“Podržavam zatvaranje kancelarije OHR-a i odlazak visokog predstavnika. Unaprijed odbacujemo one aktere koji prave cirkus u Narodnoj skupštini Republike Srpske tako što donesu odluke kojima zabranjuju djelovanja Ustavnog suda BiH, Suda i Tužilaštva BiH, SIPE i VSTS-a na teritoriji Republike Srpske, pa onda jedne subote sve to ponište da bi se skinule sankcije jednoj porodici i firmama povezanim sa tom porodicom.”

Saopštio je šef Kluba poslanik SDS u NSRS Ognjen Bodiroga, dodajući da jedan od tih aktera je upravo Nenad Stevandić koje danas predlaže Deklaraciju o zatvaranju kancelarije Visokog predstavnika u BiH.

“U Narodnoj skupštini Republike Srpske smo usvojili zaključak u kojem stoji da Narodna skupština Republike Srpske traži od svojih predstavnika u institucijama BiH da ne učestvuju u razgovorima o rješavanju bilo kojeg od 14 prioriteta ispostavljenih od strane EU dok se ne riješiti pitanje reforme Ustavnog suda BiH (odlazak stranih sudija) i ne zatvori kancelarija OHR-a.

Međutim taj zaključak su prekršili poslanici SNSD-a, Ujedinjene srpske i Demosa jer su usvojili pet zakona iz evropskih prioriteta”, navodi on i dodaje:

“Bonskim ovlaštenjima su smijenjeni: Nikola Poplašen, Mirko Šarović, 59 visokih funkcionera SDS-a u jednom danu… ali tada Dodiku to nije smetalo već je tada zastupao ovaj stav:

“Pravo je visokog predstavnika da posegne za tom odlukom, koje je dobio po Dejtonskom sporazumu, u kojem je sadržana klauzula da je on iznad Ustava BiH i ustava entiteta.

Nije Vestendorp diskvalifikovao Poplašena već se Poplašen sam diskvalifikovao u proteklih pet mjeseci, vršeći funkciju na samo njemu svojstven način.

On je ugrožavao demokratski razvoj RS, i u tom pogledu joj je nanio mnogo štete. Dobro je što je otišao”, su riječi koje je Dodik rekao u intervjuu za novine Vreme 13. marta 1999. godine.”

BN

Kada vam Selvedin Hurtić uživo u programu FACE televizije ogoli političku šupljinu, saspe u lice da ste „fukara“ i pred milionskim auditorijumom dokumentovano dokaže da lažete, maske definitivno padaju. Nebojša Vukanović, samozvani moralni arbitar i hercegovački Don Kihot, ponovo je uhvaćen u laži.

Ali ovaj televizijski debakl nije incident – on je ogledalo političkog djelovanja čovjeka koji pod plaštom „jedinog pravog opozicionara“ već mjesecima sistematski i hirurški precizno odrađuje posao za vladajući režim.
U momentu kada bi opozicione partije morale pokazati nikad veći stepen zrelosti, sabornosti i snage, hercegovački „junak“ Nebojša Vukanović i njegov bijeljinski blizanac Ljubiša Petrović svojski se trude da tu opoziciju razjedine, obezglave i bace na koljena. Da li je u pitanju bolesna sujeta, nezasit ego, potpuno iskrivljena slika stvarnosti ili ono što na tasu vage najčešće prevagne – novac? Vrijeme će pokazati, ali politički amaterizam i tragovi koje ostavljaju govore sami za sebe.
Selektivno sljepilo: Rafalna paljba po opoziciji, tišina prema režimu
Nevjerovatna je, gotovo fascinantna, transformacija čovjeka koji je nekada grmio protiv vlasti. Posljednjih mjeseci, Vukanović je svoju medijsku artiljeriju potpuno preusmjerio. Meta više nije SNSD. Meta je kompletna opozicija. Bjesomučno, bez argumenata i sa histeričnim žarom, Vukanović napada:
• Draška Stanivukovića – crtajući mu mete i optužujući ga za navodne tajkunske simbioze,
• Branka Blanušu – pokušavajući da diskredituje svakoga ko ima intelektualni i politički kapacitet veći od njegovog,
• Jelenu Trivić i Marinka Božovića – ljude koji nose stvarne političke procese i organizacije.
I dok opozicionu scenu pokušava pretvoriti u prah i pepeo, prema SNSD-u i vladajućoj koaliciji vlada muk. Ni riječi. Pametnom dovoljno da sabere dva i dva.
Paralelno sa ovim medijskim ratom, Vukanović je oko sebe okupio nekoliko polupismenih internet-baba koje po društvenim mrežama bjesomučno ostavljaju botovske komentare, pokušavajući da ga predstave kao „spasioca Srpske“. Istina je brutalna: Vukanović u ovom trenutku nije u stanju da spasi ni samog sebe od političkog ponora u koji srlja, a kamoli bilo koga drugog.
Zašto nema krivičnih prijava? Ako je sve onako kako mali politički šoumen sa YouTube-a tvrdi, zbog čega protiv ljudi koje blati ne podnese krivične prijave? Odgovor je jednostavan: lažno prijavljivanje krivičnog djela je krivično djelo samo po sebi. A to Vukanović, kao stalna mušterija domaćih sudova, zna bolje od ikoga.
Sudski ovjereni lažov: Od „Prointera“ do blokiranih računa
Kada god Vukanović progovori o „istini“, finansijski izvještaji sa njegovih bankovnih računa prokrvare. Njegov blog i YouTube kanali nisu platforme za slobodu govora, već fabrike kleveta koje redovno dobijaju sudske epiloge.
Podsjetimo, sudovi su već pravosnažno ogolili njegove laži. Izgubio je spor od kompanije „Prointer ITSS“ jer je svjesno iznosio neistine bez ijednog dokaza. Okružni sud u Trebinju ga je kaznio zbog klevetanja vladike Grigorija, a nedavno je i Aleksandar Vranješ dobio pravosnažnu presudu protiv njega zbog povrede ugleda. Niz lokalnih sudija i političara koje je javno linčovao naplatili su njegove laži kroz prinudne naplate i blokade računa. Vukanović je čovjek koji živi od kreiranja haosa, ali taj haos sada dolazi na naplatu.
Da bi prikrio sopstvenu nemoć, hercegovački „magle i laži“ je sa Petrovićem otvorio i Facebook stranicu pod lažnim imenom, gdje kukavički, iza paravana anketnih profila, promoviše sebe, dok o ostatku opozicije piše najogavnije gadosti. Malo realnosti i stida mu treba više nego ikada prije.
San o fotelji u Sarajevu i politička opasnost od histerije
Nakon što se svim silama, preko medijskih pritisaka, borio da sjedne u fotelju ministra bezbjednosti BiH (gdje realno nije bio ni u najluđim razmatranjima), mali Nebojša je sada umislio da ima kapacitet za člana Predsjedništva BiH.
Član Predsjedništva mora biti čovjek koji poznaje političke procese, diplomatiju, državnički razgovor. To mora biti ličnost koja posjeduje političku mudrost i takt. Vukanović nema ništa od toga. Naprotiv, on posjeduje samo histerične ispade, ulični rječnik i nestabilnost koja bi, u slučaju da se dokopa bilo kakve ozbiljne funkcije, sutra bila u stanju da izazove međunacionalni sukob ili rat.

