Stepen napredovanja je kod nje veći u odnosu na druge. Zanimljivo je što je ona djevojčica, a njih ima mnogo u našem savezu koje osvajaju međunarodne medalje. Ljetos smo bili na svjetskom kupu u Turskoj koji je osvojila pred 3.700 takmičara, za par nedjelja letimo u Litvaniju… – dodaje Tadić.

Budući da su svi sportovi koje trenira slični, kada odradi jedan trening, Nađa je spremna da pokaže sve što zna u sva četiri koja trenira. Da odustane, kaže, nikada nije ni pomislila.

– Stalno sam mislila na to kako ću da uspem, kako moram to da odradim i tako sam uspijevala – dodaje djevojčica.

Motivacija i mentalna snaga su bitne za svakog sportistu, a kako se one grade objasnio je trener

– Dijete prvo treba da se igra, sve treba da shvate kao igru, a vremenom osjete duh drugih sportista, duh trenera… Kada dođete na takmičenje pa vidite mnoštvo takmičara iz drugih zemalja ne treba mnogo da vam da motiv. Nađa je imala malo i sreće, pored svog kvaliteta, da je odmah došla do nekog visokog nivoa i kada dođete na svetski i evropski nivo ne treba vam mnogo motiva – kada pogledate da su svi oko vas puni energije, šampioni, sa puno motiva i očekivanja – to se prelije – objašnjava Tadić.

Pored svih osvojenih medalja, Nađa priželjkuje i jednu sa ovogodišnjeg međunarodnog takmičenja.

– Ove godine bih volela da idem u Rusiju na takmičenje iz sande – kaže ona.

Prije toga joj sledi takmičenje u Litvaniji na kojem učestvuje 20 zemalja.

– Samo prijavljivanje i samo iskustvo je više nego dovoljno, ali Nađa nas je natjerala da mi moramo da vjerujemo u nju – zaključuje Tadić.