Connect with us

Svijet

SEDAM NAJIZGLEDNIJIH SCENARIJA: Šta će se dogoditi ako Amerika napadne Iran?

Sjedinjene Američke Države djeluju spremne da izvedu napad na Iran. Već nedjeljama Vašington pojačava svoje snage na Bliskom istoku i sada izgleda da će u regionu koncentrisati više vazdušnih snaga nego u bilo kom trenutku od invazije na Irak 2003. godine.

Naravno, to bi i dalje mogao biti blef osmišljen da izvrši pritisak na iranski režim kako bi pristao na sporazum koji ne želi da prihvati. Poznato je da su američki arapski saveznici iz Zaliva upozorili na američki napad koji bi mogao imati nepredviđene posljedice, prenosi BBC.

Dakle, iako su potencijalne mete američkog napada uglavnom predvidljive, ishod nije. Ako pregovori propadnu i predsjednik SAD Donald Tramp odluči da naredi napad, koji su mogući ishodi?

Ovo je sedam najizglednijih opcija

1. Ciljani, hirurški udari, minimalne civilne žrtve, prelazak na demokratiju

Američke vazdušne i pomorske snage sprovode ograničene, precizne udare usmjerene na vojne baze iranskog Korpusa islamske revolucionarne garde (IRGC) i jedinice Basidž paravojne formacije pod kontrolom IRGC kao i na lokacije za lansiranje i skladištenje balističkih raketa, te iranski nuklearni program.

Već oslabljen režim biva srušen, a zemlja na kraju prelazi u istinsku demokratiju u kojoj Iran može ponovo da se pridruži ostatku svijeta.

Ovo je veoma optimističan scenario. Zapadna vojna intervencija u Iraku i Libiji nije dovela do glatke tranzicije ka demokratiji. Iako je u oba slučaja okončala brutalne diktature, otvorila je godine haosa i krvoprolića.

2. Režim opstaje, ali umjereno mijenja svoju politiku

Ovo bi se uopšteno moglo nazvati “venecuelanskim modelom” gdje brza, snažna akcija SAD ostavlja režim netaknutim, ali sa umjerenom politikom.

U slučaju Irana, to bi značilo da je Islamska Republika opstala, što neće zadovoljiti veliki broj Iranaca, ali je primorana da smanji podršku nasilnim milicijama širom Bliskog istoka, obustavi ili ograniči svoje domaće nuklearne i balističke raketne programe, kao i da ublaži suzbijanje protesta.

Opet, ovo je na manje vjerovatnom kraju skale.

Rukovodstvo Islamske Republike ostalo je prkosno i otporno na promene već 47 godina. Čini se da sada nije u stanju da promeni kurs. Vrhovni vođa, ajatolah Ali Hamnei, koji je sada u osamdesetim godinama, posebno je otporan na promjene ili kompromis.

3. Režim se urušava, zamjenjuje ga vojna uprava

Mnogi misle da je ovo najvjerovatniji mogući ishod.

Iako je režim očigledno nepopularan kod mnogih, i svaki naredni talas protesta tokom godina ga dodatno slabi, ostaje ogromna i sveprisutna duboka država bezbjednosti sa ličnim interesom u statusu kvo. IRGC, na primer, duboko je uključena u iransku ekonomiju.

Glavni razlozi zašto protesti do sada nisu uspjeli da svrgnu režim jesu taj što nije bilo značajnih prebjega na njihovu stranu, dok su oni koji su na kontroli spremni da koriste neograničenu silu i brutalnost da bi ostali na vlasti.

U zbrci posljedica bilo kakvih američkih udara zamislivo je da Iranom na kraju vlada jaka, vojna vlada sastavljena uglavnom od ličnosti IRGC.

4. Iran uzvraća napadima na američke snage, arapske susjede i Izrael

Ovo je veoma vjerovatno.

