Branko Blanuša, lider SDS-a, kritikovao je stranačke, kako je naveo, galamdžije, te dodao: da su pojedinci u SDS radili u toku kampanje koliko sada galame na društvenim mrežama, rezultat SDS-a bi bio puno bolji.

“Rekao sam da se neću kandidovati na sljedećoj skupštini i da moja ostavka nije problem, ali tek kada se vidi šta je ko radio u kampanji i prije nje i kakav je rezultat ko ostvario.

Bez obzira na ove riječi orkestar se udružio i ne staje sa svojom galamom. I to baš odabrana grupa. Neću spominjati imena, ali prepoznaće se, jer se takvi lako prepoznaju”, naveo je Blanuša na društvenim mrežama.

Šta zamjera stranačkim kolegama?

Jedni su, kako je dodao, ostvarili loš rezultat i kao kandidati na listi, ali i odbori čiji su predsjednici.

“Za to im je kriv predsjednik Stranke. Taj predsjednik i Marinko Božović su jedini bili koji su ih od funkcionera obišli van zvaničnih tribina razgovarali sa njima i finansijski ih pomogli za izbore”, naveo je Blanuša.

Drugom je, kako je dodao, opet bilo bitno da se pozicionira na listi i uzme mandat.

“U kampanji je radio samo za sebe i dobro. Eto dobio je šta je htio, ali to mu nije dovoljno, pa hoće da bude predsjednik SDS-a”, naveo je lider SDS-a. Kako je dodao, ima skupština Stranke, “pa kandiduj se. Možda se to i ostvari”.

Ko je u stranci najglasniji?

“Najglasnija je jedna ‘gospođica’ koja se nije ni javila, a ni radila ništa u toku cijele kampanje, ali sada najviše brine za Stranku. Nije ni čudo, jer na račun SDS-a ima savjetničke pozicije, angažovanje na projektima, ugovore o dijelu. Posla nema, ali para ima”, poručio je Blanuša.

Ko su mogući kandidati za novog lidera SDS-a?

“Prije toga nije ga interesovala ni Stranka, ni njeni organi, ni odluke, ni gradski odbor kojeg nema šest godina. A u kampanji je radio protiv svojih stranačkih kolega, protiv kandidata za srpskog člana Predsjedništva i podržavao kandidata druge stranke da bi se pokazao velikim i svemoćnim. Valjda sve to tako treba”, naveo je Blanuša.

Da li razmišlja o ostavci?

Nakon toga je poručio: džaba galamite na društvenim mrežama. Neće, poručuje, dati ostavku zbog njihove galame koliko god to činili. Imaju, poručio je, organi Stranke.

“Na njima se to raspravlja, a rekao sam to na početku – moja ostavka je najmanji problem. Sada nema u Stranci novca ni za zaposlene, ni za zakup prostora. Valjda i ti ljudi treba da žive i hrane svoje porodice. Galamdžije pokažite se sada, nađite novac, pa budite veliki. Ili urgirajte kod Milorada, ili Zore i da se pusti tranša iz budžeta koja pripada SDS-u. Pozdraviću to. Ja kada sam to učinio bio je to smrtni grijeh. Siguran sam da SDS-u trebaju promjene, a o tome treba da odlučuju organi Stranke, a ne galamdžije na društvenim mrežama”, rekao je Blanuša.

Dok građani Republike Srpske već mjesecima osjećaju udar po džepu zbog skuplje struje, finansijski podaci banjalučke „Elektrokrajine“ otvaraju neprijatna pitanja o tome gdje zapravo završava novac prikupljen od naroda. Iako su računi za struju uvećani zbog rasta mrežarine, dobit ovog distributivnog giganta u trećem kvartalu ove godine doživjela je sunovrat i pala za gotovo 46 odsto u odnosu na isti period prošle godine.

Finansijski izvještaji pokazuju da je „Elektrokrajina“ od jula do septembra prošle godine ostvarila dobit od 1,89 miliona KM, dok je u istom periodu ove godine profit pao na tek 1,03 miliona KM — što je manjak od oko 863.000 KM. Podsjećanja radi, od 1. februara mrežarina u Srpskoj poskupjela je za 20 odsto, što je direktno uvećalo mjesečne račune domaćinstava za približno deset odsto, iako su distributeri prvobitno tražili udar od čak 46 procenata.

Prihodi skočili za šest, a potrošili sedam miliona maraka više

Analiza poslovanja otkriva nevjerovatan paradoks: preduzeću prihodi uopšte nisu pali, već su značajno porasli! U trećem kvartalu prihodovano je 44,06 miliona KM u odnosu na lanjskih 37,75 miliona KM, što je skok od 6,31 milion KM.

Međutim, rashodi su rasli još agresivnije — skočili su sa 35,86 na čak 43,04 miliona KM. Drugim riječima, „Elektrokrajina“ je zaradila preko šest miliona više zahvaljujući građanima, ali je istovremeno uspjela da spiska dodatnih 7,18 miliona KM!

