Mladom rataru iz okoline Ludbrega, u hrvatskoj Podravini, ukradeno je čak pet tona paprika, a lopovima to očito nije bilo dovoljno pa su mu onesposobili sistem za navodnjavanje.

Na svojoj parceli proizvođač povrća Tadej Bohorč iz Svetog Petra trebalo je ovih dana da ubere nekoliko tona papire, ali su ga lopovi preduhitrili.

“U par navrata tokom noći ukrali su mi oko pet tona paprike i uništili cijevi za navodnjavanje. Ne znam što bih na to rekao, novce smo u to uložili, ne mogu jednostavno da vjerujem”, rekao je Bohorč, prenosi HRT.

Paprika je bila namijenjena za prodaju jednoj od najvećih hrvatskoj prehrambenih firmi.

Za kupus lopovi nisu bili zainteresovani, pa su zrele glavice samo uništili.

Na terenu je bila i policija. Kažu da rade na otkrivanju počinilaca.

Na pitanje ima li dovoljno za isporuku, koliko je bilo dogovoreno, Tadej navodi da će dobar dio nedostajati.

“Pa gledajte, imamo, kad ugovori nisu baš striktno vezani, ali fali jedan dobar dio”, rekao je Bohorč.

I dok se za papriku gotovo sigurno može pretpostaviti da je ukradena radi preprodaje, teško je shvatiti što su nekome skrivile cijevi za vodu u polju kupusa, jer su na više mjesta razrezane.

“Znate što, na to čovjek nema komentara. To je puno muke, dok se došlo do toga, a sada ne preostaje ništa”, rekao je berač Antun Ledinko za HRT.

Osim što su Bohorča ostavili bez vode, kupus lopovima očito nije po volji, jer na dijelu zemlje zrele glavice uništili. Ukupna šteta iznosi 3.000 evra.

Naftna industrija Srbije (NIS), koja je u većinskom ruskom vlasništvu, nije u četvrtak dobila novu odgodu sankcija Washingtona uvedenih ruskom energetskom sektoru.

Mađarska naftna tvrtka MOL povećat će isporuke Srbiji nakon američkih sankcija rafineriji NIS, izjavio je u petak mađarski ministar vanjskih poslova Peter Szijjarto. “Budući da MOL igra važnu ulogu u opskrbi Srbije sirovom naftom i gorivom… naši srpski prijatelji mogu se osloniti na povećanu opskrbu od MOL-a”, rekao je Szijjarto, dodajući da ovo povećanje neće moći u potpunosti nadoknaditi nedostatak isporuka iz Hrvatske.

Naftna industrija Srbije (NIS), koja je u većinskom ruskom vlasništvu, nije u četvrtak dobila novu odgodu sankcija Washingtona uvedenih ruskom energetskom sektoru. Ured za kontrolu strane imovine (OFAC) američkog ministarstva financija u kolovozu je novim jednomjesečnim produženjem licence omogućio nastavak isporuke sirove nafte NIS-u do 29. rujna, a potom dodatno do 8. listopada.

55-godišnja žena iz Zagreba šokira sve – zaboravite na ćelavost, isprobajte ovo!55-godišnja žena iz Zagreba šokira sve – zaboravite na ćelavost, isprobajte ovo!
Linker
Jadranski naftovod (Janaf), kojim se nafta transportira do rafinerije u Pančevu, glavnog opskrbljivača srbijanskog tržišta naftnim derivatima, objavio je u srijedu da je ishodio licencu kojom se do 15. listopada ove godine odobrava sudjelovanje u aktivnostima koje su uobičajene i nužne za transport nafte, a u cilju dovršetka svih aktivnosti poduzetih temeljem važećeg ugovora o transportu sirove nafte.

Janaf, koji isporučuje između dva i tri milijuna tona nafte i ostvaruje oko 40 milijuna eura prihoda, s NIS-om je lani sklopio ugovor o transportu 10 milijuna tona nafte do kraja iduće godine. Primjena sankcija, uvedenih u siječnju, do sada je odgađana osam puta. Sankcije Naftnoj industriji Srbije dio su kaznenog paketa sankcija Sjedinjenih Država protiv ruskog energetskog sektora, a NIS je pod lupom američkih sankcija od početka ove godine, jer više od 55 posto dionica u toj tvrtki zajedno drže ruski Gazprom Neft i Gazprom.