Iran se prošlog mjeseca zakleo da će uzvratiti na svaki američki napad, rekavši da je “njegov prst na okidaču”, a ajatolah Hamnei je obećao da će zadati “šamar” američkim snagama ako budu napadnute.

Iran očigledno nije ravan moći američke mornarice i vazduhoplovstva, ali bi i dalje mogao da nanese udarac svojim arsenalom balističkih raketa i dronova, od kojih su mnogi skriveni u pećinama, pod zemljom ili na udaljenim planinskim padinama.

Američke baze i objekti su raspoređeni duž arapske strane Zaliva, posebno u Bahreinu i Kataru, ali Iran bi takođe mogao, ako bi želio, da cilja dio kritične infrastrukture bilo koje nacije za koju smatra da je saučesnica u američkom napadu, poput Jordana ili Izraela.

Razorni raketni i napadi dronovima na petrohemijska postrojenja kompanije Saudi Aramko 2019. godine, koji se pripisuje miliciji u Iraku koju podržava Iran, pokazao je Saudijcima koliko su ranjivi na iranske rakete.

Iranski susjedi u Zalivu, svi saveznici SAD, razumljivo su izuzetno nervozni u ovom trenutku jer će se svaka američka vojna akcija na kraju svaliti na njihova pleća.

Prošlog mjeseca, Saudijska Arabija i UAE su rekli da neće dozvoliti SAD da koriste njihov vazdušni prostor za bilo kakav napad. To ih ne mora nužno poštedjeti iranske odmazde.

5. Iran uzvraća postavljanjem mina u Zalivu

Ovo se dugo predstavljalo kao potencijalna prijetnja globalnom pomorstvu i snabdevanju naftom, još od iransko-iračkog rata 1980-88. godine, kada je Iran zaista minirao plovne puteve, a minolovci Kraljevske mornarice su pomogli u njihovom čišćenju.

Uski Ormuski moreuz između Irana i Omana je kritična tačka. Oko 20 odsto svjetskog izvoza tečnog prirodnog gasa (TPG) i između 20-25 odsto nafte i naftnih nusproizvoda prolazi kroz ovaj moreuz svake godine.

Dok su se početkom ove nedjelje u Ženevi odvijali pregovori o sporazumu između SAD i Irana, Iran je zatvorio moreuz na nekoliko sati kako bi izveo vježbe bojeve municije, prvi put da je zatvoren od 1980-ih, što je bila simbolična demonstracija sile.

U četvrtak je, kako se navodi, izveo vojne vježbe zajedno sa ruskim mornarima u Omanskom zalivu i Indijskom okeanu.

Takođe je izveo vježbe brzog postavljanja morskih mina. Ako bi to ponovo uradio, to bi neizbježno uticalo na svjetsku trgovinu i cijene nafte. Najveći gubitnici u ovom scenariju bili bi sam Iran, jer se oslanja na izvoz nafte za prihode, i njegovi glavni kupci u Aziji, posebno Kina.

6. Iran uzvraća, potapajući američki ratni brod

Kapetan američke mornarice na ratnom brodu u Zalivu jednom je rekao da je jedna od prijetnji iz Irana zbog kojih se najviše brine “napad rojeva”.

U tom slučaju Iran lansira toliko eksplozivnih dronova i brzih torpednih čamaca na jednu ili više meta da čak ni snažna bliska odbrana američke mornarice nije u stanju da ih sve eliminiše na vrijeme.

Mornarica IRGC je odavno zamijenila konvencionalnu iransku mornaricu u Zalivu, a neki od čijih su se komandanata čak obučavali u Dartmutu za vrijeme šaha.

Iranske pomorske posade su veliki dio svoje obuke fokusirale na nekonvencionalno ili “asimetrično” ratovanje, tražeći načine da prevaziđu ili zaobiđu tehničke prednosti koje uživa njihov glavni protivnik, Peta flota američke mornarice.

Potapanje američkog ratnog broda, praćeno mogućim zarobljavanjem preživelih među njegovom posadom, bilo bi ogromno poniženje za SAD.

