Connect with us

Društvo

Rudari se ne odmaraju ni za Međunarodni praznik rada: U blatu, prašini i na minusu zarađuju hljeb sa sedam kora

Najteže zarađeni hljeb jeste onaj rudarski i s razlogom se za njega kaže da je sa sedam kora. Zimi snijeg i minus, koji ide i do 30 stepeni ispod nule, ljeti prašina, a blato u proljeće i jesen uslovi su na koje su navikli oni koji kopajući rudu prehranjuju svoje porodice.

Ono što im je zajedničko jeste to da svaki dan u radnom odijelu, cipelama, ali i čizmama dolaze na kop i tako pošteno zarađuju svoju platu. Često promrzli i mokri, najbolji su primjer kako se s lopatom i gorostasnim mašinama radi na kopu, a o težini i bremenu ovog posla najbolje svjedoče oni koji se garavi i blatnjavi, nakon odrađene smjene, vraćaju kući živi i zdravi.

Ekipa “Glasa Srpske” posjetila je Rudnik i Termoelektranu (RiTE) “Gacko” i uvjerila se kroz šta prolaze rudari koji rade 365 dana u godini, pa tako i za Vaskrs, Božić, ali i Prvi maj – Međunarodni praznik rada.

Kako izgleda radni dan u takvim okolnostima ispričao nam je Slobodan Zirojević koji više od pet godina radi u rudniku. Sada je na mjestu rukovaoca na rotornom bageru, a za “Glas Srpske” ističe da je najteže zimi.

– Svi koji poznaju naše predjele znaju da se nalazimo na skoro 1.000 metara nadmorske visine pa samim tim u tom dijelu godine je najizazovnije raditi. Poznato je da mi radimo i za sve praznike, a tako će biti i za Prvi maj – rekao je Zirojević i dodao da rudari rade po dva dana prvu, drugu i noćnu smjenu, a zatim dva dana odmaraju.

Naglasio je da među rudarima ne manjka sloge, solidarnosti i dogovora.

– Rudarska solidarnost i požrtvovanje uvijek su bili prisutni i jedna je od simbolika u našoj branši. Tu smo jedni za druge, priskočimo u pomoć kolegama kad god zatreba. Tako nam je svima lakše jer mi smo zapravo jedna velika porodica – rekao je Zirojević.

Rudari koji su penziju zaradili na tom radnom mjestu najbolje znaju koliki je teret ovog posla. Jedan od njih je i Radivoje Vasiljević koji je 42 godine radio u rudniku na bageru.

– Nikad nije bilo lako. Više od četiri decenije sam radio u rudniku, a najteže mi je bilo iću u treću smjenu. Nikad nisam tražio nikakve olakšice, a od ovog posla školovao sam četvoro djece. Sada sam u penziji i odmorio sam se – rekao je Vasiljević.

Dodaje da je nekada posao u rudniku bio još teži, a sada ga donekle olakšava moderna mehanizacija.

Vršilac dužnosti direktora RiTE “Gacko” Maksim Skoko naglasio je za “Glas Srpske” da rudari praznuju Svetu Varvavu, kao zaštitnika rudarstva, a da će za Prvi maj raditi, kao i svaki drugi dan u godini. Kada je riječ o uslovima rada u rudniku oni su, ističe Skoko, uvijek bili teški i složeni.

– Rudarski posao je hljeb sa sedam kora, bilo da se radi o podzemnom ili površinskom kopu. Radnici su ljeti suočeni s velikim vrućinama i prašinom, a zimi su na kopu i kada je debeli minus. Bez obzira na sve to, moramo se pohvaliti činjenicom da su rudari jedni od najsavjesnijih radnika u sistemu “Elektroprivrede” – rekao je Skoko.

Dodao je da termoelektrana dnevno sagori osam hiljada tona uglja, a da bi to obezbijedili treba da se iskopa 25.000 kubika jalovine.

– Za jednodnevni rad termoelektrane rudari trebaju da iskopaju 830.000 tona čvrste materije. Kada pričamo o tonama, nosivost jednog manjeg kamiona je sedam-osam tona, a jedno domaćinstvo, ako se grije isključivo na ugalj, ne potroši više od pet do šest tona – rekao je Skoko, pokušavajući da približi o kojim količinama je riječ.