Milioni otišli na plate i naknade

Kada se pogleda struktura troškova, jasno je šta je „pojelo“ profit. Među stavkama koje su najviše eksplodirale prednjače troškovi plata, naknada i ostalih ličnih primanja, koji su uvećani za čak 2,22 miliona KM. Pored toga, zabilježen je i rast troškova amortizacije za 1,76 miliona KM, pa je upravo ovaj munjevit rast rashoda oborio kvartalni rezultat na koljena.

Direktor „Elektrokrajine“ Saša Popović ranije je pravdao smanjenje dobiti najavom knjiženja ranije započetih investicija, ali iz zvaničnog devetomjesečnog izvještaja nije moguće precizno utvrditi koliko su ta ulaganja zaista kumovala ovom padu.

Iako preduzeće zahvaljujući odličnom prvom polugodištu na nivou devet mjeseci bilježi ukupnu dobit od 9,16 miliona KM (što je 62,5 odsto više nego lani), ostaje gorak ukus trećeg kvartala u kom su troškovi rasli znatno brže od priliva, a građanima ostali samo viši računi.

BL portal

Projekat „Južna gasna interkonekcija”, strateški gasovod koji je trebalo da označi istorijsko kidanje energetske zavisnosti Bosne i Hercegovine od Moskve, ponovo je gurnut u duboku fioku. Ni dolazak ljudi sa direktnom podrškom novog američkog predsjednika Donalda Trampa, niti milioni dolara spremni za investicije, za sada ne mogu da slome specifičan lavirint balkanskih političkih opstrukcija.

Plan Vašingtona je jasan: povezati Federaciju BiH sa terminalom za tečni prirodni gas (LNG) na hrvatskom ostrvu Krk i plasirati američki gas na domaće tržište. Međutim, scenario koji je godinama zadavao glavobolje administraciji Džoa Bajdena sada dobija svoj nastavak, ali sa potpuno zamijenjenim ulogama.

Trampovi investitori kupili firmu, pa udarili u zid
Nakon pobjede Donalda Trampa na izborima, dio njegovog tima zadužen za energetsku ekspanziju bacio je oko na Bosnu i Hercegovinu. Operacija je izvedena munjevito — ljudi sa predsjedničkom podrškom registrovali su firmu AAFS u saveznoj državi Vajoming, a potom preuzeli istoimeno sarajevsko preduzeće koje je od 2020. poslovalo sa avionskim gorivom.

Time je američki privatni kapital, uz snažan politički vjetar iz Vašingtona, formalno ušao u igru kao glavni nosilac projekta. Međutim, kada je trebalo preći sa papira na teren, pojavili su se dobro poznati problemi.

Obrt decenije: Nekad kočio Mostar, a ko sada vuče ručnu?
Tokom mandata bivšeg američkog ambasadora Majkla Marfija, glavna kočnica bio je HDZ u Mostaru. Strahujući da će sarajevski „BH gas” preuzeti apsolutnu kontrolu nad distribucijom energenta, predstavnici Hrvata tražili su formiranje sopstvenog preduzeća u Mostaru. Pritisak SAD tada je rezultirao kompromisnim zakonom po kojem je „BH gas” ostao nosilac, uz obećanje većeg uticaja hrvatskih kadrova u upravi — što je Mostar kasnije tiho minirao.

Sada je situacija dijametralno suprotna. Sarajevo je to koje nema nikakav razlog za žurbu:

Američki investitor praktično je istisnuo domaći „BH gas” iz vođenja multimilionskog posla.

Bošnjački politički krugovi ne žele prepustiti kontrolu nad vitalnim resursom privatnoj kompaniji.

Obećanje SAD da „BH gas” ostane jedini uvoznik gasa nije odagnalo sumnje o gubitku stvarne kontrole nad infrastrukturom.

Pritom, ni Mostar ne skriva nezadovoljstvo jer bi lokalnim firmama pripao tek neznatan dio kolača, dok bi sve konce vukao isključivo američki konzorcijum.

Misterija nestale dokumentacije i propale trase
Kao paravan za novu blokadu poslužila je administrativna zavrzlama. Direktor AAFS-a Amer Bekan nedavno je otkrio da im „BH gas” ne može ustupiti ključnu pripremnu dokumentaciju i studiju izvodljivosti, tvrdeći da su ti dokumenti vlasništvo Evropske unije i da Brisel odbija da ih preda. Iz Delegacije EU kratko su poručili da s tim problemom nisu ni upoznati, dok „BH gas” ćuti.

Čak i da dokumentacija postoji, pitanje je koliko vrijedi. Federalni ministar energije Vedran Lakić potvrdio je da ranije zacrtana trasa više nije u opticaju zbog neriješenog pitanja državne imovine.

To znači samo jedno — potrebna je potpuno nova studija izvodljivosti, što realizaciju odlaže godinama. Dok se u Vašingtonu prave geopolitičke računice o istiskivanju ruskog uticaja, na terenu u BiH ponovo dominira provjereni mehanizam: ako kontrola nad resursom ne pripada nama, gasovod neće ni proći.