Pred samu smrt uvijek se pojavljuje ovaj san – naučnici su otkrili nešto krajnje bizarno.

Mnogi su tokom istorije pokušavali da razjasne šta se dešava kada umremo. Iako postoji mnogo teorija, nijedna još nije potvrđena. Umjesto da se fokusira na ono što se dešava nakon smrti, američki ljekar James L. Hallenbeck proveo je godine proučavajući šta se dešava u posljednjim trenucima života. Njegova istraživanja otkrila su tačan redoslijed u kojem se osjećanja gase.

Hallenbeck, profesor na Univerzitetu Stanford i autor brojnih medicinskih knjiga, uključujući i „Perspektive palijativne nege“, istražuje važnost kvalitetne brige za pacijente na kraju života. On vjeruje da je ključno da ljekari razumiju sve aspekte ovog kratkog perioda prije smrti, uključujući gubitak ljudskih čula. Prema Hallenbeckovim saznanjima, prvo osjećanje koje nestaje kako se smrt približava je glad ili apetit. Fiziološki, tijelo prepoznaje da više neće moći da apsorbuje hranljive materije iz hrane, niti će ih trebati u bliskoj budućnosti. Takođe, neki smatraju da je psihološki razlog za gubitak apetita priprema za „sljedeće putovanje“.

Nakon što apetit nestane, osjećaj dehidracije i žeđ takođe iščezavaju. Iako bliski ljudi ili ljekari mogu nuditi vodu kao utjehu, ona više nije neophodna jer tijelo usporava i priprema se za prestanak funkcije.

Tijelo, um i duša su duboko povezani, ali na teško razumljiv način. Kada se osoba približi smrti, često gubi sposobnost govora, iako fizički aparat za govor i dalje funkcioniše. Mozak prestaje slati signale potrebne za govor, što Hallenbeck vidi kao oblik otpuštanja kroz prekid komunikacije sa živima.

Nakon gubitka sposobnosti govora, vid počinje da se gubi. Prizori postaju mutni, a svjetlost postaje slabija. Mnogi umirući vide različite stvari prije smrti – neki vide živopisne halucinacije, neki voljene koji su preminuli, a neki samo boje koje ih vuku naprijed.

Ubrzo nakon gubitka vida, osjećaji dodira nestaju. To znači da umirući više ne osjećaju dodir voljenih osoba, iako fizičko držanje ruke može pružiti utjehu u posljednjim trenucima.

Sluh je često posljednje čulo koje nestaje. Čak i kada osoba ne može piti, govoriti ili dodirivati, vjerovatno je da još uvijek može čuti. Neki vjeruju da sluh ostaje kako bi se omogućilo izgovaranje posljednjih riječi ili pjevanje pjesme prije odlaska.

Dok postoje prepoznatljive faze umiranja, osjećaj smrti može varirati od osobe do osobe. Medicinska podrška može učiniti smrt sigurnijom i udobnijom, smanjujući strah od kraja koji dolazi za sve nas. Za mnoge, poslednjih nekoliko dana života obilježava ”aktivno umiranje”, brz pad energija i sve veće spavanje. Linker
Preživjeli srčani zastoj često opisuju izuzetna iskustva u svom nesvjesnom stanju, sa svjetlima koja djeluju ”stvarnije od stvarnog”, što stručnjaci povezuju sa iznenadnim otpuštanjem neurohemikalija u mozgu.

Većina umirućih koristi lijekove kako bi bila mirna, ali nesvjesnost je prirodna faza umiranja. Kako srce slabi, krvni pritisak opada, koža se hladi i nokti postaju tamni. Periodi nemira i konfuzije mogu se pojaviti zbog smanjenog rada unutrašnjih organa.

Istraživanja pokazuju da ljudi bliži smrti još uvek reaguju na zvuke u prostoriji, iako nije jasno koliko mogu razumjeti muziku ili glasove. Kako mozak prelazi u fazu umiranja, različiti dijelovi mozga se uzbuđuju, a vizuelni sistem može uzrokovati viđenje svjetla.