Da je najteže zaraditi rudarski hljeb svjedoči i predsjednik Sindikalne organizacije RiTE “Gacko” Željko Tepavčević. Kaže da rudari ne znaju za praznike, jer rade konstantno i to u teškim uslovima.

– Položaj rudara iz godine u godinu je sve teži. Potrebno je popraviti status rudara tako da sve relevantne institucije povedu računa o njima. Stvaraju nam dodatnu vrijednost jer radom, trudom i zalaganjem grade i državu – kazao je za “Glas Srpske” Tepavčević.

Naglašava da su radnici u rudnicima svakodnevno izloženi opasnostima.

– Njihov rad i zalaganje nisu dovoljno plaćeni. To su ekstremno teški uslovi za rad, a ko ne provede nekoliko godina u rudniku ne može sagledati situaciju u kojoj se nalaze. Veliki broj tih radnika obolijeva upravo zbog otežanih uslova rada – rekao je Tepavčević.

Najveći teret podnesu oni koji rade na trakama, bagerima, ali i u kamionima.

– Uporedo s tim, jednako teški su i poslovi onih koji održavaju kompletnu mehanizaciju, sisteme, rotorne bagere, zračne transportere i odlagače. Ljudi su konstantno u smjenskom ciklusu šest dana, a dva dana nisu dovoljna da se odmore za nove radne  uspjehe  – naglasio je Tepavčević.

Dimnjaci

Gačane zabrinjava prašina koja u posljednje vrijeme suklja iz tornjeva termoelektrane i već je postala njihova svakodnevica.

– Ovdje ptice ne pjevaju nego kašlju – kažu Gačani kada pogledaju dimnjake tamošnjeg giganta. Taman dim, pepeo i prašina je nešto od čeka oni koji žive u blizini termoelektrane ne mogu pobjeći. U Upravi RiTE “Gacko” rekli su da pokušavaju riješiti ove probleme, ali ističu da neće biti lako.

Glas Srpske

Related Topics:

Društvo

VREMENSKA PROGNOZA! Pretežno oblačno, u Hercegovini sunčanije

U Republici Srpskoj očekuje se umjereno do pretežno oblačno vrijeme.

Od sredine dana prema večernjim časovima lokalno može pasti malo kiše u istočnim i sjeveroistočnim područjima. U Hercegovini će biti znatno sunčanije, uz umjerenu oblačnost.

Duvaće slab do umjeren vjetar sjevernog smjera.

Jutarnja temperatura vazduha kretaće se većinom između 2 i 8, na jugu od 9 do 14 stepeni, dok će najviša dnevna temperatura vazduha iznositi uglavnom između 12 i 18, na jugu do 22 stepena Celzijusa.

Nastavi čitati

Društvo

KRAH TEKSTILNOG GIGANTA IZ BILEĆE! Vlasnici proglasili bankrot, stotinu radnika ostavljeno na cjedilu!

– Vlasnici tekstilnog pogona „Bilkon“ iz Bileće koji je zapošljavao stotinjak radnika podnijeli su Okružnom privrednom sudu u Trebinju zahtjev za stečaj preduzeća.

U zahtjevu su naveli da negativno posluju jer im je smanjen broj narudžbi zbog čega im prijeti platežna nesposobnost.

„Procjena je da bi dalji nastavak poslovanja doveo do još većeg gubitka i neizmirenja obaveza prema povjeriocima“, naveli su u zahtjevu.

Uz prijedlog za pokretanje stečaja sudu su dostavili i bankovne račune na kojima se vidi da od 18. septembra nije bilo nikakvih priliva.

Sud je odlučio da pokrene prethodni postupak, a Radenka Srndović iz Foče imenovana je za privremenog stečajnog upravnika. Ostavljen joj je rok od 30 dana da dostavi svoj prijedlog.

Bilkon je otvoren 2013. godine kada je u preduzeću radilo 54 radnika, a sve do prošle godine su poslovali pozitivno.

Prošle godine su prijavili prihode od 1,84 miliona maraka i poslovni minus od 125.531 KM.

Vlasnici preduzeća su Gojko Vuković i Nikola Nosović.

„Bilkon“ se bavio proizvodnjom tekstilne konfekcije a među partnerima za koje je radio bio je i poznati njemački brend „Sthil“.