Iako se ovaj scenario smatra malo vjerovatnim, razarač USS Kol, vrijedan milijardu dolara, osakaćen je samoubilačkim napadom Al Kaide u luci Aden 2000. godine, u kojem je poginulo 17 američkih mornara.

Pre toga, 1987. godine, irački pilot mlaznog aviona greškom je ispalio dvije rakete Eksoset na američki ratni brod, USS Stark, u Zalivu, ubivši 37 mornara.

SAD će imati dve udarne grupe nosača aviona u regionu kada američki brod USS Džerald R. Ford, koji trenutno plovi preko Sredozemnog mora, stigne u narednim nedjeljama.

7. Režim se urušava, zamjenjuje ga haos
Ovo je veoma realna opasnost i jedna je od glavnih briga susjeda poput Katara i Saudijske Arabije.

Pored mogućnosti građanskog rata, kakav su doživeli Sirija, Jemen i Libija, postoji i rizik da se u haosu i konfuziji etničke tenzije preliju u oružani sukob, jer Kurdi, Baluči, Azerbejdžanci i druge manjine pokušavaju da zaštite svoj narod usred nacionalnog vakuuma moći.

Veliki deo Bliskog istoka bi svakako bio srećan da vidi leđa Islamskoj Republici, a niko više od Izraela, koji je već nanio teške udarce iranskim saveznicima širom regiona i koji se plaši egzistencijalne prijetnje od sumnjivog iranskog nuklearnog programa.

Ali niko ne želi da vidi kako najveća bliskoistočna nacija po broju stanovnika oko 93 miliona tone u haos, izazivajući humanitarnu i izbjegličku krizu.

Najveća opasnost sada je da predsjednik Tramp, nakon što je akumulirao ovu moćnu silu blizu iranskih granica, odluči da mora da djeluje ili će izgubiti obraz, i da rat počne bez jasnog krajnjeg stanja i sa nepredvidivim i potencijalno štetnim posljedicama.

Related Topics:

Svijet

DAN KADA JE SUNCE PALO NA ZEMLJU! Hirošima obilježava 81 godinu od užasa, OPOMENA ČOVJEČANSTVU odjekuje jače nego ikad!

Hirošima danas obilježava 81. godinu od američkog bombardovanja, a iz ovog japanskog grada upućen je poziv na nepohodnost potpunog ukidanja nuklearnog oružja u svijetu, ali i upozorenje da rastuće međunarodne tenzije povećavaju rizik od nove nuklearne katastrofe.

Gradonačelnik Hirošime Kazumi Macui poručio je da prihvatanje sile kao sredstva za ostvarivanje političkih ciljeva može da dovede do novog ciklusa nasilja i tragedije, poput Hirošime ili Nagasakija.

Macui je pozvao političke lidere da prepoznaju razorne posljedice svake upotrebe nuklearnog oružja i da pokažu liderstvo s ciljem nuklearnog razoružanja kroz međunarodnu saradnju. U Japanu je održana komemoracija i minut ćutanja u 8.15 časova, tačno u vrijeme kada je 6. avgusta 1945. godine američki bombarder “Enola Gej” bacio atomsku bombu na Hirošimu.

Agencija TASS javila je da je Macui kritikovao Rusiju i njene akcije u Ukrajini tokom komemoracije, ali nije pomenuo SAD kao zemlju koja je bacila bombu na grad.

Japanski premijer Sanae Takaiči takođe nije pomenula SAD u svom obraćanju. Ona je obećala da će Japan nastaviti da čini sve što je moguće da stvori svijet bez nuklearnog oružja. – Ne smijemo prestati da se krećemo ovim putem – naglasila je ona i pozvala na nuklearno razoružanje. Ona je izrazila nadu da svijet nikada neće vidjeti treći grad koji je pretrpio atomsko bombardovanje.

Japanski zvaničnici uglavnom ne ističu u javnim govorima da su SAD izvršile napade na gradove Hirošimu i Nagasaki, navodi TASS.