Disanje u posljednjim trenucima postaje sve pliće i sporije, sa završnim udisajem prije nego što srce prestane da kuca zbog nedostatka kiseonika, prenosi Krstarica.

Trojica braće iz Škotske postavili su danas novi svjetski rekord, nakon što su u čamcu sa veslima prešli cijeli Tihi okean, prenosi AP.

Džejmi, Juan i Laklan Maklin završili su putovanje za 139 dana, nakon što su iz Perua stigli u Kerns, u Australiji.

Oni su veslali više od 14.484 kilometara bez zaustavljanja, čime su postali prvi tim koji je uspio da na taj način pređe cijeli put od Južne Amerike do Australije.

Trojac iz Edinburga izdržao je oluje, morsku bolest i povrede a prikupljeno je preko 700.000 funti (808.990 evra) za projekte čiste vode.

Porodica, pristalice i navijači pozdravili su braću po njihovom dolasku, a braća Maklin su rekla da im je iskustvo dalo novu perspektivu u životu, i da planiraju da nastave sa prikupljanjem sredstava kako bi pomogli da 40.000 ljudi na Madagaskaru dođe do čiste vode.

Nekadašnja uskotračna pruga Sarajevo–Pale, simbol povezivanja i razvoja, danas dobija novi život kao biciklistička staza.

Uskotračna pruga Sarajevo-Pale, nekada simbol povezivanja i razvoja, vijugala je kroz brdovite predjele prevozeći putnike, robu i priče iz jednog kraja u drugi, a danas, decenijama nakon što su vozovi “Ćiro” utihnuli, stara trasa dobija novi život i pretvara se u biciklističku stazu.

Biciklistička staza koja je u pripremi dužine oko 15 kilometara od Pala do Kozje ćuprije spajaće zajednice, promovisati turizam i čuvati sjećanje na jedno važno poglavlje prošlosti.

Riječ je o zajedničkom projektu gradova Istočno Sarajevo i Sarajevo, te opština Istočni Stari Grad, Pale i Stari Grad Sarajevo uz veliku podršku EU.

Izgradnja biciklističke staze, koja se privodi kraju, uključivala je sanaciju devet tunela, dva mosta, jednu obilaznicu, te postavljanje saobraćajne signalizacije i zaštitne ograde.

Ovaj projekat donosi prostrane vidike, sigurne dionice i udobnu trasu namijenjenu svim ljubiteljima biciklizma, od istrajnih sportista, do opuštenih rekreativaca.

Vožnja će voditi kroz bujne pejzaže pored bistrih potoka i preko mostova, nudeći turistima nezaboravne prizore i mirne trenutke.

Nova biciklistička staza, koja prati korito rijeke Paljanske Miljacke, nije samo funkcionalna veza između gradova već i privlačna turistička atrakcija koja će oživjeti uspavane kutke i udahnuti novu energiju cijelom području.

PRERAST – KAMENI MOST U KANJONU PALJANSKE MILJACKE
Nedaleko od nekadašnje željezničke stanice Pale, kroz tunele i trasom pruge, na dva kilometra nalazi se Prerast – kameni most u kanjonu Paljanske Miljacke i predstavlja stijenski luk, koji se formirao uticajem vjetra i vode.

Ovaj kameni most, osim turističkog, ima i istorijski značaj jer postoji i slika nepoznatog autora ovog prirodnog fenomena iz 1785. godine.

Najljepši dio Miljacke, osim njenog izvorišta, jeste kanjon koji se proteže od Stanice Pale do Dovlića, gdje se sastaju Mokranjska i Paljanska Miljacka, paralelno uz nekadašnju trasu uskotračne pruge Sarajevo-Pale.

Svi posjetioce moći će vidjeti skrivenu među zelenilom staru devastiranu željezničku stanicu Dovlići, mali, ali značajan svjedok vremena kada su vozovi povezivali Sarajevo i Pale.

Iako sada bez zvuka lokomotive, stanica čuva duh prošlih putovanja i postaje zanimljiva tačka na budućoj biciklističkoj stazi.