Strašna tragedija potresla je Hrvatsku 5. oktobra, kada su pod vrhom Tosca u Julijskim Alpama u Sloveniji poginula tri planinara – braća Roko (31) i Andrija (26) Kovačev iz Kaštela te 38-godišnji otac dvoje djece Marijo iz solinskog naselja Sveti Kajo.

Podsjećamo, tog dana u prijepodnevnim časovima pokrenula se snježna lavina koja je zatrpala trojicu hrvatskih planinara.

U grupi je bilo sedam osoba, a četiri su se uspjele spasiti.

Mia, Tonći, Bernard i Dubravko, preživjeli planinari, progovorili su o kobnom danu.

Kako su rekli za Slobodnu Dalmaciju, zbog poginulih prijatelja i njihovih porodica žele da se zna što se tačno i kako dogodilo.

“Upravo zbog njihovih obitelji želimo da se čuje prava istina. I zbog našeg Marija, iskusnog planinara”, kažu te dodaju kako su se pojavile pojedine dezinformacije. Marijo je, navode, uvijek pazio da svi imaju odgovarajuću opremu. “Njemu bi ovo šta se govorilo i pisalo bilo ubitačno jer ne bi moga podnit da netko misli da je on iša glavon bez obzira, da su oni na svoju ruku sami išli gore penjat vrh po tome vrimenu, a da smo mi kao pametni ostali u domu. To nas je najviše ljutilo i žalostilo jer nije bilo tako”, naveli su pa dodali:

“U subotu ujutro krenuli smo s parkinga s Pokljuke prema planinarskom domu Vodnik. Gori smo marendali, pa se uputili dalje prema vrhu Triglava, odnosno prema planinarskom domu Planika, gdje smo napravili mali odmor. Ja san jedini odusta od daljnjeg uspona jer se nisan osjeća fizički spreman. Oni su odradili vrh, vratili se u dom oko 19.30. Sidili smo do deset sati navečer, večerali, pričali, šalili se i išli leć”, opisao je Bernard.

Narednog jutra napadalo je više snijega nego što se prognoziralo. Razgovarali su sa jednim vodičem koji ih je upozorio na dio staze kojeg zbog vremena moraju zaobići. Hodali su u koloni pola sata.

“Nas sedmero u razmaku od 15 do 20 metara od prvog do zadnjeg. Vraćali se dolje prema automobilima, krenuli doma. Tu se desila ta lavina koja je njih trojicu odnila u provaliju, dvoje ih je nekako uspilo ostat gori, šesti i sedmi nisu imali kontakt s lavinom”, opisuju.

Mia je bila druga u koloni, iza Marija: “Sićan se samo da sam odjedanput osjetila tu lavinu i da sam se ukopala sa štapima i nogama, čekala da to prođe… Osjetila san taj snig kako se kupi na meni, kako me gura, ali držala san se cilin svojin životon da ostanem, da me ne odnese u smrt.”

Tonći je bio treći u koloni, ispred braće koja su poginula: “Zahvaljujući Dubravku. Da nije bilo njega, ja danas ne bi bija živ. Hodali smo uz tu padinu, on je odjedanput viknija: ‘Lezite!’ Ja san se instinktivno slegnija i osjetija da mi je taj snig priša priko glave i kostiju. Da on nije viknija, sad ne bi s vama ovdje razgovara.”

Počeli su kopati, ali prijatelje nisu pronašli. Shvatili su da ih je lavina odnijela u provaliju. Sakrili su se ispod drveta i pozvali pomoć. Nedugo nakon prve, dogodile su se još tri lavine.

“Dogodilo se odjednom, nije bilo zvuka, grmljavine, ka da si povuka jedan ogroman lancun priko njih, sve se zabililo. To je jednostavno proletilo”, kazao je Dubravko, koji je bio zadnji u koloni, za Slobodnu Dalmaciju.

Pomoć su čekali, kažu, četiri sata i dva minuta. Naime, spasioci nisu mogli doći helikopterom, samo pješke.

“Slovenci su nam rekli da težu akciju od ove nisu imali zadnjih trideset godina. Nakon što su pronašli Marija, i njih je poklopila jedna lavina, peta, jedva su se izvukli, prikinili su daljnju potragu. I njihovi su životi bili ugroženi”, kazali su.

Planinari su pohvalili Slovence, ali otkrili su jednu stvar koja im je teško pala.

“Policija nas je ispitivala jesmo li bili u kakvoj svađi s poginulima. Moraju to po protokolu, razumimo, ali u tom momentu to nam je bilo ajme, baš teško…”, naveli su.