Šesnaestogodišnji Denis ubijen je u punom sarajevskom tramvaju 5. februara 2008. godine, bez ikakvog razloga i povoda kada se vraćao iz škole.

Denisa Mrnjavca na najbrutalniji način ubili su njegovi vršnjaci Nermin Sikirić, Ademir Lelović i Berin Talić. Nermin Sikirić je za ubistvo osuđen na 10 godina zatvora, dok su Ademir Lelović i Berin Talić za pomaganje osuđeni na 15, odnosno 10 godina zatvora.

“Još uvijek je u meni nevjerica, pogotovo što se to desilo među ljudima u tramvaju i što niko nije reagirao, da niko nije opomenuo”, kaže Denisova majka Ana

Njegova majka Ana Mrnjavac kazala je da joj je sve teže.

“Tako nedužno i nevino dijete bez ikakovog povoda i razloga je stradalo. Još uvijek je u meni nevjerica, pogotovo što se to desilo među ljudima u tramvaju i što niko nije reagovao, da niko nije opomenuo, da niko nije priskočio da odbrani to nedužno dijete. Prosto ne znam gdje je nestala ta ljudska empatija, gdje su nestali ljudi”, kazala je, između ostalog, Ana Mrnjavac.

I poslije svih godina još uvijek nema spomen obilježja nastradalom Denisu koji je postao sinonim za nasilje nad djecom.

” Znamo gdje živimo kakvo je kompletno okruženje, i grad i država i društvo. Nažalost vidite i sami, nakon 14 godina još uvijek se ni Grad nije udostojio napraviti ni neko spomen obilježje ni ploču. I dalje ja moram za svaku godišnjicu moliti i zvati ‘Europlakat’, provjeravati je li je pano rezerviran za nekog drugog i to je pomalo iscrpljujuće, ali evo na svu sreću i hvala im, izlaze mi u susret i ovaj termin je uvijek nekako rezerviran za Denisa”, kaže Ana, prenosi Avaz.

Nisu ga zaboravili u Katoličkom školskom centru
Denisovi vršnjaci i prijatelji svojevremeno su formirali “Udruženje mladih Denis Mrnjavac”.

“To su djeca koja su bila Denisovi prijatelji, ponešto su radili. I oni su se prilično rasuli, godine čine svoje, svi su pošli svojim putem, neki su i van zemlje. Ne očekujem mnogo od tog udruženja. Dok su djelovali zaista su bili organizacija humanog karaktera, pomagali su bolesnoj djeci i dijelili su novogodišnje paketiće i obilježavali te dane na jedan poseban način, međutim, vrijeme prolazi, godine odmiču. Nisu ga zaboravili u Katoličkom školskom centru, svake godine dođu i na groblje i na tramvajsko stajalište, pokloniti se Denisovoj slici i odati čast, sječanje i uspomenu na Denisa. Uvijek me obraduje kad vidim drage ljude i prijatelje, ponekad se zna desiti iz Grada da dođu ali sve manje i manje”, kaže Ana Mrnjavac.