Njegovo lupetanje po YouTube-u bez ikakvog kursa i pravca vodi isključivo u opasno obmanjivanje javnosti.
Član Predsjedništva će za njega ostati nedosanjan san. Posebno kada se u javnosti detaljnije otvori priča o njegovoj minijaturnoj partiji i „patriotskim“ dilovima njegovog poslanika Minje Savanovića sa Dodikom, kao i o mutnim tokovima novca namijenjenog za azil.
Pobjednička formula postoji – ali bez sabotera
Opoziciji u Republici Srpskoj jeste potrebno jedinstvo, ali zdravo jedinstvo, očišćeno od ucjenjivača i egocentrika. Ako se pogleda realan odnos snaga, inteligencije i podrške na terenu, pobjednička i dobitna kombinacija koja bi SNSD zbrisala sa političke mape je jasna, ali u toj priči Vukanovića po svoj prilici nema.

Banjaluka24

Firma “Branel-fin” čiji je vlasnik Ljiljana Adžić – supruga gradonačelnika Gradiške Zorana Adžića, prošle godine zaradila je 477.358,00 KM.

Prema podacima APIF-a, „Branel-fin“ je u 2025. godini imala prihod od 724.171,00 KM, dok je dobit iznosila 477.358,00 KM. Preduzeće “Branel-fin” se bavi uslugama i trgovinom, a kako je Micro mreža uspjela saznati, registrovano je još 2010. godine, da bi tek 2020. godine bilo aktivirano, do kada su aktivnosti ovog preduzeća kao i račun mirovali.

Podsjećamo, Adžićeva supruga Ljiljana je ranije za medije pojasnila da se radi o firmi koju su aktivirali s ciljem da pomognu sinu da pokrene vlastiti posao, s obzirom da je on CNC operater. Ipak, ova firma se pored rada sa CNC mašinama bavi i proizvodnjom električne energije putem solarnih panela, o čemu je Aloonline već pisao. Naime, istraživanjem smo utvrdili da je firma u vlasništvu porodice Adžić, cjepkanjem solarne elektrane na 12 zasebnih jedinica izbjegla plaćanje koncesije, a umjesto toga ostvarila je pravo na podsticaj.

Porodična firma gradonačelnika Gradiške dobila podsticaj za solarnu elektranu u Lamincima, a izbjegla platiti koncesiju
Ono što treba dodati jeste i povećanje broja zaposlenih, pa sada umjesto jednog radnika rade dva.

Osim u firmi, porodici Adžić cvjetaju ruže i u nekretninama, gdje su uknjižili stan u Banjaluci i Beogradu, a na upite o nekretninama u Hrvatskoj ćute.
Aloonline.ba