Američke snage izvele su napade atomskim oružjem sa zvanično navedenim ciljem ubrzavanja predaje Japana. To ostaju jedini slučajevi upotrebe nuklearnog oružja u ratovanju u ljudskoj istoriji. Prema različitim procjenama, bomba bačena na Hirošimu 6. avgusta 1945. godine ubila je između 70.000 i 100.000 ljudi na sam dan eksplozije.

Do kraja 1945. godine, broj žrtava porastao je na 140.000, jer su ljudi umirali u bolnicama od zadobijenih povreda i izloženosti zračenju. Ukupan broj žrtava bombardovanja sada prelazi 350.000.

SAD i dalje ne priznaju moralnu odgovornost za atomska bombardovanja, pravdajući svoje postupke kao “vojnu nužnost”.

Nastavi čitati

Svijet

“IZUZETNO SU TEŠKI LJUDI!” Džej Di Vens poslao jasnu poruku “Pregovori sa Iranom biće dugi i mučni!”

Potpredsednik Sjedinjenih Američkih Država Džej Di Vens izjavio je da su Iranci izuzetno teški ljudi, kao i da će pregovori sa Teheranom potrajati. On je u intervjuu za Foks njuz rekao da će pregovori o sporazumu s Iranom biti složeni i da će zahtevati vreme.
“Irancisu izuzetno teški ljudi i imaju fragmentiran sistem. Postoje ljudi u njihovom sistemu koji žele da se rat završi, postoje i radikali koji žele nastavak rata”, rekao je Vens i dodao da je posao američke administracije da u takvim okolnostima dođe do najboljeg ishoda za američku javnost i predsednika SAD.
Kako je rekao do sporazuma verovatno neće doći brzo, ali će SAD da postignu svoje ciljeve.

“Mislim da će na kraju doći do toga da cene nafte, koje su danas bile 79 dolara, padnu i ostanu niske. Iran nikada neće imati nuklearno oružje, a SAD će biti u jačoj poziciji”, rekao je Vens.

Dodao je i da ne bi trebalo da se donose zaključci o ishodu pregovora dok oni još traju, ali da će SAD nastaviti da se oslanja na vojni pritisak, ekonomske mere i diplomatiju kako bi postigle svoje ciljeve.

“Mi smo nekako usred igre i i ljudi pokušavaju da predvide kako će se ona odvijati. Mogu da vam kažem da će to ići na način dobar po SAD”, rekao je on.

(Tanjug)

Nastavi čitati

Svijet

IMA NOVU PAKLENU TAKTIKU Putin udario Kijev gdje najviše boli, svijetu prijeti novi haos

Napadi ukrajinskih dronova duboko na teritoriju Rusije izazvali su nestašice goriva, opteretili ekonomiju, unijeli nemir među obične građane i zadali ozbiljne glavobolje ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu. Uz to, ukrajinske snage su praktično odsjekle okupirani Krim od ostatka Rusije i nastavljaju da napadaju brodove u Crnom i Azovskom moru. Međutim, i Rusija je u posljednje vrijeme ostvarila određene uspjehe.

Nova, znatno brutalnija kampanja napada na ukrajinske luke na Crnom moru ogolila je surovu istinu:

Ukrajina nema dovoljno PVO raketa

poremećen je izvoz žita

skresani su prihodi države

zaustavljene isporuke oružja ukrajinskoj vojsci

Poljoprivreda čini čak 60 odsto ukupnog robnog izvoza Ukrajine, pa ovi ruski napadi stižu u najgorem mogućem trenutku – baš kada se poljoprivrednici spremaju za žetvu. Ako ova blokada potraje, Rusija bi mogla da presiječe ključni izvor deviznih prihoda Ukrajine i ojača svoju pregovaračku poziciju u svijetu tako što će nanijeti udarac velikim uvoznicima žita u Africi i Aziji, piše Tajm. Kijev, s druge strane, pokušava da umanji razmjere štete. Nakon dvonedjeljnih žestokih udara ruskih dronova i raketa na Odesu i druge primorske gradove, ukrajinski ministar poljoprivrede Taras Visocki tvrdio je u julu da su luke i dalje otvorene i operativne. Međutim, oko 90 odsto brodovlasnika obustavilo je dolaske jer su – baš kao i u Ormuskom moreuzu blizu Irana – troškovi osiguranja skočili u nebesa zbog konstantne opasnosti od novih napada.