Fabrika je bila smještena u objektima nekadašnje „Bilećanke“ koja je takođe propala.

(Capital) Foto: Google maps

Nastavi čitati

Društvo

DOK JE BANJALUKA JOŠ SPAVALA, ON JE VEĆ MISLIO NA PACIJENTE! Kako je izgledao radni dan i životni put dr Gorana Talića!

Dok je Banjaluka još spavala, doktor Goran Talić već je razmišljao o obavezama koje ga čekaju.

Ustajao je oko ponoći ili jedan čas, u mislima vodio razgovore sa saradnicima, a na posao dolazio već u pola šest ujutro.

Bio je to neobičan životni ritam čovjeka koji je decenijama vodio Institut „Dr Miroslav Zotović“, a koji je, daleko od javnosti, imao i jednu mnogo ličniju priču.

Nakon njegove iznenadne smrti 13. oktobra, u 67. godini života, Banjaluka se oprašta od istaknutog ljekara i dugogodišnjeg direktora.

Ipak, iza profesionalnih uspjeha ostali su i detalji o čovjeku kojeg mnogi nisu imali priliku upoznati na takav način.

Radni dan počinjao dok je grad još spavao

U jednom intervjuu iz septembra 2024. godine, Goran Talić je otkrio kako izgleda njegova svakodnevica.

Na spavanje je odlazio oko 20 časova, a samo nekoliko sati kasnije već je bio budan. Vrijeme do odlaska na posao koristio je da analizira predstojeće obaveze i unaprijed razmišlja o razgovorima koje će tog dana voditi.

U 5.30 počinjali su kratki sastanci sa najbližim saradnicima, ljudima kojima je, kako je govorio, neograničeno vjerovao. Do devet časova zadaci su već bili raspoređeni i svako je znao šta treba da radi.

Tako je opisivao ritam u kojem su mu prolazile godine na čelu ustanove. A u tom istom razgovoru otkrio je još jednu zanimljivost.

Iako je rukovodio velikom zdravstvenom ustanovom koja je uvodila savremenu medicinsku opremu, priznao je da se gotovo uopšte ne razumije u tehnologiju. Koristio je jednostavan mobilni telefon, većinu telefonskih brojeva znao napamet, a nije znao ni poslati mejl, prenosi BL portal.

– Ali imam mnogo ideja – govorio je Talić.

Upravo su te ideje obilježile njegov profesionalni put, ali njegova povezanost sa „Zotovićem“ bila je mnogo starija od direktorske funkcije.

Od dječačkih uspomena do životnog poziva

Njegova majka je čitavu radnu karijeru, od početka do odlaska u penziju, provela upravo u „Zotoviću“. Kada je ona završila svoj radni vijek, kako je Talić svojevremeno ispričao, on je došao u istu ustanovu.

U razgovoru za Večernje novosti u maju ove godine prisjetio se i vremena kada je kao dječak dolazio u „Zotović“. Tamo se igrao sa djecom majčinih koleginica, a u sjećanju su mu ostali bazen, odbojkaško igralište, pa čak i srne i paunovi koji su nekada bili dio tog prostora.

Mjesto koje je poznavao još kao dijete kasnije je postalo ustanova kojoj će posvetiti najveći dio svog profesionalnog života.

– Sva moja sjećanja su vezana za Institut – rekao je u intervjuu iz 2024. godine.

Iza velikih projekata ostajao je odnos prema ljudima

Posebno je insistirao na odnosu prema ljudima. Govorio je da neljubaznost prema pacijentu smatra najtežom povredom radne discipline, jer se ljudi zdravstvenim radnicima obraćaju u trenucima kada su posebno ranjivi i kada im je pomoć najpotrebnija.

Danas, dok se Banjaluka oprašta od doktora Gorana Talića, te njegove riječi i sjećanja dobijaju posebnu težinu.

Iza njega ostaju decenije rada, izgrađeni objekti i ustanova koju je razvijao. Ali ostaje i jedna druga slika dječaka koji je odrastao uz „Zotović“, a zatim čovjeka koji je godinama u istu ustanovu dolazio prije svitanja.

 

Za njega „Zotović“ očigledno nikada nije bio samo radno mjesto. Bio je dio njegovog života, od najranijih uspomena do posljednjih godina.

Nastavi čitati

Aktuelno