Poslodavci u Republici Srpskoj razmatraju uvođenje novog obaveznog stuba penzionog sistema u koji bi, uz redovnu platu, dodatna sredstva za penziju radnika uplaćivali poslodavci, a novac bi bio lično evidentiran za svakog radnika. Nastavak je to analiza koje su pokazale da se radnici iseljavaju i zbog nesigurnosti u pogledu buduće penzije, ističe za BL portal Saša Trivić, potpredsjednik Unije poslodavaca Republike Srpske.

Osvrćući se na trenutno stanje, Trivić naglašava da Republika Srpska već ima prvi državni i treći dobrovoljni stub, ali da se razmatra i uvođenje dodatnog, obaveznog stuba.

“Analizirajući razloge odlaska radnika, vidjeli smo da se mnogi iseljavaju zbog nesigurnosti u pogledu penzije. Zato smo došli na ideju da se uvede drugi obavezni stub gdje bi poslodavci uplaćivali dodatna sredstva za penziju radnika, tako da to bude njihov lični i vidljivi novac, čime bi vratili povjerenje u penzijski sistem”, objašnjava Trivić za BL portal. Prema njegovim riječima, iza ovog projekta morala bi da stane država koja bi, kako kaže, od toga i sama imala koristi.

“Iza tog sistema Republika Srpska treba da stoji kao garant, a ta sredstva bi se u isto vrijeme mogla koristiti i za finansiranje sadašnjih penzija, jer bi fond mogao posuđivati novac državi uz odgovarajuću kamatu”, dodaje Trivić.

Govoreći o tome kako bi sistem funkcionisao u praksi i na koji način bi uticao na svijest radnika, Trivić ističe da je ključ u transparentnosti i edukaciji. “Suština priče je u tome da čovjek na aplikaciji vidi kolika mu je penzija i koliko ima novca. Danas svi misle da je penzija socijalna pomoć i niko ne razumije da je treba zaraditi, pa bi ovo bila i edukacija i jačanje povjerenja u sistem”, objašnjava Trivić.

Govoreći o razgovorima sa nadležnim institucijama i mogućnostima da država obezbijedi dodatne poreske olakšice za ove uplate, Trivić otkriva da je ova ideja već razmatrana na najvišem nivou.

“I sada postoje olakšice koje se mogu iskoristiti i to jesu bili naši predlozi. To je razmatrano na sjednici Savjeta za razvoj Republike Srpske i to je ostavljeno kao ideja da se razrađuje za iduću godinu, a i Fond PIO je u tim razgovorima podržao takvu varijantu”, kaže Trivić.

Kada je riječ o rokovima i mogućnosti da novi sistem zaživi u praksi, Trivić napominje da je pred nama proces koji zahtijeva pripremu zakonskih akata i digitalizaciju. “Ne može da zaživi od naredne godine, ali bi se dogodine mogao donijeti zakon, pronaći rješenja i uraditi digitalizacija. Treba urediti i odnose između prvog i novog stuba, ali u principu je to, po meni, izvodljivo”, zaključuje Trivić.

Takav koncept nije nepoznat u regionu, s obzirom na to da Hrvatska i Sjeverna Makedonija već godinama imaju obavezni drugi stub penzijskog osiguranja zasnovan na individualnoj kapitalizovanoj štednji.

Sistem u Hrvatskoj uveden je još 2002. godine i funkcioniše tako što se od ukupnih 20 odsto izdvajanja za doprinose, 15 odsto usmjerava u prvi stub međugeneracijske solidarnosti, dok pet odsto ide na lični račun radnika u obaveznim penzijskim fondovima. Za razliku od hrvatskog modela gdje se redistribuiraju postojeći doprinosi, prijedlog poslodavaca u Republici Srpskoj otvara mogućnost da poslodavci uplaćuju potpuno nova, dodatna sredstva iznad redovne plate.

Najveća prednost drugog stuba u Hrvatskoj je stvaranje kapitala i lične imovine radnika. Podaci pokazuju da neto imovina hrvatskih fondova iznosi oko 27 milijardi evra, a novac se kontinuirano investira na tržištu kapitala ostvarujući prinose koji dugoročno uvećavaju penzijsku uštedu. Sa druge strane, najveća mana i rizik ovog modela pokazali su se kada su prvi osiguranici počeli odlaziti u penziju. Zbog kratkog perioda uplate i relativno niskih plata, kombinovane penzije su u početku bile manje povoljne od onih iz prvog stuba, pa je Hrvatska 2019. godine morala izmijeniti zakon i omogućiti radnicima da pri odlasku u penziju biraju povoljniju opciju, zbog čega se čak tri četvrtine novih penzionera vraća u prvi stub.

Iskustvo iz komšiluka pokazuje da kapitalizovana štednja ne može preko noći riješiti problem niskih plata i brzog odlaska u penziju, ali može stvoriti jak investicioni fond. Da li bi ovakav model mogao u potpunosti da zaživi u Republici Srpskoj zavisiće od toga da li će poslodavci dobiti adekvatne poreske olakšice od države, ali i od spremnosti sistema da digitalizuje podatke i garantuje sigurnost novca koji bi radnici u svakom trenutku mogli da prate.

BL portal