Ovo nije prvi put da je pomorski saobraćaj na Crnom moru prekinut od početka ruske invazije. Talasi ruskih napada na luke krajem 2025. i početkom 2026. godine nisu zadugo usporili rad. Ali ovi posljednji udari su i širi i žešći, u velikoj mjeri zato što su nedavni uspjesi Ukrajine, naročito unutar same Rusije, isprovocirali Putina da pokuša da povrati inicijativu na frontu. Za sada, i Ukrajina i Rusija ostaju posvećene agresivnim vojnim strategijama.

Putinova taktika i glavni cilj
Neposredni problem Ukrajine jeste to što se oslanja na ograničene zalihe američkih PVO sistema „patriot” – jedinu pouzdanu odbranu od ruskih raketa – kako bi zaštitila svoje gradove i vojne linije snabdijevanja. Premještanje „patriota” radi odbrane luka bilo bi i preskupo i izuzetno rizično. Svjesna toga, Rusija će nastaviti da gađa luke raketama i dronovima, ne ostavljajući osiguravajućim kućama razlog da smanje premije, a brodovlasnicima motiv da se vrate.

Pored toga što smanjuje prihode Kijeva i njegovu sposobnost da finansira rat, Moskva se nada da će skokom cijena hrane na globalnom nivou oslabiti i međunarodnu podršku Ukrajini. Ukrajina obezbjeđuje četvrtinu uvoza pšenice za Egipat i oko 18 procenata za Indoneziju. Takođe je najveći dobavljač kukuruza za Evropsku uniju, pokriva čak 92 odsto njenog uvoza suncokretovog ulja i ostaje ključni izvor stočne hrane i biljnih ulja.

Putin računa na to da će poskupljenje hrane – u trenutku kada američki rat sa Iranom već podiže cijene nafte i svega ostalog – primorati ukrajinske trgovinske partnere, prije svega u Evropi, da pritisnu Kijev da obustavi napade unutar Rusije. Međutim, malo je vjerovatno da će ta strategija upaliti, navodi se u analizi Tajma. Šta Ukrajina može da uradi
Podrška Evrope Ukrajini i dalje je čvrsta, a vlade koje trpe posljedice poskupljenja prije će okriviti Moskvu nego Kijev. Ipak, Putin očajnički želi pobjede na frontu, pa će gurati po svom čak i bez čiste i ubjedljive pobjede na pomolu. Isto tako, ne treba očekivati ni obnovu sporazuma postignutog pod okriljem Ujedinjenih nacija u julu 2022. godine, koji je ranije omogućio bezbjednu plovidbu do i iz ukrajinskih luka.

Baš kao što je kriza u Ormuskom moreuzu primorala susjedne zemlje da grozničavo traže nove puteve za izvoz nafte iz Persijskog zaliva, tako bi i Ukrajina mogla da preusmjeri izvoz žita preko Dunava, rumunskih luka i željeznice, kao što je to činila na početku rata. Ali, kao i tada, ta alternativna rješenja su skupa i logistički znatno komplikovanija.

Zbog svega ovoga, priroda ruskog rata protiv Ukrajine nastaviće da se mijenja dok obje strane traže način da prekinu pat-poziciju na frontu u svoju korist. A ekonomska šteta, koja se osjeća daleko izvan granica Ukrajine i Rusije, nastaviće da se gomila, piše Blic.

Nastavi čitati

Aktuelno